Poslovni broj: 17 Gž Ob-413/2021-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 17 Gž Ob-413/2021-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Robertu Jamboru kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice mljt. L. M. T. iz P., …, OIB: …, zastupane po majci i zakonskoj zastupnici K. M. iz P., …, OIB: …, zastupane po punomoćnici M. H., odvjetnici u Z., …, protiv I. tuženika K. T. iz Z., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku H. H., odvjetniku u O. društvu M., F. & H. j.t.d., Z., … i II. tuženice M. D. iz P., …, OIB: …, zastupane po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z. odvjetničkom uredu J. R. & M. B., P., …, radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužiteljice i II. tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-692/19-45 od 21. siječnja 2021., dana 3. svibnja 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I.              Odbija se žalba II. tuženice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-692/19-45 od 21. siječnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je II. tuženici naloženo da za uzdržavanje tužiteljice doprinosi iznos od 200,00 kn mjesečno počevši od 18. srpnja 2019. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti sa pripadajućim zateznim kamatama s time da sve dospjele iznose plati odjednom, u roku od 15 dana, a dospijevajuće iznose najkasnije do svakog 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec.

 

              II.              Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-692/19-45 od 21. siječnja 2021.

 

a) u pobijanom djelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je II. tuženici naloženo da za uzdržavanje tužiteljice doprinosi preko dosuđenog iznosa od 200,00 kn mjesečno do iznosa od 400,00 kn mjesečno (za iznos od 200,00 kn mjesečno) počevši od 18. srpnja 2019. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti sa pripadajućim zateznim kamatama s time da sve dospjele iznose plati odjednom, u roku od 15 dana, a dospijevajuće iznose najkasnije do svakog 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec,

 

b) u odluci o troškovima parničnog postupka sadržanoj u točki III. izreke,

 

                            te se u tom dijelu sudi:

 

                            1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za plaćanjem uzdržavanja u odnosu na II. tuženicu počevši od 18. srpnja 2019. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti sa pripadajućim zateznim kamatama za daljnji iznos od 200,00 kn.

 

2. Nalaže se I. i II. tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 21. siječnja 2021. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

              III.              Nalaže se I. i II. tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana nadoknade troškove žalbenog postupka u iznosu od 562,50 kn.

 

              IV.              Nalaže se tužiteljici da II. tuženici u roku od 15 dana nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 375,00 kn.

 

 

Obrazloženje

 

1.     Presudom suda prvog stupnja naloženo je I. tuženiku i II. tuženici da za uzdržavanje tuženice doprinose ukupno iznos od 800,00 kn mjesečno na način da je I. tuženik dužan plaćati iznos od 400,00 kn mjesečno i II. tuženica 400,00 kn mjesečno počevši od podnošenja tužbe 18. srpnja 2019. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti s time da su dospjele iznose plate odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće najkasnije svakog 15-og dana u mjesecu za tekući mjesec, sa zateznim kamatama na svaki dospjeli, a neisplaćeni iznos uzdržavanja od njegova dospijeća do isplate na tekući račun majke i zakonske zastupnice (točka I. izreke). Tužiteljica je odbijena sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od ukupno 166,45 kn kao neosnovanim (točka II. izreke), a određeno je i da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka III. izreke).

 

2.     Protiv točke I. i III. izreke presude žali se II. tuženica iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15, 98/19, 47/20 - dalje: ObZ), te predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno podredno, istu preinačiti i tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu odbiti.

 

3.     Žalbu protiv presude i to odluke o troškovima parničnog postupka sadržanu u točki III. izreke podnijela je i tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže odluku o troškovima parničnog postupka preinačiti.

 

4.     II. tuženica je podnijela odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tužiteljice odbije kao neosnovana.

 

5.     Žalbe tužiteljice i II. tuženice su djelomično osnovane.

 

6.     Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima II. tuženice, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, izreka presude nije u suprotnosti sa izvedenim dokazima, tako da ista nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističe II. tuženica.

 

7.     Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

 

8.     Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

              - da su I. tuženik i II. tuženica djed i baka tužiteljice,

              - da je ocu tužiteljice T. T. pravomoćnim i ovršnim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, posl. broj R1 Ob-460/16-6 od 2. lipnja 2017. naloženo da za uzdržavanje maloljetne tužiteljice doprinosi mjesečno iznos od 966,45 kn počev od 2. lipnja 2017.  pa nadalje,

              - da otac tužiteljice ne ispunjava svoju obvezu plaćanja uzdržavanja,

              - da je tužiteljica stara 4 godine, te da ima uobičajene mjesečne potrebe djeteta te dobi s time da pohađa vrtić kojeg njena majka plaća u iznosu od 720,00 kn mjesečno,

              - da je II. tuženica prima mirovinu od 1.087,52 kn mjesečno,

              - da II. tuženica boluje od hipertenzije, astme i išijalgije, te osteoporoze,

              - da je II. tuženica zajedno sa suprugom suvlasnica i to svaki u 1/2 dijela nekretnine voćnjak, dvorište i zgrada površine 6222 m2, upisana u zk. ul. br. 178 k.o. T.,

              - da je suprug II. tuženice vlasnik osobnog vozila Š. F. iz 2003. godine, te da ostvaruje dohotke od nesamostalnog rada i to u 2019. u iznosu od 39.515,87 kn, te u razdoblju od siječnja do svibnja 2020. u iznosu od ukupno 19.304,02 kn.

