1                            Poslovni broj: I Kž-rz-5/2021-4

Poslovni broj: I Kž-rz-5/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan kao predsjednice vijeća te Željka Horvatovića i mr.sc. Marijana Bitange, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marine Kapikul kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. Š. zbog kaznenog djela iz članka 120. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/96. i 28/96. – dalje: OKZ RH/91), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj: Kv-Rz-8/2020 od 3. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2021.,

     r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog M. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, na temelju članka 1. i 2. Zakona o konvalidaciji, prihvaćen je prijedlog Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci te je utvrđeno da su pojedinačni akti iz spisa predmeta pod poslovnim brojem KI-11/95 (ukupno 38 u izreci pojedinačno naznačena akta koji se u tom predmetu nalaze na listovima 1. do 136.), koji se vodio pred Okružnim sudom u Glini na području tzv. Republike Srpske Krajine, kao području Republike Hrvatske koje je bilo pod zaštitom ili upravom Ujedinjenih naroda, sukladni Ustavu Republike Hrvatske, Ustavnom zakonu o ljudskim pravima i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj i zakonima Republike Hrvatske.

2. Protiv tog rješenja okrivljeni M. Š. je po branitelju M. K., odvjetniku u R., podnio žalbu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te je predložio da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje žalitelj vidi u tome što je pobijanu odluku prvostupanjski sud argumentirao navodeći da su predmetni akti donijeti od „strane raznih tijela u predmetima sudbene naravi“, međutim, po mišljenju žalitelja, „nije učinjeno transparentnim“ da su tijela koja su donijela sporne akte imale javne ovlasti, a što je sukladno Zakonu o konvalidaciji, preduvjet za konvalidaciju.

6. Tvrdnja žalitelja da od strane prvostupanjskog suda „nije učinjeno transparentnim“ da su tijela koja su donijela sporne akte imale javne ovlasti, za ovaj Visoki kazneni sud kao drugostupanjski sud nije prihvatljiva jer je ta tvrdnja proizvoljna i stoga neutemeljena. Naime, žalitelj ne osporava činjenicu da su svi pojedinačno u izreci pobijanog rješenja naznačeni akti i isprave, sastavljeni i izdani u kaznenom postupku tijekom istrage koja se 1995. vodila protiv okrivljenoga M. Š. u Okružnom sudu u Glini, na području tzv. Republike Srpske Krajine, zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 47. stavka 2. točke 6. Kaznenog zakona Republike Srpske Krajine, što je i navedeno u obrazloženju pobijanog rješenja.

7. Budući da je notorno da sudbena tijela, zajedno s zakonodavnim i tijelima izvršne vlasti, imaju javne ovlasti, tu činjenicu prvostupanjski sud nije trebao posebno obrazlagati odnosno, kako tvrdi žalitelj, „učiniti je transparentnom“.

8. Prema tome, suprotno stavu žalitelja prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su predmetni akti i isprave izdani u predmetima sudbene naravi te je također pravilno, na temelju članku 1. i 2. Zakona o konvalidaciji, prihvatio prijedlog državnog odvjetnika i utvrdio da su ti akti u skladu s propisima Republike Hrvatske odnosno s Ustavom Republike Hrvatske, Ustavnim zakonom o ljudskim pravima i slobodama i  pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj, pa je njegova žalba zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, neosnovana.

9. Žalitelj je u žalbi istakao i pogrešnu primjenu materijalnog prava, koju žalbenu osnovu nije obrazložio, međutim, očito smatra kako u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta da bi se primijenio Zakon o konvalidaciji. Ovim žalitelj zapravo ponovno upire na to da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje od kojega zavisi i primjena materijalnog propisa, s čim u vezi je ovaj drugostupanjski sud u prethodnoj točki utvrdio da žalba nije osnovana, a slijedom toga nije utvrđeno niti da je došlo do tzv. posredne povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika.

10. Zbog razloga koji su izneseni u prethodnim točkama, a budući da, ispitujući žalbu, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da je pobijano rješenje donijelo neovlašteno tijelo ili da postoji povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., na koje povrede, u skladu s člankom 494. stavak 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08. valjalo je odlučiti kao u izreci.

                                                        Zagreb, 4. svibnja 2021.