REPUBLIKA HRVATSKA P-1194/18 OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj
stvari tužitelja E. B. iz S., OIB:…, zastupan
po pun. T. V. odvj. u S., protiv tuženika pod 1 M. P. iz S.,

OIB:…, zastupan po pun. V. Č.. odvj. u S., pod 2
G. V. iz S., OIB: …zastupan po pun.
M. G. odvj. u S., i pod 3 D. V. iz S., OIB…, zastupan po pun. D. M. odvj. u S., radi utvrđenja,
nakon glavne i javne rasprave održane dana 04. ožujka 2021. god., u prisustvu tužitelja
sa pun. T. V. odvj. u S., tuženika pod 1 sa zamj. pun. S. S.
odvj. vjež. u S., tuženika pod 2 sa zamj. pun. D. M. odvj. vjež. u S., i
zamj. pun. tuženika pod 3 B. P. odvj. u S., dana 30. travnja 2021. godine,

p r e s u d i o j e :

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

"-Utvrđuje se ništavim Ugovor o darovanju, zaključen dana 25.10.2010.godine
između tuženika pod 1, kao daroprimateljice i pravnog prednika tuženika pod 2 i pod 3
A. P.-F., kao darovatelja koji ugovor je ovjeren dana 27.10.2010.godine
po javnom bilježniku D. P. iz S., pod brojem Ov-5555/10, a kojim
ugovorom je darovan idealni dio od 1/8 nekretnine označene kao čest.zem. 8283/3, u
naravi dvor, skale i prolaz, te čest.zgr. 4875, u naravi zgrada, sve Z.U. 10705, sve K.O.
S..

-Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu da temeljem ove
presude u zemljišnoj knjizi uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije
provedbe Ugovora o darovanju od 25.10.2010.godine, ovjerenog 27.10.2010.godine od
javnog bilježnika D. P. pod brojem Ov-5555/10, te izbriše pravo vlasništva
1/8 idealnog dijela upisanog u korist tuženika pod 1 na nekretnini označenoj kao
čest.zem. 8283/3, u naravi dvor, skale i prolaz, te čest.zgr. 4875, u naravi zgrada, sve
Z.U. 10705 i ponovo upiše vlasništvo u korist pravnog prednika tuženika pod 2 i pod 3
A. P.-F..

-Utvrđuje se ništavim Ugovor o darovanju, zaključen dana 27.12.2010.godine
između tuženika pod 1, kao daroprimateljice i pravnog prednika tuženika pod 2 i pod 3
A. P.-F., kao darovatelja koji ugovor je ovjeren dana 29.12.2010.godine
po javnom bilježniku A. Z. iz S., pod brojem Ov-28652/2010, a kojim

2 P-1194/18

ugovorom je darovan idealni dio od 1/8 nekretnine označene kao čest.zem. 8283/3, u
naravi dvor, skale i prolaz, te čest.zgr. 4875, u naravi zgrada, sve Z.U. 10705, sve K.O.
S..

-Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu da temeljem ove
presude u zemljišnoj knjizi uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije
provedbe Ugovora o darovanju od 27.12.2010.godine, ovjerenog 29.12.2010.godine od
javnog bilježnika A. Z., pod brojem Ov-28652/2010, te izbriše pravo vlasništva
1/8 idealnog dijela upisanog u korist tuženika pod 1 na nekretnini označenoj kao
čest.zem. 8283/3, u naravi dvor, skale i prolaz, te čest.zgr. 4875, u naravi zgrada, sve
Z.U. 10705 i ponovo upiše vlasništvo u korist pravnog prednika tuženika pod 2 i pod 3
A. P.-F..

-Utvrđuje se ništavim Ugovor o darovanju novčanog iznosa od 23.000,00 EUR-a
sklopljen između tuženika pod 1 i pravnog prednika tuženika pod 2 i pod 3 A. P.-
F..

-Utvrđuje se ništavim Ugovor o darovanju, zaključen dana 22.02.2011.godine
između tuženika pod 1, kao daroprimateljice i pravnog prednika tuženika pod 2 i pod 3
A. P.-F., kao darovatelja, koji ugovor je ovjeren dana 24.02.2011.godine
po javnom bilježniku M. Č. iz S., pod brojem Ov-1138/11, a kojim ugovorom je
darovan idealni dio od 1/2 nekretnine označene kao čest.zem. 8283/8, u naravi oranica,
upisana u Z.U. 18589, K.O. S..

-Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu da temeljem ove
presude u zemljišnoj knjizi uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije
provedbe Ugovora o darovanju od 22.02.2011.godine, ovjerenog 24.02.2011.godine od
javnog bilježnika M. Č. iz S., pod brojem Ov-1138/11, te izbriše pravo
vlasništva 1/2 idealnog dijela upisanog u korist tuženika pod 1 na nekretnini označenoj
kao čest.zem. 8283/8, u naravi oranica, upisanoj u Z.U. 18589, K.O. S., i ponovo
upiše vlasništvo u korist pravnog prednika tuženika pod 2 i pod 3 A. P.-
F..

-Utvrđuje se ništavim Ugovor o darovanju, zaključen dana 22.02.2011.godine
između tuženika pod 2, kao daroprimatelja i pravnog prednika tuženika pod 2 i pod 3
A. P.-F., kao darovatelja, koji ugovor je ovjeren dana 24.02.2011.godine
po javnom bilježniku M. Č. iz S., pod brojem Ov-1136/11, a kojim ugovorom je
darovan idealni dio od 1/2 nekretnine označene kao čest.zem. 8283/8, u naravi oranica,
upisana u Z.U. 18589, K.O. S..

-Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu da temeljem ove
presude u zemljišnoj knjizi uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije
provedbe Ugovora o darovanju od 22.02.2011.godine, ovjerenog 24.02.2011.godine od
javnog bilježnika M. Č. iz S., pod brojem Ov-1136/11, te izbriše pravo
vlasništva 1/2 idealnog dijela upisanog u korist tuženika pod 2 na nekretnini označenoj
kao čest.zem. 8283/8, u naravi oranica, upisanoj u Z.U. 18589, i ponovo upiše
vlasništvo u korist pravnog prednika tuženika pod 2 i pod 3 A. P.-F..

-Dužni su tuženici solidarno naknaditi tužiteljici parnični trošak, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

3 P-1194/18

II Odbija se podredni tužbeni zahtjev koji glasi;

"-Poništava se Ugovor o darovanju, zaključen dana 25.10.2010.godine između
tuženika pod 1, kao daroprimateljice i pravnog prednika tuženika pod 2 i pod 3 A.
P.-F., kao darovatelja koji ugovor je ovjeren dana 27.10.2010.godine po
javnom bilježniku D. P. iz S., pod brojem Ov-5555/10, a kojim
ugovorom je darovan idealni dio od 1/8 nekretnine označene kao čest.zem. 8283/3, u
naravi dvor, skale i prolaz, te čest.zgr. 4875, u naravi zgrada, sve Z.U. 10705, sve K.O.
S..

-Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu da temeljem ove
presude u zemljišnoj knjizi uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije
provedbe Ugovora o darovanju od 25.10.2010.godine, ovjerenog 27.10.2010.godine od
javnog bilježnika D. P. pod brojem Ov-5555/10, te izbriše pravo vlasništva
1/8 idealnog dijela upisanog u korist tuženika pod 1 na nekretnini označenoj kao
čest.zem. 8283/3, u naravi dvor, skale i prolaz, te čest.zgr. 4875, u naravi zgrada, sve
Z.U. 10705 i ponovo upiše vlasništvo u korist pravnog prednika tuženika pod 2 i pod 3
A. P.-F..

-Poništava se Ugovor o darovanju, zaključen dana 27.12.2010.godine između
tuženika pod 1, kao daroprimateljice i pravnog prednika tuženika pod 2 i pod 3 A.
P.-F., kao darovatelja koji ugovor je ovjeren dana 29.12.2010.godine po
javnom bilježniku A. Z. iz S., pod brojem Ov-28652/2010, a kojim ugovorom
je darovan idealni dio od 1/8 nekretnine označene kao čest.zem. 8283/3, u naravi dvor,
skale i prolaz, te čest.zgr. 4875, u naravi zgrada, sve Z.U. 10705, sve K.O. S..

-Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu da temeljem ove
presude u zemljišnoj knjizi uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije
provedbe Ugovora o darovanju od 27.12.2010.godine, ovjerenog 29.12.2010.godine od
javnog bilježnika A. Z., pod brojem Ov-28652/2010, te izbriše pravo vlasništva
1/8 idealnog dijela upisanog u korist tuženika pod 1 na nekretnini označenoj kao
čest.zem. 8283/3, u naravi dvor, skale i prolaz, te čest.zgr. 4875, u naravi zgrada, sve
Z.U. 10705 i ponovo upiše vlasništvo u korist pravnog prednika tuženika pod 2 i pod 3
A. P.-F..

-Poništava se Ugovor o darovanju novčanog iznosa od 23.000,00 EUR-a
sklopljen između tuženika pod 1 i pravnog prednika tuženika pod 2 i pod 3 A. P.-
F..

-Poništava se Ugovor o darovanju, zaključen dana 22.02.2011.godine između
tuženika pod 1, kao daroprimateljice i pravnog prednika tuženika pod 2 i pod 3 A.
P.-F., kao darovatelja, koji ugovor je ovjeren dana 24.02.2011.godine po
javnom bilježniku M. Č. iz S., pod brojem Ov-1138/11, a kojim ugovorom je
darovan idealni dio od 1/2 nekretnine označene kao čest.zem. 8283/8, u naravi oranica,
upisana u Z.U. 18589, K.O. S..

-Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu da temeljem ove
presude u zemljišnoj knjizi uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije
provedbe Ugovora o darovanju od 22.02.2011.godine, ovjerenog 24.02.2011.godine od
javnog bilježnika M. Č. iz S., pod brojem Ov-1138/11, te izbriše pravo
vlasništva 1/2 idealnog dijela upisanog u korist tuženika pod 1 na nekretnini označenoj

4 P-1194/18

kao čest.zem. 8283/8, u naravi oranica, upisanoj u Z.U. 18589, K.O. S., i ponovo
upiše vlasništvo u korist pravnog prednika tuženika pod 2 i pod 3 A. P.-
F..

-Poništava se Ugovor o darovanju, zaključen dana 22.02.2011.godine između
tuženika pod 2, kao daroprimatelja i pravnog prednika tuženika pod 2 i pod 3 A.
P.-F., kao darovatelja, koji ugovor je ovjeren dana 24.02.2011.godine po
javnom bilježniku M. Č. iz S., pod brojem Ov-1136/11, a kojim ugovorom je
darovan idealni dio od 1/2 nekretnine označene kao čest.zem. 8283/8, u naravi oranica,
upisana u Z.U. 18589, K.O. S..

-Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Općinskog suda u Splitu da temeljem ove
presude u zemljišnoj knjizi uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije
provedbe Ugovora o darovanju od 22.02.2011.godine, ovjerenog 24.02.2011.godine od
javnog bilježnika M. Č. iz S., pod brojem Ov-1136/11, te izbriše pravo
vlasništva 1/2 idealnog dijela upisanog u korist tuženika pod 2 na nekretnini označenoj
kao čest.zem. 8283/8, u naravi oranica, upisanoj u Z.U. 18589, i ponovo upiše
vlasništvo u korist pravnog prednika tuženika pod 2 i pod 3 A. P.-F..

-Dužni su tuženici solidarno naknaditi tužiteljici parnični trošak, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

III Dužan je tužitelj u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku pod 1
parnični trošak u iznosu od 57.006,25 kn.

IV Dužan je tužitelj u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku pod
2 parnični trošak u iznosu od 57.006,25 kn.

V Dužan je tužitelj u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku pod 3
parnični trošak u iznosu od 31.312,50 kn.

Obrazloženje

Tužiteljica je dana 15. veljače 2011., podnijela ovom sudu tužbu protiv tužene
pod 1. i pravnih prednika tuženika pod 2. i 3. pok. A. P.-F., radi utvrđenja.
U tužbi navodi da je tužena pod 1. dugi niz godina podstanar kod prednika tuženika pod

2. i 3., i to na način da je prednik tuženika pod 2. i 3. istoj dopustio da sa svojim sinom
besplatno živi u malom stanu koji se nalazi u suterenu obiteljske kuće, koja se nalazi u
njegovom suvlasništvu, isključivom i samostalnom posjedu. U predmetnoj obiteljskoj
kući, ali u stanu na I. katu sam živi prednik tuženika pod 2. i 3. Tužiteljica je kćerka
pravnog prednika tuženika pod 2. i 3.

U posljednjem periodu je došlo do teškog narušavanja psihofizičkog stanja i
demencije prednika tuženika pod 2. i 3. Naime, isti je zaboravan, rastresen, razdražljiv,
dezorijentiran u mjestu i vremenu, često mijenja raspoloženja, kao i mišljenja i odluke, a
sve bez jasnog povoda i razloga, te nije sposoban za razumno rasuđivanje.

Tužena pod 1 koristi opisano zdravstveno stanje prednika tuženika pod 2. i 3., i
to na način da je istog u potpunosti izolirala od članova njegove obitelji, pa tako i
tužiteljice. Na taj način tužena pod 1. je prednika tuženika pod 2. i 3. u potpunosti stavila
pod svoj utjecaj, i učinila ovisnim o sebi. Naime, tužena pod 1. drži prednika tuženika

5 P-1194/18

pod 2. i 3. zaključanog u njegovom stanu u obiteljskoj kući, tako da je tužiteljica jedini
kontakt sa ocem u posljednje vrijeme uspjela ostvariti tek uz intervenciju policije. Ovako
postupanje tužene pod 1. je usmjereno jedino da bi uvjeravanjem, manipulacijom i
prevarom, bolesnog prednika tuženika pod 2. i 3. navela da joj pokloni i preda svoju
imovinu, te na taj način stekla za sebe i svog sina protupravnu imovinsku korist.

Na opisani način prednik tuženika pod 2. i 3. je izmanipuliran da potpiše više
Ugovora kojima tuženoj pod 1. daruje dijelove nekretnine označene kao čest. zem.
8283/3, u naravi dvor, skale i prolaz, te čest. zgr. 4875, u naravi zgrada, sve Z.U.
10705, sve K.O. S., odnosno kuće u kojoj oboje stanuju, a koje on ima u vlasništvu.

Tako je dana 25. listopada 2010. god. prednik tuženika pod 2. i 3. potpisao
Ugovor o darovanju, ovjeren od Javnog bilježnika D. P., pod br. Ov-
5555/10, a kojim tuženici pod 1. daruje 1/8 navedene nekretnine. Na temelju ovog
Ugovora, tužena pod 1. je u zemljišnim knjigama naslovljenog suda, uknjižila i pravo
vlasništva nad predmetnom nekretninom.

Također, dana 27. prosinca 2010. god. prednik tuženika pod 2. i 3. je potpisao i
Ugovor o darovanju kojim tuženici pod 1. daruje daljnju 1/8 označene nekretnine, a koji
Ugovor je dana 29. prosinca 2010. god. ovjeren kod Javnog bilježnika A. Z. pod
br. Ov-28652/2010. I na temelju ovog Ugovora je tužena pod 1. u zemljišnim knjigama
naslovljenog suda, uknjižila pravo vlasništva nad predmetnom nekretninom.

Pored označenog Ugovora, tužena pod 1. je navela prednika tuženika pod 2. i 3., da joj dana 15.01.2010. god. preda i novac u iznosu od 23.000,00 EUR-a.

Pravni prednik tuženika pod 2. i 3. zbog svog zdravstvenog stanja nije mogao
shvatiti značaj gore navedenih radnji, te u vrijeme potpisivanja navedenih Ugovora i
predaje novca, nije bio sposoban za razumno rasuđivanje.

Slijedom navedenog, tužiteljica je predložila sudu da donese odluku kojom će
utvrditi ništavim Ugovor o darovanju zaključen dana 25.10.2010. god. između tužene
pod 1. kao daroprimateljice i prednika tuženika pod 2. i 3. kao darovatelja, a koji Ugovor
je ovjeren 27.10.2010. god. po JB D. P. iz S., pod br. Ov-5555/10, a
kojim Ugovorom je darovan idealni dio od 1/8 nekretnine označene kao čest. zem.
8283/3, u naravi dvor, skale i prolaz, te čest. zgr. 4875, u naravi zgrada, sve Z.U.
10705, sve K.O. S., uz nalog zemljišno-knjižnom odjelu ovog suda da temeljem ove
odluke u zemljišnoj knjizi uspostavi zemljišno-knjižno stanje kako je bilo prije provedbe
istog Ugovora, te izbriše pravo vlasništva navedenog idealnog dijela predmetne
nekretnine upisanog u korist tužene pod 1., i ponovno upiše vlasništvo u korist prednika
tuženika pod 2. i 3.

Tužiteljica je predložila sudu da donese i odluku kojom će utvrditi ništavim
Ugovor o darovanju zaključen dana 27.12.2010. god. između tužene pod 1. kao
daroprimateljice i prednika tuženika pod 2. i 3. kao darovatelja, a koji Ugovor je ovjeren

29.12.2010. god. po JB A. Z. iz S., pod br. Ov-28652/2010, a kojim
Ugovorom je darovan idealni dio od 1/8 nekretnine označene kao čest. zem. 8283/3, u
naravi dvor, skale i prolaz, te čest. zgr. 4875, u naravi zgrada, sve Z.U. 10705, sve K.O.
S., uz nalog zemljišno-knjižnom odjelu ovog suda da temeljem ove odluke u
zemljišnoj knjizi uspostavi zemljišno-knjižno stanje kako je bilo prije provedbe istog
Ugovora, ovjerenog 27.12.2010. god. te izbriše pravo vlasništva navedenog idealnog

6 P-1194/18

dijela predmetne nekretnine upisanog u korist tužene pod 1., i ponovno upiše vlasništvo
u korist prednika tuženika pod 2. i 3.

