Poslovni broj 33 Gž-932/2021-2

 

 

  Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zagrebu

   Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

         Poslovni broj 33 Gž-932/2021-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. K., OIB …, iz Z., …, kojeg zastupa punomoćnik N. H., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Z. banka d.d. Z., …, OIB …, zastupanog po punomoćnici M. K. K., odvjetnici iz O. društva P. & P. iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6805/2019-20 od 28. siječnja 2021., dana 4. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

             

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6805/2019-20 od 28. siječnja 2021.

 

 

r i j e š i o j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6805/2019-20 od 28. siječnja 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:

 

Nalaže se tuženiku Z. banka d.d. Z. tužitelju Josipu Kampiću isplatiti iznos od 2.902,63 kune sa zateznom kamatom kako slijedi:

- na iznos od 30,46 kuna od 2. listopada 2007. do isplate,

- na iznos od 30,42 kuna od 3. studenog 2007. do isplate,

- na iznos od 30,73 kuna od 3. siječnja 2008. do isplate,

- na iznos od 31,25 kuna od 2. veljače 2008. do isplate,

- na iznos od 46,36 kuna od 4. ožujka 2008. do isplate,

- na iznos od 46,99 kuna od 2. travnja 2008. do isplate,

- na iznos od 45,62 kuna od 3. svibnja 2008. do isplate,

- na iznos od 45,16 kuna od 3. lipnja 2008. do isplate,

- na iznos od 45,78 kuna od 2. srpnja 2008. do isplate,

- na iznos od 44,79 kuna od 2. kolovoza 2008. do isplate,

- na iznos od 44,94 kuna od 2. rujna 2008. do isplate,

- na iznos od 45,60 kuna od 2. listopada 2008. do isplate,

- na iznos od 49,53 kuna od 4. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 46,65 kuna od 2. prosinca 2008. do isplate,

- na iznos od 49,85 kuna od 3. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 50,28 kuna od 3. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 50,50 kuna od 3. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 49,91 kuna od 5. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 49,91 kuna od 5. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 49,09 kuna od 2. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 48,38 kuna od 2. srpnja 2009. do isplate,

- na iznos od 69,77 kuna od 4. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 70,54 kuna od 2. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 70,10 kuna od 2. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 69,68 kuna od 3. studenog 2009. do isplate,

- na iznos od 70,65 kuna od 2. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 71,57 kuna od 5. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 72,54 kuna od 2. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 72,29 kuna od 2. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 73,92 kuna od 2. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 73,50 kuna od 4. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 74,32 kuna od 2. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 78,95 kuna od 2. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 77,90 kuna od 3. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 81,85 kuna od 2. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 78,74 kuna od 28. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 78,20 kuna od 3. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 82,96 kuna od 2. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 85,91 kuna od 4. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 83,78 kuna od 2. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 84,09 kuna od 2. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 83,03 kuna od 3 travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 85,63 kuna od 24. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 88,25 kuna od 2. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 94,75 kuna od 2. srpnja 2011. do isplate i

- na iznos od 97,51 kuna od 24 kolovoza 2011. do isplate,

sve po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do 31. srpnja 2015., a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

 

i   r i j e š i o j e

 

I. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva od 26. kolovoza 2020.

 

II. Nalaže se tuženiku Z. banka d.d. Z. naknaditi tužitelju J. K. trošak parničnog postupka u iznosu od 4.800,00 kuna sa zateznom kamatom od 28. siječnja 2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

 

III. Odbija se zahtjev tuženika Z. banka d.d. Z. za naknadu parničnog troška.

 

2. Protiv navedene presude i rješenja tuženik je podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženiku dosude troškovi žalbe.

 

3. Na žalbu nije podnesen odgovor.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2.  toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju se ukazuje u žalbi. Presuda sadrži valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a kako će nastavno biti obrazloženo.

             

6. U predmetnom postupku tužitelj traži da isplatu preplaćenih iznosa kamata po kreditu sklopljenom sa tuženikom, a radi ništetnosti odredaba ugovora o kreditu.

 

7. Među strankama nije sporno da je između tuženika kao kreditora i tužitelja, kao korisnika kredita, dana 26. lipnja 2007. sklopljen Ugovor o kreditu broj … na iznos od 17.583,82 CHF s rokom otplate od 4 godine u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatih po srednjem tečaju HNB za CHF na dan plaćanja, te da je člankom 2. tog Ugovora, ugovorena početna ugovorna kamatna stopa od 5,20% te je određeno da je redovna kamata tijekom postojanja obveze po tom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a na temelju Odluka o kamatnim stopama tuženika.

 

8. Tužitelj se pozvao na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 20133. donesena u postupku protiv ovdje tuženika a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača, kojom presudom je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom Odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te koja je kao takva ništava.

 

9. Navedena je presuda potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojom je odbio revizije tuženika, između ostalih i Zagrebačke banke d.d., kao neosnovane.

