1               Poslovni broj: 22 Gž R-384/21-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 22 Gž R-384/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Svjetlani Vidović, u pravnoj stvari tužitelja L. N., iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. L., odvjetniku u Z., protiv tuženika Bolnice, iz Z., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 6 Pr-6089/2020-19 od 4. ožujka 2021., dana 3. svibnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se u cijelosti kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 6 Pr-6089/2020-19 od 4. ožujka 2021. u pobijanom dijelu i to u točki I. i III. izreke presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 69.085,19 kn bruto sa pripadajućom zateznom kamatom, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sve kako je to specificirano u točki I. izreke presude; dok je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak odbijen (točka II. izreke). Ujedno je tuženik obvezana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.437,50 kn sa pripadajućom zateznom kamatom kako je to specificirano u točki III. izreke presude.

 

2. Žalbu protiv točke I. i III. izreke ove odluke pravovremeno podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) s prijedlogom da se odluka u pobijanom dijelu ukine, podredno preinači.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

Žalba je neosnovana.

 

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanih iznosa za razdoblje od 1. prosinca 2016. do 30. lipnja 2020. s naslova dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada u visini od 25% temeljem odredbe članka 57. stavak 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13; dalje: KU/2013) kojom je određeno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada dok je nesporno da je dodatak tužitelju isplaćen za redovni rad.

 

3.1. Nadalje, predmet spora je i zahtjev s naslova dodatka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta od 10% temeljem članka 59. KU/2013, kojom je određeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću od 10% od osnovne plaće i to za vrijeme prekovremenog rada jer je taj dodatak tužitelju isplaćen za redovni rad. S tim u vezi, odredba članka 59. izmijenjena je Dodatkom I. KU/2013 ("Narodne novine" broj 96/15., dalje: Dodatak I. KU), koja se primjenjuje od 1. listopada 2015. na način da se brojka "10" zamjenjuje brojkom "12".

 

3.2. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. („Narodne novine“, broj 29/18, dalje KU/2018), a primjenjuje se od 1. ožujka 2018. te sadrži identične odredbe kao KU/2013 odnosno odredba članka 55. KU/2018 sadržajno je ista kao i odredba članka 57. KU/2013 dok je odredba članka 57. KU/2018 sadržajno ista kao odredba članka 59. KU/2013.

 

Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 35/19) ugovoreno je da će se KU/2018 nastaviti primjenjivati do 27. ožujka 2019., Izmjenom Dodatka I. KU/2018 („Narodne novine“, broj 78/19) do 31. listopada 2019. a Dodatkom II. KU/2018 („Narodne novine“, broj 92/19) nadalje do 31. prosinca 2022., a ovdje je utuženo razdoblje do 30. lipnja 2020.

 

4. Predmet spora je i zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora zbog pogrešnog obračuna zbog neisplate prednjih dodataka. Prema odredbi članka 36. KU/2013, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu; a radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Ista je odredba članka 34. KU/2018.

 

5. Tužitelj potražuje i isplatu razlike plaće na ime naknade za prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan „padao“ na standardno radni dan (od ponedjeljka od petka) i to na temelju članka 51. KU/2013, odnosno članka 49. KU/2018.

 

KU/2013 i KU/2018 reguliraju plaću radnika na način da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću time da osnovnu plaću radnika čini umnožak vrijednosti koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osnovna plaća djelatnika se prema odredbi članka 51. KU/2013 odnosno članka 49. KU/2018 uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 %, za rad u drugoj smjeni 10 % ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rad kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati što znači da se mjesečni fond radnih sati dobije umnoškom broja radnih sati s brojem radnih dana na nivou mjeseca pri čemu su očito blagdani i neradni dani isključeni iz tog umnoška.

 

5.1. Odredba članka 1. stavak 1. i 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11; dalje: Zakon o blagdanima) propisuje da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi.

 

6. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da se na rad tužitelja ima primijeniti odredba članka 36., 51., 57. i 59. KU/2013, odredbe članka 34., 49., 55. i 58. KU/2018, te članka 1. Zakona o blagdanima.