Tužiteljica je predložila sudu da donese i odluku kojom će utvrditi ništavim
Ugovor o darovanju novčanog iznosa od 23.000,00 EUR-a, sklopljen između tužene
pod 1. i pravnog prednika tuženika pod 2. i 3.

Tužiteljica je postavila i podredni tužbeni zahtjev ukoliko sud nađe da glavni
tužbeni zahtjev nije osnovan, a koji je predložila sudu da donese odluku kojom se
poništavaju predmetni Ugovori o darovanju uz nalog radi uspostave ranije zemljišno-
knjižnog stanja.

Dana 21. travnja 2011. god., kod ovog suda je zaprimljena tužba tužiteljice, protiv
tužene pod 1., tuženika pod 2. i pravnih prednika tuženika pod 2. i 3., podnesena iz
identičnih razloga. U tužbi navodi da je nakon podnošenja prve tužbe, prednik tuženika
pod 2. i 3., naveden da i dalje daruje svoju imovinu, i to ponovno u korist tužene pod 1.,
ali ovoga puta i tuženika pod 2.

Naime, prednik tuženika pod 2. i 3. je dana 22.01.2020. god. potpisao Ugovor o
darovanju, ovjeren kod JB M. Č. iz S., pod br. Ov-1138/11, a kojim tuženici pod

1. daruje ½ idealnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 8283/8, K.O. S.,
upisane u Z.U. 18589, površine 133,00 m2.

Također, prednik tuženika pod 2. i 3. je dana 22.02.2011. god., potpisao i Ugovor
o darovanju, ovjeren kod Javnog bilježnika M. Č. iz S., pod br. Ov-1136/11, a
kojim tuženiku pod 2. daruje ½ idealnog dijela nekretnine označene kao čest. zem.
8283/8, K.O. S., upisane u Z.U. 18589 površine 133,00 m2.

Tužiteljica smatra da su tužena pod 1. u dogovoru sa tuženikom pod 2., naveli
prednika tuženika pod 2. i 3. da ovaj put daruje dio nekretnine i svom unuku, tuženiku
pod 2., samo kako bi prikrila činjenicu da je do tada svu svoju imovinu, bez nekog
racionalnog razloga darovao upravo tuženici pod 1.

Pravni prednik tuženika pod 2. i 3. zbog svog zdravstvenog stanja nije mogao
shvatiti značaj, ni pravnih radnji navedenih u ovoj tužbi, te u vrijeme potpisivanja
navedenih Ugovora, i nije bio sposoban za razumno rasuđivanje.

Slijedom navedenog, tužiteljica je predložila sudu da donese odluku kojom će
utvrditi ništavim Ugovor o darovanju zaključen dana 22.02.2011. god. između tužene
pod 1. kao daroprimateljice i prednika tuženika pod 2. i 3. kao darovatelja, a koji Ugovor
je ovjeren 24.02.2011. god. po JB M. Č. iz S., pod br. Ov-1138/11, a kojim
Ugovorom je darovan idealni dio od ½ nekretnine označene kao čest. zem. 8283/8, u
naravi oranica, upisana u Z.U. 18589, K.O. S., uz nalog zemljišno-knjižnom odjelu
ovog suda da temeljem ove odluke u zemljišnoj knjizi uspostavi zemljišno-knjižno stanje
kako je bilo prije provedbe Ugovora o darovanju od 22.02.2011. te izbriše pravo
vlasništva navedenog idealnog dijela predmetne nekretnine upisanog u korist tužene
pod 1., i ponovno upiše vlasništvo u korist prednika tuženika pod 2. i 3.

Tužiteljica je predložila sudu da donese i odluku kojom će utvrditi ništavim
Ugovor o darovanju zaključen dana 22.02.2011. god. između tuženika pod 2. kao
daroprimatelja i prednika tuženika pod 2. i 3. kao darovatelja, a koji Ugovor je ovjeren

7 P-1194/18

24.02.2011. god. po JB M. Č. iz S., pod br. Ov-1136/11, a kojim Ugovorom je
darovan idealni dio od ½ nekretnine označene kao čest. zem. 8283/8, u naravi oranica,
upisana u Z.U. 18589, K.O. S., uz nalog zemljišno-knjižnom odjelu ovog suda da
temeljem ove odluke u zemljišnoj knjizi uspostavi zemljišno-knjižno stanje kako je bilo
prije provedbe istog Ugovora, ovjerenog 24.02.2011. god. te izbriše pravo vlasništva
navedenog idealnog dijela predmetne nekretnine upisanog u korist tuženika pod 2., i
ponovno upiše vlasništvo u korist prednika tuženika pod 2. i 3.

Tužiteljica je postavila i podredni tužbeni zahtjev ukoliko sud nađe da glavni
tužbeni zahtjev nije osnovan, a koji je predložila sudu da donese odluku kojom se
poništavaju predmetni Ugovori o darovanju uz nalog radi uspostave ranije zemljišno-
knjižnog stanja.

Tužiteljica je na raspravnom ročištu od 06.04.2018. god., predložila da se
provede dokaz pribavom ovosudnog spisa posl. br. R1-246/11, budući je u tom
postupku pravomoćnim rješenjem od dana 14. 04. 2014. god., a shodno provedenim
vještačkim nalazima koji se nalaze u spisu, utvrđeno da se A. P. – F.
oduzima poslovna sposobnost u odnosu na raspolaganje s imovinom, opterećenje i
otuđenje imovine, odlučivanje o pitanju osobnih odnosa i braka i raspolaganjem
novčanim primanjima i ušteđevinom, a što je od bitnog činjeničnog utvrđenja za ovaj
parnični postupak. U spis je priložila rješenje drugostupanjskog suda br. Gžo-707/13,
kojim je potvrđeno rješenje ovog suda R1-246/11 od 17. 06. 2013. godine.

Tužena pod 1 se je na istom ročištu usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu u
cijelosti s time da će opširniji odgovor na tužbu s dokaznim prijedlozima dati u roku od 8
dana pisanim putem.

Tuženici pod 2 i pod 3 su naveli da opreza radi osporavaju tužbu, te se protive
tužbenom zahtjevu u cijelosti, te zamolili kraći rok radi detaljnog očitovanja i
eventualnog predlaganja dokaza u ovom postupku. Navode da će se ukoliko se u
ostavljenom roku utvrdi da su navodi tužbe osnovani. priznati tužbeni zahtjev, ali im je
zbog svega navedenog potreban kraći rok radi očitovanja.

U odgovoru na tužbu od 16. travnja 2018. god., tužena pod 1 navodi da se protivi
tužbi i tužbenim navodima u cijelosti. Navodi da je sa prednikom tuženika pod 2. i 3.
živjela u izvanbračnoj zajednici. Osim što je postojanje ove izvanbračne zajednice
utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom, isto je konstatirano i u toč. II. Ugovora o
darovanju od 25.10.2010. god. ovjerenog pod posl. br. Ov-6177/10, kao i u toč. II.
Ugovora o darovanju od 27.12.2010. god. ovjerenog pod posl. br. Ov-28652/10.

Navodi da se je tužiteljica prema svom ocu pok. A. P. F., za
njegova života odnosila na izrazito uvredljiv način, te ga je vrlo rijetko posjećivala, a
kada bi to i činila, bila je rukovođena isključivo materijalnim interesima, tjerajući svog
oca na sklapanje pravnih poslova u njenu korist, pri čemu je otac duže vremena odbijao
svaki kontakt sa njom.

Sve navedeno, ukazuje i samo vještvo iz svibnja 2012. god. u kojem prednik
tuženika pod 2. i 3., između ostalog navodi kako mu je gospođa koja je vještaka pustila
u stan "kao žena, ali da nije vjenčan sa njom". Odmah nakon te izjave, na upit vještaka
o tome ima li djece, potpuno samoinicijativno za kćer (tužiteljicu), navodi kako "ogovara
svakoga, da ga vrijeđa, a sutradan kao da ništa nije bilo". Pri tom navodi " ako ja s
nekim ne mogu, onda ne mogu".

8 P-1194/18

Pok. A. P.-F. je imao i drugu kćer, sada pok. A. V.. S njom i
njenom djecom je cijelo vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, imala posve skladne
odnose, ima ih i dan danas, a djeca su svo vrijeme bila u čestom kontaktu sa djedom.
Ni sama pok. A. V. niti njena djeca nikada nisu osporavali postojanje
izvanbračne zajednice.

U odnosu na priloženi ugovor najmu stana koji je sklopila sa prednikom tuženika
pod 2 i pod 3 dana 01. travnja 1996. god., navodi da je isti, kao i sve navedene izjave,
potpisala isključivo pod prisilom tužiteljice i njezinog muža D. B..

Točno je da je pok. A. P.-F. posljednjih godina života pokazivao
znakove demencije, međutim, to se stanje znatno pogoršavalo protekom vremena, a u
doba kada je sklopio pobijane Ugovore s početka 2011. god. bio je još u potpunosti
priseban. Teret dokaza o poslovnoj nesposobnosti pok. A. P.-F. u
vrijeme sklapanja pobijanih Ugovora, nedvojbeno je na strani tužiteljice. Naime,
naknadno ograničenje nečije poslovne sposobnosti, ne djeluje unatrag, te nema
utjecaja na pravne poslove sklopljene nekoliko godina prije donošenja takve odluke.

Tuženici pod 2. i 3. u podnesku od 23.4.2018. god., navode da se protive tužbi i
tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navode da je pok. A. P.-F. posljednjih godina
svog života pokazivao znakove demencije, te se to stanje pogoršalo tijekom vremena.
Međutim, prilikom sklapanja Ugovora koji se pobijaju s početka 2011. god. bio je u
potpunosti priseban. Tužiteljica sukladno pravilu o teretu dokaza, mora dokazati da je
pok. A. P.-F. u vrijeme sklapanja spornih pravnih poslova, bio nesposoban
za rasuđivanje, a što se osporava. Naknadno ograničenje nečije poslovne sposobnosti,
ne djeluje unatrag, te nema utjecaja na pravne poslove sklopljene nekoliko godina prije
donošenja takve odluke. Navode da im je poznata činjenica da je tužena pod 1. živjela
sa njihovim pravnim prednikom pok. A. P.-F. u izvanbračnoj
zajednici.

U podnesku od 21.5.2018. god. tužiteljica navodi da tužena pod 1. nije živjela sa
prednikom tuženika pod 2. i 3. u izvanbračnoj zajednici. Navodi da je pred ovim sudom,
a sukladno rješenju suda od 01.09.2017. god. br. O-3200/14, pokrenula parnicu protiv
tužene pod 1. radi utvrđenja nepostojanja izvanbračne zajednice a koji predmet se pred
ovim sudom vodi pod posl. br. P Ob-584/17.

U odnosu na dostavljeno rješenje ovog suda posl. br. R1 Ob-279/15 od

16.03.2016. god., navodi da o tom postupku nije bio obaviješten nitko od članova obitelji
pok. A. P.-F., niti je itko od članova obitelji bio saslušan.

Neistinite su i lažne tvrdnje tužene pod 1. koja navodi da bi se tužiteljica prema
svom ocu za njegova života odnosila na uvredljiv način, te da ga je rijetko posjećivala.
Takvi navodi su samo konstrukt tužene pod 1. da skrene pozornost sa nesporne
činjenice da je pok. A. P.-F. bio nesposoban za rasuđivanje, te da je takvo
stanje pokojnika tužena pod 1. iskoristila kako bi došla do njegove nemale imovine.

U odnosu na tvrdnje tužene pod 1. da bi priloženi Ugovor o najmu stana, iz
kojega je razvidno kako je tužena pod 1. bila samo najmoprimac u stanu pok. A.
P.-F., potpisala pod prisilom, ističe kako ih odbacuje kao neistinite u cijelosti,
te da je indikativno da za tu i takvu tvrdnju tužena pod 1. ne predlaže nikakve dokaze.
Navodi da dostavlja izjavu pok. A. P.-F. od 29.10.2008. god. iz koje je
razvidno da isti nisu bili ni u kakvoj izvanbračnoj zajednici, već da je pokojnik pomagao
tuženoj pod 1., obzirom da nije imala gdje živjeti.

9 P-1194/18

O vjerodostojnosti izjave tužene pod 1. govori i predstavka same tužene pod 1.,
koju je pribavila tužiteljica, a radi se o dopisu Ureda predsjednika RH od 20.1.1999.
god. iz koje je razvidno da sama tužena pod 1. navodi da je samohrana majka i
podstanar. Tužiteljica ističe da je pred ovim sudom tužena pod 1. izjavila da je u
izvanbračnoj zajednici sa pok. A. P.-F. od 1991. godine.

Tužiteljica nadalje ističe da je tužena pod 1. navela kako je točno da je pok. A.
P.-F. posljednjih godina života pokazivao znakove demencije. Isti je
preminuo dana …godine. Međutim, tužena pod 1. u svom podnesku u
predmetu koji se vodio pred ovim sudom pod posl. br. Po-77/2011, koji je datiran sa

01.04.2014. god. izričito izjavljuje da je A. P.-F. nesposoban za samostalni
život ali da nije nesposoban za rasuđivanje. Iz navedenog je razvidno da je tužena pod

1. iskoristila vrlo teško zdravstveno stanje prednika tuženika pod 2. i 3., koji u vrijeme
potpisivanja spornih ugovora sasvim sigurno nije mogao shvatiti značenje istih.

Navodi da je od jeseni 2010. god. , pa do smrti pok. A. P.-F.,
tužena pod 1. sprječavala tužiteljicu da brine o ocu, i da ga viđa. Isti je nekoliko puta
završio u bolnici, o čemu članovi obitelji nisu bili obaviješteni, dok je istovremeno tužena
pod 1. navela pokojnika da sa njom sklopi predmetne ugovore o darovanju, iako je bila
svjesna njegovog lošeg zdravstvenog stanja i nemogućnosti shvaćanja poduzetih
pravnih radnji.

Raspravnim rješenjem od 07. rujna 2018.god., sud je spojio parnice radi
zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke odluke.

U podnesku od 11.rujna 2018.god., tužena pod 1 ističe da je u vještvu koje je
dana 09.siječnja 2012.god. proveo dr. Č. L., pok. A. P.-F. izričito
naveo da sa tužiteljicom već godinama nema nikakav kontakt, da ista ne dolazi i ne
javlja mu se, te da je u vještvu dr. J. Š. od 08. ožujka 2021.god., isti ponovno
naveo da mu je "pok. kćerka A. bila sunce od djeteta, a da je E. lakoma". Također
navodi da mu je "žao što ranije nije mislio da oženi M. i da je zaštiti od svega
ovoga".

Dakle, u razdoblju od siječnja 2012.god., pa do svibnja 2012.god., pok. A.
P.-F. je više puta naveo da sa tužiteljicom ima jako loš odnos, dapače da ga
ne posjećuje, stoga da odnos između njih zapravo i ne postoji, pa je stoga jasno kakve
su zapravo namjere tužiteljice u ovoj pravnoj stvari. Štoviše, prilikom provođenja
vještačenja od strane dr. S. B., tužiteljica je pokušala nasilno pristupiti kući
tužene pod 1 i njenog nevjenčanog supruga, a na što je pok. A. P.-F.
negodovao, te nije dozvolio da se tužiteljici dozvoli ulaz u kuću.

Tužena pod 3 u podnesku od 24. rujna 208. god., navodi da se protivi tužbi i
tužbenom zahtjevu, te podredno tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da je u oba
spojena predmeta tužiteljica podnijela tužbu kao osoba koja uopće nije sudionik
ugovora čiju ništetnost traži, a radi čega prigovara aktivnoj legitimaciji tužiteljice.

U podnesku od 21. rujna 2018.god., tuženik pod 2 navodi da se protivi tužbi i
glavnom, te podrednom tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi da je u predmetu ovog
suda posl. br. R1-246/11 donesena odluka kojom je pok. A. P.-F.
djelomično lišen poslovne sposobnosti, te da je u tom predmetu vještak dr. Č.
L. dao mišljenje da je pok. A. P.-F. imao znakove početnog
organskog sindroma. Napominje da je za procjenu ništetnosti predmetnih ugovora

10 P-1194/18

relevantno vrijeme sklapanja ugovora (2011. god.), a ne vrijeme donošenja odluke o
lišenju poslovne sposobnosti (2013.god.). Sudska odluka o lišenju poslovne
sposobnosti je konstitutivne naravi i stvara učinak "pro futuro", a ne djeluje retrogradno.

Tuženik pod 2 u podnesku od 16. listopada 2016.god., navodi da su u
izvanparničnom postupku vođenim pred ovim sudom pod posl.br. R1-246/11, osim
vještaka dr. Č. L. spec. psihijatar, sudjelovali i sudski vještaci dr. S. B.
spec. psihijatar i dr. J. Š. spec. psihijatar.

