Poslovni broj UsI-827/20-9

             

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

             

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić te Ljiljani Lijić zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja T. R. iz B. kojeg zastupa opunomoćenica M. B. L., odvjetnica u I., protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta, Zagreb, Prisavlje 14, kojeg zastupa generalna opunomoćenica J. Č., uz sudjelovanje zainteresirane osobe L. R. iz B., koju zastupa opunomoćenik Ž. B., odvjetnik u S., u predmetu ukidanja rješenja o odobrenju za nastavak pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene 23. travnja 2021., a objavljene 03. svibnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„ Poništava se Rješenje tuženika KLASA: UP/II-034-02/20-13/68, URBROJ: 529-06-01-02-02/3-20-2 od 05. studenog 2020. godine, te se tužitelju dopušta pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u pet smještajnih objekata, vrste soba u domaćinstvu, označenih brojevima 1,2,3,4 i 5 u B. B. B. ...“

 

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi  troškove upravnog spora u iznosu od 839,00 kn u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

 

III. Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

 

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-034-02/20-13/68, URBROJ: 529-06-01-02-02/3-20-2 od 05. studenog 2020., odbijena je žalba T. R., ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja S. d. županije, Upravnog odjela za turizam i pomorstvo KLASA: UP/I-335-02/20-01/00673, URBROJ: 2181/1-06/04/616-20-0005 od 01. rujna 2020.

Citiranim prvostupanjskim rješenjem S.-d. županije, Upravnog odjela za turizam i pomorstvo KLASA: UP/I-335-02/20-01/00673, URBROJ: 2181/1-06/04/616-20-0005 od 01. rujna 2020. u točci I. izreke, ukinuto je rješenje o nastavku odobrenja pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu KLASA: UP/I-335-02/19-01/01082, URBROJ: 2181-01/04/012-19-2 od 30.12.2019. godine na ime T. R., B., B. B. …, OIB: …

Točkom II. izreke, riješeno je da će se ovo rješenje po izvršnosti upisati u Upisnik o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu pod upisnim brojem 9527.

Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, u bitnom navodeći da je pobijano rješenje neosnovano i nezakonito jer da mu je onemogućeno pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu zbog konstantnog mijenjanja stajališta suvlasnice L. R., jer da je ista prvotno tužitelju dala suglasnost za pružanjem ugostiteljskih  usluga, a nakon nekog vremena da se predomislila te da je svoju izjavu o suglasnosti proglasila izjavom danom u zabludi, što da je nezakonito, protupravno te u konačnosti i neistinito jer da je temeljem odredbe čl. 76. Zakona o upravnom postupku propisano da se svakoj osobi koja daje izjavu, njegova izjava prvotno pročita, te da ona osoba koja je dala izjavu ukoliko je ista identična njenoj volji, istu u znak prihvaćanja potpisuje, što da jasno ukazuje na činjenicu da je L. R. bila upoznata sa sadržajem kojeg potpisuje, a ne kako da to ista neistinito navodi da je tužitelj ispunio zahtjev za odobrenjem pružanja ugostiteljskih usluga, ta da ga je ona u žurbi potpisala, jer da je suglasnost potpisana pred upravnim službenikom. Da s obzirom na činjenicu da L. R. nije pokrenula nikakav postupak kojim bi poništila već danu suglasnost tužitelju za pružanjem ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, da tuženik nema ovlaštenje tužitelju uskratiti pravo pružanja usluge ugostiteljstva u domaćinstvu, te da ista nije ovlaštena svaki dan mijenjati svoje mišljenje o davanju ili ne davanju suglasnosti.

Nadalje navodi da je u postupku kao nesporno utvrđeno da tužitelj ispunjava minimalne uvjete koji su potrebni za pružanje ugostiteljskih usluga, da je vlasnik objekta te da predmetni objekt podliježe svim ostalim propisima za pružanje usluge te da pobijano rješenje nema zakonskog osnova da se tužitelju ukine pravo pružanja ugostiteljskih usluga. Da tužitelj nije tražio da mu se pruži davanje usluga na dijelu koje je u vlasništvu L. R. već da je prethodno dobio suglasnost na svom suvlasničkom dijelu tj. na polovici soba utvrđenih u Rješenju o nastavku pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu KLASA: UP/I-335-02/19-01/01082, URBROJ: 2181-01/04/012-19-2 od 30.12.2019. koje su pripale njemu u vlasništvo, pa da stoga nema osnova za ukidanje pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

              Stoga je predložio da Sud nakon provedenog postupka i izvedenih dokaza donese presudu kojom će poništiti osporavano rješenje tuženika  KLASA: UP/II-034-02/20-13/68, URBROJ: 529-06-01-02-02/3-20-2 od 05. studenog 2020., te kojom se tužitelju dopušta pružanje usluga u domaćinstvu u pet smještajnih objekata, vrste soba u domaćinstvu, označenim brojevima 1,2,3,4. i 5 u B., B. B. ...

Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 24. veljače 2021. u cijelosti je ustrajalo u navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja te se očitovalo na tužbene navode tužitelja navodeći da je prvostupanjsko tijelo pravilno utvrdilo da je tužitelj prestao ispunjavati uvjete za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u predmetnim smještajnim objektima zbog uskrate suglasnosti L. R., suvlasnice predmetne nekretnine.

Također je navelo da nije osnovan tužbeni navod tužitelja da je pobijano rješenje nezakonito s obzirom da je L. R. prvotno tužitelju dala suglasnost, a nakon nekog vremena da se predomislila jer da je tužitelju sukladno članku 41. stavku 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u predmetnim smještajnim objektima potrebna suglasnost L. R., suvlasnice ½ nekretnine u kojoj se nalaze predmetni smještajni objekti, koju suglasnost suvlasnica može povući u svako vrijeme, odnosno „predomisliti se“, kako to navodi tužitelj, a kojom činjenicom da tužitelj prestaje ispunjavati uvjet propisan člankom 34. stavkom 2. točkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti.

Nadalje je navelo da nije od utjecaja na predmetni upravni spor to što je, prema navodima tužitelja, L. R. bila upoznata sa sadržajem izjave koju je potpisala, a kojom je tužitelju dala suglasnost da u predmetnim smještajnim objektima, koji su u suvlasništvu, pruža ugostiteljske  usluge u domaćinstvu, te da je predmetna izjava, temeljem koje je tužitelju izdano rješenje od 30. prosinca 2019. potpisana pred upravnim službenikom, jer da iz Zahtjeva L. R. od 10. srpnja 2020. godine za ukidanje rješenja od 30. prosinca 2019., Zapisnika o usmenoj raspravi od 24.kolovoza 2020. i Izjave od 27. kolovoza 2020., na neupitan način proizlazi da L. R. povlači suglasnost izdanu tužitelju te da više nije suglasna da tužitelj, u nekretnini u njezinom suvlasništvu i dalje pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu.

Da nije osnovan ni tužbeni navod da je u postupku donošenja rješenja od 30. prosinca 2019. nesporno utvrđeno da smještajni objekti ispunjavaju minimalne uvjete te da je tužitelj vlasnik objekta, budući da iz spisa na neupitan način proizlazi da je tužitelj suvlasnik predmetnih smještajnih objekata, zbog čega mu je za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u tim smještajnim objektima potrebna suglasnost suvlasnice L. R., koju suglasnost tužitelj više nema, čime su se ispunili uvjeti za ukidanje rješenja od 30. prosinca 2019. propisani člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, zbog prestanka ispunjavanja uvjeta propisanog člankom 34. stavkom 2. točkom 1. citiranog  Zakona, a što da proizlazi iz dokaza koji su priloženi spisu predmeta.

Slijedom navedenog, tuženo tijelo je u cijelosti ustrajalo u navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja te u navodima iz odgovora na tužbu predlažući da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, istovremeno navodeći da potražuje trošak spora koji se odnosi na trošak zastupanja službene osobe po zakazanom ročištu.

Na temelju odredbe članka 19. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima Sud je po službenoj dužnosti rješenjem poslovni broj 3 UsI-827/20-4 od 08. ožujka 2021. pozvao zainteresiranu osobu L. R. iz B., B. B. …, da sudjeluje u ovom sporu te joj je dostavljena tužba i odgovor na tužbu tuženika na očitovanje.

