Broj: Gž-1671/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Županijski sud u Rijeci, OIB: 22883124500, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u pravnoj stvari tužitelja H.T. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M.H., odvjetniku iz Z., protiv tužene A.D. iz V.G., OIB: ..., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 14 Povrv-1927/2015-6 od 11. studenog 2016., 27. lipnja 2018.,

p r e s u d i o   j e

              Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 14 Povrv-1927/2015-6 od 11. studenog 2016.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja je ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I.M. iz V.G. poslovni broj Ovrv-4681/15 od 8. srpnja 2015. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.038,33 kn sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima ovršnog postupka te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

              Protiv presude je žalbu podnio tužitelj pozivajući se na žalbene razloge pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka.

              U žalbi navodi da je na zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa kao korisnik navedena tuženica te su upisani svi bitni podaci, ime, prezime, osobni identifikacijski broj (dalje: OIB) te datum rođenja pa da nije životno logično da bi netko raspolagao osobnim podacima tuženice bez njezine suglasnosti. Ističe da tuženica tijekom postupka nije ni navodila, ni dokazala da bi prijavila činjenicu nedozvoljene upotrebe osobnih podataka. Pored toga na ročištu održanom 27. rujna 2016. da je priznala činjenicu sklapanja ugovora s tužiteljem, koje priznanje da je sud prvog stupnja zanemario. Smatra da tvrdnja tuženice da uslugu nije koristila ona nego netko treći nije relevantna za utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva, jer iz svega proizlazi da je tuženica sklopila predmetni ugovor. Tvrdi da je ispunio svoju ugovornu obvezu te ispostavljao račune sukladno čl. 36. Općih uvjeta poslovanja pa da je tuženica u obvezi podmiriti dug. Smatra da je pravilo o teretu dokazivanja iz čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje ZPP) iznimno pravilo koje ne može derogirati materijalnopravne odredbe te se primjenjuje podredno i to isključivo kada sud ne može sa sigurnošću utvrditi određenu činjenicu. Navodi da je počinjena bitna postupovna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer da je izreka presude nerazumljiva i proturječna, da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, dok su izneseni razlozi proturječni.

              Predlaže pobijanu presudu preinačiti sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje, uz nadoknadu troška prvostupanjskog i žalbenog postupka.

              Žalba nije osnovana.

              Prije svega valja istaći da je ovo spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. ZPP-a te se presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U donošenju pobijane presude nije počinjena neka od bitnih postupovnih povreda iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa tako ni povreda na koju ukazuje tužitelj u žalbi, jer je izreka presude jasna, jednako kao i razlozi o odbijanju tužbenog zahtjeva, u njima nema proturječja te je presudu moguće ispitati. Mjerodavno materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno kad je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

              Sud prvog stupnja utvrđuje da se tražbina tužitelja odnosi na neplaćene račune za usluge u mobilnoj mreži za razdoblje od listopada do prosinca 2014. te siječnja do svibnja 2015. u ukupnom iznosu od 2.038,33 kn. Također utvrđuje da tužitelj temelji svoju tražbinu na činjenici da je tuženica podnijela zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa 5. rujna 2014. budući da su u zahtjevu navedeni osobni podaci za tuženicu. Iz narečene isprave koju je priložio tužitelj, sud prvog stupnja utvrđuje da tu ispravu koja je sačinjena 5. rujna 2014., nije tuženica potpisala, s tim što je tuženica osporila da bi dala podatke za podnošenje zahtjeva, uz obrazloženje da je zahtjev podnijela treća osoba.

              Na temelju takvih činjeničnih utvrđenja, sud prvog stupnja zauzima stajalište da tužitelj nije dokazao da bi između stranaka bio sklopljen pretplatnički ugovor osnovom kojeg bi imao pravo zahtijevati isplatu za izvršene usluge.

              Glede primjene mjerodavnog materijalnog prava, sud prvog stupnja utvrđuje da je čl. 6. Općih uvjeta poslovanja tužitelja propisano da se pretplatnički odnos zasniva sklapanjem ugovora između tužitelja i pretplatnika na važećem obrascu na kojem se unose podaci o pretplatniku, podaci o ugovorenim uslugama odnosno tarifnom paketu ili modelu, izjava pretplatnika kojom potvrđuje da je zaprimio Opće uvjete poslovanja te podaci o obveznom trajanju ugovora i uvjetima za prijevremeni raskid ugovora. Prema stajalištu suda prvog stupnja tužitelj nije dokazao da su se stranke suglasile o bitnim sastojcima ugovorima u smislu odredbe čl. 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje ZOO) niti da su ispunjene pretpostavke za primjenu čl. 249. st. 1. ZOO-a kojim je propisano na koji način se može izjaviti volja za sklapanje ugovora. Pritom okolnost što su na zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa navedeni osobni podaci tuženice nije dokaz da je upravo tuženica s tužiteljem postigla sporazum o sklapanju ugovora iz čl. 6. Općih uvjeta poslovanja. Stoga primjenom odredbe čl. 221.a. ZPP-a ocjenjuje da tužitelj nije dokazao činjenice o postojanju tražbine prema tuženici pa ukida platni nalog pozivom na odredbu čl. 451. st. 3. ZPP-a, dok odluku o parničnom trošku donosi primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a te odbija zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška.

              Pravilno je stajalište suda prvog stupnja da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da bi između stranaka bio sklopljen ugovor koji bi obvezao tuženicu na plaćanje računa, isplatu kojih potražuje tužitelj u ovom postupku. Naime, prema odredbi čl. 247. ZOO-a ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a prema odredbi čl. 249. ZOO-a volja za sklapanje ugovora može se izjaviti riječima, uobičajenim znakovima ili drugim ponašanjem iz kojega se sa sigurnošću može zaključiti o njezinu postojanju, sadržaju i identitetu davatelja izjave. Tužitelj je priložio u spis Opće uvjete poslovanja H.T. d.d. za pružanje usluga u javnoj pokretnoj komunikacijskoj mreži kojima je propisano da se pretplatnički odnos u mobilnoj mreži HT. zasniva sklapanjem ugovora između H.T. i pretplatnika na važećem obrascu H.T. u koji se unose podaci o pretplatniku te ostali podaci koji su navedeni u obrazloženju pobijane presude. Kako ni na priloženom obrascu zahtjeva za mobilnim uslugama, niti na ugovoru o kupnji uređaja nema potpisa tuženice, okolnost što su uneseni osobni podaci tuženice ne može biti osnova za zaključak da  je tuženica ponudu tužitelja prihvatila na jedan od načina koji su propisani odredbama čl. 261.-264. ZOO-a.

              Na žalbene navode tužitelja valja odgovoriti da je upravo tužitelj primjenom odredbe čl. 219. ZPP-a bio dužan dokazati da je između stranaka sklopljen ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa na temelju kojeg bi tuženica bila dužna isplatiti tužiteljevu tražbinu, a što priloženim ispravama (ne predlažući provođenje drugih dokaza) nije uspio dokazati. Netočna je tvrdnja žalitelja da je tuženica na ročištu priznala činjenicu sklapanja ugovora kojim bi stekla status pretplatnika, a time i obvezu plaćanja računa za usluge u mobilnoj mreži. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev te ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika.

              Kako tužitelj nije uspio u parnici, pravilno je primijenjena i odredba čl. 154. st. 1. ZPP-a kada je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška.

              Zbog izloženog je valjalo žalbu tužitelja odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 27. lipnja 2018.