Raspravnim rješenjem od 10.siječnja 2019. god., a nakon što su parnične
stranke zatražile izuzeće određenih sudskih vještaka dr. Č. L. spec. psihijatar i
i dr. Ž. K. spec. psihijatar, odlučeno je izvesti dokaz medicinskim vještačenjem na
okolnost sposobnosti za rasuđivanje pravnog prednika stranaka pok. A. P.-
F. u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora o darovanju od 22. veljače

2011.god., 25. listopada 2010.god., 27. prosinca 2010.god., te ugovora o darovanju
novčanog iznosa od 23.000,00 EUR, i to od strane ovlašenog sudskog vještaka
medicinske struke imenovanog od strane Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog
fakulteta, Sveučilišta u Zagrebu.

Tužiteljica u podnesku od 26.srpnja 2019.god., ističe kako svi dokazi koje je
tužena pod 1 dostavila sudu, datiraju iz spornog razdoblja demencije pok. darovatelja,
tj. iz 2010. god., i 2011.god., a značajno je da neka pismena koja govore u korist
navoda tužiteljice, također potječu iz tog perioda. Radi se o izjavi pok. prednika
tužiteljice od 21.09.2011.god., koja je priložena spisu predmeta utvrđenja izvanbračne
zajednice br. P Ob-584/17, a u kojoj on nastupa kao brižni otac i nema saznanja da
istovremeno vodi spor za opoziv darovanja izvršenog u korist svoje kćerke. Osim toga i
oporuka od 20.03.210.god., sačinjena je samo pola godine prije sastavljanja prvog
Ugovora o darovanju podstanarke, a u njoj oporučitelj ističe svoju želju da "Nakon moje
smrti M. P. sa sinom N. ostane u stanu prizemlje zapad, dok ne kupi
stan tj. najdulje pet godina".

Dakle darovatelj pok. A. P.-F. iznenada, bezrazložno i protivno
svojoj volji izraženoj kroz niz pismena iz razdoblja u kojem je bio sposoban rasuđivati,
samo pola godine nakon toga, umjesto otkaza, bogato nagrađuje svoju podstanarku, a
pritom kćerku bez ikakvog razloga kažnjava tužbom za povrat davno učinjenog
darovanja. Sve to ukazuje da u tom momentu na njegovoj strani postoji problem sa
rasuđivanjem. Inače, postupak za opoziv darovanja kćerke, u ovom predmetu tužiteljice,
vodio se je pred ovim sudom pod posl.br. Po-77/2011, a u njemu su tužitelji bili danas
pok. A. P.-F., i u ovom predmetu tužena pod 1 M. P..

Nakon podizanja spomenute tužbe, koristeći mentalnu labilnost pok. prednika,
tužena pod 1 ga je navela da napiše oporuku u kojoj je istaknuto da nekretninu
prethodno darovanu tužiteljici, nakon oduzimanja sudskim putem ostavi njoj kao
isključivom nasljedniku.

Tužiteljica ističe kako je sama tužena pod 1 u podnesku od 11.09.2018.god.,
navela da je pok. otac tužiteljice posljednjih godina života pokazivao znakove
demencije, a u pitanju je osoba koja je preminula dana….godine. Međutim u
svom podnesku u premetu opoziva darovanja koji se pred ovim sudom vodio pod
posl.br. Po-77/2011, a koji podnesak datira od 01.04.2014.god., tužena pod 1 izričito

11 P-1194/18

navodi da je pok. A. P.-F. nesposoban za samostalan život, ali da nije nesposoban za rasuđivanje.

Nadalje, znakovito je da tužena pod 1 u pdnesku od 11.09.2018.god., navodi da
je pok. A. P.-F. tijekom prvog psihijatrijskog vještačenja dr. Č. L.
od 21.10.2011.god., izjavio kako sa kćerkom "već godinama nema nikakav kontakt, ne
dolazi i ne javlja se". Suprotno navedenom, prava istina je da se on sa svojom kćerkom,
ovdje tužiteljicom, vidio nepunih mjesec dana prije vještačenja dr. Č. L., i to u
dvorištu svoje obiteljske kuće, a upravo te prigode je napisao spomenutu izjavu brižnog
oca od 21.09.2011.godine.

Treba pojasniti i tvrdnju tužene pod 1 u vezi drugog vještva, koje je u podnesku
od 11.09.2018.god., protumačeno na pogrešan način, tj. tvrdnju da je pok. A. P.-
F. zdrava i razumna osoba. Naime, u tom vještvu angažirana vještakinja dr.
J. Š., demantira samu sebe kada u prilog predloženikovog sačuvanog
rasuđivanja citira njegove riječi "…da sada dobijem 100.000,00 EUR ja bi ih opet
pošteno raspodijelio na moje kćeri ili njihovu djecu i na moju nevjenčanu suprugu…iako
me E. ljuti…". U stvarnosti on je već ranije postupio upravo obrnuto od rečenog, a čega
on očito uopće više nije bio svjestan s obzirom da je poduzeo pravne radnje za kćerkino
razbaštinjenje.

U istom podnesku od 11.09.2018.god., komentirajući vještvo dr. S. B.,
tužena pod 1 tvrdi da je tužiteljica pokušala nasilno ući u kuću pok. A. P.-
F., a što ovaj nije dozvolio. Međutim, u tom vještvu se navodi da je predloženik
sugestibilna osoba, te da njegova prosudba nije više slobodna, a manipulacija njime od
strane podstanarke je zorno prikazana u tekstualnom dijelu spomenutog vještva.

Tužiteljica nadalje navodi da je tražila da sud službenim putem od KBC S.
zatraži otpusno pismo od 02.04.2012.god., kojeg je tužena pod 1 priložila uz svoj
odgovor na tužbu od 16.04.2018.god., a umjesto toga se je dobio nevjerodostojan
dokument s ručno napisanim komentarom na dnu pisma s upitnim potpisom. U vrijeme
svojih hospitalizacija (ožujak-travanj 2012.god.), darovatelj A. P.-F. nije bio
zdravstveno sposoban za takav komentar, zbog čega je uočljiva manipulacija kada se
od dementnog, tek operiranog čovjeka, na otpusnom pismu iznuđuje iskaz priznanja
zasluga tobožnje izvanbračne supruge. Što se tiče tom prilikom zatraženog mišljenja
psihijatra, ono je bilo potrebno zbog hitnosti potrebe operacije, koja je zbog
bolesnikovog izrazito nemirnog stanja već bila prethodno odgođena. Stvarno stanje
bolesnika je opisano niti mjesec dana poslije u otpusnom pismu dr. I. M. iz K.
S., u kojem se izričito navodi: "zadnje vrijeme znakovi progredijentne demencije,
nesposoban za samostalni život…", "usporen, otežanog verbalnog kontakta…", "radi se
o dementnom bolesniku…", "bolesniku je potrebna tuđe njega i skrb, itd…".

Tužiteljica smatra da bi imenovani vještaci kod izrade svog pisanog nalaza i
mišljenja trebati valorizirati i ove podatke, i priložene isprave, pogotovo što se zakonski
gledano oporuka ne bi trebala pisati iza 85 godine starosti, a na što ukazuje stručna i
važeća sudska praksa, jer su pretpostavke za razne dementne promjene u starijoj
životnoj dobi učestalije. U procjeni oporučne sposobnosti bi osim medicinske
dokumentacije, u obzir trebalo uzeti i osobnu korespondenciju oporučitelja, kao i izjave
svjedoka, a sve kako bi se što preciznije utvrdilo koja je to bolest, je li poremećaj
utjecao na sposobnost rasuđivanja u trenutku pisanja oporuke. Prema kriterijima
Svjetske zdravstvene organizacije UN-a, starost nastupa iza 65 godine, a dijeli se na tri

12 P-1194/18

skupine, od 65-74 godine, ranija starost, od 75-84 godine, srednja starost, i nakon 85
godine, duboka starost kakvu susrećemo kod oporučitelja u ovom slučaju, jer njegova
pisana dokumentacija u 86 godini je u suprotnosti s onim što je do tada navodio u svojoj
korespondenciji, i sa životnim odlukama koje je do tada donosio.

Tuženik pod 2 u podnesku od 06. rujna 2019.god., navodi da iako je pok. A.
P.-F. napisao brojne oporuke, do kraja svog života je naglašavao kako je
imao dvije kćeri, kojima je želio ostaviti dio sporne nekretnine (čest. zem.8283/3 i
čest.zgr. 4875, Z.U. 10705, K.O. S.-njegove životne stečevine), dok je svoju
djedovinu na makarskom primorju, u jednakim omjerima davno prije već darovao istim
kćerima. Dokaz u prilog ovoj tvrdnji je i sama činjenica da je pri prvotnom darovanju
(1994.god.) dijela vlasništva sporne nekretnine svojim kćerima (A. V. i E.
B.), odlučio darovati svakoj samo po 3/8 od vlasništva, dok je za daljnje
raspolaganje u starosti zadržao preostali suvlasnički udio od 2/8. Uzevši u obzir
činjenicu da se je više puta ženio, isto predstavlja prilično racionalnu odluku.

Tužiteljica je oporuku s navodnim datumom od 20.03.2010.god., kojom se samo
njoj ostavlja sve pokretno i nepokretno vlasništvo, iznudila pod prisilom, kojoj je pok.
A. P.-F. bio stalno izložen. O sadržaju ove oporuke je upoznat od strane
pok. A. P.-F., a kojom ga je tužiteljica, kako mu je rekao "progonila", želeći
da je potpiše. Tekst te oporuke je osmislila tužiteljica, a pok. A. P.-F. je
vlastoručno prepisao i potpisao pod pritiskom. O istom je obavijestio svog unuka-
tuženika pod 2, s objašnjenjem da ta oporuka nema učinka na prijašnja darovanja, kao i
o svom planu da preostali dio (2/8 suvlasništva čest.zem. 8283/3 i čest.zgr. 4875, Z.U.
10705, K.O. S.), koju je on stekao, ostavi (onoj ženskoj osobi koja ga bude dogledala
do smrti) nevjenčanoj supruzi tuženici pod 1, što je te iste 2010.godine i učinio.

Navedenim "manevrom" je pok. A. s jedne strane riješio problem konstantnog
uznemiravanja od strane tužiteljice, dok je s druge strane postigao zbrinjavanje tužene
pod 1, dok su njegove obje kćeri dobile dio koji im je od početka namjeravao dati.
Također je evidentno da je pok. A. kao svoju "obrambenu" taktiku odabrao
izbjegavanje konflikta s tužiteljicom. Spornu oporuku koju je sastavio pod pritiskom
tužiteljice, anulirao je drugom u najskorije vrijeme, što je respektirajući upornost
tužiteljice, kao i svoju životnu dob, očigledno bila dovitljiva i u pravnoj praksi relativno
uobičajena taktika.

Vezano za pravnu prirodu odnosa pok. A. P.-F. s tužiteljicom,
skreće se pažnja na dokumente u spisu (psihijatrijska vještačenja, kao i izjavu o opozivu
darovanja radi nezahvalnosti od 28.03.2011.god.). Mijenjanje oporuke ili stavljanje iste
van snage time što se raspolaže imovinom za života, nije neuobičajeno, pogotovo ako
dođe do kasnijeg narušavanja odnosa između oporučitelja i nasljednika. A da su odnosi
bili narušeni zbog tužiteljičinog karaktera koji nije odgovarao pok. A. (kao ni
nasljednicima pok. A. V., starije kćeri), najbolje pokazuje njegova izjava
vještakinji J. Š. iz vještva od 06.03.2012., da ga E. ljuti, ovdje priložena
izjava pok. A. iz studenog 2010.god., o odnosu D. B. i E. B. prema
njemu, kao i izjava pok. A. od 28.04.2011. godine.

Tuženik pod 2 smatra potrebnim naglasiti da pok. A. u dobi od 86 godine
jednostavno nije mogao izdržati konstantne pritiske tužiteljice, pa je vrlo lucidno
odabrao prethodno opisanu taktiku. Po spoznaji tužiteljice da je nju pok. A.
nadmudrio time što je izvršio darovanje nakon sporne oporuke od 20.03.2010.god., ista

13 P-1194/18

konstantno pokušava insinuirati njegovu prijašnju psihičku nestabilnost, u cilju
ostvarivanja materijalne koristi, dovodeći pok. A. pod izniman psihološki pritisak u
razdoblju nakon darovanja.

Nadalje napominje da je pok. A. P.-F. ustrajući u namjeri da
tuženici pod 1 daruje svoj zadržani suvlasnički udio nad 2/8 predmetne nekretnine,
ovjerio dva zasebna ugovora o darovanju (25.10.2010.god., i 29.12.2010.god.), kao i

24.02.2010.god., dva zasebna ugovora o darovanju po ½ vlasničkog udjela čest.zem.
8283/8 K.O.S., tuženici pod 1, i tuženiku pod 2, pri čemu su javni bilježnici sva četiri
puta ovjerili ugovore percipirajući A. P.-F. kao razboritu osobu, odnosno
nisu ostavili ni najmanji trag sumnje u njegovu poslovnu sposobnost. Ponovno se
naglašava da je pravno relevantno jedino mentalno stanje darovatelja u vremenu
učinjenog darovanja, tj. ovjere ugovora.

Nakon što je tužiteljica saznala za postojanje dva ugovora o darovanju (od

25.10.2010. god. i 29.12.2010.god.), u nekoliko navrata je jednako agresivno vršila
pritisak na tuženika pod 2 radi "udruživanja nasljednika pri obaranju tih ugovora", i dalje
tajeći posjedovanje sporne oporuke. Štoviše, po upitu o postojanju navodne oporuke,
tužiteljica se smebivala, govoreći da je riječ o "izmišljotinama ženske" (kako se referira
na tuženicu pod 1), i nudila tuženiku pod 2 podjelu materijalne koristi ukoliko "zajedno
nastupe protiv ženske". Na to nije pristao jer traži da se želja pok. A. P.-
F. ispuni u cijelosti.

Dakle, čak i kad se uzme u obzir i zadnje darovanje tuženici pod 1 od ½
vlasničkog udjela čest. zem. 8283/8, K.O. S. od 24.02.2011.god., za slučaj da se
ospore darovanja pok. A. P.-F. tuženici pod 1 i tuženiku pod 2, njegov
suvlasnički udio nad spornim nekretninama bi se povećao. Usprkos navedenom, on se
ne slaže sa tužbenim navodima tužiteljice, prvenstveno jer mu je dobro bila poznata bila
želja pok. A. P.-F. kao i priroda njegove veze sa tuženom pod 1.

U odnosu na navode tužiteljice o izjavi pok. A. P.-F. od 21.

09.2011.god., gdje izvodi ničim potkrijepljen zaključak da je isti dementan jer u izjavi ne
pokazuje saznanje da protiv tužiteljice vodi spor za opoziv darovanja, navodi kako treba
primijetiti da se pok. A. P.-F. u toj ispravi ispravno prisjeća prethodnih
darovanja tuženicima. Za nekoga tko je navodno dementan, pok. A. P.-F.
je očito imao jako dobru svijest i pamćenje o svojim postupcima vezanih uz prethodno
raspolaganje imovine.

Tuženik pod 2 dodaje da je pok. A. P.-F. u svojoj fizičkoj nemoći
pod pritiscima tužiteljice iznašao prilično racionalno rješenje. Napisao je i potpisao je što
je tužiteljica tražila, te je nakon toga to isto poništio (bilo stavljanjem oporuke izvan
snage, bilo raspolaganje imovinom obuhvaćenom oporukom) izvršavajući svoju prvotnu
namjeru, čime je od tužiteljice "kupio" određeni period mira.

Nadalje navodi da tužiteljica pogrešno tvrdi da je tužena pod 1 u potpunosti
izolirala pok. A. P.-F. od članova njegove obitelji. Navedeno ne odgovara
istini jer su tuženik pod 2 i njegov otac Z. V. apsolutno nesmetano posjećivali
pok. A. P.-F..

Vezano za izrađena tri vještva, bitno je naglasiti da su sva izrađena nakon učinjenih darovanja kojima je pok. A. P.-F. raspolagao preostalim

14 P-1194/18

suvlasništvom, i to prvo vještačenje više od 8 mjeseci nakon zadnjeg darovanja, drugo
više od godinu dana, a treće skoro 15 mjeseci nakon zadnjeg darovanja koje je izvršeno

24.02.2011. godine.

Prvo vještvo je izradio vještak dr. Č. L. na temelju pregleda od

26.10.2011.god., u kojem je zaključio da se radi o početnim promjenama, ali nije jasno
na čemu se temelji zaključak o osnovu oduzimanja poslovne sposobnosti pok. A.
P.-F..

Drugo vještvo je izradila dr. J. Š., koje se temelji na pregledu od

25.02.2012.god., u kojem je zaključila da nema osnova za oduzimanje poslovne
sposobnosti. Iz citirane konstatacije je evidentna logika pok. A. P.-F., po
kojoj on, unatoč opasci da ga tužiteljica ljuti, svjestan da to ne mijenja činjenicu da je
tužiteljica njegova kćer, i da joj shodno tome pripada odgovarajući dio. S druge strane
jasno definira prirodu svog odnosa s tuženom pod 1, nazivajući je nevjenčanom
suprugom i izražavajući brigu da i ona bude zbrinuta, iz čega se vidi kontinuitet
njegovog razmišljanja o temi ostavštine.

Nakon drugog vještačenja se je radi pada dogodila fraktura bedrene kosti, radi
čega je prednik stranaka hospitaliziran (26.03.2012.god.), te je operativno saniran lom,
pri čemu je anesteziran. Nakon anestezije, kao i u brojnim drugim slučajevima starijih
pacijenata u ovakvoj situaciji, opažaju se psihoorganske promjene. Na isto je iznimno
bitno skrenuti pozornost Medicinskom fakultetu u Zagrebu, iz razloga što se u trećem
vještačenju previdjela ista krucijalna činjenica.

