- 1 -              Rev 1942/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1942/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Omiša kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S., protiv tuženika P. M. iz O., kojeg zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u O., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž- 653/16 od 17. ožujka 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Povrv-3006/13 od 21. srpnja 2015., u sjednici održanoj 4. svibnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika R. V. iz O. broj Ovrv-00114/12 od 19. ožujka 2012. te je tužitelju naloženo tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 21.000,00 kn.

 

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tužitelja, preinačena je prvostupanjska presuda te je platni nalog, ukinut po prvostupanjskom sudu, održan na snazi u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju 11.145,00 s pripadajućim zateznim kamatama. Ujedno je naloženo tuženiku tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 16.512,50 kn.

 

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP. Podredno podnio je i reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, preinači drugostupanjsku presudu na način da tužbeni zahtjev odbije, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP dopušteno je podnijeti tek ako revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP nije dopuštena.

6. Stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.) i ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl.373.a i 373.b ovog Zakona (toč. 3.) (čl. 382. st. 1. ZPP).

 

7. Budući da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a ZPP to je protiv pobijane presude dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP te je kao takva i razmatrana.

 

8. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu  revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

9. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

10. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, kroz prvo i treće naznačeno pitanje, tuženik sadržajno temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

 

11. Suprotno tvrdnji revidenta drugostupanjski sud ocjenu dokaza izveo je na način propisan odredbom čl. 8. ZPP, pri čemu je osnovano dao prednost dokaznoj snazi fotografija snimljenih u vrijeme spornog parkiranja, u odnosu na rezultate očevida kod kuće tužitelja kojim se moglo utvrditi gdje tuženik uobičajeno parkira (i tijekom spora), te u odnosu na iskaze svjedoka koji su iskazivali o uobičajenom mjestu parkiranja tuženika. Ovo posebno stoga što je iz rezultata očevida vidljivo da je vozilo tužitelja parkirano paralelno sa stambenom zgradom, o kakvom načinu parkiranja iskazuju i svjedoci, dok iz fotografija i plana parkirnih mjesta proizlazi da su parkirna mjesta položena okomito na zgradu.

 

12. Nije stoga počinjena navedena bitna povreda, niti postoji revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

13. Prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju se ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa revizijski navodi kojima tuženik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja kao nedopušteni nisu ocjenjivani.

 

14. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, kroz četvrto naznačeno pitanje, tuženik temelji na tvrdnji o ništetnosti odredbi čl. 12. i 13. Odluke o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Omišu („Službeni glasnik Grada Omiša“ broj 4/04  i 2/08 - dalje: Odluka), budući da je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U II 3622/2006 od 31. ožujka 2009. utvrđeno  da je navedena odluka u razdoblju od 11. svibnja do 29. studenog 2004. bila u suprotnosti s Ustavom.

 

15. Točna je, međutim neodlučna, tvrdnja tužitelja o navedenom sadržaju odluke Ustavnog suda od 31. ožujka 2009., kojom su osim utvrđenja suprotnosti Odluke s Ustavom, i ukinute odredbe čl. 13.,16.,11. (dio) i 12. Odluke te je određeno da navedene odredbe prestaju važiti 31. prosinca 2009.

 

Naime, nakon donošenja navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Omišu ((„Službeni glasnik Grada Omiša“ broj 8/09) izmijenjene su ukinute odredbe. Sporna naplata parkiranja odnosi se na razdoblje od 22. siječnja 2010. do 6. prosinca 2011. i temelji se na odredbama Odluke o organizaciji, načinu naplate i kontrole parkiranja u Gradu Omišu („Službeni glasnik Grada Omiša“ broj 4/04, 2/08 i 8/09) koje nisu ukinute odlukom Ustavnog suda.

 

16. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tuženik temelji i na tvrdnji o pogrešnoj primjeni odredbi čl. 265. st. 2. i 296. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05 i 41/08) pri čemu svoju tvrdnju posebno ne konkretizira i ne povezuje sa stanjem spisa.

 

17. Stoga ovaj sud ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. i 386. ZPP nije našao postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

18. Slijedom iznesenog budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.

 

 

Zagreb, 4. svibnja 2021.

 

 

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.