- 1 -              Revd 2869/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2869/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz P., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku D. Đ., odvjetniku iz B., protiv tuženice Republike Hrvatske (OIB: …), zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-1932/2019-2 od 11. veljače 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru posl. br. Pr-26/2017-43 od 28. listopada 2019., u sjednici održanoj 4. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

 

II. Tuženici se ne dosuđuje naknada troška odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenost revizije.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom:

 

- u stavku I. izreke, odbijena je žalba tuženice kao djelomično neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod stavkom II. izreke, u odluci kojom je tuženica obvezana isplatiti tužitelju „63.445,99 kn bruto sa zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak“ - te u odluci o „parničnom trošku pod stavkom IV izreke za iznos od 19.551,25 kn“,

 

- u stavku II. izreke, prihvaćena je žalba tuženice kao djelomično osnovana i preinačena prvostupanjska presuda „u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška preko iznosa od 19.551,25 kn do iznosa od 19.801.25 kn (za iznos od 250,00 kn)“ tako da je odbijen „tužitelj s priznatim parničnim troškom preko iznosa od 19.551,25 kn do iznosa od 19.801.25 kn (za iznos od 250,00 kn)“,

 

- u stavku III. izreke, preinačena je prvostupanjska presuda „u dijelu pod stavkom II izreke u kojem su tužitelju dosuđene zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u dosuđenom iznosu“ tako da je odbijen „zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržane u dosuđenom iznosu pod stavkom II izreke“,

 

- u stavku IV. izreke, odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda „pod stavkom III izreke kao i odluka o parničnom trošku u dijelu u kojem nije uspio sa svojim zahtjevom za naknadu parničnog troška“,

 

- u stavku V. izreke, tužitelju je naloženo naknaditi tuženici trošak revizije od 1.837,50 kn,

 

- u stavku VI. izreke, odbijeni su „zahtjevi stranaka za naknadu troška u povodu pravnog lijeka“.

 

2. Tužitelj je podnio prijedlog da mu se protiv te drugostupanjske presude, u odnosu na odluku kojom u sporu nije uspio, dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu:

 

„1. Da li djelatne vojne osobe u službama straža, dežurstva i terena imaju pravo na naknadu za vrijeme odmora za koje vrijeme moraju biti na radnom mjestu i ne smiju ga napustiti te su na stalnom raspolaganju poslodavcu ili nemaju pravo na nikakovu naknadu tj. moraju biti besplatno obvezno nazočni na radnom mjestu?

 

2. Ako imaju pravo na naknadu za to vrijeme odmora, prema kojem kriteriju se ista ima izračunavati i platiti kao i da li se količina toga vremena ima izračunavati prema kriteriju stvarnog rada i stvarnog odmora kako je i navedeno u ukidnoj revizijskoj odluci ili kriteriju formalnog rada i odmora kako je presuđeno u konkretnom slučaju?

 

3. Da li je kod odluke o trošku postupka u situaciji kao u konkretnom slučaju kada je osnovanost tužbenog zahtjeva nesporna budući je riješena revizijskom odlukom prije pokretanja ovog postupka u istovrsnom pravnom predmetu, a visina može biti utvrđena jedino vještačenjem, i kada tuženik unatoč tome čitavo vrijeme postupka osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i predlaže da se isti odbije i iako se i sam tuženik naplaćuje iz bruto iznosa, i kada tužitelj nije uzrokovao niti jedan suvišan trošak svojom krivnjom, opravdano donositi odluku o trošku prema kriteriju uspjeha u postupku ili je tuženik dužan naknaditi tužitelju čitavi parnični trošak?

 

4. Da li su nižestupanjski sudovi dužni postupati po uputi ukidne revizijske odluke tj. ako je u konkretnom slučaju trebalo po ukidnoj revizijskoj odluci utvrditi stvarne sate prekovremenog rada a ne formalne da li nižestupanjski sudovi mogu donositi odluke prema kriteriju formalnog a ne stvarnog rada kako je naloženo revizijskom odlukom?“

 

3. Tuženica je odgovorila na prijedlog tužitelja i predložila da se ovaj odbaci kao nedopušten.

 

4. Prijedlog nije dopušten.

 

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 11. veljače 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

7. U konkretnom slučaju tužitelj je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svojeg prijedloga: o pitanjima postavljenim u prijedlogu revizijski sud se izjasnio u više svojih odluka (primjerice: posl. br. Revd 2472/2020 od 22. rujna 2020., Revd 2450/2020 od 24. listopada 2020., Revd 2428/2020 od 20. rujna 2020., Revd 2426/2020 od 21. listopada 2020 i Revd 2529/2020 od 23. prosinca 2020.), pa tako i u odluci posl. br. Revd 2676/2020-2 od 21. listopada 2020., prema kojoj:

 

„...Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud ocijenio je da u odnosu na prijedlog za dopuštenje tužitelja, prvo, drugo i četvrto pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, već je u skladu s pravnim shvaćanjima zauzetim u odlukama ovog suda poslovni broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009. i poslovni broj Rev- 4419/2019-2 od 7. srpnja 2020., a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.

 

U odnosu na treće pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj nije izložio, niti naveo odgovarajuće razloge zbog kojih smatra da je navedeno pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, a to je bio dužan učiniti sukladno čl. 387. st. 3. ZPP....“

 

8. Drugostupanjska presuda temeljena je suštinski upravo na takvim (već izraženim) shvaćanjima iz te ustaljene sudske prakse i Vrhovni sud Republike Hrvatske (razmatrajući prijedlog) ne nalazi razloge da bi ta shvaćanja trebalo promijeniti ili da bi ona imala biti nesigurna i u praksi neujednačena: riječ je o suđenju u skladu sa sudskom praksom koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske ustalio - i koju bi, upravo stoga što je takva, bilo ustavnopravno neprihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom) mijenjati.

 

9. Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

 

9.1. da pitanja iz podnesenog prijedloga nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu (gdje shvaćanje na kojemu drugostupanjski sud temelji osporenu presudu nije u ničemu u nesuglasnosti sa već izraženim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske) Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

9.2. Da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

10. Stoga je prijedlog tužitelja za dopuštenost revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

 

11. Tuženici nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenost revizije jer ta parnična radnja nije bila od utjecaja prilikom donošenja odluke o tome prijedlogu (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 4. svibnja 2021.