Po otpusnom pismu od 02.04.2012.god., vidljivo je da je pok. A. P.-
F. (u prisustvu tužene pod 1 i tuženika pod 2) osobno inzistirao na tome da
sam opiše karakter svog odnosa sa tuženom pod 1. U istom otpusnom pismu je
pogrešno navedeno "anamnestički se doznaje da pacijent boluje od Alzheimerove
bolesti". Ista dijagnoza iz otpusnog pisma je očito dobila heteroanamnestički (od strane
druge osobe, u ovom slučaju tužiteljice), budući da ista nije postojala u prethodnoj
medicinskoj dokumentaciji iz razdoblja prije operacije. Daljnji navodi iz tog otpusnog
pisma koji govore o orijentiranosti prije operacije upućuju upravo na to da nema govora
o Alzheimerovoj bolesti.

S druge strane, nakon naknadne hospitalizacije dolazi do psihoorganskih
promjena. Čak i tužiteljica u podnesku od 09.05.2012.god., priloženom u spisu br. R1-
246/11, navodi da je nakon ponovne hospitalizacije u periodu od 18.04.2012.god. do

27.04.2012.god., pok. A. P.-F. nesposoban za bilo kakav verbalni kontakt,
a isto potvrđuje i medicinska dokumentacija.

Treće vještačenje je izrađeno nedugo nakon toga od strane dr. S. B.,
koje se temelji na pregledu od 17.05.2012.godine. U istom vještačenju navedeno je da
je prednik stranaka hospitaliziran samo u periodu od 18.04. – 27.04.2012.godine. U tom
vještvu je između ostalog, propuštena činjenica da je prednik stranaka hospitaliziran od

27.03. – 02.04.2012.god., radi frakture bedrene kosti, kao i od 30.04. – 05.05.2012.
godine. Ovdje se ponovno ističe da je krucijalna, a previđena činjenica da su se nakon
druge hospitalizacije dogodile psihoorganske promjene, a što je vidljivo iz
dokumentacije u spisu.

15 P-1194/18

Tužiteljica u podnesku od 23. listopada 2019.god., navodi da ukoliko je ona
oporuku od 20.03.2020.god., kako tvrdi tuženik pod 2, iznudila pod pritiskom i suflirala
pri prepisivanju, uključujući i supotpis tužene pod 1, dok bi pok. darovatelj istu samo
vlastoručno prepisao i potpisao, može se pretpostaviti da je već tada zdravstveno stanje
darovatelja bilo dovoljno narušeno da to nije bilo teško izvesti. Shodno tome, svi
naknadno napisani dokumenti nastali nakon tog datuma, sa sigurnošću se mogu
smatrati nevjerodostojnim, uključujući i ugovore o darovanju, jer je pogoršanjem
zdravstvenog stanja i ovisnošću o tuđoj pomoći, darovatelj postajao sve više
sugestibilna osoba podložna manipulaciji.

Tužiteljica demantira tvrdnje tuženika pod 2 da je prednik stranaka u vrijeme
drugog vještva bio potpuno zdrava i razumna osoba, navodeći da je unatoč opasci da
ga kćerka ljuti, predloženik svjestan da to ne mijenja činjenicu da je tužiteljica njegova
kćer i da joj shodno tome pripada odgovarajući dio. U naravi je predloženik postupio
upravo obrnuto od rečenog, a čega on uopće više nije bio svjestan s obzirom da je
poduzeo pravne radnje za kćerkino razbaštinjenje. Posve je neshvatljivo da bi razborit
čovjek, a kako tuženik pod 2 opisuje prednika stranaka, razbaštinio svoje dijete, da bi
obdario svoju podstanarku kojoj je već za buduće usluge njegovateljice unaprijed dao

23.000,00 EUR.

Nakon podizanja tužbe za razbaštinjenje, koristeći demenciju darovatelja,
tužena pod 1 ga je navela da napiše oporuku u kojoj je istaknuo da nekretninu davno
darovanu kćerki, ovdje tužiteljici, nakon oduzimanja sudskim putem, ostavi njoj kao
isključivom vlasniku. U tom postupku je tuženik pod 2 predložen za glavnog svjedoka, a
bio je zapravo jedan od kreatora tužbe.

Nadalje navodi da u svim dokumentima, osim darovnim ugovorima, stoji da je
tužena pod 1 podstanarka. Jedino u osporavanim darovnim ugovorima stoji da je
tužena pod 1 izvanbračna supruga darovatelja sa kojim živi dugi niz godina. Takav
navod darovatelj ne bi napisao da je bio sposoban razumno rasuđivati. Navod je upisan
u darovne ugovore samo u cilju kako bi se tužena pod 1 domogla nasljedstva i
preostale imovine. Neistinitost navedene tvrdnje je jasno vidljiva iz niza dokumenata
koje je sama tužena pod 1 napisala i potpisala, i u kojima sama tvrdi u kojem svojstvu, i
gdje stanuje.

Tužena pod 1 u podnesku od 23. studenog 2019.god., navodi da se je pok.
A. P.-F. za života više puta vjenčavao i razvodio, a jedinu biološku djecu je
imao iz braka sa prvom suprugom Z. P.-F., i to tužiteljicu i pok. A.
V. (majku tuženika pod 2 i pod 3). Nakon braka sa prvom suprugom se je još dva
puta ženio i rastavljao, a jedinu dugotrajnu vezu je ostvario sa tuženom pod 1, svojom
nevjenčanom suprugom. Činjenica je da je pok. A. P.-F. za života obje
svoje kćeri darovao sa kućom i zemljom u rodnom Ž., te svaku sa po 3/8 kuće
i zemlje na M. u S., na adresi…, ostavivši sebi 2/8 na daljnje
raspolaganje. Isti je također za vrijeme svog života upoznao svoje kćeri i unučad sa
namjerom da svoju nevjenčanu suprugu, tuženu pod 1 daruje sa preostala 2/8 kuće i
zemlje na M. u S., u slučaju da ga ista dogleda do njegove smrti, što se i
dogodilo.

Navodi da je tužiteljica u više prilika, a naročito od 2010.god., vršila pritisak na
njega ne bi li ona dobila njegove preostale 2/8 kuće i zemlje na M., bilo čim od
darovanja oporuke ili ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Tako je pok. A. P.-
F. suočen sa nasrtljivim karakterom tužiteljice i njenim mužem D. B.,

16 P-1194/18

vlastoručno prepisao unaprijed složenu oporuku od strane tužiteljice datiranu

20.03.2010.god., koju nije imao niti namjeru realizirati, a sve to ne bi li barem
kratkoročno osigurao sebi mir od nasrtaja tužiteljice i njenog muža. Navedenu oporuku
pok. A. proglašava nevažećom kroz oporuku datiranu 17.11.2010.god., te izražava
svoju prvotnu namjeru darovanja tužene pod 1.

Također pok. A. P.-F. u izjavi iz studenog 2010.god., opisuje
napade od strane tužiteljice i njezinog muža iz koje je vidljivo da su tužiteljica i njen muž
vršili pritisak na njega ne bi li sebi osigurali materijalnu korist. Napadi se odnose na
njegovu imovinu i njegov opći mir. Tužiteljica u periodu 2010.god. - 2012.god., u
nekoliko navrata zove I Policijsku postaju S. i lažno prijavljuje lišenost slobode pok.
A. od strane tužene pod 1, kao i njegov nestanak govoreći da je odlutao od kuće, te
njegovo opće zanemarivanje. Djelatnici I Policijske postaje su prilikom svakog izlaska
na teren, nalazili u kući i u urednom stanju pok. A., koji je službeniku tražio da
zabrane pristup tužiteljici i njenom mužu. Tužiteljica saznavši za darovanje preostalih
2/8 kuće i zemlje na M., pok. A. prema tuženoj pod 1, svim silama pokušava
osporiti darovanje i to verbalnim prijetnjama, pokretanjem postupka u kojem pok. A.
pokušava proglasiti neuračunjivim, vršeći pritisak, a kasnije i fizičkim napadom na
liječnika obiteljske medicine pok. A., te lažima i prijetnjama djelatnicima Centra za
socijalnu skrb, odjel za odrasle osobe. Nužno je napomenuti da je pok. A. svoja
darovanja učinio pred javnim bilježnicima koji nisu pokazali ikakvu sumnju u njegovu
uračunjivost prilikom darovanja.

Zbog navedenog, a i činjenice da u mirovini mora biti psihijatrijski vještačen
(dok je cijeli svoj radni vijek proveo kao profesor u prosvjeti), pok. A. P.-F.
dana 28.03.2011.god., opoziva svoje darovanje iz 1994.god., prema tužiteljici zbog
"grube nezahvalnosti obdarenika". Valja napomenuti da su kći pok. A. V. i njeni
nasljednici od početka poštivali volju pok. A., te u niti jednom trenutku nisu doveli u
pitanje njegovu poslovnu sposobnost i status tužene kao njegove nevjenčane supruge.
Potrebno je napomenuti da je pok. A. osim navedene zemlje i kuće na M., u
vlasništvu imao na istoj zemlji i zemlju - pristupni put površine 133 m2, kojega je
darovao tuženici pod 1 i tuženiku pod 2.

Nadalje navodi da se tužiteljica poziva na izjavu pok. A. datiranu

21.09.2011.god., gdje je opisano kako tužena pod 1 i tuženik pod 2, "prave probleme
tužiteljici". Međutim. ta izjava je još jedan od njegovih poteza gdje je uspio osigurati sebi
mir od nasrtaja tužiteljice i njenog muža. Istina u činjenici da su tužiteljica, njen muž i
pok. A. toga dana sjedili u dvorištu, leži u tome da pok. A. (zbog straha) nije htio
biti sa tužiteljicom i njenim mužem "unutar četiri zida". Potez gdje pok. A. nadmudruje
tužiteljicu je oporuka napisana 02.10.2011.god., i kasnije oporuka napisana

20.11.2011.god., u kojima ustraje u namjeri za opozivom darovanja prema tužiteljici.

Pok. A. P.-F. je dana 27.03.2012.god., doživio traumu – frakturu
bedrene kosti, operiran je i otpušen na kućnu njegu dana 02.04.2012.godine. Ovdje je
bitno napomenuti da je tužiteljica koristeći činjenicu da je kćer pok. A. ustrajala na
tome da se u otpusnom pismu Kliničkog odjela za traumatologiju KBC S., datiranog

02.04.2012.god., upiše da pok. A. boluje od Alzheimerove bolesti. Izuzetno je bitna
činjenica da pok. A. u svom liječničkom kartonu nije imao evidentiranu niti
Alzheimerovu, niti ikoju drugu povezanu bolest. Također, prema navodima iz
spomenutog otpusnog pisma, pok. A. je prije operacije pokazao orijentiranost u svim
smjerovima. Potencijalan uzrok nemira prije operacije se može pripisati činjenici da je

17 P-1194/18

doživio traumu 27.03.2012.god., u ranim jutarnjim satima, a operativni zahvat je
planiran za 28.03., a izvršen 30.03.202.god., četvrti dan nakon traume – prijeloma
kosti. Nakon što je otpušten na kućnu njegu, tužiteljičin muž fizički nasrće na liječnika
opće prakse pok. A., udarajući ga šakom u prsa i držeći ga za vrat, a sve zbog toga
što isti nije htio popustiti nasrtajima tužiteljice i njezinog muža da upiše lažnu dijagnozu
u liječnički karton pok. A. – demenciju.

Nažalost, poslije otpusta na kućnu njegu, zbog sumnje na moždani udar, pok.
A. je zaprimljen na Hitni neurološki prijem KBC S.. Uz to doživljava inkontinenciju
stolice, pa je u dva navrata hospitaliziran u Klinici za infektologiju KBC S., gdje mu je
dijagnosticiran i tumor bubrega. Tužiteljica je prilikom prve hospitalizacije, opet koristeći
činjenicu da je kćer pok. A., dana 27.04.2012.god., zatražila otpust iz KBC S., i
smjestila ga u dom za starije osobe u Z., unatoč činjenici da se pok. A. nije
oporavio od inkontinencije stolice. Navedeno je učinila ne obavijestivši tuženu pod 1, te
ne prebacivši zdravstveni karton pok. A. stalnom liječniku u Domu za starije osobe u
Z..

Budući da se zdravstveno stanje pok. A. pogoršalo, te budući da nisu imali
svu medicinsku dokumentaciju, upravitelj doma za starije osobe u Z. su pok.
A. transportirali natrag u Kliniku za infektologiju KBC S. dana 29.04.2012.godine.
Istog dana je proslijeđen u Kliniku za plućne bolesti KBC S. gdje boravi do

05.05.2012.god., nakon čega je otpušten na kućnu njegu. Prilikom hospitalizacije je
tužiteljica konstantno vršila pritisak na bolničko osoblje jer je uporno htjela isposlovati
poslovnu nesposobnost pok. A., o čemu svjedoče i višestruki pismeni prigovori koje
je tužiteljica uputila bolničkom osoblju, Ministarstvu zdravstva i Ministarstvu socijalne
politike i mladih, sve datirano iz travnja 2012. godine.

Uzevši sve prethodno navedeno u obzir, te imajući u vidu činjenicu da je pok.
A. dva puta psihijatrijski vještačen, prvi put 26.10.2011.god., od strane dr. Č.
L., i drugi put 25.02.2012.god., od strane dr. J. Š., pok. A. je treći put
psihijatrijski vještačen u teškom zdravstvenom stanju od strane dr. S. B. dana

17.05.2012.god., dakle svega 12 dana nakon otpusta iz K. S., u kojem je u
vremenskom periodu od malo više od mjesec dana bio tri puta hospitaliziran. Vještak dr.
S. B. prilikom vještačenja nije uzela u obzir bitnu medicinsku dokumentaciju,
Otpusno pismo Kliničkog odjela za traumatologiju KBC S. od 02.04.2012.god., i
Otpusno pismo Klinike za plućne bolesti KBC S. od 05.05.2012.god., zbog čega
spomenuto vještačenje u cijelosti treba odbaciti.

Vidljivo je da je kroz duži vremenski period prije svoje traume, pok. A.
pokušavao izbjeći nasrtaje tužiteljice u njenoj želji da se domogne što veće materijalne
koristi. Kada se je našao u situaciji da nije mogao izbjeći kontakt, pok. A. je tužiteljici
dao dokument (oporuku ili izjavu), kojom je barem na kratko, njoj dao ono što je tražila –
imovinu, a sebi osigurao period mira od njenih nasrtaja. Isto tako, svaki put kada bi
producirao takav dokument, pok. A. je poništio valjanost istog, pisanjem drugog
dokumenta, te tako nadmudrivši tužiteljicu. Iz toga se vidi da je pok. A. bio poprilično
uračunjiv kada se je na taj način branio od tužiteljice.

Da je tužiteljica motivirana isključivo imovinskom koristi svjedoči i činjenica da je
ista pred ovim sudom pod br. P-4150/17, podnijela tužbu u kojoj traži pravo na nužni dio
darovanih 2/8 kuže i zemlje na M. koje je pok. A. darovao tuženoj pod 1, te
nužni dio darovanih 133 m2 pristupnog puta također na M., koje je pok. A.

18 P-1194/18

darovao tuženici pod 1 i tuženiku pod 2. Tužiteljica je darovana od strane pok. A. sa
kućom i zemljom u Ž., koje dan danas iznajmljuje kao dva apartmana za
turizam, te sa 3/8 kuće i zemlje na M., koji sami vrijede više nego 2/8 iste kuće i
zemlje i 133 m2 pristupnog puta. Drugim riječima, tužiteljica je prethodno dobila dio
nasljedstva koji vrijedi višestruko više od nužnog dijela, no to joj nije dovoljno, pa se
služi svim zakonitim sredstvima pokušavajući osporiti darovanje pok. A. prema
tuženici pod 1 i tuženiku pod 2.

Netočan je navod da je tužena pod 1 navela pok. A. da pokrene tužbu za
opoziv darovanja (Po-77/2011). Istina je da je to bila volja pok. A. (čak je i više
oporuka), dok je tužena pod 1 odustala od tužbe nakon smrti pok. A.. Tužiteljica
također izvrće činjenicu o zapisima u kojima je tužena pod 1 referirana kao
podstanarka, i kao nevjenčana supruga. Zapravo u samo jednom dokumentu je tužena
pod 1 referirana kao podstanarka, i to u izjavi koju je tužena pod 1 prisilom potpisala, jer
su pritisak na nju i pok. A. vršili upravo tužiteljica i njen muž, dok je u svim ostalim
dokumentima, uključujući i darovne ugovore pok. A., tužena pod 1 referirana kao
nevjenčana supruga. Što se tiče spomenutih novčanih sredstava, valja napomenuti da
su ista dio bračne stečevine pok. A. i tužene pod 1, većim dijelom stečena radom
tužene pod 1, jer je pok. A. bio umirovljenik u trenutku njihova upoznavanja. Također,
ista su utrošena u liječenje i skrb pok. A. prije njegove smrti.

O moralnim načelima tužiteljice svjedoči i činjenica da je vlastitu majku smjestila
u dom (nakon što je ista svjedočila u njenu korist na sudu u drugom predmetu), a kako
bi raspolagala njenom imovinom, tako da nije ni čudo što je radila ocu za vrijeme
njegova života, i što nakon njegove smrti.