Zainteresirana osoba je dostavila odgovor na tužbu od 13. travnja 2021. kojim se očitovala na navode tužbe osporavajući ih u cijelosti, te je u bitnom navela da se nedvojbeno može zaključiti kako je zainteresirana osoba, kako Izjavom ovjerenom pred javnim bilježnikom A. A. V., pod brojem: OV-4702/2020 od 09. srpnja 2020. godine, tako i Izjavom od 27. kolovoza 2020. godine, jasno i nedvosmisleno manifestirala svoju volju koja podrazumijeva izostanak suglasnosti tužitelju za nastavkom pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu.

Stoga, a kako pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu sadržajno premašuje poslove redovitog upravljanja, kako je to definirano odredbom članka 41. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, da bi to značilo da Rješenje o odobrenju ne može pravno egzistirati mimo uzajamnih suglasnosti svih suvlasnika. Budući da su se u konkretnom slučaju prestankom suglasnosti zainteresirane osobe, kao suvlasnika ½ dijela nekretnine koja se nalazi na kat. čest. 856/21 K.O. B., ispunile pretpostavke iz članka 38. stavak 1. točka 3. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, da je nadležno prvostupanjsko tijelo bilo dužno postupiti u skladu s citiranom odredbom te ukinuti Rješenje KLASA: UP/I-335-02/20-01/00673, URBROJ: 2181/1-06/04/616-20-0005 od 01. rujna 2020. Stoga, po mišljenju zainteresirane osobe, tuženik osporavanom odlukom nije povrijedio prava tužitelja, a sve uzimajući u obzir kako je tužitelj tek suvlasnik smještajnih objekata za koje je ukinuto Rješenje o odobrenju, pri čemu je uskraćena neophodna suglasnost zainteresirane osobe kao suovlaštenika, slijedom čega je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev te zainteresiranoj osobi naknadi troškove postupka koji se sastoje u vidu sastava odgovora na tužbu  prema Odvjetničkoj tarifi Tbr.23.

Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 23. travnja 2021. u odsutnosti uredno pozvane opunomoćenice tužitelja, opunomoćenica tuženika je u cijelosti ustrajala u navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja, kao i u navodima iz odgovora na tužbu, dok je zainteresirana osoba ustrajala u navodima iz svog odgovora na tužbu od 13. travnja 2021.

Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela te svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnoj upravnoj stvari.

Opunomoćenica tuženika popisala je trošak zastupanja tuženika koji je sadržan na Zapisniku s održanog ročišta (list 19-21 spisa).

Opunomoćenik zainteresirane osobe je trošak popisao u odgovoru na tužbu od 13. travnja 2021. (list 16-17 spisa).

Na temelju ocjene dokaza izvedenih u ovom postupku, pregledom isprava priloženih spisu, uzimajući u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke, ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da  tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Predmet spora je cijena zakonitosti osporavanog rješenja tuženog tijela Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-034-02/20-13/68, URBROJ: 529-06-01-02-02/3-20-2 od 05. studenog 2020.

Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem S.-d. županije, Upravnog odjela za turizam i pomorstvo KLASA: UP/I-335-02/20-01/00673, URBROJ: 2181/1-06/04/616-20-0005 od 01. rujna 2020., u točci I. izreke, ukinuto rješenje KLASA: UP/I-335-02/19-01/01082, URBROJ: 2181-01/04/012-19-2 od 30.12.2019. kojim je tužitelju odobren nastavak pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u pet smještajnih objekata, vrste soba u domaćinstvu, označenim brojevima 1, 2, 3, 4 i 5 u B. B. B. …, zbog uskrate suglasnosti L. R., te kojim je u točci II. izreke riješeno da će se ovo rješenje po izvršnosti upisati u Upisnik o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu pod upisnim brojem 9527.

Odredbom članka 30. stavak 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine, broj: 85/2015, 121/2016, 99/2018, 25/2019, 98/2019, 32/2020, 42/2020, dalje Zakon) propisano je da ugostiteljske usluge u domaćinstvu može pružati fizička osoba - građanin (u daljnjem tekstu: iznajmljivač).