 

10. Iz citirane odluke Vrhovnog suda proizlazi da nije sporno da su odredbe u ugovorima o kreditu sklapani u spornom razdoblju koje su se odnosile na ugovornu kamatu i promjenjivu kamatnu stopu bile uočljive i jasne, ali nisu bile razumljive jer je na temelju ugovornih odredbi tužitelj kao potrošač jedino znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok nije mogao procijeniti kolika će kamata biti u budućem kreditnom razdoblju radi čega je ista stopa bila neodređena i neodrediva.

 

11. Nesporno je da se s tužiteljem, kao niti s ostalim klijentima tuženika prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, radi čega je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena i time ništetna u smislu čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 78/15, dalje: ZOO).

 

12. Tuženik pri tom, suprotno navodima žalbe, nije prigovarao da tužitelj ne bi imao status potrošača, pa isto ne može, na temelju čl. 352. st. 1. ZPP, isticati niti u žalbi, u kojoj isto opsežno elaborira. U odgovoru na tužbu tuženik je prigovarao zastari potraživanja tužitelja, pozivajući se upravo na propise Europske komisije o zaštiti potrošača na području EU i obvezujuću harmonizaciju nacionalnog prava država članica. Nadalje, tuženik nije prigovarao niti nedostatku aktivne legitimacije tužitelja, odnosno da nije tužitelj dokazao da bi upravo on plaćao anuitete, iako je nesporno da je tuženik bio u pravnom odnosu upravo s tužiteljem.

 

13. U postupku je provedeno vještačenje po vještaku financijske struke, te je vještak utvrdio kako razlika između redovnih kamata obračunatih po osnovnom ugovoru o kreditu i iznosa redovnih kamata obračunatih prema naknadnim odlukama banke o promjeni kamatnih stopa iznosi 2.902,63 kuna, te je isto analizirao navodeći iznose pojedinih više plaćenih anuiteta i datume uplata, koje je sud tužitelju na temelju takvog nalaza i mišljenja i dosudio, sa kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta po čl. 29. st. 2. ZOO.

 

14. Razlog ništetnosti ugovornih odredaba u konkretnom slučaju jest što se prilikom sklapanja Ugovora o kreditu nije posebno pregovaralo o promjenjivoj kamatnoj stopi niti su se pojašnjavale metode formiranja iste, tako da tužitelj u trenutku sklapanja ugovora, nije mogao niti približno ocijeniti zašto niti u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa.3

 

15. Terminologija korištena u citiranim odlukama tuženika je visoko stručna i kao takva razumljiva isključivo osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu i bave se bankarskim poslovanje, dok je za prosječnog potrošača apsolutno nerazumljiva. Ugovorna kamata u ugovoru o kreditu sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, u vrijeme i na način predviđen ugovorom. Ugovorna kamata kao takva zato mora biti određena, odnosno odrediva, u smislu čl. 46. st. 2. i čl. 50. ZOO.

 

16. U presudi Suda EU - presude broj: C-26/13 od 30. travnja 2014. u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ istaknuo je, da se ta odredba Direktive 93/13/EEZ ne smije tumačiti u smislu njezine gramatičke razumljivosti, već tako da potrošaču moraju biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja kako bi on na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Sud EU polazio je od svog ustaljenog stajališta da je potrošač uvijek u slabijem položaju u odnosu na poduzetnike (u konkretnom slučaju banke) kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti, odnosno položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poduzetnik (banka) prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj.

 

17. Pravilan je zato zaključak prvostupanjskog suda, da u situaciji, kada su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu, unaprijed sastavljenog od banke, o kojima se s tuženikom nije pojedinačno pregovaralo niti je on mogao utjecati na njihov sadržaj, a niti sagledati svoju obvezu kao cjelinu, takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima.

 

18. Neosnovano tuženik prigovara i zastari, odnosno ističe da kolektivna tužba ne bi prekidala zastarne rokove za tražbine pojedinačnih potrošača, kao i primjeni stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. prema kojem u slučaju restitucijskog zahtjeva proizašlog iz nišetnog ugovora, zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost ugovora.

 

19. Iako predmet spora nije ništetnost pojedinih odredaba ugovora, o istom je odlučeno kao o prethodnom pitanju u ovoj parnici u smislu čl. 12. st. 1. ZPP, pa se ne može prihvatiti istaknuti prigovor zastare, kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud.

 

20. Radi toga je na činjenično stanje utvrđeno u postupku, koje nije sporno, pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tuženik obvezan na isplatu kako je prethodno citirano, a o istom je sud dao i valjane razloge.

 

21. Pravilno je primijenjena i odredba čl. 191. st. 2. ZPP, kada je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva, u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, a čemu se u žalbi posebno ne prigovara (iako tuženik navodi da podnosi žalbu i protiv točke I. izreke rješenja).

 

22. Odluka o troškovima pravilno je donesena, na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, dalje: OT). Neosnovano se prigovara dosudi troškova podneska od 26. kolovoza 2020. kojim se tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, jer isti tužitelju pripada na temelju Tbr. 8/1 OT.

 

23. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

 

             

U Zagrebu 4. svibnja 2021.

 

                                                                                                 

                                                                                                                                   S u d a c:

                                                                                                               Gordana Bošković Majerović