U sačinjenom Fakultetskom mišljenju Odbora za sudbena mišljenja
Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u sastavu vještaka prof. prim.dr.sc.
N. M. spec. psihijatar, subspec. biologijske psihijatrije, subspec. socijalne
psihijatrije, subspec. forenzičke psihijatrije i prof.prim.dr.sc. D. M. spec.
psihijatar, subspec. biologijske psihijatrije, subspec. psihoterapije od 12. prosinca

2019.god., navode se izlaganja parničnih stranaka u tužbi i odgovorima na tužbu,
sadržaj priloženog osobnog zdravstvenog kartona pok. A. P.-F.
(kompjuterski ispis), koji obuhvaća razdoblje od 17.09.2007.god.– 07.04.2014. god.
(spec. ordinacija obiteljske medicine A. L. dr.med.), gdje su evidentirane
somatske dijagnoze N40 (hiperplazija prostate), N03 (kronični nefritički sindrom), N30
(upala mokraćnog mjehura), I10 (esencijalna hipertenzija), te psihičke tegobe npr.

10.10.2007.god., depresivan, lošeg usnivanja, 01.02.2008.god., F48 (ostali neurotski
poremećaji), 02.04.2008.god., F32 (depresivne epizode), povremeno mu je propisivan
Apaurin a 10 mg. Nadalje je između ostaloga, evidentirano da dana 01.06.2010.god.,
supruga navodi bolove u rukama, zaboravljivost, rp.Apaurin a 10 mg, Tertensif SR,
dana 09.11.2010.god., dolazi kćer i traži potvrdu o zdravstvenom stanju oca, što se ne
može izdati. Nakon dva sata dolazi pacijent uznemiren zbog kćeri koja ga pravno
"uznemirava", dana 10.11.2010.god., dolazi kćer, informira se o zdravstvenom stanju,
dana 15.03.2011.god., dolazi kćer i navodi da je pokrenuta sudska parnica za
skrbništvom, dana 24.3.2011.god., kućna posjeta, vrtoglavica, omaglica, teže pokretan i
ponekad zbog gubitka ravnoteže pada, dana 23.01.2010.god., kontrolni pregled kod
kuće, psihofizički osoba je b.o., dana 04.04.2012.god., F07, kontrolni pregled kod kuće,
izrazito uznemiren, nervozan, Haldol sol., nakon sat vremena kontrola, i dalje
uznemiren, halucinira, dizartričan, ad neurologija, nije za hospitalizaciju, radi se o
psihoorganskom sindromu, Rp. Prazine a 2 mg, dana 05.04.2012.god., telefonom,

19 P-1194/18

subjektivno dosta bolje, F07, dana 19.06.2012.god., supruga navodi da je opet
dezorijentiran, halucinira, od siječnja 2014.god., evidentira se dg. C20 (ca recti), dana

14.03.2014.god., telefonom navodi "ideje sumanutosti", HMP, Psihijatrija, preporučeno
povećati dozu Apaurina a 10 mg 4x1, dana 20.03.2014.god., skrbiteljica navodi da se
pacijentu pričinjavaju neprirodne slike, Apaurin a 10 mg 3x1 + Prazine, dana

03.04.2014.god., izrazito uznemiren, ad psihijatrija, bolničko liječenje, dana

07.04.2014.god., psihijatrija (usmeno-telefon), nije za bolničko liječenje, skrbnica navodi
da je lošije. Psihijatar th. Qpin 25 mg, 0,02, Prazine 25 mg, Lunata a 5 mg, dana

08.04.2014.god., telefonom skrbnica navodi da nije za hospitalizaciju na psihijatriji.
Smješten u Dom za starije u M..

Nadalje se navodi da priloženi Osobni zdravstveni karton pok. A. P.-
F. (kompjutorski ispis) obuhvaća razdoblje od 26.04.2014.god. do

26.08.2014.god. (K. T. spec. obiteljske medicine, D. M.), te da su u njemu
opisanje dg. F06.2, Dysfunctio paranoides organica (sch. similis), F51.0 (insomnia),
R32 (inkontinencija urina), I10 (hipertenzija), L89 (dekubitalni ulkus), N30 (cistitis), (list
55-59), opoziv darovanja zbog nezahvalnosti pok. dao izjavu 28.03.2011. (poleđina lista
113).

Imenovani sudski vještaci nadalje navode sadržaj dosadašnjih psihijatrijskih vještačenja, i to;

- 21.10.2011.god., prim. mr.sc. Č. L. dr. med., psihijatar-predloženik je
star 86 god., i kod njega se tijekom pregleda uočavaju znaci početnog organskog
sindroma koji bi dijagnostički bio najbliži demenciji kod Alzheimerove bolesti s kasnim
početkom. Poradi ovih psihičkih smetnji predloženik svojim postupcima može ugroziti
svoja prava i interese, te prava i interese drugih osoba. Postoji osnov za trajno
oduzimanje djelomične poslovne sposobnosti predloženika, pa tako zbog ovog
psihičkog stanja nije u mogućnosti brinuti se sam o sebi, zastupati svoja prava i
interese, prepoznati stvarnu vrijednost svoje imovine, a isto tako ni upravljati sa istom,
list 72-74,

- 25.05.2012.god., S. B. dr.med. psihijatar, zaključno se može reći da je
predloženik A. P.-F. osoba sa promjenama kognitivnog (spoznajnog)
funkcioniranja po početnom psihoorganskom sindromu, koji bi dijagnostički bio najbliži
demenciji kod Alzheimerove bolesti s kasnim početkom. Mišljenja je da stoga postoji
osnova za djelomično lišavanje poslovne sposobnosti, i to na način da isti ne može
raspolagati imovinom, otuđiti i opteretiti nekretnine veće vrijednosti, a isto tako ni
odlučivati o pitanjima koja se odnose na brak i druga osobna stanja, te da ne može
samostalno raspolagati stalnim novčanim primanjima i ušteđevinom (list 27-33).

Nadalje se navodi priložena medicinska dokumentacija, i to KBC S. K. za
kirurgiju-hospitalizacija od 27.03.-02.04.2012.god., radi operativnog liječenja prijeloma
lijeve bedrene kosti. U otpusnom pismu je navedeno – primljen u hitnom prijemu,
anamnestički se saznaje da bolesnik boluje od Alzheimerove bolesti (list 42), KBC S.,
klinika za infektologiju, hospitalizacija od 18. – 27.04. 2012.god., jedna od dg. Dementia
(Sy. psychoorgancium), F03 (list 131, ali loša kopija i nečitko), i KBC S., Klinika za
plućne bolesti, hospitaliziran od 30.04. – 05.05.2012.god., radi respiratornog infekta.
Kod prijema – nepokretan, otežanog i neadekvatnog kontakta, usporen, logoroičan, Dg.
Dementia i ostale (list 132).

Imenovani vještaci nadalje navode i sadržaj iz priloženog spisa ovog suda posl.br. R1-246/11, navodeći da je predlagatelj E. B. pokrenula 29.04.2012.god.,

20 P-1194/18

postupak radi lišenja poslovne sposobnosti svog oca A. P.-F., a radi
njegovog teško narušenog psihofizičkog stanja, demencije i senilnosti (list 1-2).
Provedeno je psihijatrijsko vještačenje od 06.03.2012.god., na zahtjev ovog suda na
okolnost opravdanosti prijedloga E. B. da se njenom ocu oduzme poslovna
sposobnost. Vještakinja je izvršila pregled A. P.-F. u njegovom domu

25.02.2012.god., te zaključila da isti ima psihičke smetnje od strane početnog
psihoorganoskog sindroma s postepenim razvojem demencije, sposoban je brinuti se o
sebi, svojim pravima, interesima i dužnostima, te ne postoji osnova za potpuno i trajno
oduzimanje poslovne sposobnosti, obzirom na očekivani nastavak postepenog
propadanja psihičkih funkcija i sposobnosti, bilo bi potrebno napraviti dopunsko
psihijatrijsko vještačenje poslovne sposobnosti, najduže nakon dvije godine (list 27-32).
Rješenjem ovog suda od 17. lipnja 2013.god., A. P.-F. djelomično se
lišava poslovne sposobnosti (ne može samostalno raspolagati imovinom, otuđiti i
opteretiti nekretnine veće vrijednosti, odlučivati o pitanjima koje se odnose na brak i
druga osobna stanja, samostalno raspolagati stalnim novčanim primanjima i
ušteđevinom (list 60-64). Županijski sud u Splitu je donio rješenje od 14. travnja

2014.god., kojim se odbija žalba predloženika A. P.-F. i potvrđuje
rješenje ovog suda od 17.lipnja 2013.god., da se predloženik zbog psihičkog oboljenja,
djelomično lišava poslovne sposobnosti (list 72-73).

Imenovani sudski vještaci nakon toga navode da im je od strane ovog suda
naloženo da se očituju da li je sada pok. A. P.-F. u vrijeme sklapanja
spornih ugovora o darovanju od 22.veljače 2011.god., 25. listopada 2010.god. i 27.
prosinca 2010.god., te ugovora o darovanju novčanog iznosa od 23.000,00 EUR, bio
sposoban za rasuđivanje. Navode da su imali na uvid cijeloviti spis, proučili su svu
dokumentaciju u spisu, pomno analizirali medicinsku dokumentaciju, a sve u svrhu
odgovora na postavljeno pitanje suda.

U sudskom spisu se nalaze brojne izjave svjedoka koje su, kako to najčešće
biva, kontradiktorne. U sudskom spisu se nalaze i do sada provedena tri vještačenja, a
ista su rađena tijekom 2011.god. i 2011.god., tj. nakon darovanja novčanog iznosa i
sklapanja sva tri sporna ugovora o darovanju.

Iz Osobnog zdravstvenog kartona koji obuhvaća razdoblje od 17.09.2007.god.,
do 07.04.2014.god., razvidno je da je pok. A. P.-F. bolovao od hiperplazije
prostate, kroničnog nefritičkog sindroma, upale mokraćnog mjehura, esencijalne
hipertenzije. Što se tiče psihičkih tegoba, dana 10.10.2007.god., upisano je da je
depresivan, lošeg usnivanja, a 01.02.2008.god., zabilježena je dg. F48 (ostali neurotski
poremećaji), dana 02.04.2008.god., šifra F32 (depresivne epizode), a od lijekova mu je
povremeno propisivan Apaurin (dijazepam) od 10 mg. Dana 23.01,2011.god., učinjen je
kontrolni pregled kod kuće, te je zapisano "psihofizički osoba je b.o." (op.vj. bez
osobitosti). Dijagnoza F07 (poremećaji ličnosti i ponašanja uzrokovani bolešću,
oštećenjem i disfunkcijom mozga) prvi puta se spominje 03.04.2012.godine. Dan
kasnije 04.04.2012.god., prilikom kontrolnog pregleda kod kuće, navodi se ista
dijagnoza (F07), uz opasku da je izrazito uznemiren, nervozan. Aplicira se Haldol sol.
Nakon sat vremena kontrola-i dalje uznemiren, halucinira, dizartričan, ad neurologija,
neurologija – nije za hospitalizaciju, radi se o psihoorganoskom sindromu, preporučeno
da uzima Prazine. Slijedeći dan bilježi se subjektivno poboljšanje, a 19.06.2012.god.,
supruga navodi da je opet dezorijentiran i da halucinira. Psihičko pogoršanje
zabilježeno je i 14.03.2014.god., u smislu "ideja sumanutosti", te je poradi toga
preporučeno povećati dozu anksiolitika (Apaurin). Dana 20.03.2014.god., skrbiteljica

21 P-1194/18

navodi da se pacijentu pričinjavaju neprirodne slike, te je preporučeno da uzima
kombinaciju Apaurine i Prazine. Dana 03.04.2014.god., zbog izrazite uznemirenosti
preporučeno psihijatrijsko bolničko liječenje, no nije primljen, ordinirana terapija
antipsihotika i hipnotika (Qpin, Prazine, Lunata). Smješten je u Dom za starije u M..

Što se tjelesnih dijagnoza tiče, zabilježena je dijagnoza karcinoma bubrega

08.05.2012.god. – C64, a od siječnja 2014.god., evidentira se dg. C20 (karcinom
debelog crijeva).

U Osobnom zdravstvenom kartonu koji obuhvaća razdoblje od 26.04.2014.god
– 26.08.204.god., opisane su slijedeće dg: F06.2 (Organski sumanuti poremećaj), F51.0
(nesanica), R32 (inkontinencija urina), I10 (hipertenzija), L89 (dekubitalni ulkus), N30
(cistitis). Umro je dana …godine.

U medicinskoj dokumentaciji KBC S., Klinika za kirurgiju, Klinika za
infektologiju i Klinika za plućne bolesti, iz ožujka – svibnja 2012.god., kao jedna od dg.
navodi se da bolesnik boluje od Alzheimerove bolesti, odnosno demencije tj.
psihoorganskog sindroma.

Sumirajući gore navedenu medicinsku dokumentaciju, kako onu s tjelesne, tako
i onu s psihičke strane, razvidno je sljedeće: u periodu prije i za vrijeme sklapanja tri
sporna ugovora o darovanju i ugovora o darovanju novčanog iznosa, nema medicinskih
podataka koji bi govorili u prilog nesposobnosti za rasuđivanje.

Tek od ožujka 2012.god., počinju se bilježiti stanja koja mogu biti relevantna za
sposobnost rasuđivanja, kao što su organski poremećaj ličnosti (F07), klinička slika koja
je zahtijevala primjenu haloperidola (antipsihotik Haldol), zatim dijagnoza
psihoorganoskog sindroma, demencije i Alzheimerove bolesti. Počevši od tada razvidno
je daljnje pogoršanje psihičkog i kompletnog zdravstvenog stanja, koje dvije godine
kasnije rezultira i smrću.

Imenovani sudski vještaci slijedom svega navedenog, cijene da je sada pok.
A. P.-F. rođ…..god., u vrijeme sklapanja spornih ugovora o
darovanju od 22.veljače 2011.god., 25.listopada 2010.god. i 27.prosinca 2010.god., te
ugovora o darovanju novčanog iznosa od 23.000,00 EUR, bio sposoban za rasuđivanje.

Tuženik pod 2 u podnesku od 13.siječnja 2020.god., navodi da nema primjedbi
na Fakultetsko mišljenje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (najrespektabilnije
medicinsko – obrazovne ustanove u RH) koje je zaprimljeno dana 20.12.2019.godine.
Navodi da prilaže u spis odluke iz predmeta Vrhovnog suda RH br. Rev-2034/15, Rev-
3104/19, Rev-x-325/17, iz obrazloženja kojih proizlazi da u situacijama kad se traži
ništetnost ugovora zbog toga što stranka smatra da ugovaratelj nije bio sposoban za
rasuđivanje, mjerodavno je njegovo zdravstveno stanje u vrijeme zaključenja tog
ugovora. Upravo na te bitne okolnosti su se vještaci nedvojbeno izjasnili i stručno
obrazložili mišljenje.

U podnesku od 15.siječnja 2020.god., tužena pod 1 navodi da je u potpunosti
suglasna s mišljenjem vještaka, koje u potpunosti potvrđuje navode koje ona iznosi od
samog početka postupka. Opreza radi ukazuje da je Vrhovni sud RH u svojoj odluci br.
Rev-847/2010-2 od 05.01.2011.god., zauzeo stav da sposobnost, odnosno
nesposobnost za rasuđivanje za slučaj spora utvrđuje sud isključivo na temelju nalaza i

22 P-1194/18

mišljenja medicinskih vještaka, jer je za utvrđivanje te činjenice potrebno stručno znanje
iz medicinske struke, kojim sudac ne raspolaže u dovoljnoj mjeri.

Tužiteljica u podnesku od 31.siječnja 2020.god., navodi da iskazuje sumnju u
pravilnost iskazanog stručnog mišljenja i nalaza zbog određenih manjkavosti i
nedostataka te pozivom na odredbe čl.261 ZPP-a, traži da se njegovi autori očituju na
sljedeća pitanja.

1.U spomenutom Fakultetskom mišljenju se navodi da je u medicinskoj
dokumentaciji tek u 4/2012, navedena dijagnoza F07, Organski poremećaj ličnosti.
Međutim, postavlja pitanje zašto se članovi Odbora za sudbena mišljenja nisu osvrnuli
na nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. Č. L., koji je u 10/2011, utvrdio da
je pok. A. P.-F. imao demenciju, i to Alzheimerova tipa, a koju dijagnozu o
postojanju u tom vremenu su potvrdili i dr. S. B., i dr. J. Š.. Drugim
riječima, koji je to razlog da su angažirani vještaci u Fakultetskom mišljenju u potpunosti
zanemarili vještačenje i nalaze tri vještaka psihijatra, koji su jedini imali prilike pregledati
živog A. P.-F..

2.U Fakultetskom mišljenju uopće nije spomenuto, a samim tim niti analizirano,
da je u zapisu Osobnog zdravstvenog kartona na datum 01.06.2010.god., navedeno,
citiram: …supruga navodi da je zaboravljiv…, pa da bi se ta zaboravljivost dovela u
vezu sa simptomima Demencije Alzheimerova tipa i Organskog poremećaja ličnosti, a
sve dijagnoza i poremećaja koji jesu dijagnosticirani kod navedenog, a koji sasvim
sigurno nisu započeli sa datumom evidentiranja, već su započeli ranije, i to upravo u
vrijeme kada je u zdravstvenom kartonu zabilježeno da A. P.-F. pati od
zaboravljivosti. Zašto je ignorirana navedena okolnost, te iz kojeg razloga vještaci
Odbora za sudbena mišljenja smatraju da ti simptomi ne ukazuju na sposobnost
njegova rasuđivanja u vrijeme zaključenja spornog pravnog posla.

