Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 1823/2018-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1823/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Š., sina I., OIB , iz Z. zastupanog po punomoćniku V. Lj. odvjetniku u S., protiv tužene C. osiguranje d.d. iz Z., Filijala S., OIB , iz S., T. h. b. z. 8, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-409/2018-2 od 6. lipnja 2018. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-433/14 od 9. ožujka 2018., u sjednici održanoj 4. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e :

 

 

              Ukida se presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-409/2018-2 od 6. lipnja 2018. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pi-433/14 od 9. ožujka 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

              "I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

              "1) Dužan je tuženik počam od 01. srpnja 2011. godine pa svaki mjesec ubuduće  isplaćivati tužitelju na ime tuđe njege i pomoći iznos od 3.000,00 kn s zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate, time da je dospijeće svakog prvog u mjesecu za protekli mjesec te je dužan obroke dospjele do pravomoćnosti platiti u roku od 15 dana i to s zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate.

 

              2) Dužan je tuženik u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak."

 

              II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 700,00 kn.".

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

              " Žalba se u pretežitom dijelu odbija kao neosnovana, dok se u manjem dijelu (odluci o troškovima) prihvaća i presuda Općinskog suda u Splitu br. Pi-433/14 od 9. ožujka 2018.:

              a) potvrđuje u točki I.

              b) preinačuje u točki II. na način da se odbija zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove sudske pristojbe za odgovor na tužbu.".

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

4. Tužena nije podnijela odgovor na reviziju tužitelja.

 

5. Revizija tužitelja je osnovana.

 

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za plaćanje naknade za tuđu pomoć i njegu od 3.000,00 kn mjesečno s pripadajućim zateznim kamatama i to za razdoblje od 1. srpnja 2011. pa ubuduće.

 

7. U postupku pred drugostupanjskim sudom i u postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Ovo stoga što obje nižestupanjske presude imaju nedostatke radi kojih se ne mogu ispitati jer ne sadrže jasne i potpune razloge o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.

7.1. Naime, nižestupanjski sudovi prihvaćaju prigovor zastare i odbijaju predmetni tužbeni zahtjev jer da se tužiteljevo zdravstveno stanje stabiliziralo još 1985. godine kada je dakle tužitelju (odnosno njegovim roditeljima) bilo poznato i za štetu u vidu troškova tuđe pomoći i njege, a da tužitelj u zastarnim rokovima nakon toga nije zahtijevao naknadu za taj vid štete.

 

7.2. Barem za sada ovakav zaključak nižestupanjskih sudova nije prihvatljiv. Ovo stoga što nižestupanjski sudovi ispuštaju iz vida tvrdnju tužitelja da mu se zdravstveno stanje teško pogoršalo "u posljednje vrijeme" (prije podnošenja tužbe u ovom postupku), a uslijed čega tužitelj trpi štetu u vidu troškova tuđe pomoći i njege. Ovim tužitelj želi reći da predmetna šteta nije bila izvjesna i predvidiva te da stoga niti zastarni rokovi za taj vid štete nisu niti mogli početi teći prije nastanka te štete. Na tu okolnost tužitelj je predlagao provođenje medicinskog vještačenja, a što su nižestupanjski sudovi odbili. Stoga ostaje nejasno temeljem čega nižestupanjski sudovi zaključuju da je još 1985. godine tužitelju odnosno njegovim roditeljima bio poznat nastanak i predmetne štete.

 

8. S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti obje nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

9. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama ponovno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu tužitelja i o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška, a u kojoj odluci će iznijeti jasne i potpune razloge o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.

 

Zagreb, 4. svibnja 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Katarina Buljan, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu