Broj: 14. Pp-7085/2021

                                

      REPUBLIKA HRVATSKA                                                         Broj: 14.Pp-7085/21

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

  Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

 

U IME  REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

              Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Anđelki Čengić, po sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Pavić Ivane, u prekršajnom postupku protiv okrivljenice A. B., zbog prekršaja iz članka 10. točka 1. i točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17 i 126/19), pokrenutog povodom optužnog prijedloga POLICIJSKE UPRAVE ZAGREBAČKE, II POLICIJSKE POSTAJE, nakon provedenog žurnog ročišta održanog dana 28.04.2021.g. u nazočnosti okrivljenice i branitelja okrivljenice, dana 03. svibnja 2021.g. objavio i

 

presudio je

 

A. B. rođeno prezime P., kći J. i D., djevojačko prezime majke K., rođena ... godine u Zagrebu, državljanin RH, OIB …, SSS, ekonomist, zaposlena N., primanja u iznosu od 5400 kuna, u tijeku postupak brakorazvoda, majka dvoje djece, prekršajno nekažnjavan, ne vodi se prekršajni niti kazneni postupak, s prijavljenim prebivalištem u Z., zastupana po branitelju Z. Š., na temelju čl.182. t. 1. i t.3. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18),

 

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

 

da bi dana 15. travnja 2021.g. u 21,00 sati u Z. počinila psihičko i fizičko nasilje u obitelji u nazočnosti maloljetne djece P. B. rođenog ... i L. B. rođenog … prema svojem suprugu T. B. na način da je, kada je on došao kući s maloljetnom djecom fizički nasrnula na njega odguravajući ga svojim rukama u predjelu prsa i verbalno vrijeđala riječima "marš gade" što je kod njega izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti.

 

čime da bi počinila prekršaj iz 10. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17 i 126/19), kažnjiv po članku 22. stavku 3. istoga Zakona.

 

Temeljem čanka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka.138. stavka 2. točaka 2. do 4. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

 

 

O b r a z l o ž e n j e

 

POLICIJSKA UPRAVA ZAGREBAČKA, II POLICIJSKA POSTAJA podnijela je pod brojem 511-19-28/05-5-271-1/2021 od dana 15.04.2021. g. optužni prijedlog protiv okrivljenice, a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude, te zadržala okrivljenicu i privela ju sudu.

Okrivljenica je u svojoj obrani iskazala da se ne smatra krivom za prekršaj. Porekla je da bi dana 15. travnja 2021.g. u 21,00 sati u Z. počinila psihičko i fizičko nasilje u obitelji u nazočnosti maloljetne djece P. B. rođenog … i L. B. rođenog ... prema svojem suprugu T. B. na način da je, kada je on došao kući s maloljetnom djecom fizički nasrnula na njega odguravajući ga svojim rukama u predjelu prsa i verbalno vrijeđala riječima "marš gade" što je kod njega izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti.

Dana 15.04.2021. bio je dan kada je prema privremenoj mjeri Općinskog građanskoj suda u Zagrebu R1 OB-1215/2020 od 29.07.2020.g. pravomoćno i ovršno istoga dana, otac djece T. B. imao pravo biti s djecom u vremenu od 17 do 19,30 sati. Djecu je predala ocu ispred stambene zgrade u kojoj stanuje s djecom, pretpostavlja da je T. B. bio revoltiran time što je jučerašnjega dana objavljena prvostupanjska presuda o razvodu braka nje i njega. Od ... niti ne stanuju T. B. i ona skupa. Djecu je trebao vratiti oko 19,30 sati, otprilike 10 minuta prije 19 sati primila je poziv starijega djeteta P. koji ju je pitao gdje je, ona je rekla da je išla nešto obaviti i da će doći do 19,30 sati kada je djecu trebala preuzeti. Kada je došla pred stambenu zgradu oboje djece bilo je u kombiju sa T. B.. Sa mlađim djetetom L. T. B. je ušao u zgradu, a ona je išla sa starijim djetetom razgovarajući s njim, o biciklu koji je išao pogledati s ocem i jučerašnjem danu u školi. Kad su se svi četvero popeli do ulaznih vrata u njihov stan ispred zatvorenih vrata T. B. ju je počeo napadati da nije nikakva majka, da ne zaslužuje djecu i da će se on pobrinuti da završi na Kaznenom sudu, a ona ga je samo pitala što želi, na što on nije ništa odgovorio, u međuvremenu su se djeca popela na podest iznad stana, plakali su, što je očito čula susjeda koja je otvorila vrata svojega stana te pozvala nju i djecu u stan da bi se djeca smirila. U stanu susjede bili su desetak minuta kada je izašla s djecom iz stana, a T. B. još uvijek stajao pred vratima stana koji je ona otključala i svi četvero su ušli unutra, najprije djeca i ona, na kraju i on. Jednom rukom držala je vrata stana, a drugom  se držala za dovratak i više puta je T. B. pitala što želi. Djeca su već bila ušla u boravak i tada se T. B. prsima naslonio na njezino tijelo i odgurnuo ju. Nakon toga je ušao u stan, sjeo je na stolicu kod stola u boravku i nije ustajao sa stolice. Ona se bavila s djecom, završavala ručak, pripremala djecu za spavanje zbog čega je s djecom otišla u spavaću sobu, sjedila je na krevetu zajedno s njima i tada je u stan došla policija. Razlog zašto je T. B. u više navrata pitala što želi je to što je, nakon ukidanja mjera opreza u prosincu 2020.g. učestalo dolazio u stan iako se s djecom trebao viđati izvan stana, a to nije nikome prijavljivala iako je bila izložena provokacijama od njega. Razlog zašto je po savjetu svoje odvjetnice, a nakon ukidanja mjera opreza, puštala T. B. u stan je to što je stan bračna stečevina i savjetovano joj je da mu to dozvoli jer bi inače činila ekonomsko nasilje.

Na upit branitelja okrivljenice je li pokušavala mirnim putem sa T. B. postići dogovor kako o skrbi za djecu tako i o imovini okrivljenica je odgovorila da je to činila, koliko se sjeća u pet navrata je njezina odvjetnica odvjetniku T. B. slala ponude za mirno rješavanje svih pitanja, ona osobno bila je spremna iseliti iz stana s tim da je tražila od oca da plaća najam za djecu, no, on na to nije pristajao i po njezinom mišljenju njegov isključivi interes je stan odnosno imovina. Na pitanje braniteljice je li se kontakt sa oštećenikom prilikom uzimanja ili vraćanja djece ticao djece ili njihovog međusobnog odnosa okrivljenica je odgovorila da bi gotovo svaki drugi put T. B. koristio priliku za provokacije. Na pitanje branitelja što je činio jučerašnjega dana dok je bio u stanu odnosno je li što govorio okrivljenica je odgovorila da je kao i mnogo puta do sada sjedio i provocirao, a kako su ti slučajevi višekratni gotovo da ga više i ne sluša, pokuša se isključiti, sjeća se da je govorio jučer nešto u smislu da zašto se ne mogu dogovoriti, da će ona vidjeti da će završiti na kaznenom sudu.

Na upit branitelja je li jučerašnjega dana oko 21 sat odgurnula T. B. u predjelu prsa svojim rukama i kazala mu "marš gade" okrivljenica je iskazala da to nije učinila. Nakon svih incidenata i svega doživljenoga gadi joj se T. B. uopće gledati, a kamoli doticati.

Nakon što je okrivljenica ispitana i dala obranu kako je naprijed navedeno Sud je donio rješenje dana 16.4.2021. kojim je odlučio da se okrivljenica pušta na slobodu. 

U tijeku postupka Sud je proveo dokaz ispitivanjem svjedoka oštećenika T. B. i M. I. na prijedlog okrivljenice.

Svjedok M. I. iskazala je da ona inače stanuje u stanu preko puta stana u kojemu je živjela obitelj B., vraćala se sa svojim zaručnikom kući i na stubištu ispred stana vidjela je okrivljenicu, T. B. i njihovo dvoje djece u razgovoru. Ništa nije upućivalo na to da bi se moglo raditi o bilo kakvom problemu ili incidentu, zaručnik i ona ušli su u stan i nekoliko minuta nakon toga čula je zvono na vratima stana, te zvanje u pomoć od dječijeg glasa, otvorila je vrata svojega stana pred kojima je stajao okrivljeničin sin Petar rođen 2012.g., okrivljenicu i drugo dijete L. vidjela je na podestu iznad kata, dijete P. bilo je pred vratima stana i kada je ona otvorila vrata otrčao je bratu i majci. Oboje djece plakali su, a T. B. vidjela je na stepenicama ispod razine njihovog stana, a ona je pozvala okrivljenicu i djecu k sebi u stan. U stanu je dijete P. kazao da se boji da će tata skinuti vrata stana. Nikakav pokušaj nasilnog ulaska u stan nije vidjela. Nakon otprilike desetak minuta kada su se djeca primirila okrivljenica je kazala djeci da idu van te su svo troje izašli, a ona nije izlazila za njima. Nije ni gledala gdje bi se nalazio T. B., a kazala im je ako još bilo što trebaju neka slobodno pozvone. Nakon ovoga što je opisala nije čula nikakve zvukove nasilničkog ponašanja koji bi dopirali u stan niti je s bilo kim od njih tijekom večeri komunicirala. Nije također imala saznanja da bi u stan B. dolazila policija, kasnije je bila zaokupljena svojim obiteljskim obvezama.

Na upit branitelja okrivljenice opisati izgled okrivljenice i djece, svjedokinja je iskazala da su svo troje bili vidno uzrujani, oboje djece je plakalo, nije propitivala nikoga što se događa osim što je P. kazao da se boji da će tata skinuti vrata i kako će onda oni spavati u stanu.

Na upit branitelja okrivljenice jesu li se djeca bojala majke svjedokinja je iskazala da po onome što je ona vidjela nisu, mlađe dijete joj je sjedilo u krilu, a starije pokraj nje, grlili su je. 

              Prije ispitivanja svjedoka-oštećenika sutkinja je, bez nazočnosti okrivljenice, svjedoka oštećenika upoznala sa pravima žrtve nasilja u obitelji, provela pojedinačnu procjenu potreba žrtve za zaštitom u kojoj je svjedok-oštećenik iskazao da nema potrebe za primjenom posebnih mjera zaštite jer da je okrivljenica nakon događaja koji je predmetom ovog prekršajnog postupka sa djecom napustila stan, te mu je uručen popis organizacija koje pružaju psihosocijalnu i pravnu pomoć.

Svjedok oštećenik T. B., suprug okrivljenice kojega sud nije upozoravao na pravo uskrate svjedočenja jer se događaj odvijao u nazočnosti maloljetne djece,  iskazao je da je dana ... u 17 sati preuzeo zajedničku djecu njega i okrivljenice, P. rođenog ... i L. rođenog … koja su bila povjerena na skrb okrivljenici, a toga dana imao ih je pravo vidjeti od 17 do 19 i 30 sati. Išao je s djecom s namjerom kupnje bicikla. Vratili su se prije 19 i 30 sati i mlađe dijete išlo je do stana jer je htjelo ostaviti nešto u stanu, a vratio se da je stan zatvoren, i ostali su u igri do 19 i 30 sati kada je na ulaz u zgradu došla okrivljenica i svo četvero su došli pred stan. On je tada tražio da se vrati u stan, a što čini kontinuirano od prosinca 2020.g., a imao je mjeru udaljenja iz stana u razdoblju od 29.02.2020. do prosinca 2020.g. Tražio je od okrivljenice da ga pusti u stan, a što je više puta tražio nakon prosinca 2020.g., ne sjeća se točno što je kazala, no on je, svjedok upotrebljava riječ vizualnim kontaktom i činjenicom da su stajali na hodniku, zaključio da ne želi pustiti u stan niti njega niti djecu. Nakon što je okrivljenica počela više puta zvati u pomoć djeca su se rasplakala, on nije prijetio nasilnim ulaskom u stan. Nije činio ništa zbog čega bi se djeca trebala rasplakati. Kada je okrivljenica vikala u pomoć najprije je izašao susjed sa trećeg kata,  vrata je otvorila i susjeda koja živi u stanu nasuprot i ona je pozvala djecu i okrivljenicu u stan. Sjeća se da je kazala što to radite djeci, a što je trebalo uputiti samo supruzi jer on nije činio ništa. Nakon što su otprilike po proteku 5 minuta okrivljenica i djeca izašli iz susjednog stana, okrivljenica je otključala njihov stan, svo četvero su ušli unutra i nakon što su ušli u stan okrivljenica mu je podmetnula nogu i gurnula ga u desno rame, a kazala mu je "marš svinjo" i nešto u tom smislu, a nakon toga je otišla s djecom u sobu, a prije ulaska u stan je pozvao policiju koja je došla oko 09,20 sati.

Na upit branitelja okrivljenice je li ikada bio nasilan prema okrivljenici svjedok je odgovorio da nije, na upit gdje je živio na taj dan kada je u 17 sati došao po djecu, svjedok je odgovorio da je prethodnu noć spavao u G., a živio u međuvremenu na više adresa. Braniteljica okrivljenice ukazala je na kontradiktornost današnjeg iskaza svjedoka oštećenika da je po djecu došao sa druge adrese i iskaz dan pred policijom (list 16-17) da je toga dana došao u stan u kojem živi sa svojom suprugom A. s kojom vodi brakorazvodnu parnicu i njihovom malodobnom djecom.

Na ukazivanje na tu kontradiktornost svjedok je iskazao da je pri sačinjavanju zapisnika na policiji ispušteno da privremeno nije živio na toj adresi.

Na pitanje boji li se okrivljenice svjedok je iskazao da se boji da je u više navrata bio istjeran iz stana od strane okrivljenice, spavao bi u automobilu, a zbog toga nije pozivao policiju.

Branitelj okrivljenice prigovorio je istinitosti iskaza svjedoka oštećenika u cijelosti jer je kontradiktoran, nedosljedan i upravljen na terećenje okrivljenice s ciljem postizanja ciljeva u drugim postupcima. 

Sud je proveo dokaz suočenjem svjedoka M. I. i svjedoka oštećenika T. B., te okrivljenice i svjedoka oštećenika.

Svjedok M. I. gledajući u oči svjedoka oštećenika T. B. iskazala je da su djeca bila uplakana i uplašena i pitali što će oni učiniti ako tata skine vrata sa stana kako će spavati u stanu. 

Svjedok oštećenik T. B. gledajući u oči svjedoka M. I. iskazao je da nije učinio ništa što bi njegovu i okrivljeničinu djecu moglo uplašiti.

Okrivljenica gledajući u oči svjedoka oštećenika T. B. iskazala je da je nakon izlaska iz stana susjede otključala vrata stana, u stanu su najprije ušla djeca, ona za njima, a iza nje T. B., stala je u otvorena vrata stana, jednom rukom   se pridržavala za štok, a drugom rukom je držala vrata i pitala T. B. što želi, misleći na to želi li ući u stan na što ju je on odgurnuo, on se povukla nakon toga.

 

Svjedok oštećenik T. B. gledajući u oči okrivljenicu iskazao je da je  nakon ulaska u stan u koji ga je okrivljenica pustila ona njemu podmetnula nogu i odgurnula ga te mu rekla nešto u smislu "marš" ili nešto u tom smislu.

Na pitanje branitelja okrivljenice je li bilo pokušaja od strane okrivljenice za mirno rješavanje svih spornih stvari okrivljenik je odgovorio da nije dobio niti jedan mail u tom smislu, a on je poslao mail u tom smislu.

U završnoj riječi branitelj okrivljenice iskazala je da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga i predlaže da se primjenom načela u sumnji, s obzirom na kontradiktoran iskaz oštećenika okrivljenica oslobodi od optužbe, a okrivljenica se pridružila završnoj riječi braniteljice.

Sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to: izvješće o uhićenju  (list 10-11), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola (12), određivanje mjere opreza (list (13), prekršajnu evidenciju za okrivljenicu (list 23).

Prema članku10. točka1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je da je nasilje u obitelji primjena fizičke sile uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda, a prema točki 3. istoga članka istoga Zakona definiran je pojam nasilja u obitelj i propisano da je psihičko nasilje ono nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, dok je člankom 22 stavak 3. istoga Zakona propisano da će se, tko u nazočnosti djeteta ili osobe s invaliditetom ili osobe starije životne dobi, počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 7000,00 kuna ili kaznom zatvora u trajanju od najmanje 45 dana.

Okrivljenici se prema optužnom prijedlogu stavlja na teret da bi dana 15. travnja 2021.g. u 21,00 sati u Z. počinila psihičko i fizičko nasilje u obitelji u nazočnosti maloljetne djece P. B. … i L. B. … prema svojem suprugu T. B. na način da je, kada je on došao kući s maloljetnom djecom fizički nasrnula na njega odguravajući ga svojim rukama u predjelu prsa i verbalno vrijeđala riječima "marš gade" što je kod njega izazvalo osjećaj straha i uznemirenosti.

Okrivljenica je porekla izvršenje prekršaja, svjedok oštećenik svojim je iskazom teretio okrivljenicu iskazujući da bi okrivljenica činila čak i više od onoga što je navedeno u optužnom prijedlogu (da mu je podmetnula nogu). Iako su okrivljenica i svjedok-oštećenik ostali pri svojim iskazima i u provedenom suočenju sud ne smatra iskaz oštećenika B. T. uvjerljivim u tolikom stupnju da bi na njemu mogao utemeljiti odluku o krivnji okrivljenice za prekršaj koji joj se stavlja na teret. To posebice stoga što je svjedok susjeda, M. I., iskazivala da se djeca koju je sa okrivljenicom pozvala u svoj stan, nisu bojala majke, govorili da će tata skinuti vrata od stana, a oštećenik je tvrdio da su se djeca uplašila jer njega i djecu okrivljenica nije htjela pustiti u stan.      

Slijedom navedenog, a u okolnostima kada su jedini svjedoci događaja uz okrivljenicu i oštećenika, bila njihova djeca starosti 9 i 5 godina koje sud nije želio izlagati mogućoj sekundarnoj viktimizaciji kroz svjedočenje, Sud ne smatra nedvojbeno dokazanim da su se u ponašanju okrivljenice stekla bitna obilježja djela prekršaja koji joj se stavlja na teret, te je stoga Sud  donio presudu kojom se okrivljenica oslobađa od optužbe, postupajući prema načelu in dubio pro reo.

Odluku o troškovima postupka, Sud temelji na odredbi citiranoj u izreci ove presude, budući je okrivljenica  oslobođena od optužbe.

 

 

 

 

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

 

dana, 03. svibnja 2021.g.

   Zapisničar                                                                                                  Sudac

 

  Ivana Pavić                                                                                         Anđelka Čengić

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

              Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 8 (osam) dana nakon primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u Zagrebu, pisano u 2 (dva) istovjetna primjerka  putem ovog Suda.

 

DOSTAVITI:

1. Okrivljenici A. B., Z.
2. Oštećeniku T. B., Z.
3. Branitelju okrivljenice odvjetnici Z. Š., Z.
4. Tužitelju, PUZ, II PP – ovdje
5. PISMOHRANA, OVDJE