3.Koji je razlog da u Fakultetskom mišljenju nije spomenuto da je pok. A.
P.-F. patio od vrtoglavice, nestabilnosti, da je imao omaglice i da se srušio /
R42 prema MKB-10, a sve kako je to zapisano u zdravstvenom kartonu / , i zašto nije
spomenuto da je te simptome imao od 08.02.2010.god., pa nadalje u kontinuitetu, kako
je prezentirano u brojnim zapisima od 18.10.2011.god., i što izvjesno ukazuje da je on
vrtoglavice i omaglice imao i tempore acti, zbog čega nije bio sposoban za rasuđivanje
prilikom pisanja darovnih ugovora.

4.Zašto u dostavljenom Fakultetskom mišljenju do kraja nije analizirano i uzeto
u obzir da je A. P.-F. imao psihijatrijske poremećaje koji datiraju već od
10/2007 god., kada se navodi depresivnost, te dijagnoza F48 od 2/2008, kao u 4/2008,
kada se navodi Depresivna epizoda. Posebno se to odnosi na stavku Ostali neurotski
poremećaji / F48 /, kojih zapisa ima u kontinuitetu kako je prezentirano od

26.10.2010.god., pa sve i u vremenu tempore acti do 14.03.2012. godine. Radi čega je
neprestano koristio anksiolitik dijazepam od 10 mg. Da li ta djagnoza koju je imao
tempore acti, kao i medikamente koje je u to vrijeme koristio, utječu na poremećaj
njegove sposobnosti za rasuđivanje u vrijeme izvršenja darovnih ugovora.

5.Koji je razlog da se u Fakultetskom mišljenju uopće ne spominje da je A.
P.-F. imao somatske poremećaje i da je tempore acti imao esencijalnu
hipertenziju, kronični tubulointersticijalni nefritis, artritis, kandidijazu, dermatofitiju, upale
mokraćnog mjehura, gastroezofagealni refluks, giht. Da li su te tegobe remetile

23 P-1194/18

psihofizički status i svojim postojanjem ometale psihičko funkcioniranje pogođene osobe / tempore acti /.

6.Zašto se u Fakultetskom mišljenju nije osvrnulo na mišljenje vještakinje dr.
S. B., koja je imala prilike pregledati A. P.-F. dok je bio živ, i koja je
utvrdila da je imenovani bio nesigurna i sugestibilna osoba, da je bio podložan
manipulaciji i utjecaju drugih osoba, da njegova volja i prosudba nije slobodna, već da je
izložen utjecaju drugih zainteresiranih stranaka. Zašto se nadležni Odbor za sudbena
mišljenja u svom očitovanju nije osvrnuo na stav navedene doktorice koja smatra da je
radi navedenih psihičkih i somatskih tegoba i težine somatskog i psihičkog stanja, A.
P.-F. bio u osobitoj zavisnosti od pomoći drugih osoba, te je tada kod njega
došla do izražaja povodljivost, lakomislenost, pretjerana afektivna angažiranost, /
pretjerana i prekomjerna zahvalnost /, a što se sve može podvući pod zajednički
nazivnik, patološke sugestibilnosti. Da li sve ove osobine ukazuju na teškoće s njegovim
rasuđivanjem. Ako kojim slučajem ne utječu, koji su to stručni razlozi koji to demantiraju.

7.Zašto u sačinjenom Fakultetskom mišljenju nisu uopće analizirani brojni
dokumenti koje je pisao A. P.-F., a koji se prema pravilu struke / forenzičke
psihijatrije u vještačenjima valjanosti pisanja ugovora /, svakako moraju analizirati kada
postoje pisani zapisi. Da li se usporedbom sadržaja tih dokumenata može utvrditi
postojanje elemenata neshvaćanja imenovanog oko onoga što se i kome daruje i
poklanja, i zašto se i u koju svrhu to vrši, odnosno da je neke od dokumenata pogotovo
one koji se odnose na darovanje tuženici pod 1, on donosio pod znatnom
emocionalnom nestabilnosti i sugestibilnosti, te sa kognitivnim oštećenjima.

8.Što govori činjenica da je od 2009.god., izabrani liječnik opće prakse dr.
A. L. o stanju pok. A. P.-F., uglavnom komunicirao sa
posrednikom, ovdje tuženom pod 1. Da li je po mišljenju Odbora navedeni liječnik
dostavljeni zdravstveni karton vodio u skladu sa pravilima njegove profesije.

9.Koji je razlog da angažirani vještaci nisu uvažili i očitovali se o iti jednom
navodu iz podneska tužiteljice iz mjeseca srpnja 2019.god., koji je potkrijepljen
odgovarajućim dokazima.

10.Na koje to izjave brojnih svjedoka vještaci misle u svom mišljenu, kada tvrde
da su kontradiktorni, ako u naslovnom predmetu nije saslušan niti jedan svjedok.

11.Da li nešto o (ne)sposobnosti rasuđivanja pok. A. P.-F., govori
priložena dokumentacija iz koje razvidi da s tuženom pod 1 nije stupao u bračnu vezu
znajući njene osobine (istaknuto u kolovozu 2008.god.), a da je dvije godine nakon toga
kada u priloženoj medicinskoj dokumentaciji ima traga o njegovim zdravstvenim
teškoćama, tvrdi suprotno bezrazložno sotonizirajući u Izjavi iz mjeseca 2010.god.,
svoju kćer tužiteljicu i njenog supruga s kojima je do tada imao normalne odnose. Osim
toga, što u tom kontekstu znači spoznaja da je u svojoj Oporuci od 20.03.2010.god.,
pok. A. P.-F. tužiteljicu izabrao kao izvršitelja njegove posljednje volje, i
da samo pola godine nakon toga, umjesto najavljenog otkaza podstanarstva tuženici
pod 1, što je ona i sama supotpisala, on nju kao podstanarku nagrađuje spornim
ugovorom o darovanju, odnosno da nakon toga sačini Oporuku od 20.11.2011.god.,
kojom prethodno tužiteljici darovane nekretnine nad kojima je zadržao pravo
plodouživanja, po oduzimanju sudskim putem u predmetu Po-77/11, ostavlja tuženici
pod 1 kao isključivoj vlasnici.

24 P-1194/18

12.Da li Odbor za sudbena mišljenja svoja mišljenja iznosi na temelju preslika
liječničke dokumentacije iz zdravstvenog kartona, ili to vrši isključivo na temelju njihova
originala kod kojeg nije upitna autentičnost i fragmentalnost. Da li pristupa vještačenju
ako su originali medicinske dokumentacije iz zdravstvenog kartona nedostupni.

Na raspravnom ročištu održanom dana 22.siječnja 2020.god., pun. tužiteljice
posebno upitan navodi da u dokazne svrhe predlaže izvesti dokaz dopunom
Fakultetskog mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, sačinjenog od
strane vještaka prof.prim.dr.sc. N. M. spec. psihijatar, subspec. biologijske
psihijatrije, subspec. socijalne psihijatrije, subspec. forenzičke psihijatrije i
prof.prim.dr.sc. D. M. spec. psihijatar, subspec. biologijske psihijatrije,
subspec. psihoterapije, pisanim putem.

U podnesku od 06.veljače 2020.god., tužiteljica je predložila prekid postupka do
pravomoćnog okončanja postupka koji se pred ovim sudom vodi pod posl.br. P Ob-
584/17,a radi utvrđenja nepostojanja izvanbračne zajednice između pok. A. P.-
F. i tužene pod 1.

Tužena pod 1 u podnesku od 20.veljače 2020.god., ističe da se protivi
prijedlogu za prekid ovog postupka navodeći da je u ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev
usmjeren na utvrđenje ništetnosti (podredno poništenje) ugovora o darovanju, pa pitanje
postojanja ili nepostojanja izvanbračne veze između tužene pod 1 i pok. A. P.-
F., nije od utjecaja na donošenje odluke u ovom postupku.

U podnesku od 24.veljače 2020.god., tuženik pod 2 se je iz istih razloga
usprotivio donošenju odluke o prekidu ovog postupka do pravomoćnog okončanja
postupka koji se pred ovim sudom vodi pod posl.br. P Ob-584/17.

Obzirom da odluka u postupka koji se pred ovim sudom vodi pod posl.br. P Ob-
584/17, a radi utvrđenja nepostojanja izvanbračne zajednice između pok. A. P.-
F. i tužene pod 1, ne predstavlja prethodno pitanja o kojem ovisi odluka suda u
ovoj pravnoj stvari, prijedlog tužiteljice radi donošenja odluke o prekidu postupka je
odbijen kao neosnovan.

Tužiteljica je uz podnesak od 24. srpnja 2020.god., dostavila nalaz i mišljenje
D. L. dr. med. spec. psihijatra, subspec. forenzičke psihijatrije, te prof. dr. I.
U. spec. neuropsihijatar, a kako bi se isti predočili medicinskoj instituciji kojoj je u
ovom predmetu povjerena radnja vještačenja i utvrđivanja stanja pok. ostavitelja u
kritičnom periodu, a sve kako bi ih ovlaštene osobe te ustanove, mogle uzeti u
razmatranju pri svom dopunskom očitovanju.

U podnesku od 14. kolovoza 2020.god., tuženik pod 2 se je usprotivio prijedlogu
tužiteljice, i traži da se Odboru za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu tj. vještacima, ne uzmu u razmatranje privatno izrađene "nalaze i mišljenja"
koje tužiteljica nameće vještacima koji su imenovani od ovog suda. Navodi da je
tužiteljica iskoristila zakonsko pravo traženja nadopune vještva, a za što je Medicinski
fakultet iskazao iznos koji je podmiren. Isti iznos nije uključivao (prema traženju
tužiteljice u podnesku od 20.07.2020.god.), posao nagađanja zašto su gospoda koju je
tužiteljica pomno probrala, vodila kroz izradu "nalaza i mišljenja" i naposljetku
adekvatno nagradila, potvrdila njene navode.

25 P-1194/18

Tužiteljica u podnesku od 15. listopada 2020.god., ističe da su neosnovani
navodi tuženika pod 2, da su vještačenja na osnovu privatnog angažiranog vještaka sa
stručnog aspekta manje vrijedna, i da su pristrana, a zbog čega bi ih po njegovom
mišljenju trebalo odbaciti. Ukazuje tuženiku pod 2 da sudska praksa govori upravo
suprotno tj. nalazi i mišljenja pribavljeni privatnim putem također predstavljaju valjano
dokazno sredstvo koje sud vrednuje i ocjenjuje u sklopu svih ostalih provedenih dokaza.

U sačinjenoj dopuni Fakultetskog mišljenja Odbora za sudbena mišljenja
Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u sastavu vještaka prof.prim.dr.sc.
N. M. spec. psihijatar, subspec. biologijske psihijatrije, subspec. socijalne
psihijatrije, subspec. forenzičke psihijatrije i prof.prim.dr.sc. D. M. spec.
psihijatar, subspec. biologijske psihijatrije, subspec. psihoterapije od 12. studenog

2020.god., navode se pitanja na koja tužiteljica traži da se autori vještačenja očituju,
kao i njihovi odgovori na postavljena pitanja tužiteljice, a kako slijedi;

-na pitanje pod br.1, navode da je točno da se u medicinskoj dokumentaciji tek
u 4/2012 god., navodi dijagnoza F07 (Organski poremećaj ličnosti). Nije točno da su
angažirani vještaci u Fakultetskom mišljenju u potpunosti zanemarili vještačenja, a što
je razvidno iz činjenice da su vještaci u svom pisanom nalazu citirali ova vještačenja.
No, zadatak vještaka je bio da daju svoje mišljenje, odnosno odgovore na pitanja suda,
a ne da analiziraju prethodno učinjena vještačnenja.

-na pitanje pod br.2, navode da nije točna tvrdnja tužiteljice da u Fakultetskom
mišljenju nije spomenuto, a samim tim niti analizirano da je u osobnom zdravstvenom
kartonu na datum 01.06.2010.god., navedeno da A. P.-F. zaboravlja.
Naime na str.3 vještačenja, u odlomku gdje se navode podaci iz Osobnog zdravstvenog
kartona, navodi se između ostalog i datum 01.06.2010.god., te je napisano "supruga
navodi bolove u rukama, zaboravljivost, rp. Apaurin a 10 mg, Tertensif SR". No, ovaj
izolirani heteroanamnestički podatak o postojanju zaboravljivosti nije dovoljan da bi se
postavila dijagnoza demencije, odnosno nekoga u tom trenutku proglasilo nesposobnim
za rasuđivanje.

-na pitanje pod br.3, navode da nije točna tvrdnja da vrtoglavica i nestabilnost
nisu spomenuti u vještačenju. Naime, na str.3 vještačenja u odlomku Osobni
zdravstveni karton, navedeno je između ostalog slijedeće: "24.03.2011. – kućna
posjeta, vrtoglavica, omaglica, teže pokretan i ponekad zbog gubitka ravnoteže pada".
Nema podataka da je vrtoglavica i omaglica bila prisutna tempore acti, niti da je ta
prethodno zabilježena vrtoglavica i omaglica dovela do nesposobnosti za rasuđivanje
kod sada pok. A. P.-F..

-na pitanje pod br.4, navode da je u Fakultetskom mišljenju uzeto u obzir da je u
medicinskoj dokumentaciji pok. A. P.-F., zabilježeno da je imao psihičke
poteškoće u smislu depresivne epizode (F32), lošeg usnivanja i neurotskog poremećaja
(F48), te da mu je povremeno bio propisivan anksiolitik dijazepam (Apaurin) a 10 mg,
poglavito poradi lošeg usnivanja. Nema podataka da bi navedeni psihički simptomi i
medikamenti koje je u to vrijeme koristio, negativno utjecali na sposobnost rasuđivanja.
-na pitanje pod br. 5, navode da su u Fakultetskom mišljenju navedena sva
relevantna medicinska stanja, pa tako i somatski poremećaji. Navedene tegobe nisu
remetile psihofizički status i svojim postojanjem nisu ometale psihičko funkcioniranje
pogođene osobe tempore acti, a što je između ostalog i evidentirano u Osobnom

26 P-1194/18

zdravstvenom kartonu sada pok. A. P.-F. dana "23.01.2012.god. – kontrolni pregled kod kuće – psihofizički osoba je b.o." (op.vještaka: bez osobitosti).

-na pitanje pod br.6, navode da vještacima nije bio zadatak osvrnuti se na
mišljenje vještakinje dr. S. B., pa iz tog razloga to nisu niti učinili. Međutim,
vještaci su citirali zaključak tog vještačenja u svom vještačenju na str. 4, pa na taj način
i dali do znanja da su isto prilikom donošenja svojih zaključaka razmotrili.

-na pitanje pod br.7, navode da su vještaci imali na uvid kompletan sudski spis,
i pri donošenju svog mišljenja uzeli su u obzir svu dostupnu dokumentaciju, te su
odgovorili na postavljena pitanja suda.

-na pitanje pod br.8, navode da na upit što govori činjenica da je od

2009.godine izabrani liječnik opće prakse dr. A. L., o stanju pok. A. P.-
F. uglavnom komunicirao sa posrednikom, ovdje tuženom pod 1, odgovaraju
da za to mogu postojati brojni razlozi, no u svakom slučaju iz te opservacije ne proizlazi
zaključak da je sada pok. A. P.-F. bio nesposoban za rasuđivanje.
Evidentirano je također da je izabrani liječnik u više navrata komunicirao i sa kćerkom,
sada pok. A. P.-F.. Što se tiče upita o tome da li je po mišljenju Odbora
navedeni liječnik dostavljeni zdravstveni karton vodio u skladu sa pravilima njegove
profesije, napominju da to nije bio zadatak ovog vještačenja, te vještaci na to pitanje ne
mogu sada odgovoriti jer nisu specijalisti opće/obiteljske medicine. Ako se sud odluči na
to pitanje Medicinski fakultet može angažirati vještaka opće/obiteljske medicine koji će
na to i tome slična pitanja moći odgovoriti.

-na pitanje pod br.9, navode da su pročitali podnesak pun. tužiteljice iz mjeseca srpnja 2019.godine, i imali su ga u vidu prilikom pisanja svog mišljenja.

-na pitanje pod br.10, navode da su prilikom izrade vještva mislili na izjave različitih osoba koje se spominju u dokumentaciji, a ne na izjave saslušanih svjedoka.

-na pitanje pod br.11, navode da nisu utvrdili postojanje nesposobnosti
rasuđivanja u sada pok. A. P.-F. tempore acti, a s obzirom na svu
priloženu dokumentaciju, pa tako i ovu gore navedenu.

- na pitanje pod br.12, navode da Odbor za sudbena mišljenja iznosi svoja
mišljenja na temelju traženja suda i na temelju dokumentacije koja mu bude
dostavljena. Neki puta ta dokumentacija je originalna, a neki puta se radi o preslikama.

Tužiteljica u podnesku od 21.siječnja 2021.god., navodi da dopuna
Fakultetskog mišljenja potvrđuje da je izrađena površno, bez poštivanja pravila struke,
te je svedeno na doslovno izčitavanje fragmentirane preslike prijepisa zdravstvenog
kartona čija autentičnost još nije potvrđena, zbog čega se takvo mišljenje ne može
prihvatiti kao relevantno.