 

9.     Navedeno činjenično stanje kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. II. tuženica u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje jer nije pravilno utvrdio potrebe maloljetne tužiteljice, te stvarne mogućnosti II. tuženice kao osobe koja je dužna uzdržavati. Međutim, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio, kako ukupne materijalne potrebe tužiteljice, tako i ukupne materijalne mogućnosti II. tuženice kao obveznice uzdržavanja. Za svoja utvrđenja sud je do jasne, logične i sudu uvjerljive razloge koja kao pravilna prihvaća i ovaj sud, a koja II. tuženica nije svojim žalbenim navodima nije uspjela dovesti u sumnju. Stoga je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također sadržajno ističe II. tuženica.

 

10. Na takvo pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 288. st. 2. ObZ kada je utvrdio da postoji obveza II. tuženice da plaća uzdržavanje za tužiteljicu. Naime, odredbom čl. 288. st. 2. ObZ propisano je da ako roditelj ne uzdržava maloljetno dijete, dužni su ga uzdržavati baka i djed po tom roditelju.

 

11. U konkretnom slučaju, utvrđeno je da otac tužiteljice ne uzdržava maloljetnu tužiteljicu, te da je II. tuženica u mogućnosti da plaća uzdržavanje tužiteljice. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 288. st. 2. ObZ kada je II. tuženicu obvezao na plaćanje uzdržavanja.

 

12. Međutim, sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo kada je II. tuženicu obvezao na plaćanje uzdržavanja u iznosu od 400,00 kn mjesečno. Naime, imajući u vidu starost tužiteljice, njeno zdravstveno stanje, te njeno imovno stanje, posebice visinu mirovine koju prima, visinu obveze plaćanja uzdržavanja valjalo je odrediti u iznosu od 200,00 kn, a ne u iznosu od 400,00 kn koliko je to odredio prvostupanjski sud.

 

13. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu II. tuženice odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu u kojem je II. tuženici naloženo da za uzdržavanje tužiteljice plaća iznos od 200,00 kn mjesečno.

 

14. S druge strane, valjalo je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP presudu preinačiti u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je II. tuženici naloženo da za uzdržavanje tužiteljice plaća uzdržavanje preko iznosa od 200,00 kn mjesečno do iznosa od 400,00 kn mjesečno (za iznos od 200,00 kn mjesečno), te u tom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti.

 

15. Sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo iz čl. 366. st. 1. ObZ i prilikom donošenja odluke o troškovima postupka sadržanoj u točki III. izreke pobijane presude. Naime, u konkretnom slučaju, tužiteljica je u cijelosti uspjela u postupku u odnosu na osnovu svoga zahtjeva, dok je u odnosu na visinu uspjela u omjeru od 62,08 %. Imajući u vidu okolnost da je predmet postupka bio spor o uzdržavanju djeteta u kojem je tužiteljica u cijelosti uspjela u pogledu osnove zahtjeva, dok je u odnosu na visinu zahtjeva uspjela u većem dijelu, ocjena je ovog suda da su tuženici, temeljem čl. 366. st. 1. ObZ, dužni tužiteljici nadoknaditi troškove u omjeru od 75 % priznatih troškova tužiteljice.

 

16. Tužiteljici je stoga, sukladno Tbr. 7.2. al. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje: OT), valjalo priznati troškove postupka s osnove jednokratne nagrade za zastupanje u prvostupanjskom postupku u iznosu od 2.000,00 kn, što uz porez na dodanu vrijednost od 25 % koji iznosi 500,00 kn, sveukupno iznosi 2.500,00 kn, te pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 366. st. 1. ObZ, dosuditi troškove postupka u iznosu od 1.875,00 kn (75 % od priznatih 2.500,00 kn).

 

17. Tužiteljici je sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) na troškove parničnog postupka valjalo dosuditi i zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude jer tada tuženici u odnosu na plaćanje troškova postupka dolazi u zakašnjenje.

 

18. Slijedom iznijetog, valjalo je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP presudu preinačiti i u odluci o troškovima parničnog postupka sadržanoj u točki III. izreke, te naložiti tuženicima da tužiteljici nadoknade troškove postupka u iznosu od 1.875,00 kn.

 

19. Tužiteljici su temeljem čl. 166. st. 2. ZPP, priznati troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u iznosu od 600,00 kn (Tbr. 10.2. OT) što uvećano za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 150,00 kn, sveukupno iznosi 750,00 kn. Međutim, kako je tužiteljica sa žalbom uspjela u omjeru od 75 %, to su tužiteljici dosuđeni troškovi žalbenog postupka u iznosu od 562,50 kn.

 

20. II. tuženici su također, sukladno čl. 166. st. 2. ZPP, priznati troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u iznosu od 600,00 kn (Tbr. 10.2. OT) što uvećano za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 150,00 kn, sveukupno iznosi 750,00 kn. Kako je II. tuženica sa žalbom uspjela u omjeru od 50 %, to su i II. tuženici dosuđeni troškovi žalbenog postupka u iznosu od 375,00 kn.

 

21. II. tuženici nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na žalbu jer navedeni troškovi nisu bili potrebni za vođenje postupka.

 

22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu 3. svibnja 2021.

 

 

Sudac:

Robert Jambor