Poslovni broj: II Kž-145/2021-5

Poslovni broj: II Kž-145/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović predsjednice vijeća te mr. sc. Ljiljane Stipišić i Sande Janković članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog R. A., zbog kaznenog djela iz članka 120. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj K-9/21. od 9. travnja 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon donesene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 4. svibnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog R. A. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj K-9/21. od 9. travnja 2021., nakon donesene nepravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-9/21. od 9. travnja 2021., kojom je optuženi R. A. proglašen krivim zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede s posljedicom smrti iz članka 120. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog R. A. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 15. rujna 2020. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi R. A. po braniteljici, odvjetnici S. B. "iz svih žalbenih razloga". U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje i ukinuti istražni zatvor, podredno da se "istražni zatvor zamijeni nekom od blažih mjera predviđenih ZKP-om."

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Protivno žalbenom prigovoru, pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, koju žalitelj obrazlaže da sud nije dao "valjane razloge niti obrazloženje", upirući time na povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog R. A. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na optuženika i inkriminirano kazneno djelo, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene mjerama opreza. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

6. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., žalitelj zapravo tvrdi da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi nisu takve da bi opravdavale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela.

 

6.1. Protivno takvim žalbenim prigovorima opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., prije svega, ogleda se u činjenici prijašnje osuđivanosti optuženika. Naime, optuženik je prema izvodu iz kaznene evidencije od 2010. do 2020. pravomoćno osuđen u šest navrata zbog raznih kaznenih djela (opisanih u odlomku 4. pobijanog rješenja). Optuženik je sada nepravomoćnom presudom proglašen krivim za počinjenje terećenog kaznenog djela, što ukazuje ne samo da ni njegov prijašnji život nije bio usklađen s pozitivnim propisima društva u kojem živi nego i da prethodne osude, pa ni izrečena bezuvjetna kazna zatvora, očito nisu ostvarile očekivani preventivni učinak na optuženika u vidu odvraćanja od činjenja kaznenih djela pa je za zaključiti da je njegovo protupravno ponašanje progrediralo. Osnovano je prvostupanjski sud te okolnosti povezao s zaključcima psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je optuženik osoba s emocionalno nestabilnim poremećajem ličnosti impulzivnog tipa i organskom cerebralnom disfunkcijom.

 

6.2. Imajući na umu značaj iznesenih okolnosti drugostupanjski sud nalazi da je protiv optuženika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Izložene okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela kod optuženika takvog su značaja da mjeru istražnog zatvora, u ovom trenutku, i po ocjeni drugostupanjskog suda nije moguće svrhovito zamijeniti bilo kojom mjerom opreza, pa tako ni mjerom redovitog javljanja nadležnoj policijskoj postaji kako to predlaže žalitelj, i to sve neovisno o žalbenim navodima da je optuženik priznao počinjenje predmetnog kaznenog djela, izrazio kajanje i tugu zbog počinjenog.

6.3. Ujedno, pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje ni stavom optuženog da "nikada nije osuđen za ovu vrstu kaznenih djela". Naime, prilikom ocjenjivanja postojanja iteracijske opasnosti sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u pogledu egzistencije takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

 

6.4. Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da sud nije dao argumente na čemu temelji zaključak o iteracijskoj opasnosti, odnosno da je istu moguće uspješno zamijeniti jednom ili više mjera opreza.

 

7. U tom kontekstu, a imajući na umu sve ranije rečeno, nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje temeljnih prava i sloboda optuženika.

 

8. Ni žalbeni navodi optuženika da je otac maloljetnog bolesnog djeteta za kojeg skrbi, da je za vrijeme boravka u istražnom zatvoru dobio drugo dijete koje još nije vidio te da pomaže ocu invalidu ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

9. Što se tiče žalbenih navoda žalitelja kojima upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenog djela za koje se tereti, visine kazne koja je izrečena nepravomoćnom presudom, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu se žalitelj u istražnom zatvoru nalazi nešto duže od sedam mjeseci. Stoga nije osnovan navod žalitelja da se dosadašnji boravak u istražnom zatvoru pretvorio u izdržavanje kazne.

 

9.1. Za naglasiti je da je promašen navod žalitelja o tome da se dosadašnji boravak u istražnom zatvoru već pretvorio u izdržavanje kazne. Naime, svrha istražnog zatvora, pored sprečavanja počinjenja ili dovršenja kaznenog djela, u širem smislu je dovođenje osobe lišene slobode osobe pred nadležni sud (Europski sud za ljudska prava, Lawless v. Ireland (no. 3), §§ 13-14). Mjera istražnog zatvora nikad i ni u kojem slučaju ne može predstavljati kaznu. Dakle, svrha istražnog zatvora se razlikuje od svrhe kažnjavanja (čiji je jedan od ciljeva specijalna prevencija - popravljanje konkretnog počinitelja kaznenog djela). O tome sud mora voditi računa tek ako i kada odmjerava kaznu za konkretno kazneno djelo prilikom donošenja osuđujuće presude.

 

10. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu 4. svibnja 2021.