Međutim, neovisno o toj manjkavosti, nesporna je činjenica da je prednik
tužiteljice osoba u dubokoj starosti i pod teretom djelomično oduzete poslovene
sposobnosti, kako glede sklapanja braka, tako i raspolaganja i otuđivanja imovine, ap
su angažirani sudski vještaci te nepobitne činjenice trebali uzeti kao ishodište za analizu
i izvođenje svojih zaključaka.

27 P-1194/18

Osobna korespondencija pok. oca tužiteljice koja datira iz kritičnog razdoblja
(2010.-2011.god.), posve je zanemarena, a ista bi se trebala cijeniti prema pravilima
struke-forenzičke psihijatrije, čiji su teoretičari tj. autori i urednici upravo predmetni
vještaci, a na što ukazuje: Medix. Specijalizirani medicinski dvomjesečnik (god. 18. br.
101/102).

U ponuđenom mišljenju vještaci imenovanog Odbora su iskazali, neujednačeno
i nekritičko vrednovanje pojedinih upisa iz zdravstvenog kartona, te citata iz sudskog
spisa, subjektivno izvlačenje podataka iz spisa te raščlanjivanje pojedinih dijagnoza, te
mišljenje liječnika obiteljske medicine pretpostavljaju nalazu specijaliste. Tako se
pozivaju na upis iz zdravstvenog kartona od 23.01.2012.god., da je pacijent psihofizički
b.o., iako je tri mjeseca ranije vještak psihijatar ustanovio postojanje psihoorganskog
sindroma i predložio oduzimanje poslovne sposobnosti (vještačenje dr. Č. L.
od 21.10.2011.god.).

Prema zadatku suda naglasak analize je trebao biti fokusiran na kritično
razdoblje (2010. – 2011.god.), a što je u potpunosti izostalo. Za navedeno razdoblje u
zdravstvenom kartonu ima 11 medicinskih upisa od kojih vještaci Odbora citiraju samo
2, dok istovremeno citiraju nemedicinske upise (kao supruga navodi, dolazi kćer…). U
zaključnom dijelu mišljenja uopće se ne navode medicinski upisi iz kritičnog razdoblja,
ali se ne propušta istaknuti da su prethodna vještačenja izrađena nakon spornih
Ugovora o darovanju.

Vještaci Odbora nisu odgovarajuće vrednovali sugestibilnost i manipulaciju
predloženikom, koju je u svom vještvu zorno opisala vještakinja dr. S.B. , koja je
utvrdila da je predloženik osoba koja je zbog psihofizičkih oštećenja potpuno ovisna o
tuđoj pomoći i njezi pa time i njegova prosudba više nije potpuno slobodna, te je od
mogućeg utjecaja zainteresirane stranke.

Na materijalnu orijentiranost tužene pod 1 upućuje njena izjava evidentirana u
vještvu "Ljubavi došla je doktorica zbog one 2/3 kuće…", dokazi manipulacije "…došla
je E. (tužiteljica) ali ona je već bila i uznemirila te…", i onemogućavanje pristupa kada
tužena pod 1 od tužiteljice traži pismeni nalog od suda da bi je pustila u kuću.

Tužiteljica smatra da je izjava vještaka Odbora da su proučili cjelokupnu
dokumentaciju samo deklarativnog karaktera, i da u samom vještačenju dominiraju
kontradiktorne i neprecizne tvrdnje poput "u zdravstvenom kartonu nema podataka (Ad
3 i Ad 4), to nam nije bio zadatak (Ad 1 i Ad 6). (Ad 7, Ad 9, Ad 11) uopćene izjave bez
obrazloženja, nismo u potpunosti zanemarili jer smo citirali (Ad 1)" i slično.

Na pitanje (Ad 8) za mišljenje da li je liječnički karton predloženika vođen po
pravilima struke, vještaci odgovaraju da to nije bio zadatak njihovog vještačenja, te na
to pitanje ne mogu sada odgovoriti jer nisu specijalisti opće-obiteljske medicine, a ipak
na takvom kartonu temelje svoje mišljenje i zaključak.

Indikativno je da vještaci Odbora nisu uočili ni sljedeći medicinski upis iz
kritičnog razdoblja: 26.10.2010.god., upis u zdravstvenom kartonu predloženika: F48
Ostali neurotski poremećaji, ukazuje na mogućnost da je pok. otac tužiteljice iste tegobe
imao i dan ranije tj. prilikom potpisivanja prvog spornog ugovora o darovanju nekretnine,
zbog čega se sutradan javio liječniku.

28 P-1194/18

Vještaci Odbora nisu pokazali potrebu pojašnjenja kontinuiranih upisa "F48
ostali neurotski poremećaji", koji se tretiraju isključivo apaurinima, već evidentiraju upise
iz razdoblja (2012-2014.god.), kada je prednik tužiteljice bio posve nesposoban za
rasuđivanje sa dijagnozama (halucinira, dezorijentiran, ideje sumanutosti, organski
poremećaj ličnosti, disfunkcija mozga).

Osim toga, vještaci Odbora nisu opravdali iskazanu visoku cijenu za izradu
svog mišljenja. Štoviše, nisu odgovorili na pitanje suda glede okolnosti sposobnosti
(više faktora) za rasuđivanje pok. A. P.-F. u vrijeme sklapanja spornih
ugovora o darovanju. Sposobnost rasuđivanja je samo nužni ali ne i dovoljni uvjet za
postojanje poslovne ili u ovom slučaju ugovorne sposobnosti, koja podrazumijeva
svjesno očitovanje volje gdje osoba raspolaže svojim pravima i obvezama vodeći
računa o stvarnim i pravnim posljedicama.

Zaključno, zbog svega prethodno navedenog mišljenje vještaka Odbora se mora odbaciti.

S obzirom da i dopunsko mišljenje angažirane medicinske institucije, nije
otklonilo čitav niz nejasnoća na koje je s pozivom na odgovarajuća stručna očitovanja
ukazivala tužiteljica, to se predlaže angažirati drugu stručnu ustanovu istog tipa sa
područja RH, kako bi se ista konačno očitovala o svim spornim pitanjima koja se tiču
sposobnosti rasuđivanja pok. oca tužiteljice u momentu sačinjavanja predmetnih
isprava (tempore acti).

Tužiteljica nadalje navodi da su predmetni ugovori proizašli iz nedopuštene
materijalne pobude i protivni su moralu društva i Ustavu RH, što je dodatni razlog za
utvrđenje ništetnosti na način kako to propisuju odredbe čl. 273 st.2 ZOO-a, koje govore
o nedopuštenoj pobudi kao razlog za utvrđenje ništetnosti: "Ako je nedopuštena pobuda
bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi
ugovaratelj znao ili morao znati ugovor će biti bez učinka". U prilog tom stavu govore i
odredbe čl. 322 ZOO-a: "Ugovor koji je protivan Ustavu RH, prisilnim propisima i moralu
društva ništetan je".

Tuženik pod 2 u podnesku od 01. veljače 2021.god., ističe kako nezadovoljstvo
izrađenim vještvom nije razlog za novo vještačenje. Uvjeti za novo vještačenje su
propisani zakonom, i u ovom slučaju nisu ispunjeni.

U podnesku od 10.veljače 2021.god., tužena pod 1 ističe da tužiteljica iznosi niz
ocjena i vrijednosnih sudova medicinske naravi, za davanje kojih nije osposobljena,
stručna, niti na bilo koji način kvalificirana. Vještvo koje nastoji pobiti je izradila institucija
od najvišeg stručnog značaja i ugleda, a kojoj tužiteljica suprotstavlja opskurne nalaze
koje je sama naručila i platila. Stoga se u odnosu na "vještva" na koja se poziva
tužiteljica i prijedlog za izvođenje dokaza novim vještačenjem, u cijelosti pridružuje
navodima tuženika pod 2.

Tužiteljica u podnesku od 01. ožujka 2021.god.,navodi da ne postoji niti jedan
dokaz o autentičnosti zdravstvenog kartona pok. A. P.-F., a na koji se
tuženici uporno pozivaju. Naime, u mjesecu travnju 2018.god., naslovni sud je zatražio
dostavu Osobnog zdravstvenog kartona, a umjesto cjelovitog izvornika, iz ordinacije dr.
K.T., S., D. M., putem pošte mu je dostavljena preslika izlista zdravstvenog
kartona vođenog elektronskim zapisom za vrijeme koje je pacijent proveo kao štićenik

29 P-1194/18

doma za starije i nemoćne u S., D. M., što nije u redu jer su podaci trebali biti dostavljeni kao izlist na kompakt discu (CD-u) u originalnom liječničkom programu.

U popratnom dopisu nadležna liječnica napominje da prethodnu dokumentaciju
ne posjeduje, što ne odgovara istini s obzirom da su tužiteljica i njen suprug vidjeli
sporni zdravstveni "papirnati" karton na radnom stolu u njenoj ordinaciji, a taj karton je
uključivao i kritično razdoblje 2010. i 2011. godine. Spomenuti "papirnati" karton
tužiteljica je već vidjela i u ambulanti dr. A. L., a suprug tužiteljice je prilikom jednog
prolaska kroz M. svratio do iste liječnice i naglasio da čuva karton za potrebe suda.
Tužiteljica za to ima dokaz koji može pokazati na zahtjev suda.

Isto tako nije jasno zbog čega dr. K.T., kao "zadnji" liječnik pok. A. P..-
F., nije sačuvala i dostavila kompletan zdravstveni karton predloženika jer je to
i bila njena zakonska obveza.

Na ponovljeni zahtjev suda 03.07.2018.god., neposredno je zaprimljena
preslika izlista zdravstvenog kartona vođenog kao elektronički zapis iz ambulante dr. A.
L. za razdoblje od rujna 2007.god., do travnja 2014.godine. Iz dostavljenog kartona
pacijenta bi se moglo zaključiti da je dr. A. L. za čitavo vrijeme praćenja pacijenta
vodio isključivo elektronički zapis, što ne odgovara istini. Naime, dr. A. L. je od
početka vodio "papirnati" zdravstveni karton koji je tužiteljica vidjela u više navrata.
Moguće da je dr. A. L. pri kraju vođenja pacijenta u svojoj ambulanti (2013. –

2014.god.) prešao na elektronički zapis. Nije jasno zbog čega je dr. A. L. dio
zdravstvenog kartona koji je vodio kao ručni upis na papiru, nepotrebno "prebacio" –
prepisao u elektronički zapis, potom ga isprintao, pa dostavio sudu, i na taj način
poništio izvornost tog dokumenta.

Sudu također nije dostavljen dio zdravstvenog kartona pacijenta iz razdoblja
prije nego je isti prešao kod dr. A. L., tzv. povijest pacijenta, o čemu je morao
postojati i primopredajni zapisnik.

Iako je tužiteljica u više navrata bezuspješno ukazivala na nužnost dostave
kompletne izvorne medicinske dokumentacije, to se nije dogodilo, već je dobijena
fragmentirana preslika prijepisa zdravstvenog kartona čija autentičnost nije potvrđena.
Zbog prethodno navedenog ponuđeni zdravstveni karton ne može se prihvatiti kao
relevantan, pa predlaže da se isti odbaci, kao i svi dokumenti proizišli iz njega.

Na raspravnom ročištu dana 04. ožujka 2021.god., tuženik pod 2 navodi da su
tvrdnje tužiteljice o zdravstvenom kartonu i autentičnosti istog potpuno deplasirane i
nedosljedne, te pomalo ukazuju na to da je tužiteljica previše opsjednuta teorijama
urote cjelokupnog zdravstvenog sustava protiv nje i njenih imovinskih težnji. Uostalom,
tužiteljici je karton postao sporan tek nakon što je dobila vještvo nepovoljno za nju, pa
se iz tog njenog ponašanja vidi da zlorabi procesna prava u postupku što bi sud trebao
spriječiti. Ističe da zdravstveni karton priložen spisu obuhvaća razdoblje od 2007. god. -

2013. godine. Ugovori koji su predmet spora su sklopljeni 2010. na 2011. godinu, pa je
očito da su vještaci imali dostatnu podlogu za davanje nalaza i mišljenja. Ne bi trebalo
biti sporno da nekakvi upisi o zdravstvenom stanju APP iz njegovog djetinjstva ili mlađe
dobi, a koji bi se nalazili u rukom pisanom kartonu, objektivno gledajući ne mogu imati
utjecaj na vještačenje. Uostalom, vođenje kartona je u nadležnosti liječnika i to je
njihova odgovornost, pa ako je nešto manjkavo, onda tužiteljica treba tužiti liječnika, a
ne iscrpljivati tuženike ovim sporom. Predlaže odbiti daljnje dokazne prijedloge

30 P-1194/18

tužiteljice kao suvišne, zaključiti raspravu, te odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužiteljici da
naknadi trošak tuženiku prema popisu koji prilaže.

Tužiteljica na istom ročištu navodi da ne stoji tvrdnja suprotne strane kako prije
provedenog vještačenja nije ukazivala na činjenicu da ovaj sud ne raspolaže sa
origanom zdravstvenog kartonom prednika stranaka, a na to je ukazivala, ne zato kako
bi otežavala tijek ovog postupka, već zbog toga što na tome inzistira važeća sudska
praksa. Stoga i dalje ustraje u svom prijedlogu, a s obzirom da se angažirana
fakultetska ustanova nije izjasnila o svim upitima koje je nakon zaprimljenih vještačenja
istakla tužiteljica, predlaže da se u tom pogledu predloži druga zdravstvena ustanova na
koju je do sada ukazivala tužiteljica. Ukoliko bi ovaj sud odbio taj prijedlog predlaže se
pozvati vještake koji su obavili vještvo, a kako bi isti neposredno pred ovim sudom
odgovorili na sva pitanja koja je istakla tužiteljica.

Tužena pod 3 na istom ročištu navodi da u konkretnom slučaju nisu ispunjene
zakonom propisane pretpostavke za određivanjem novog vještva, a za koje sudska
praksa jasno propisuje da će isto biti određeno tek ukoliko već određeni vještaci ne
mogu otkloniti određena pitanja ili primjedbe stranaka, a što ovdje nije riječ. Predmetni
vještaci su odgovorili na sva pitanja i otklonili sve prigovore tužiteljice, pa iste nije
potrebno pozivati na raspravu bez obzira na tužiteljičino nezadovoljstvo sačinjenim
vještvom.

Stranke su zatražile parnični trošak.

Tijekom dokaznog postupka sud je u dokazne svrhe pregledao Ugovor o najmu
od 01. travnja 1996.god., Izjavu P. M. od 25.srpnja 1997.god., Rodni list
Matičnog ureda S. od 05. siječnja 2011.god., Ugovor o darovanju od 25.listopada

2010.god., Ugovor o darovanju od 27.prosinca 2010.god., Prikaz z.k. uloška ovog suda
– neslužbena kopija sa stanjem na dan 31.01.2011.god., Potvrdu P. M. od

15.siječnja 2010.god., Smrtni list Matičnog ureda S. od 17. travnja 2015.god.,3
Izvatka iz matice rođenih, Matični ured M. od 13. srpnja 2017.god., dva
Ugovora o darovanju od 22.veljače 2011.god., Rješenje Županijskog suda u Splitu Gžo-
707/13 od 14. travnja 2014.god., Spis predmeta Općinskog državnog odvjetništva u
Splitu br. K-DO-1208/2017, Rješenje ovog suda posl.br. R1 Ob-279/15 od 16. ožujka

2016.god., Nalaz i mišljenje dr.med. S. B. psihijatar-sudski vještak od 25.
svibnja 2012.god., Presudu Vrhovnog suda RH br. Rev-577/11-2 od 03. lipnja 2014.
god., br. Rev-136/04-2 od 11.veljače 2004.god., Presudu i Rješenje Vrhovnog suda RH
br. Rev-1179/09-2 od 03. ožujka 2010.god., Medicinsku dokumentaciju pok. A. P.-
F., Ispis zdravstvenog kartona pok A. P.-F., Izjavu pok. A. P.-
F. od 02. travnja 2012. god., Obavijest Specijalističke ordinacije obiteljske
medicine K. T. dr.med. od 17. svibnja 2018. godine sa priloženim kartonom
pacijenta – prikaz kompletnog kartona, Izjavu A. P.-F. od 29.listopada

2008.god., Obavijest Ureda predsjednika, Odsjek za odnose s građanstvom od

20.siječnja 1999.god., Podnesak tužitelja u predmetu ovog suda posl.br. Po-77/2011 od

01. travnja 2014.god., Prigovor na postupak bolničkog osoblja odjela Traumatologija 2.
bolnice F. od 19. travnja 2012.god., Predstavku Ministarstvu zdravstva n/r ministru
R. O. od 20. travnja 2012.god., Zahtjev za Inspekcijski nadzor Centra za
socijalnu skrb od 20.travnja 2012.god.,Obavijest Ministarstva socijalne politike i
mladih od 25. svibnja 2012.god., Obavijest Ministarstva zdravlja od 01.kolovoza

2012.god., Obavijest Ministarstva zdravlja od 11.svibnja 2012.god., Rješenje ovog suda
posl.br. R1-84/11 od 10.siječnja 2012.god., Sudsko-psihijatrijsko vještačenje prim.mr.sc.

