Poslovni broj: 17 Gž R-275/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 17 Gž R-275/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. P. iz Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku u Z., …, protiv tuženika K. bolnički centar S. M., Z., …, OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-610/2020-27 od 28. siječnja 2021., dana 3. svibnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-610/2020-27 od 28. siječnja 2021. izuzev u dijelu u kojem tužitelju nisu dosuđene zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima razlika plaća.

 

 

Obrazloženje

 

1.     Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 69.708,77 kn bruto sa pripadajućim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu razlika plaća, te da mu nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.625,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 28. siječnja 2021. do isplate.

 

2.     Protiv presude žali se tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP), te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.     Žalba nije osnovana.

 

4.     Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tuženika, obrazloženje pobijane presude nije nejasno i nerazumljivo, već o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Nije stoga ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koji u žalbi ističe tuženik.

 

5.     Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

6.     Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

-            da je tužitelj u utuženom razdoblju od siječnja 2015 do ožujka 2020. bio zaposlen na radnom mjestu doktora medicine sa znanstvenim stupnjem doktora znanosti,

-            da tuženik u utuženom razdoblju tužitelju isplatio umanjene plaće na način:

-            da u utuženom razdoblju nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio u otežanim uvjetima, a na koji bi tužitelj imao pravo sukladno odredbi članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", br. 143/13 – dalje: KU/13) i odredbi članka 55. Kolektivnog ugovora za zdravstvo i zdravstvenu djelatnost ("Narodne novine", br. 29/18 – dalje: KU/18),

-            da u utuženom razdoblju nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj i u prekovremenom radu radio kao liječnik specijalist, te imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a na koji bi tužitelj imala pravo na temelju odredbe članka 59. KU/13, i odredbe članka 57. KU/18,

-            da u utuženom razdoblju nije plaćao dodatak za znanstveni stupanj doktora znanosti na koji je tužitelj i za vrijeme prekovremenog rada imao pravo temeljem čl. 54. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", br. 141/12 - dalje - TKU/12) i čl. 53. st. 2. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 128/17 – dalje: TKU/17),

-            da u utuženom razdoblju tužitelju s osnove naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad isplaćivao umanjen iznos s obzirom da mu kao isplaćenu plaću nije obračunao i razlike plaće koje su predmet tužbenog zahtjeva,

-            da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku s osnove neisplaćenog dodataka za posebne uvjete rada, dodatka iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i dodatka na znanstveni stupanj, te s osnove manje obračunatog iznosa naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad u ukupnom iznosu od 69.708,77 kn.

 

7.     Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženik u žalbi niti ne ističe koju to činjenicu sud prvog stupnja nije utvrdio ili koju činjenicu je pogrešno utvrdio, tako da nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.

 

8.     Nisu osnovani niti žalbeni navodi tuženika kojima osporava primjenu materijalnog prava. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužitelj, kada kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama čl. 57. i čl. 59. KU/13, te sukladno čl. 55. i čl. 57. KU/18 zajedno sa dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po navedenim osnovama budući da tužitelj, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. KU/13 i čl. 55. KU/18, u svojstvu radnika koji je odgovoran za život i zdravlje pacijenta u smislu odredbe čl. 59. KU/13 i čl. 57. KU/18, te radnika koji ostvaruje dodatak za znanstveni stupanj doktora znanosti temeljem čl. 54. st. 2. TKU/12 i čl. 53. st. 2. TKU/17. Obzirom da tužitelju nisu isplaćeni utuženi dodaci, pravilno je sud prvog stupnja, tužitelju dosudio i razliku na ime neisplaćenog dijela naknade plaće za godišnji odmor i privremene nesposobnosti za rad u utuženom razdoblju.

 

9.     Također, neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima isti ukazuje na tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora obzirom da pravo tužitelja na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe čl. 91. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14, 127/17, 98/19) koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. ZR radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužitelj ima pravo za rad koji je ostvario u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužitelj također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom čl. 91. st. 3. ZR.

 

10. Bez utjecaja na pravilnost i zakonitost presude su i žalbeni navodi kojima tuženik ističe da se tužitelju plaća obračunava parametrima određenim Centralnim obračunom plaća (COP) koje parametre tuženik ne može mijenjati Naime, okolnost na koji način tuženik tehnički obračunava tužiteljevu plaću nema nikakav utjecaj za ocjenu osnovanosti tužiteljeva tužbenog zahtjeva, te ne predstavlja pravno relevantnu činjenicu u postupku.

 

11. Neosnovani su i žalbeni navodi tuženika kojima osporava odluku o troškovima parničnog postupka jer je i odluka o troškovima postupka također pravilna i zakonita, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP) dosuđenih troškova. Naime, pravilno je sud prvog stupnja tužitelju dosudio trošak pristupa na ročište na kojem se presuda objavljuje jer navedeni trošak predstavlja trošak koji je u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nužan za vođenje parničnog postupka. Također, pravilno je sud prvog stupnja na trošak financijskog vještačenja dosudio zatezne kamate jer i na taj trošak, jednako kao i na dosuđeni trošak zastupanja, tužitelj ima osnova zahtijevati zatezne kamate koje teku od dana presuđenja, pa do isplate.

 

12. Sud prvog stupnja je dakle, u prvostupanjskom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo pri čemu nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i koje tuženik ističe u podnijetoj žalbi.

 

13. Slijedom toga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu.

 

 

U Zagrebu 3. svibnja 2021.

 

 

Sudac:

Robert Jambor