1                Poslovni broj 20 Kž-92/2021-4.

 

                                                                                     

                REPUBLIKA HRVATSKA                                                                                                 

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

                SLAVONSKI BROD

 

                                                                                                                Poslovni broj 20 Kž-92/2021-4.

 

             

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                           

                Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Slavena Vidmara, kao predsjednika vijeća, Mile Solde kao suca izvjestitelja i Mirka Svirčevića kao člana vijeća, uz sudjelovanje Biljane Boček, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv I. okrivljenika D. T. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 217. stavak 1. točka 3. u svezi članka 216. stavak 1. Kaznenog zakona ((NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 dalje KZ/97.) odlučujući o žalbi II. okrivljenika V. B. podnesenoj po branitelju odvjetniku I. Š. protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj 86 K-361/15. od 16. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 27. travnja 2021.

 

p r e s u d i o    j e

 

                            Odbija se žalba II. okrivljenika V. B. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru proglašeni su krivima I. okrivljeni D. T. i II. okrivljeni V. B. da su počinili kazneno djelo protiv imovine, tešku krađu opisano i kažnjivo po članku 217. stavak 1. točka 3. KZ/97. u vezi članka 216. stavak 1. KZ/97. sve u vezi članka 61. KZ/97.

 

                            2. Za počinjeno kazneno djelo I. okrivljeni D. T. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a II. okrivljeni V. B. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci s time da je i I. okrivljenom i II. okrivljenom izrečena uvjetna osuda, tako da im izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ako u roku od dvije godine ne počine novo kazneno djelo.

 

                              3. 1. Na temelju članka 560. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13., 152/14.,70/17. i 126/19. dalje ZKP/08.) utvrđeno je da su iznosi od po 875,00 kn imovinska korist koju su I. okrivljeni D. T. i II. okrivljeni V. B. ostvarili počinjenjem kaznenog djela, pa je taj iznos imovina Republike Hrvatske te je naloženo svakom okrivljeniku da Republici Hrvatskoj u korist Državnog proračuna isplati svaki po 875,00 kn u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

                              3. 2. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08. djelomično je prihvaćen imovinskopravni zahtjev oštećene D. L. u iznosu od 5.900,00 kn, te je naloženo I. okrivljeniku i II. okrivljeniku da solidarno isplate navedeni iznos oštećenici, a s ostatkom imovinskopravnog zahtjeva oštećenica je upućena u parnicu. Na temelju istog propisa djelomično je prihvaćen i imovinskopravni zahtjev oštećene S. M. u iznosu od 1.000,00 kn, te je naloženo okrivljenicima da solidarno isplate navedeni iznos oštećenici, a u preostalom dijelu oštećenica je upućena u parnicu.

 

                            4. I. okrivljenom D. T. i II. okrivljenom V. B. je uz uvjetnu osudu po članku 68. stavak 1. KZ/97. određena posebna obveza da u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti ove presude oštećenici D. L. nadoknade štetu u iznosu od 5.900,00 kn, a oštećenici S. M. nadoknade štetu u iznosu od 1.000,00 kn te su oba okrivljenika na temelju članka 69. stavak 5. KZ/97. upozoreni da ukoliko u roku koji im je određen ne izvrše obvezu nadoknade štete oštećenicima da će im uvjetna osuda biti opozvana.

 

                            5. Na temelju članka 189. stavak 1. ZKP/08. oštećenoj Snežani Mossner vraćen je usisavač marke "Zyklon" tip 2400 W serijskog broja 597453.

 

                            6. I. okrivljenom D. T. i II. okrivljenom V. B. naloženo je plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kn.

 

                            7. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio II. okrivljeni V. B. po branitelju odvjetniku I. Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i o imovinskopravnom zahtjevu.

 

                               8. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

                            9. Žalba II. okrivljenika nije osnovana.

 

                            10. Nije u pravu II. okrivljenik kada u žalbi po branitelju tvrdi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, na način da mu je izreka presude proturječna obrazloženju presude koje je proturječno i nejasno. Suprotno od ovih žalbenih navoda ovaj drugostupanjski sud je našao da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude jasno i nedvosmisleno naveo razloge zbog kojih smatra dokazanim da je II. okrivljenik V. B. počinio kazneno djelo teške krađe na način kako je to opisano za njega u izreci pobijane presude. U tom obrazloženju nema nikakvih nejasnoća niti proturječnosti na koje ukazuje II. okrivljenik u svojoj žalbi, pa se presuda u tom dijelu može ispitati, a prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. na koju ukazuje žalitelj.

 

                              11. Okrivljenik je najavio žalbu zbog povrede kaznenog zakona, no u obrazloženju žalbe nije iznio svoje viđenje u čemu bi se sastojala ova povreda kaznenog zakona, a ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu po službenoj dužnosti drugostupanjski sud nije našao povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika.

 

                            12. Okrivljenik uvodno nije najavio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, no sadržajno se veći dio žalbenih navoda odnosi upravo na utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu u odnosu na II. okrivljenika a koje II. okrivljenik u žalbi pobija. I ti žalbeni navodi II. okrivljenika nisu osnovani. Drugookrivljeni u žalbi ustraje na tvrdnji da nije sudjelovao u počinjenju kaznenog djela teške krađe za koju je pobijanom presudom proglašen krivim, te u tvrdnji da ga I. okrivljenik D. T. lažno tereti i to zbog toga što se II. okrivljeni, kada je saznao da ga I. okrivljeni lažno tereti za počinjenje ovoga kaznenog djela prestao družiti sa I. okrivljenikom. Takve žalbene razloge kao i obranu II. okrivljenika ne prihvaća ni ovaj drugostupanjski sud, te smatra valjanim utvrđenje prvostupanjskog suda po kojem je i II. okrivljenik zajedno s I. okrivljenikom počinio predmetno kazneno djelo na način kako je to opisano u izreci pobijane presude. Prvostupanjski sud je svoje utvrđenje o ulozi II. okrivljenika u počinjenju kaznenog djela utemeljio u pretežnom dijelu na iskazima I. okrivljenika D. T. i to onome kojega je dao na prvom ispitivanju u policiji te ponovno na raspravi pred prvostupanjskim sudom. U oba slučaja I. okrivljeni je, priznajući svoje počinjenje predmetnog kaznenog djela, za počinjenje istoga teretio i II. okrivljenika V. B., a oba iskaza su u svim bitnim dijelovima koji se odnose i na II. okrivljenika sukladna i identična, te je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je povjerovao ovim iskazima i u dijelu koji se odnose na II. okrivljenika. Doista na strani I. okrivljenog D. T. ni ovaj drugostupanjski sud ne nalazi razumnog motiva zbog kojega bi lažno teretio II. okrivljenika, pogotovo na prvom ispitivanju u policiji kada su I. okrivljeni i II. okrivljeni još bili u prijateljskim odnosima. Osim navedenih iskaza I. okrivljenika, II. okrivljenika sa počinjenjem kaznenog djela teške krađe za kojega je proglašen krivim povezuje i činjenica da su se neki od ukradenih predmeta jedno vrijeme nalazili u njegovoj garaži, te činjenica da se u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno II. okrivljeni intenzivno družio sa I. okrivljenim D. T.. Zbog naprijed navedenog nije osnovana žalba II. okrivljenika V. B. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

                            13. Nije osnovana žalba II. okrivljenika niti zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu i oduzimanju imovinske koristi. Kako je prvostupanjski sud utvrdio da je i II. okrivljenik zajedno sa I. okrivljenim počinio kazneno djelo teške krađe, po pravilima građanskog prava, dužan je nadoknaditi štetu pričinjenu kaznenim djelom, a šteta je pobijanom presudom utvrđena u iznosu od 5,900,00 kn na strani oštećene D. L., odnosno u iznosu od 1.000,00 kn na strani oštećene S. M., pa je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je po članku 158. stavak 2. ZKP/08. obvezao okrivljenike da oštećenicama solidarno nadoknade štetu pri činjenju kaznenih djela. Također je pravilno prvostupanjski sud odredio da su I. i II. okrivljenik ostvarili imovinsku korist počinjenjem kaznenog djela i to svaki po 875,00 kn, te ih obavezao da imovinsku korist koju su stekli kaznenim djelom vrate na način da navedeni iznos uplate u Državni proračun RH. Zbog toga nije osnovana žalba II. okrivljenika niti zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu i oduzimanju imovinske koristi.

 

                            14. Okrivljenik je najavio žalbu i zbog odluke o kaznenoj sankciji, no žalbu iz ovog žalbenog razloga nije obrazložio. Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni ovaj drugostupanjski sud nalazi da je II. okrivljeniku izrečena uvjetna osuda što je zapravo vrsta kaznene sankcije koja u KZ/97. spada u mjere upozorenja, a koje su same po sebi blaže kaznene sankcije, pa okrivljenik nema razloga biti nezadovoljan izrečenom kaznenom sankcijom. Što se tiče izrečene mu kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci ona je minimalno propisana za kazneno djelo teške krađe iz članka 217. stavak 1. KZ/97. tako da je sud II. okrivljeniku u cjelokupnosti izrekao najblažu kaznenu sankciju koju mu je bez posebnog instituta ublažavanja i mogao izreći, tako da nije osnovana žalba II. okrivljenika niti zbog odluke o kaznenoj sankciji.

 

                              15. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavka 1. ZKP/08. sud nije našao povreda odredaba kaznenog postupka ili povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

                            16. Kako je sud našao da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija a da nema niti povreda zakona na koje sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. ovom presudom je odbio žalbu II. okrivljenika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

 

Slavonski Brod, 27. travnja 2021.

 

                                                                                                                                  Predsjednik vijeća

 

                                                                                                                                Slaven Vidmar