Odredbom članka 30. stavak 3. točka 1. istog Zakona propisano je da se  ugostiteljskim uslugama u domaćinstvu u smislu ovoga Zakona smatraju ugostiteljske usluge smještaja u sobi, apartmanu i kući za odmor, kojih je iznajmljivač vlasnik, do najviše deset soba, odnosno 20 kreveta, u koji broj se ne ubrajaju pomoćni kreveti.

Nadalje, odredbom članka 34. stavak 2. istog Zakona propisano je da će se rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga izdati na zahtjev iznajmljivača uz slijedeće uvjete: 1. da je vlasnik objekta (objekt za robinzonski smještaj, soba, apartman ili kuća za odmor) ili vlasnik zemljišta za objekt za robinzonski smještaj, kamp ili kamp-odmorište, 2. da objekt u kojem će se pružati usluge ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju sukladno ovom Zakonu, 3. da građevina - objekt u kojem će se pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjete sukladno posebnim propisima kojima se uređuje gradnja, bez kojih, prema tom propisu, nadležni ured ne može izdati rješenje o ispunjavanju uvjeta za obavljanje djelatnosti.

Odredbom članka. 35. stavkom 3. Zakona je propisano da će se kod nastavka pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu u slučaju da više nasljednika i/ili daroprimatelja, koji nisu suvlasnici nekretnine u kojoj se usluge pružaju, zatraže izdavanje rješenja o odobrenju isto će im se izdati za njima pripadajući smještajni kapacitet, a u slučaju da ima više nasljednika, daroprimatelja i/ili davatelja uzdržavanja koji su suvlasnici takve nekretnine rješenje izdati onom koji ishodi suglasnosti svih ostalih suvlasnika.

Odredbom članka 38. Zakona propisan je prestanak važenja rješenja, pa je tako stavkom 1. točkom 3., istog članka,  propisano da će se rješenje o odobrenju ukinuti rješenjem ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za pružanje ugostiteljskih usluga propisanog člankom 34. stavkom 2. ovoga Zakona.

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, po ocjeni ovoga Suda, u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja već je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.

Pravilno se i prvostupanjsko upravno tijelo, a potom i tuženo tijelo u svojim rješenjima, a koja rješenja tužitelj neosnovano osporava podnošenjem predmetne tužbe, pozivaju na odredbu članka 41. stavka 1. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12) kojom je propisano da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitog upravljanja (naročito promjene namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnog tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna suglasnost svih suvlasnika, a koje suglasnosti u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nema.

U konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije sporno da je L. R., ovdje zainteresirana osoba, kao suvlasnica predmetne nekretnine označene kao čest. zem. 856/21 K.O. B., povukla svoju suglasnost koju je kao suvlasnica prvotno dala svom bratu T. R., ovdje tužitelju, za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, kao ni činjenica da su L. R., ovdje zainteresirana osoba, i T. R., ovdje tužitelj, suvlasnici predmetne nekretnine i to svaki za ½ dijela predmetne nekretnine, a sve na temelju pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-…/2019, UPPS/OS-81/2019 od 23. listopada 2019., koje je postalo pravomoćno 11. studenog 2019., a što je razvidno i kao nesporno utvrđeno uvidom u Izjavu L. R. od 25.08.2020. u kojoj je navela „nakon uručena zapisnika 24.08.2020. i nakon svega povlačim suglasnost da T. R. pruža ugostiteljske usluge u domaćinstvu na sve osobe do završetka postupka etažiranja kuće i utvrđivanja vlasništva“, a koja Izjava je vlastoručno potpisna po L. R. te koja Izjava je priložena spisu tuženog tijela.

Nije sporna ni činjenica da su L. R. i T. R. suvlasnici predmetne nekretnine za ½ idealnog tijela predmetne nekretnine, obzirom na nespornu činjenicu da predmetna nekretnina nije etažirana, a što proizlazi iz isprava priloženih spisu tuženog tijela, slijedom čega je prvostupanjsko upravno tijelo pravilno i zakonito zaključilo da T. R., ovdje tužitelj, bez suglasnosti ne može raspolagati svojim idealnim dijelom ½ nekretnine, odnosno svojim suvlasničkim dijelom bez zadiranja u tuđa prava, prava drugog suvlasnika nekretnine, u konkretnom slučaju L. R., ovdje zainteresirane osobe, slijedom čega je tužitelj prestao ispunjavati uvjet propisan odredbom čl. 35. st. 3. u svezi s čl. 34. st. 2. toč. 1. Zakona.

