Baza je ažurirana 04.03.2026. zaključno sa NN 150/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 2473/2017-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2473/2017-2

 

 

 

R e p u b l i k a H r v a t s k a

 

R J E Š E N J E

 

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Z. G. iz Z., OIB: , kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv ovršenika G. Z., Z., OIB: , kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P., R., L. & P. Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gžovr-6229/11-2 od 17. rujna 2013. kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-8180/10 od 2. ožujka 2011. i odbačen prijedlog za ovrhu te ukinuto rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-8810/10-5 od 31. ožujka 2011., u sjednici održanoj 4. svibnja 2021.

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-6229/11-2 od 17. rujna 2013. i predmet se vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

1. Općinski građanski sud u Zagrebu rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovrpl-8180/10 od 2. ožujka 2011. odredio je ovrhu na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3702/08 od 26. ožujka 2009. radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 7.431,83 kuna sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 26. ožujka 2009. do isplate, nepodmirenog dijela zateznih kamata dospjelih do 25. ožujka 2009. u iznosu od 300,05 kuna kao i radi namirenja troškova ovršnog postupka u iznosu prema rješenju suda.

 

1.1. Rješenjem poslovni broj Ovrpl-8180/10-5 od 31. ožujka 2011. odbijen je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.

 

2. Županijski sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj Gžovr-6229/11-2 od 17. rujna 2013. pod točkom I. uvažio je žalbu ovršenika, ukinuo je rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-8180/10 od 2. ožujka 2011. te je odbacio prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja, ukinuo je rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-8180/10-5 od 31. ožujka 2011. bez vraćanja na ponovni postupak u tom dijelu. Pod točkom II. izreke naložio je ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.153,12 kuna, u roku od 8 dana.

 

3. Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona i čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, navodeći da je shvaćanje drugostupanjskog suda pogrešno, a odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s postojećom praksom drugostupanjskih sudova. Predložio je prihvatiti reviziju i preinačiti pobijano rješenje tako da sud odbije žalbu ovršenika kao neosnovanu kao i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka i potvrdi rješenje o ovrsi.

 

4. Ovršenik nije odgovorio na reviziju.

 

5. Revizija je osnovana.

 

6. Odredbom čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08 - dalje: OZ) propisano je da je u ovršnom postupku dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, s time što se prema odredbi čl. 19. st. 1. OZ-a u ovršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP-a.

 

7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), koji se u ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/2019) u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi st. 1. toga članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kako je to primjerice navedeno u točkama 1.-3. tog članka.

 

8. U reviziji je ovrhovoditelj naznačio sljedeća pitanja:

 

„1. Da li je Županijski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 46. st. 5. Ovršnog zakona u vezi sa čl. 35. Ovršnog zakona kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu radi isplate 7.431,83 kn sa zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2009. do isplate te iznosa od 300,05 kn na ime nepodmirenih zateznih kamata dospjelih do 25. ožujka 2009. godine, s obrazloženjem da predmetno potraživanje ovrhovoditelja nije u skladu sa sadržajem ovršnog naslova i njegovoj materijalnoj ovršnosti, iako je ovršnom ispravom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3702/08 od 26. ožujka 2009. ovrhovoditelju dosuđen iznos od 7.431,83 kn sa zateznim kamatama s različitim tijekom na pojedinačne iznose od 2004. godine do isplate te trošak parničnog postupka u iznosu od 3.705,75 kn od, dakle veći iznos od onoga koji potražuje u ovršnom postupku?”

 

„2. Da li je Županijski sud, donoseći pobijanu odluku pogrešno primijenio odredbu čl. 202. u vezi s čl. 171., 172. i 195. Zakona o obveznim odnosima, kada je utvrdio da nisu nastupile pretpostavke za prestanak dijela činidbe iz predmetne ovršne isprave, prijebojem a time niti konstitutivni učinak ovrhovoditelja Izjave o prijeboju od 9. studenoga 2010., kojom ovrhovoditelj (radnik) izjavljuje da vrši prijeboj dospjele novčane tražbine prema ovršeniku (poslodavac), slijedom čega je pozivom na odredbu čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci pobijanog rješenja?”

 

„3. Je li Županijski sud donoseći odluku pod točkom II izreke rješenja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je naložio ovrhovoditelju da ovršeniku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.153,12 kn umjesto da je istom naložio da naknadi trošak ovršeniku u iznosu od 461,25 kn?”

 

9. Iznoseći razloge zbog kojih smatra da su postavljena pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, ovrhovoditelj se pozvao na odluke Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1963/2012 od 27. svibnja 2013. te odluke Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžovr-3990/11 od 22. svibnja 2012., Gžovr-4470/11-2 od 12. lipnja 2012. i Gžovr-1086/12-2 od 1. ožujka 2011. iz kojih proizlazi (suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda izraženom u pobijanoj odluci), da ovrhovoditelj u ovršnom postupku može zahtijevati namirenje manjeg iznosa svojeg potraživanja prema ovršeniku od iznosa na kojeg bi imao pravo po ovršnoj ispravi.

