- 1 -              Revd 1009/2021-2

Broj: Revd 1009/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. A. d.d. (OIB: ...), Z., kojeg zastupa punomoćnik J. G., odvjetnik iz Z., protiv tuženika T. T. (OIB: ...) iz I. G.,  kojeg zastupa punomoćnik G. S., odvjetnik iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-542/2019-2 od 17. studenog 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Povrv-1144/2018-4 od 1. veljače 2019., u sjednici održanoj 4. svibnja 2021.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-542/2019-2 od 17. studenog 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, poslovni broj Povrv-1144/2018-4 od 1. veljače 2019.

2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da prvo, drugo i osmo postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije polazi od pogrešne pretpostavke da nižestupanjski sudovi nisu utvrdili pravni osnov potraživanja tužitelja, a što je suprotno zaključku nižestupanjskih sudova da je osnova potraživanja tužitelja Ugovor o kreditu od 30. lipnja 2009. sa dodatkom istog te mjenica koja je izdana kao osiguranje potraživanja iz navedenog ugovora, pa stoga o odgovoru na tako postavljena pitanja ne ovisi ishod spora. Ujedno i deveto postavljeno pitanje u prijedlogu polazi od pogrešne pretpostavke da tužitelj na osnovu predmetnog pravnog posla iz kojeg potražuje utuženi iznos posjeduje ovršnu ispravu na temelju koje može izvršiti prisilnu naplatu svog potraživanja na imovini tuženika, jer iz zaključaka nižestupanjskih sudova proizlazi da se ovršna isprava na koju se tuženik poziva ne može primijeniti na ovom konkretnom slučaju, pa stoga i o odgovoru na tako postavljeno pitanje ne ovisi ishod spora.

3. Nadalje, treće, četvrto, peto, šesto, sedmo, deseto i dvanaesto postavljeno pravno pitanje u prijedlogu, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer su ta pitanja postavljena u odnosu na ovaj konkretan slučaj te su vođena činjeničnim utvrđenjima u ovom predmetu, pa stoga odgovori na tako postavljena pitanja ovise o okolnostima ovog konkretnog slučaja. Ujedno, ni jedanaesto postavljeno pitanje u prijedlogu, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer tužitelj navedenim pitanjem prigovara zastari potraživanja, a što nije isticao u žalbi, pa navedeni prigovor ne može s uspjehom isticati tek u prijedlogu za dopuštenje revizije.

4. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 4. svibnja 2021.

              Predsjednica  vijeća:

              Viktorija Lovrić, v.r.