- 1 -              Revd 2521/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2521/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. iz B., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku D. Đ., odvjetniku iz B., protiv tuženice Republike Hrvatske - za Ministarstvo obrane (OIB: …), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženice za dopuštenje njihovih revizija protiv presude Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž R-3/2019-3 od 12. ožujka 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru posl. br. Pr-14/2017-51 od 13. ožujka 2019., te o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv rješenja o parničnom trošku iz odluka sa istim poslovnim brojem, u sjednici održanoj 4. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Prijedlozi tužitelja i tuženice za dopuštenje revizije odbacuju se kao nedopušteni.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja i tuženice kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je:

 

- u dijelu pod stavkom I. izreke, tuženica obvezana isplatiti tužitelju 80.079,54 kn bruto sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama, „izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak“,

 

- u stavku II. izreke, odbijen tužbeni zahtjev tužitelja „u preostalom dijelu, preko dosuđenog“,

 

2. Drugostupanjskim rješenjem odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je:

 

- tužba tužitelja sa eventualnim tužbenim zahtjevom odbačena,

 

- odlučeno da svaka stranka snosi „svoje troškove postupka“.

 

3. Tužitelj je podnio prijedlog da mu se protiv drugostupanjske presude i drugostupanjskog rješenja, u odnosu na odluku kojom u sporu nije uspio i odluku o trošku postupka, dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:

 

„1. Da li djelatne vojne osobe u službama straža, dežurstva i terena imaju pravo na naknadu za vrijeme odmora za koje vrijeme moraju biti na radnom mjestu i ne smiju ga napustiti te su na stalnom raspolaganju poslodavcu ili nemaju pravo na nikakovu naknadu tj. moraju biti besplatno obvezno nazočni na radnom mjestu?

 

2. Ako imaju pravo na naknadu za to vrijeme odmora, prema kojem kriteriju se ista ima izračunavati i platiti kao i da li se količina toga vremena ima izračunavati prema kriteriju stvarnog rada i stvarnog odmora kako je i navedeno u ukidnoj revizijskoj odluci ili kriteriju formalnog rada i odmora kako je presuđeno u konkretnom slučaju?

 

3. Da li je kod odluke o trošku postupka u situaciji kao u konkretnom slučaju kada je osnovanost tužbenog zahtjeva nesporna budući je riješena revizijskom odlukom prije pokretanja ovog postupka u istovrsnom pravnom predmetu, a visina može biti utvrđena jedino vještačenjem, i kada tuženik unatoč tome čitavo vrijeme postupka osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i predlaže da se isti odbije i iako se i sam tuženik naplaćuje iz bruto iznosa, i kada tužitelj nije uzrokovao niti jedan suvišan trošak svojom krivnjom, opravdano donositi odluku o trošku prema kriteriju uspjeha u postupku ili je tuženik dužan naknaditi tužitelju čitavi parnični trošak?

 

4. Da li su nižestupanjski sudovi dužni postupati po uputi ukidne revizijske odluke tj. ako je u konkretnom slučaju trebalo po ukidnoj revizijskoj odluci utvrditi stvarne sate prekovremenog rada a ne formalne da li nižestupanjski sudovi mogu donositi odluke prema kriteriju formalnog a ne stvarnog rada kako je naloženo revizijskom odlukom?“

 

4. Prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude podnijela je i tuženica i u njemu postavila pitanje: „Da li tužitelju pripada pravo na povećanje plaće za cijelo vrijeme prisutnosti na mjestu rada izvan redovnog radnog vremena, odnosno preko osam sati redovnog rada unatoč činjenici da je za to vrijeme dobio terenski dodatak i koristio slobodne dane?“

 

5. Na prijedloge nije odgovoreno.

 

6. Prijedlozi nisu dopušteni.

 

7. Pobijana drugostupanjska presuda sa rješenjem donesena je 12. ožujka 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

8. Podnesene prijedloge valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

9. U konkretnom slučaju tužitelj i tuženica su predložili da im se protiv drugostupanjske presude (tužitelj i protiv drugostupanjskog rješenja o trošku postupka) dopusti revizija - ali nisu ispunili sve pretpostavke za dopuštenost svojih prijedloga:

 

- o pitanjima postavljenim u prijedlozima stranaka revizijski sud se izjasnio u više svojih odluka (primjerice: posl. br. Revd 2472/2020 od 22. rujna 2020., Revd 2450/2020 od 24. listopada 2020., Revd 2428/2020 od 20. rujna 2020., Revd 2426/2020 od 21. listopada 2020 i Revd 2529/2020 od 23. prosinca 2020.), pa tako i u odluci posl. br. Revd 2676/2020-2 od 21. listopada 2020., prema kojoj: „...Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud ocijenio je da u odnosu na prijedlog za dopuštenje tužitelja, prvo, drugo i četvrto pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, već je u skladu s pravnim shvaćanjima zauzetim u odlukama ovog suda poslovni broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009. i poslovni broj Rev-4419/2019-2 od 7. srpnja 2020., a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.

 

U odnosu na treće pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj nije izložio, niti naveo odgovarajuće razloge zbog kojih smatra da je navedeno pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, a to je bio dužan učiniti sukladno čl. 387. st. 3. ZPP.“

 

U odnosu na prijedlog za dopuštenje tužene, postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer odgovor na postavljeno pitanje ovisi o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja....“

 

10. Drugostupanjska presuda (kao i drugostupanjsko rješenje, u njegovom po tužitelju osporenom dijelu - glede troška postupka) temeljena je suštinski upravo na takvim, u sudskoj praksi izraženim shvaćanjima - i Vrhovni sud Republike Hrvatske (razmatrajući prijedloge) ne nalazi razloge da bi ta shvaćanja trebalo promijeniti ili da bi imala biti nesigurna i u praksi neujednačena: riječ je o suđenju u skladu sa sudskom praksom koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske ustalio - i koju bi, upravo stoga što je takva, bilo ustavnopravno neprihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom) mijenjati.

 

11. Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

 

11.1. Da pitanja iz podnesenih prijedloga nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu (gdje shvaćanje na kojemu drugostupanjski sud temelji osporenu presudu nije u ničemu u nesuglasnosti sa već izraženim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske) Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu i osporeno rješenje nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

11.2. Da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizija: čime podneseni prijedlozi ne ispunjavaju pretpostavke za njihovu dopuštenost.

 

12. Stoga je prijedloge tužitelja i tuženice za dopuštenost revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

 

Zagreb, 4. svibnja 2021.