Polazeći od citiranih zakonskih odredbi i naprijed navedenih nespornih utvrđenja, a posebno od činjenice da je zainteresirana osoba L. R. nesporno povukla svoju suglasnost koju je kao suvlasnica prvotno dala svom bratu T. R., ovdje tužitelju, za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, to je po ocjeni ovog Suda prvostupanjskim rješenjem KLASA: UP/I-335-02/20-01/00673, URBROJ: 2181/1-06/04/616-20-0005 od 01. rujna 2020., pravilno i zakonito tužitelju u točci I. izreke, ukinuto rješenje o nastavku odobrenja pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu KLASA: UP/I-335-02/19-01/01082, URBROJ: 2181-01/04/012-19-2 od 30.12.2019., te je pravilno u točci II. izreke riješeno da će se ovo rješenje po izvršnosti upisati u Upisnik o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu pod upisnim brojem 9527.

Ostali tužbeni navodi, koji su istovjetni žalbenim navodima, nisu osnovani, niti su od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, a na koje žalbene navode, a potom i tužbene navode je tuženo tijelo u cijelosti odgovorilo u svom odgovoru na tužbu, a koji odgovor ovaj Sud u cijelosti prihvaća te navode iznesene u istom, radi nepotrebnog ponavljanja neće ponovno iznositi.

Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja tuženo tijelo je pravilno postupilo kada je žalbu žalitelja, ovdje tužitelja, izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja odbilo, uz obrazloženje koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud, a navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili pravilnost ni zakonitost osporavanog rješenja, radi čega je valjalo primjenom odredbe čl. 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje ZUS-a) odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te odlučiti kao u točci 1. izreke.

Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodjele razmjerno  uspjehu u sporu.

Opunomoćenica tuženika na ročištu je popisala trošak povratne autobusne karte na relaciji Zagreb – Split, Split – Zadar i to iznos od 139,00 kuna što predstavlja pola cijene autobuse karte obzirom na činjenicu da je opunomoćenica tuženika i dan ranije (22. travnja 2021.) prisustvovala ročištu održanom pred ovim Sudom u predmetu 7 UsI-490/20, a u kojem predmetu je zatražen preostali iznos troška autobusne karte, kao i iznos dnevnice od 200,00 kuna te trošak noćenja u iznosu od 500,00 kuna, što sveukupno iznosi 839,00 kn, te je kao dokaz o učinjenim materijalnim troškovima neposredno u sudski spis priložila i isprave kojima je dokazale učinjene materijalne troškove (list 22-29 spisa).

Prema odredbi članka 8. stavka 2. Pravilniku o porezu na dohodak (Narodne novine, br. 10/17, u daljnjem tekstu: Pravilnik), koji je stupio na snagu 4. veljače 2017., izdaci za službena putovanja (dnevnice, naknade prijevoznih troškova, naknade korištenja privatnog automobila u službene svrhe, troškovi noćenja, i drugo) obračunavaju se na temelju urednog i vjerodostojnog putnog naloga i priloženih isprava kojima se dokazuju izdaci i drugi podaci navedeni na putnom nalogu.

Stoga, a kako je opunomoćenica tuženika dostavila dokaze o učinjenim  materijalnim troškovima  kako je to propisano naprijed citiranom odredbom čl. 8. stavka 2. Pravilniku o porezu na dohodak, pored činjenice da je tuženik uspio u sporu, to je valjalo zatraženi trošak i priznati te odlučiti  kao pod točkom II. izreke.

Obzirom na činjenicu da je i zainteresirana osoba uspjela u predmetnom upravnom sporu to je opunomoćeniku tužiteljice u skladu s naprijed citiranom zakonskom odredbom čl. 79. st. 4. ZUS-a valjalo priznati  zatraženi trošak sastava odgovora na tužbu od 13. travnja 2021. u zatraženom iznosu od 250 bodova, odnosno 2.500,00 kn, radi čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

 

U Splitu 03. svibnja 2021.

 

 

                                                                                                                                                  S U D A C

 

                                                                                                                                         Leandra Mojtić, v. r.

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

 

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ljiljana Lijić