 

6.1. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP). Pravilna su utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

7. Naime, iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

- da je tužitelj zaposlenik tuženika na radnom mjestu doktora medicine specijalista;

- da je tužitelju tuženik platio naknadu za obavljeni prekovremeni rad ali ne i dodatak na ostvarene prekovremene sate rada zbog otežanih uvjeta rada u visini od 25% koji dodatak je obračunao na obavljeni redovni rad;

- da je tužitelju tuženik platio naknadu za obavljeni prekovremeni rad ali ne i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje pacijenata u visini od 12% koje dodatke je obračunao na obavljeni redovni rad;

- da je tužitelju tuženik platio naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pri čemu kod izračuna prosječne plaće nije uzeo u obzir iznos gore navedenih dodataka;

- da je tužitelju tuženik isplatio za dane rada u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan „padao“ na standardno radni dan (od ponedjeljka od petka) osnovnu plaću ali ne i uvećanje za prekovremeni rad;

- da je visina tražbine razvidna iz pisanog nalazu i mišljenju vještaka T. d.o.o.

 

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnjapravilno zaključuje da tuženik nije tužitelju platio utužene iznose a što je obvezan prema citiranim odredbama KU/2013, Dodatka I. i KU/2018.

 

8.1. Prema shvaćanju suda prvog stupnja, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tužitelju pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovnom radnom vremenu ili kao prekovremeni rad. Naime, tumačenje tuženika da tužitelju taj dodatak pripada samo za redovan rad nije prihvatljivo kod nesporne činjenice da otežani uvjeti rada i iznimna odgovornost za život i zdravlje pacijenata postoje i pri redovnom i pri prekovremenom radu.

 

8.2. Iz platnih podataka i evidencije radnog vremena te rezultata vještačenja proizlazi da je obračun dodataka izvršen u odnosu na redovni rad tužitelja, iako je kao radne sate u cilju utvrđenja osnovice za izračun dodataka trebalo računati i platiti dodatak i na sate provedene na prekovremenom radu što je tuženik propustio.

 

8.3. Na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu." Vrhovni sud Republike Hrvatske je ostvarujući svoju ustavnopravu ulogu ujednačavanja sudske prakse donio gore citirano pravno shvaćanje koje je obvezujuće za sve sudove u zemlji.

 

9. Po ocjeni ovog suda, na rad tužitelja ima se primijeniti odredba članka 81. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17; dalje ZR) koja određuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

 

9.1. I odredba članka 91. stavak 3. ZR koja određuje da plaća obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad. Ovdje je sud pravilno primijenio i odredbu članka 94. ZR kojom je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Sud je sve utužene naknade pravilno obračunao na osnovnu plaću.

 

9.2. Imajući u vidu navedene odredbe članka 51. KU/2013 i članka 49. KU/2018, kao i citiranu odredbu članka 1. Zakona o blagdanima koji je kogentni propis, konkludira da mjesečni fond radnih sati kod tuženika predstavlja umnožak radnih dana (u koje ne ulaze blagdani koji padaju od ponedjeljka do petka) u tekućem mjesecu, sa osam sati.

 

9.3. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da ima mjesta primjeni Zaključka 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora iz kojega proizlazi da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (u koje ulaze blagdani koji padaju od ponedjeljka do petka) u tekućem mjesecu sa osam sati i nema mjesta primjeni navedenog Zaključka. Ovo stoga jer je kogentnom odredbom Zakona o blagdanima propisano da su blagdani neradni dani, a neradni dani ne ulaze u mjesečni fond radnih sati pa stoga strane kolektivnog ugovora nisu mogle odrediti (Zaključkom) drugačije, a utužena naknada pravilno je obračunata na osnovnu plaću.

 

10. Stoga je sud prvog stupnja, nakon što je proveo dokazni postupak sukladno dokaznim prijedlozima stranaka, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo pri čemu se pozvao na odgovarajuće materijalnopravne propise te o svemu dao jasne razloge.

 

10.1. Pravilna je i odluka o trošku jer je ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP.

 

10.3. Kako ispitujući pobijanu presudu u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tuženika valjalo odbiti te potvrditi presudu u pobijanom dijelu temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

 

Split, 3. svibnja 2021.