Broj: Gž-3688/16

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Denis Pancirov Parcen, predsjednice vijeća, Vicka Prančića, člana vijeća i suca izvjestitelja, i Zorana Kežića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz O., OIB: …, protiv tuženice Z. banke d.d. Z., OIB: …, Poslovnica O., koju zastupaju punomoćnici B. P., S. P. i H. I., odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. & P., j.t.d. sa sjedištem u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-98/2015-32 od 14. listopada 2016., u sjednici održanoj 21. lipnja 2018.,

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se djelomično žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-98/2015-32 od 14. listopada 2016. u točki I. izreke te u dijelu točke II. izreke kojim je tuženici naloženo da plati tužiteljici od 5.050,70 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja sa zateznima kamatama po stopi od 12% godišnje od 13. lipnja 2014. do 31. srpnja 2015. i da nadoknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.000,00 kuna.

 

2. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-98/2015-32 od 14. listopada 2016. u dijelu točke II. izreke kojim je odlučeno o zateznim kamatama na dosuđenu glavnicu od 5.050,70 CHF u kunskoj protuvrijednosti za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate i na glavnicu parničnog troška od 1.000,00 kuna i sudi:

 

a) Nalaže se tuženici Z. banci d.d. Z., OIB: …, da u roku od 15 dana plati tužiteljici M. B. iz O., OIB:…, na dosuđenu glavnicu od 5.050,70 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja zatezne kamate od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se zahtjev za isplatu više zatraženih zateznih kamata odbija.

 

b) Nalaže se tuženici Z. banci d.d. Z., OIB: …, da u roku od 15 dana plati tužiteljici M. B. iz O., OIB:…, na dosuđenu glavnicu parničnog troška od 1.000,00 kuna zatezne kamate od 14. listopada 2016. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se zahtjev za isplatu više zatraženih zateznih kamata odbija.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnom odredba članka 2. stavka 1. Ugovora o namjenskom kreditu od 16. travnja 2007. koji je sklopljen između tuženice Z. banke d.d. Z. i tužiteljice M. B. u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva redovna kamata čija visina će se određivati na temelju Odluke o kamatnim stopama Z. banke d.d. Z. (točka I. izreke), te je naloženo tuženici da plati tužiteljici iznos od 5.050,70 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. lipnja 2014. pa do isplate, po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, kao i da naknadi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.000,00 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje na taj trošak teku od današnjeg dana pa do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena (točka II. izreke).

 

Protiv navedene presude tuženica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužiteljica je odgovorila na tuženičinu žalbu i predložila da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda u cijelosti.

 

Žalba je djelomično osnovana.

 

Prema odredbi članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

 

Tuženica u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Osim toga tuženica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe članka 252. stavka 1. i članka 253. ZPP-a jer se izračun visine tužbenog zahtjeva temelji na izračunu vještaka koji je načinjen izvan postupka, čime ukazuje na relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom  252. stavkom 1. i člankom 253. ZPP-a.

 

Suprotno žalbenim navodima, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka i može se ispitati. Pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o svim pravno odlučnim činjenicama za ovaj spor, te ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Nije počinjena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 252. stavkom 1. i člankom 253. ZPP-a.

 

Značenje nalaza i mišljenja vještaka u parnici ima samo nalaz i mišljenje onog vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio sud (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-797/01 od 25. rujna 2001. – Izbor odluka VSRH, 2/2002-178). Nalaz i mišljenje osobe koju je angažirala neka od stranaka, čak i kad je ona stalni sudski vještak, nema to značenje – oni su privatni nalaz i mišljenje.

 

Sud će izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže (članak 250. ZPP-a).

 

Vještačenje obavljaju vještaci koje određuje parnični sud (članak 252. stavak 1. ZPP-a).

 

Određeni vještaci dužni su se odazvati pozivu suda i iznijeti svoj nalaz i mišljenje (članak 253. stavak 1. ZPP).