 

10. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP revizijski sud ispitao je pobijano rješenje samo u dijelu u kojem se ono pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

11. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim odredbama ovaj sud je ocijenio da je prvo pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.

 

12. Odredbom čl. 35. st. 1. OZ propisano je da prijedlog za ovrhu mora sadržavati zahtjev za ovrhu u kojem će, uz ostale podatke biti naznačena tražbina čije se ostvarenje traži, dok je odredbom čl. 35. st. 3. OZ propisano da će sud odbaciti prijedlog za ovrhu koji ne sadrži sve propisane podatke, bez pozivanja ovrhovoditelja na dopunu ili ispravak.

 

13. U prijedlogu za ovrhu, ovrhovoditelj je naveo da je obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem međusobnih potraživanja ovrhovoditelja i ovršenika utvrđenih ovršnom ispravom u iznosu od 8.683,35 kuna, čime je prestala obveza isplate troška parničnog postupka u iznosu od 3.705,75 kuna kao i dijela zateznih kamata dospjelih do 25. ožujka 2009. u iznosu od 4.977,60 kuna, dok je ostao nepodmiren dio zateznih kamata dospjelih do 25. ožujka 2009. u iznosu od 300,05 kuna kao i cjelokupna glavnica sukladno čemu je naznačena i tražbina čije se prisilno ostvarenje traži.

 

14. Drugostupanjski sud je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu jer da objektivno nisu nastupile pretpostavke za prestanak dijela novčane tražbine prijebojem. Kod toga drugostupanjski sud posebno navodi „kako osnovom ovrhovoditeljeve izjave o prijeboju od 9. studenog 2010. protivne navedenim prisilnim propisima, nije moglo doći do utrnuća međusobnih novčanih obveza ovrhovoditelja i ovršenika, a time niti do viška novčane tražbine kao predmeta činidbe koja bi bila u skladu sa sadržajem ovršnog naslova i njegovoj materijalnoj ovršnosti, temeljem kojeg je ovrha predložena, to je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba postupka u smislu čl. 46. st. 5. OZ-a, u vezi sa čl. 35. OZ/96 (arg. čl. 3. st. 3. u vezi sa čl. 7. st. 2. ZPP-a), kad je po prijedlogu ovrhovoditelja donio pobijano rješenje o ovrsi.“

 

15. Ocjena ovog suda je da izraženo shvaaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.

 

16. Naime, ovrhovoditelj je ovlašten od ovršenika zahtijevati namirenje cijele svoje novčane tražbine utvrđene ovršnom ispravom ili pak dijela te tražbine, umanjujući svoj zahtjev (jer je, primjerice, za dio tražbine namiren prije pokretanja ovršnog postupka ili je pak obveza ovršenika djelomično prestala prijebojem).

 

16.1. Pritom valja imati na umu da vjerovnik koji od dužnika zahtijeva glavnicu, kamate i troškove na temelju ovršne isprave ima pravo uračunavanja u skladu s čl. 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO), tako da se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

 

16.2. U slučaju kada je obveza ovršenika djelomično prestala prije pokretanja ovršnog postupka, ovrhovoditelj je dužan u prijedlogu za ovrhu naznačiti, uz ostale podatke propisane čl. 35. OZ-a, i tražbinu čije ostvarenje traži, na način da naznači iznose koji mu (po njegovom shvaćanju) nisu podmireni prije pokretanja ovršnog postupka - u konkretnom slučaju nepodmireno potraživanje dio dospjelih zateznih kamata i glavničnog potraživanja.

 

17. Proizlazi, dakle, da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe čl. 35. st. 1. i 3. OZ-a kada je ukinuo rješenje o ovrsi i odbacio prijedlog za ovrhu, s obrazloženjem koje kod toga potpuno nejasno i nerazumljivo, pa je počinjena i bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi čl. 21. OZ.

 

18. Međutim, ne postoje uvjeti za preinaku drugostupanjske odluke jer ukinuvši rješenje o ovrsi te odbacivši iz navedenih razloga prijedlog za ovrhu, drugostupanjski sud nije ocijenio ostale žalbene navode, pa je stoga na temelju odredbe čl. 395. st. 2. u vezi sa čl. 400. st. 3. ZPP-a uz prihvaćanje revizije pobijanu drugostupanjsku odluku valjalo ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

19. Slijedom navedenog ostala postavljena pravna pitanja nisu odlučna.

 

20. Odluka o troškovima revizijskog postupka donesena je na temelju čl. 166. st. 3. ZPP-a.

 

Zagreb, 4. svibnja 2021.

 

Predsjednica vijeća:

              Jasenka Žabčić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu