1              Poslovni broj: Gž Ob 883/2020-5

Poslovni broj: Gž Ob-883/2020-5

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Seniji Ledić, u pravnoj stvari predlagateljice osiguranja K. T., OIB: …, iz Z., dostava putem Centra za socijalnu skrb S. iz Z., koju zastupa punomoćnik H. V., odvjetnik iz Odvjetničkog društva V. i p. j.t.d. iz Z., protiv tuženika M. T. iz Z., OIB: …, uz sudjelovanje maloljetnog djeteta M. T. iz Z., OIB: …, koju zastupa posebni skrbnik P. V., diplomirani pravnik Centra za posebno skrbništvo u Z., i Centra za socijalnu skrb Z., Podružnica S., radi određivanja privremene mjere, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1017/2020 od 2. studenoga 2020. ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj R1 Ob-1017/2020 od 5. veljače 2021., 4. svibnja 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba protivnika osiguranja te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-1017/2020 od 2. studenoga 2020. ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj R1 Ob-1017/2020 od 5. veljače 2021.

Obrazloženje

1. Pobijanim je rješenjem određena privremena mjera tako što će maloljetno dijete M. T. stanovati s majkom, dok će osobne odnose s ocem ostvarivati u Centru za pružanje usluga u zajednici D., Z., pod nadzorom stručne osobe, i to svaki treći petak u mjesecu od 19:00 do 20:00 sati te svaku četvrtu subotu u mjesecu od 15:00 do 16:00 sati (točka I. izreke). Ujedno je određeno da će majka roditeljsku skrb nad maloljetnim djetetom M. T. ostvarivati djelomično samostalno, i to u dijelu donošenje odluka o promjeni prebivališta, odgoja i obrazovanja te zdravlja djeteta (točka II. izreke). Protivniku osiguranja je također naloženo za uzdržavanje maloljetne M. T. doprinositi mjesečno iznos od 1.000,00 kuna od 2. lipnja 2020. do pravomoćnog okončanja postupka koji će opravdati ovu privremenu mjeru s dospijećem svakog 15.-og u mjesecu za tekući mjesec s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća do isplate na tekući račun majke K. T. otvoren kod E. & S. b. d.d. (točka III. izreke). Predlagateljica je osiguranja upućena u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti ove privremene mjere mjeru opravdati pokretanjem parničnog postupka u kojem će se odlučiti o pravu koje se osigurava ovom privremenom mjerom (točka IV. izreke), a riješeno je i da žalba protiv ovog rješenja ne odgađa ovrhu (točka V. izreke).

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi protivnik osiguranja pobijajući ga bez navođenja posebnih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15, 98/19 i 47/20, dalje u tekstu: ObZ), kao i bez prijedloga glede načina odlučivanja u drugom stupnju

3. Predlagateljica je odgovorila na žalbu, ocijenila ju je neosnovanom te ju je predložila odbiti.

4. Žalba je neosnovana.

5. Neutemeljeno žalitelj opisno ukazuje na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP koja uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Naime, žalitelj smatra da je sud počinio ovu bitnu povredu zbog toga što je odredio privremenu mjeru iako prije toga on nije dao "nikakvu izjavu o tome što ja o tome mislim".

6. Točno je da je odredbom članka 536. stavka 6. ObZ određeno da će sud u postupku određivanja privremene mjere s kojim će roditeljem dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom saslušati roditelje. Međutim, odredbom je članka 531. stavka 1. ObZ propisano da sud može o privremenoj mjeri o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa odlučiti bez rasprave. Cijeneći naprijed navedeno, žalbeni sud ocjenjuje da je odlučivanje o privremenoj mjeri bez rasprave, a što onda posljedično znači i bez saslušanja roditelja, opravdano ukoliko je to u skladu s djetetovom dobrobiti jer je načelo prvenstvene zaštite dobrobiti i prava djeteta ne samo konvencijsko pravo djeteta, već i pravo koje je sadržano u jednom od temeljnih načela obiteljskopravne zaštite (članak 5. ObZ).

7. Zahtjev pravičnosti suđenja u smislu odredbe članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", - Međunarodni ugovori - broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06 i 2/10), kao i načelo jednakosti oružja koje izvire iz ovog zahtjeva, a na koje se žalitelj u žalbi poziva, načelno obuhvaća razumnu mogućnost obiju stranaka da izlože činjenice i podupru ih dokazima, i to u takvim uvjetima koji u pravilu ni jednu stranku ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku. Pritom je ocjena o tome hoće li sud održati ročište u postupku određivanja spomenute privremene mjere doista diskrecijska jer zakon daje tu mogućnost, ali ne propisuje takvu obvezu. Zato je ta diskrecijska ocjena ograničena upravo načelom pravičnog i poštenog suđenja te procesne ravnopravnosti koja u načelu podrazumijeva jednak ili približno jednak tretman stranaka u postupku.

8. Međutim, kada je riječ o postupku radi određivanja privremene mjere o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom utemeljenog na potrebi zaštite maloljetnog djeteta od obiteljskog nasilja zbog kojeg su maloljetno dijete i majka smješteni u sigurnu kuću, dok je nadležno državno odvjetništvo pokrenulo postupak protiv protivnika osiguranja kao oca i supruga zbog sumnji na počinjenje kaznenih djela nasilja u obitelji i povrede prava djeteta, tada je, po ocjeni žalbenog suda, u skladu s dobrobiti maloljetnog djeteta da se privremena mjera odredi bez rasprave, a to znači i bez saslušanja stranaka. To stoga što su razlozi žurne zaštite maloljetnog djeteta od obiteljskog nasilja pretežniji od prava roditelja kao stranke na saslušanje u tom postupku i što je sud kao tijelo koje vodi postupak u kojem se odlučuje o pravima djeteta u obvezi najprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit (članka 5. ObZ-a), a tek onda prava ostalih stranaka.

9. Ovakvo je tumačenje nadalje i u skladu s funkcijom privremene mjere kao sredstva osiguranja koja se ogleda u brzom i privremenom uređenju odnosa među strankama u sporu radi uspostave pravnog mira od kojeg se pravnog sredstva u tom smislu s pravom očekuje učinkovitost u slučajevima kada je potrebno spriječiti nasilje.

10. Stoga je sud prvog stupnja pravilno ocijenio da je u interesu maloljetnog djeteta bilo odrediti ovu privremenu mjeru bez saslušanja stranaka, pa nije ostvarena bitna povreda na koju opisno ukazuje žalitelj.

11. Žalitelj ne ukazuje na druge bitne povrede, a ispitujući pobijano rješenje u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2 točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

12. Predmet je postupka određivanje privremene mjere o tome s kojim će roditeljem maloljetno dijete M. T. rođena … stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa maloljetnog djeteta s protivnikom osiguranja kao ocem.

13. Sud je prvog stupnja odredio predloženu privremenu mjeru pozivom na odredbe članaka 529., 532., 536. i 538. ObZ, nakon što je na temelju mišljenja Centra za socijalnu skrb Z., Podružnica S. od 12. kolovoza 2020. utvrdio da obitelj stranaka prije 22. travnja 2020. nije bila u tretmanu Centra i da je tada Centar dobio obavijest da je majka zajedno s djetetom smještena u sigurnu kuću (16. travnja 2020.), dok je 24. travnja 2020. Centar od VI Policijske postaje Zagreb zaprimio dopis da je protiv oca Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici podnijelo posebno izvješće radi sumnje na počinjenje kaznenog djela nasilja u obitelji (članak 179.a KZ) na štetu majke djeteta te sumnje na počinjenje kaznenog djela povrede prava djeteta (članak 177. stavci 1. i 2. KZ) na štetu maloljetnog djeteta M. T. Privremena je mjera određena i nakon što se posebni skrbnik maloljetnog djeteta suglasio s prijedlogom određivanja privremene mjere smatrajući da je to trenutno u interesu djeteta. Pritom je sud obrazložio neutvrđivanje mišljenja djeteta niskom kronološkom dobi djeteta (dvije godine). Pored toga, utvrđeno je i da se majka u sigurnoj kući dobro brine za materijalne i psihološke potrebe djeteta i da ima dovoljno roditeljskih kapaciteta i znanja za daljnju dobru skrb o djetetu.

14. Što se, pak, tiče sadržaja privremene mjere u dijelu koji se odnosi na pitanje s kojim će roditeljem maloljetno dijete stanovati kao i pitanje ostvarivanja osobnih odnosa kroz susrete i druženja, sud je prihvatio prijedlog Centra da dijete stanuje s majkom, a da osobne odnose s ocem ostvaruje u Centru za pružanje usluga u zajednici D., Z., pod nadzorom stručne osobe, i to svaki treći petak u mjesecu od 19:00 do 20:00 sati te svaku četvrtu subotu u mjesecu od 15:00 do 16:00 sati kao i da se majci omogući samostalno izvršavanje roditeljske skrbi u pogledu promjene prebivališta, odgoja i obrazovanja i zdravlja. Sud je, s obzirom na opisane okolnosti konkretnog slučaj ocijenio da je takav prijedlog Centra prihvatljiv tim više što s prijedlogom suglasio i posebni skrbnik djeteta.

15. U pogledu privremene mjere radi uzdržavanja, protivniku je osiguranja kao ocu naloženo doprinositi za uzdržavanje djeteta iznos od 1.000,00 kuna mjesečno pri čemu je sud imao na umu pravilno utvrđene činjenice da je otac trenutno nezaposlen, a inače radi na građevini i kao kuhar, a zadnje kao fasader, dok je dijete u dobi od dvije godine i još ne ide u vrtić.

16. Imajući na umu gornje činjenice koje su utvrđene u skladu sa sadržajem spisa, pa ih kao pravilne prihvaća i žalbeni sud, prvostupanjski je sud odredio privremenu mjeru temeljem odredbe članka 536. u vezi s člankom 529. stavkom 1. točkom 1. i stavkom 2. ObZ ocjenjujući da je taj prijedlog u interesu i u skladu s dobrobiti maloljetnog djeteta.

17. Neutemeljeno žalitelj osporava pravilnost određene privremene mjere o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom jer je ona donesena pravilnom primjenom odredbe članka 536. stavka 1. u vezi s člankom 529. stavkom 1. točkom 2. i stavkom 2. ObZ budući da stranke o tom pitanju kao roditelji maloljetnog djeteta nisu postigle sporazum, a sud je raspolagao stručnom procjenom i mišljenjem o tom pitanju te je dodatno zaštitio interese maloljetnog djeteta time što je u postupku maloljetno dijete zastupao poseban skrbnik koji se također suglasio s predloženom privremenom mjerom.

18. Određivanje privremene mjere je posebno opravdano jer je ova mjera određena u okolnostima ozbiljnijih sumnji na obiteljsko nasilje počinjeno na štetu maloljetnog djeteta i majke - supruge, pa je određivanje privremene mjere o tome s kojim će roditeljem dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom bilo potrebno kako bi se spriječilo (obiteljsko) nasilje, što je osobito važan razlog određivanja mjere. Kako je, k tome, protiv protivnika osiguranja inicirano i pokretanje kaznenih postupaka zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela nasilja u obitelji (članak 179.a KZ) na štetu majke djeteta te sumnje na počinjenje kaznenog djela povrede prava djeteta (članak 177. stavci 1. i 2. KZ) na štetu maloljetnog djeteta, u takvim je okolnostima razvojne interese djeteta bilo važno dodatno zaštititi odrađivanjem privremene mjere, posebno s obzirom na njezinu nisku kronološku dob od svega dvije godine. Pritom posebno valja naglasiti da okolnosti konkretnog slučaja, i to da je prebivalište djeteta formalno prijavljeno na očevoj adresi na kojoj dijete ne stanuje, zatim da je komunikacija između roditelja teško narušena, a dijete uskoro treba krenuti u vrtić, opravdavaju odluku da se majci povjeri djelomično samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi u dijelu promjene prebivališta, odgoja i obrazovanja i zdravlja djeteta.

19. S druge strane, pravilnost prvostupanjske odluke se očituje i u činjenici što je sud posebno imao na umu da dijete ima pravo živjeti sa svojim roditeljima (članak 84. stavak 3. ObZ), a u slučaju razdvojenosti roditelja ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, prema članku 95. stavku 1. i članku 119. stavku 1. ObZ, zbog čega je sud odredio i način uređenja osobnih odnosa između djeteta i protivnika osiguranja kao oca.

20. Osobito valja naglasiti da je sud prvog stupnja imao na umu da je ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i roditelja, s jedne strane, pravo i dužnost roditelja koji ne stanuje s djetetom, dok je, s druge strane, to ujedno i pravo djeteta. Ta prava i dužnost, naime, djeci i njihovim roditeljima jamče brojni međunarodni akti, i to: Konvencija o pravima djeteta UN iz 1989. (Republiku Hrvatsku obvezuje temeljem notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991., dalje: Konvencija o pravima djeteta), Europska konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljenih sloboda ("Narodne novine", MU, broj 18/97 i 4/02, dalje: EKLJP), Europska konvencija o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. ("Narodne novine", MU, broj 1/2010, dalje: Konvencija o ostvarivanju dječjih prava) i Europska konvencija o kontaktima s djecom iz 2003. ("Narodne novine", MU, broj 7/2008, dalje u tekstu: Konvencija o kontaktima).

Tako Konvencija o pravima djeteta u članku 9. stavku 3. jamči djetetu koje je odvojeno od jednoga ili oba roditelja pravo na redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja, osim u slučajevima u kojima mu je ugrožena dobrobit.

21. Obiteljsko pravo na susrete i druženja uživa pravnu zaštitu i temeljem odredbe članka 8. EKLJP jer pravo na susrete i druženja izvire iz prava na obiteljski život zato što pravo na obiteljski život uključuje i pravo roditelja na susrete i druženja s djetetom, što podrazumijeva neuplitanje države u ostvarivanje navedenog prava, osim kada je to potrebno radi zaštite zdravlja i morala, te prava i sloboda drugih osoba.

22. Pravilno je sud ocijenio da je potrebno ove odnose održavati u kontroliranim uvjetima pod nadzorom stručne osobe jer to posebno opravdava okolnost što je jedan od razloga za određivanje ove privremene mjere sumnja na nasilje u obitelji počinjeno od oca na štetu majke i povredu prava djeteta.

23. U odnosu na žalbene navode kojima se ukazuje da je vrijeme održavanja osobnih odnosa kroz susrete i druženja protivnika osiguranja kao oca s maloljetnim djetetom neprimjerno kratko, žalitelju je odgovoriti da je privremena mjera sredstvo osiguranja kojim se privremeno uređuju odnosi i koja se određuje na temelj činjenica koje se utvrđuju u stupnju vjerojatnosti i koja će mjera prestati važiti ukoliko se ne opravda pokretanjem postupka u kojem će se odlučiti o odnosu koji je osiguran ovom privremenom mjerom. Ukoliko se taj postupak u konkretnom slučaju pokrene, tada će protivnik osiguranja biti u prilici štititi svoja stranačka prava u kontradiktornom postupku u kojem će se pravno odlučne činjenice utvrđivati u stupnju izvjesnosti.

24. Što se tiče, odluke o uzdržavanju, ona je također pravilna, a žalitelj, iako pobija prvostupanjsko rješenje u cjelini, ipak ističe da će plaćati i veći iznos uzdržavanja od 1.000,00 kuna smatrajući da je to nedovoljno za uzdržavanje djeteta. Riječ je o iznosu nešto manjem od minimalno određenog Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta ("Narodne novine", broj 39/20) u visini od 1.098,00 kuna, ali je također riječ o iznosu koji nije određen za trajno, već privremeno.

25. U takvim okolnostima žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, pa je žalbu protivnika osiguranja valjalo odbiti i prvostupanjsko rješenje potvrditi temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP.

Split, 4. svibnja 2021.

Sutkinja

mr. sc. Senija Ledić, v. r.