 

U ovom postupku je prvostupanjski sud na okolnosti visine tužbenog zahtjeva rješenjem na ročištu za glavnu raspravu od 30. svibnja 2016. odredio izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke S. B. te je na ročištu od 13. rujna 2016. navedeni vještak usmeno iznio svoj nalaz i mišljenje, koji se, doduše, sadržajno poklapa s pisanim nalazom i mišljenjem koje je, na zahtjev tužiteljice, izradio prije pokretanja parnice. Stoga u postupanju prvostupanjskog suda nisu povrijeđene odredbe članka 252. stavka 1. i članka 253. stavka 1. ZPP-a.

 

Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud tijekom prvostupanjskog postupka i donošenjem pobijane presude nije počinio ni jednu od navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

Predmet spora su zahtjevi tužiteljice za utvrđenje ništetnom odredbe članka 2. stavka 1. Ugovora o namjenskom kreditu, koji je sklopljen među strankama 16. travnja 2007., u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva redovna kamata čija će se visina određivati na temelju odluke o kamatnim stopama tuženice i za povrat razlike kamata u iznosu od 5.050,70 CHF u kunskoj protuvrijednosti koje je platila tuženici u razdoblju od 1. listopada 2007. do 1. siječnja 2014. na temelju ništetne odredbe o primjenjivoj kamatnoj stopi.

 

Nije sporno:

 

- da je tužiteljica kao korisnik kredita s tuženom bankom dana 16. travnja 2007. sklopila Ugovor o namjenskom kreditu za kupnju stana u izgradnji broj …, kreditna partija broj ,,, u iznosu kunske protuvrijednosti od 104.000,00 CHF,

 

- da se odredbom članka 2. Ugovora tužiteljica obvezala tuženici plaćati redovne kamate po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno tržišnim uvjetima, a na temelju odluke banke o kamatnim stopama koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,40% godišnje, a koja se obračunava u CHF mjesečno u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja,

 

- da je odredbom članka 7. Ugovora tužiteljica dala pristanaka da banka povisi ili snizi anuitet te se tužiteljica obvezala plaćati tako izmijenjene anuitete,

 

- da je stopa redovne kamate od 11. travnja 2007. do 30. rujna 2007. iznosila 4,40 %, od 1. listopada 2007. do 31. siječnja 2008. 5,05 %, od 1. veljače 2008. do 30. lipnja 2009. 5,70 %, od 1. srpnja 2009. do  30. travnja 2010. 6,30 %, od 1. svibnja 2010. do 31. listopada 2010. 6,05 %, od 1. studenoga 2010. do 30. lipnja 2011. 5,50 %, od 1. srpnja 2010. do 31. prosinca 2013. 5,25 % i od 1. siječnja 2014. do 11. kolovoza 2014. 3,23 %, kada je ugovor ispunjen prijevremenom otplatom,

 

- da je individualnu tužbu tužiteljica u ovom predmetu podnijela 30. siječnja 2015.,

 

- da je Trgovačkom sudu u Zagrebu tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 4. travnja 2012., a da je drugostupanjska presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014.

 

Prvostupanjski sud je utvrdio da je u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv više tuženika, među ostalim, i tuženice Z. banke d.d., pravomoćno utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorne odredbe.

 

Na temelju financijsko-knjigovodstvenog nalaza i mišljenja sudskog vještaka S. B. prvostupanjski sud je utvrdio da razlika između iznosa redovnih kamata obračunatih po osnovnom Ugovoru o nenamjenskom kreditu (početno utvrđene kamatne stope od 4,40% godišnje) i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim Odlukama tužene banke o promjenama kamatnih stopa u razdoblju od 1. listopada 2007. do 1. siječnja 2014. iznosi 5.050,70 CHF.

 

Na temelju tako utvrđenoga činjeničnog stanja, koje nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženice, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je odredba članka 2. stavka 1. Ugovora o namjenskom kreditu, koji je sklopljen među strankama 16. travnja 2007., u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva redovna kamata čija će se visina određivati na temelju odluke o kamatnim stopama tuženice nepoštena što ima za posljedicu ništetnost navedene ugovorne odredbe.

 

Prema odredbi članka 81. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 i 46/07, u daljnjem tekstu: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema stavku 2. istog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi članka 87. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba je ništava.

 

Budući da je odredba članka 2. stavka 1. Ugovora o namjenskom kreditu sklopljenog među strankama koja se odnosi na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu u skladu s jednostranom odlukom tuženice sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženice, da se o toj odredbi s tužiteljicom kao potrošačem nije pojedinačno pregovaralo i da tužiteljica kao potrošač nije imala utjecaj na njezin sadržaj, ta ugovorna odredba je nepoštena jer se njome, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatna neravnoteža u pravima i obvezama tužiteljice kao korisnika kredita u odnosu na tuženicu, pa je stoga navedena ugovorna odredba sukladno odredbi članka 87. ZZP-a ništetna.

 

O tome da je u potrošačkom ugovoru o kreditu nepoštena ugovorna odredba kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, bez ugovorenih parametara, u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, zauzeto je pravno shvaćanje u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., koja je donesena po tužbi radi zaštite kolektivnih prava i interesa, na koju se tužiteljica pozvala u svojoj tužbi u skladu s odredbom članka 502.c ZPP-a, kojom je propisano proširenje subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima su prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, i kasnije u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015.

 

Pravilno je primijenjeno i materijalno pravo – članak 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, u daljnjem tekstu: ZOO) kada je tuženici naloženo da vrati tužiteljici na ime razlike između prvotno ugovorene kamate i kamate koja se kasnije mijenjala jednostranom odlukom tuženice iznos od 5.050,70 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.

 

Tuženik neosnovano i u žalbi ističe prigovor zastare navodeći da tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava o kojoj je odlučeno presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. ne dovodi do prekida zastare zahtjeva za vraćanje onoga dijela novčane tražbine koju je tužiteljica isplatila tuženici na temelju nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivosti redovne stope ugovorne kamate i da je stoga dio tužiteljičine tražbine zastario jer zastarni rok kod stjecanja bez osnove počinje teći od trenutka kad se imovina stjecatelja povećala, a istječe protekom roka od pet godina od dana svake pojedine uplate.

 

Prema pravnom shvaćanju ovoga suda pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (jednako pravno shvaćanje zauzeto je u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.).

 

Budući da je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 postala pravomoćna 13. lipnja 2014., od toga dana počinje teći zastarni rok od pet godina propisan člankom 225. ZOO-a, pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 30. siječnja 2015. proizlazi da zastara nije nastupila.

 

Pogrešno je, međutim, prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kod odluke o visini stope zatezne kamate na dosuđenu glavnicu za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate.

 

Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 78/15), koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2015., promijenjena je odredba članka 29. stavka 2. ZOO-a na način da glasi: „Stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.".

 

Zbog toga tužiteljici za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate pripada zatezna kamata po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

Stoga je trebalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti djelomično žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u točki I. izreke te u dijelu točke II. izreke kojim je tuženici naloženo da plati tužiteljici od 5.050,70 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja sa zateznim kamatama po stopi od 12% godišnje od 13. lipnja 2014. do 31. srpnja 2015., dok je primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a trebalo preinačiti odluku o zateznim kamatama za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate te presuditi kao u točkama 1. i 2. a) izreke ove presude.

 

Odluka o troškovima postupka u dijelu koji se odnosi na glavnicu pravilno je utemeljena na odredbama članaka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a i Tarife sudskih pristojbi koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15). Pogrešno je, međutim prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici na dosuđenu glavnicu troškova postupka dosudio zatezne kamate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena. Naime, prvostupanjska presuda u ovom predmetu je donesena 14. listopada 2016. pa tužiteljici na dosuđenu glavnicu parničnog troška pripadaju zatezne kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

Stoga je trebalo na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a potvrditi odluku o troškovima postupka u dijelu kojim je tuženici naloženo da plati tužiteljici glavnicu u iznosu od 1.000,00 kuna, dok je na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a trebalo preinačiti odluku o troškovima postupka u dijelu kojim je odlučeno o zateznim kamatama i riješiti kao u izreci.

 

Budući da tuženica u žalbenom postupku nije uspjela u pogledu glavne stvari, nego samo u pogledu sporednih traženja, nisu joj priznati troškovi žalbe.

 

U Splitu 21. lipnja 2018.