31 P-1194/18

Č. L. dr.med. od 21. listopada 2011.god., Obavijest spec. ordinacije obiteljske
medicine dr.med. A. L. spec.obiteljske medicine od 21.siječnja 2019.god.,
Obavijest Javne ustanove A. D. za stare i nemoćne osobe S. od 04.veljače

2019.god., Izjavu E. B. od 23. rujna 1997.god., Oporuku A. P.-F. od

20.ožujka 2010.god., Tužbu zaprimljenu kod ovog suda 31.ožujka 2011.god., pod
posl.br. Po-77/11, Izjavu A. P.-F. od 28.ožujka 2011.god., i 21. rujna

2011.god., Oporuku A. P.-F. od 20. studenog 2011.god., Izjavu A. P.-
F.-studeni 2010.god., Oporuku A. P.-F. od 17.studenog 2010.god.,
Oporuku A. P.-F. od 05. prosinca 2010.god., Izjavu A. P.-F.
od 28.travnja 2011.god., Tužbu zaprimljenu kod ovog suda dana 30.kolovoza

2017.god., pod posl. br. P-4150/17, Izjavu A. P.-F.-studeni 2010.god.,
Prijedlog radi osiguranja dokaza zaprimljen kod ovog suda dana 11.veljače 2011.god.,
pod. posl.br. R1-84/11, Izjavu P. M. od 06. studenog 2008.god., Oporuku A.
P.-F. od 20.studenog 2011.god., Oporuku A. P.-F. od 16.
kolovoza 1967., Oporuku A. P.-F. od 02. listopada 2011.god., Fakultetsko
mišljenje Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od

12.prosinca 2019.god., Izjavu E. B. od 23.rujna 1997.god., Izjavu A. V. od

12. veljače 1998.god., Rješenje ovog suda br. Z-1143/98-nj od 24. listopada 2006.god.,
Presudu Vrhovnog suda RH br. Rev-x 325/17-2 od 17. travnja 2018.god., br. Rev-
3104/2019-4 od 18. rujna 2019.god., Rješenje Vrhovnog suda RH br. Rev-2034/15-2 od

20.lipnja 2018.god., Nalaz i mišljenje D. L. dr.med.spec.psihijatar od

19.01.2020.god., Nalaz i mišljenje prof.dr.sc. I. U. od 04. travnja 2020.god.,
Dopunu Fakultetskog mišljenja Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu od 12.studenog 2020.god., Oporuku A. P.-F. od

14.listopada 2011.god., Izvadak-mentalni poremećaji u RH str. 1, Izvadak-MKB-10,
klasifikacija mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja, deseta revizija - Medicinska
naklada Zagreb 1999. god., Pravilnik o postupanju provođenja vještačenja na
Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu od 25.09.2013.god., te spise predmeta
ovog suda br. R1-246/11, R1-84/11.

Tužbeni zahtjev nije osnovan. Podredni tužbeni zahtjev nije osnovan.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u
daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbi čl. 322 st. 1, da je Ugovor koji je protivan
Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, ništetan, osim ako cilj
povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako Zakon u
određenom slučaju ne propisuje što drugo.

U odredbama čl. 327 st. 1 i st. 2 ZOO-a, propisno je da na ništetnost sud pazi po
službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba. Pravo
zahtijevati utvrđenje ništetnosti ima i državni odvjetnik.

Ništetni ugovori ne proizvode pravne učinke koje bi da su valjani, trebali
proizvesti, a nazivaju se i apsolutno ništavim ugovorima, pa se s njima postupa kao da
nisu bili niti sklopljeni.

Kao razlozi ništavosti javljaju se potpuna poslovna nesposobnost, neke mane
volje, nemogućnost, nedopuštenost, neodređenost ili neodredivost činidbe,
nedopuštenost pobude za sklapanje ugovora, povreda pravila o obliku ugovora,

32 P-1194/18

protivnost javnom poretku i prisilnim propisima, te nedopušteni odnosno nemogući uvjeti.

U odredbi čl. 18 st. 1 ZOO-a, propisano je da poslovno sposobna osoba može
vlastitim očitovanjima volje stvarati pravne učinke, dok je u odredbi čl. 276 st. 1 ZOO-a,
propisano da je za sklapanja pravovaljanog ugovora potrebno da ugovaratelj ima
poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje tog ugovora.

Nema nikakve dvojbe da osoba koja zbog duševne bolesti nije sposobna za
rasuđivanje, nije poslovno sposobna u smislu odredbe čl. 18 st. 1 ZOO-a, a niti je takva
osoba u mogućnosti sklopiti pravovaljani ugovor u smislu odredbe čl. 276 ZOO-a, sve
neovisno o tome da li joj je u vrijeme sklapanja ugovora bila oduzeta poslovna
sposobnost pravomoćnom odlukom suda.

Među parničnim strankama nije sporno sklapanje i sadržaj predmetnih ugovora o
darovanju od 25. listopada 2010. god., 27. prosinca 2010. god., i 22. veljače 2011. god.,
kao niti sklapanje u usmenoj formi predmetnog ugovora o darovanju novčanog iznosa
od 23.000,00 EUR, a u vezi kojega je tužena pod 1 ispustila priloženu Potvrdu od 15.
siječnja 2010. godine.

Sporno je među strankama pitanje da li je pravni prednik stranka pok. A. P.-
F., prilikom sklapanja predmetnih ugovora o darovanju nekretnina i novčanog
iznosa tuženicima pod 1 i pod 2, bio sposoban za rasuđivanje, a samim time i pravna
valjanost sklopljenih ugovora.

Ovaj sud u potpunosti prihvaća pravno stajalište na koje se tijekom postupka
poziva tužena pod 1, a koje je sadržano u odluci Vrhovnog suda RH posl. br. Rev-
847/2010-2 od 05.01.2011. god., gdje je zauzet stav da sposobnost, odnosno
nesposobnost za rasuđivanje, za slučaj spora sud utvrđuje isključivo na temelju nalaza i
mišljenja ovlaštenih medicinskih vještaka, jer je za utvrđivanje te činjenice potrebno
stručno znanje iz medicinske struke, kojim sudac ne raspolaže u dovoljnoj mjeri.

Naime, nema nikakve dvojbe da stručno znanje iz medicinske struke nemaju niti
parničnim strankama bliske osobe, a koje tijekom postupka stranke predlažu saslušati u
dokazne svrhe u svojstvu svjedoka na sporne okolnosti, a isto tako niti predloženi javni
bilježnici koji su tijekom spornog razdoblja ovjeravali predmetne ugovore o darovanju, i
koji uz to od spornog razdoblja (2010. god.-2011. god.), zacijelo svakodnevno u svojim
javnobilježničkim uredima ovjeravanju razne ugovore u prisustvu raznih ugovornih
stranaka.

Osim toga, isto tako i predloženi odabrani liječnik obiteljske medicine pok. A.
P.-F., od spornog razdoblja (2010. god.-2011. god.), zacijelo svakodnevno
u svojoj ordinaciji obavlja preglede svojih pacijenata, pa stoga nema nikakve dvojbe da
isti danas ne bi bio u mogućnosti iskazati sudu do kojega bi razdoblja po njegovom
mišljenju pok. A. P.-F. bio sposoban za rasuđivanje, odnosno kada bi isti
uslijed uznapredovanih bolesti postao nesposoban za rasuđivanje.

U sačinjenom Fakultetskom mišljenju Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u sastavu vještaka prof. prim.dr.sc. N. M.
spec. psihijatar, subspec. biologijske psihijatrije, subspec. socijalne psihijatrije, subspec.
forenzičke psihijatrije i prof.prim.dr.sc. D. M. spec. psihijatar, subspec.
biologijske psihijatrije, subspec. psihoterapije od 12. prosinca 2019.god., imenovani
vještaci sumirajući navedenu medicinsku dokumentaciju, i to kako onu s tjelesne, tako i

33 P-1194/18

onu s psihičke strane, nedvojbeno iskazuju da u periodu prije i za vrijeme sklapanja tri
sporna ugovora o darovanju i ugovora o darovanju novčanog iznosa, nema medicinskih
podataka koji bi govorili u prilog nesposobnosti za rasuđivanje pok. A. P.-
F..

Nadlaje ističu da se tek od ožujka 2012. god., počinju bilježiti stanja koja mogu
biti relevantna za sposobnost rasuđivanja, kao što su organski poremećaj ličnosti (F07),
klinička slika koja je zahtijevala primjenu haloperidola (antipsihotik Haldol), zatim
dijagnoza psihoorganoskog sindroma, demencije i Alzheimerove bolesti. Navode da je
počevši od tada razvidno daljnje pogoršanje psihičkog i kompletnog zdravstvenog
stanja pok. A. P.-F., koje dvije godine kasnije rezultira i smrću.

Imenovani sudski vještaci slijedom svega navedenog, cijene da je sada pok.
A. P.-F. rođ….. god., u vrijeme sklapanja spornih ugovora o
darovanju od 22. veljače 2011. god., 25. listopada 2010. god. i 27. prosinca 2010. god.,
te ugovora o darovanju novčanog iznosa od 23.000,00 EUR, bio sposoban za
rasuđivanje.

Kako je već navedeno, pun. tužiteljice je na raspravnom ročištu održanom dana

22. siječnja 2020. god., posebno upitan da li predloženu dopunu Fakultetskog mišljenja
Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, predlaže izvesti pred sudom na
raspravnom ročištu, ili u pisanoj formi, izričito izjavio da ovaj dokaz predlaže izvesti
pisanim putem, odnosno u formi pisane dopune Fakultetskog mišljenja sačinjenog od
strane imenovanih sudskih vještaka.

Ovaj sud cijeni da su imenovani sudski vještaci u sačinjenoj dopuni Fakultetskog
mišljenja Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od

12. studenog 2020. god., odgovorili na sva pitanja, primjedbe i prigovore tužiteljice u
odnosu na sačinjeno Fakultetsko mišljenje Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 12. prosinca 2019. godine.

Naime, i laiku je jasno da postojeće dijagnoze zaboravljivosti, vrtoglavice,
nestabilnosti, omaglice, depresivnih epizoda (F32), lošeg usnivanja i neurotskih
poremećaja (F48), nisu dostatne, odnosno ne upućuju nužno na zaključak da bi se pok.
A. P.-F. proglasilo nesposobnim za rasuđivanje u vrijeme sklapanja
predmetnih ugovora o darovanju.

Osim toga, valja primijetiti da tužiteljica ističe niz prigovora na provedeno
medicinsko vještačenje, pozivajući se upravo na postojeće evidenicije sadržane u
priloženim ispisima osobnog zdravstvenog kartona pok. A. P.-F., pa tako
navodi da je u zapisu Osobnog zdravstvenog kartona na datum 01.06.2010.god.,
navedeno, "…supruga navodi da je zaboravljiv…", da je A. P.-F. patio od
vrtoglavice, nestabilnosti, da je imao omaglice i da se srušio (R42 prema MKB-10, a sve
kako je to zapisano u zdravstvenom kartonu), da je A. P.-F. imao
psihijatrijske poremećaje koji datiraju već od 10/2007 god., kada se navodi
depresivnost, te dijagnoza F48 od 2/2008, kao u 4/2008, kada se navodi Depresivna
epizoda, posebno da se to odnosi na stavku Ostali neurotski poremećaji (F48), kojih
zapisa ima u kontinuitetu kako je prezentirano od 26.10.2010. god., da za navedeno
sporno razdoblje u zdravstvenom kartonu ima 11 medicinskih upisa, te da su imenovani
vještaci iskazali, neujednačeno i nekritičko vrednovanje pojedinih upisa iz zdravstvenog
kartona,

34 P-1194/18

Međutim, tužiteljica je potom, a nakon što je na njen prijedlog provedeno i
dopunsko medicinsko vještačenje u pisanoj formi, u potpunosti osporila vjerodostojnost
priloženih ispisa osobnog zdravstvenog kartona pok. A. P.-F., navodeći
da se zdravstveni karton ne može prihvatiti kao relevantan, te predložila da se isti
odbaci, kao i svi dokumenti proizišli iz njega.

Tužiteljica ističe i to da nije jasno zbog čega je odabrani liječnik dr. A. L.
dio zdravstvenog kartona koji je vodio kao ručni upis na papiru, nepotrebno "prebacio" –
prepisao u elektronički zapis, potom ga isprintao, pa dostavio sudu, i na taj način
poništio izvornost tog dokumenta, nemajući pritom u vidu činjenicu da su prelaskom na
elektronički zapis, u potpunosti izbačeni iz uporabe zdravstveni kartoni pacijenata
predviđeni za ručni upis podataka, te da su pritom sve postojeće ručno upisne
evidencije i podaci u svim zdravstvenim kartonima od osnutka svakog pojedinog
zdravstvenog kartona, "prebacivani" u elektronički zapis.

Osim toga, tužiteljica je uz podnesak od 24. srpnja 2020. god., a nakon što je
na njen prijedlog bilo određeno izvođenje dokaza dopunskim medicinskim vještačenjem
u pisanoj formi, dostavila sudu u privatne svrhe sačinjeni pisani nalaz i mišljenje D.
L. dr. med. spec. psihijatra, subspec. forenzičke psihijatrije, te prof. dr. I. U.
spec. neuropsihijatar, uz prijedlog da se isti predoče imenovanim vještacima Odbora za
sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a kako bi ih mogli uzeti
u razmatranje pri svom dopunskom očitovanju, navodeći da sudska praksa govori da
nalazi i mišljenja pribavljeni privatnim putem također predstavljaju valjano dokazno
sredstvo koje sud vrednuje i ocjenjuje u sklopu svih ostalih provedenih dokaza.

Ovaj sud cijeni da nalazi i mišljenja sačinjeni u privatne svrhe parničnih
stranaka, nemaju nikakvu dokaznu snagu, odnosno da ne predstavljaju nikakvo
dokazno sredstvo. Štoviše, ovakav postupak tužiteljice ukazuje i na nepoštivanje
zakonskih ovlasti suda da u konkretnom predmetu imenuje ovlaštene sudske vještake ili
stručne institucije u svrhu utvrđivanja spornih činjenica o kojima sud ne raspolaže
stručnim znanjem, te da upravo ne temelju nalaza i mišljenja od strane imenovanih
ovlaštenih sudskih vještaka ili stručnih institucija donosi odluke u konkretnim
predmetima.

Zakon o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19), propisuje u odredbi čl.
261 st. 2, da će se ukoliko je nalaz vještaka nejasan, nepotpun ili u proturječnosti sam
sa sobom ili s izviđenim okolnostima, a ti se nedostaci ne mogu otkloniti ponovnim
saslušanjem vještaka, vještačenje obnoviti s istim ili drugim vještacima, dok je u odredbi
st. 3 istog članka, propisano da će se u slučaju ako u mišljenju vještaka ima
proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog
mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnje ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka,
zatražiti mišljenje drugih vještaka.

Slijedom navedenoga je razvidno da će sud obnoviti vještačenje sa istim ili
drugim vještacima ili pak zatražiti mišljenje drugih vještaka, jedino u slučaju kada
smatra da je nalaz vještaka nejasan, nepotpun ili proturječan sa izviđenim okolnostima,
ili ako se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a nikako samim time što
jedna od parničnih stranaka ustraje u iznesenim prigovorima na provedena vještačenja.

35 P-1194/18

Ovaj sud cijeni da je suglasni nalaz i mišljenje imenovanih sudskih vještaka
odgovarajućih specijalizacija Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu, logičan, uvjerljiv i lišen bilo kakvih proturječnosti, pa je valjalo
odbiti prijedlog tužiteljice da se izvede dokaz novim medicinskim vještačenjem na
sporne okolnosti od strane druge stručne medicinske ustanove u RH, te odbiti kao
neosnovane iznesene prigovore tužiteljice na provedeno medicinsko vještačenje od
strane imenovanih sudskih vještaka odgovarajućih specijalizacija Odbora za sudbena
mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

U odnosu na prijedlog tužiteljice na raspravnom ročištu dana 04. ožujka 2021.
god., da se imenovani vještaci Odbora za sudbena mišljenja Medicinskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu, pozovu na ročište kako bi isti neposredno pred ovim sudom
odgovorili na sva pitanja koja je istakla tužiteljica, ovaj sud osim što cijeni da su
imenovani vještaci odgovorili na sva pitanja, primjedbe i prigovore tužiteljice, cijeni i to
da je tužiteljica svoje pravo da istakne ovaj dokazni prijedlog konzumirala na
raspravnom ročištu održanom dana 22. siječnja 2020. god., a kada je posebno upitan
da li predloženu dopunu Fakultetskog mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu, predlaže izvesti pred sudom na raspravnom ročištu, ili u pisanoj formi, pun.
tužiteljice izričito izjavio da ovaj dokaz predlaže izvesti pisanim putem, odnosno u formi
pisane dopune Fakultetskog mišljenja sačinjenog od strane imenovanih sudskih
vještaka.

Osim toga, tužiteljica se poziva i na sadržaj odredbe čl. 273 st.2 ZOO-a, ističući
da su predmetni ugovori o darovanju proizašli iz nedopuštene materijalne pobude i
protivni su moralu društva i Ustavu RH, što je dodatni razlog za utvrđenje ništetnosti, ne
navodeći pritom koja bi to nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog
ugovaratelja da sklopi sporne ugovore, a da je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati.
Štoviše, pozivanje tužiteljice na odredbu čl. 273 st. 2 ZOO-a, ukazuje na činjenicu da je
pok. A. P.-F. bio sposoban za rasuđivanje prilikom sklapanja spornih
ugovora jer je znao, odnosno morao znati za nedopuštene pobude na strani tuženika
pod 1 i pod 2 kao suugovaratelja.

U odredbi čl. 330 ZOO-a, propisano je da je ugovor pobojan kad ga je sklopila
stranka ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te
kad je to ovim Zakonom ili posebnim propisom određeno.

Tužiteljica u podnesenim tužbama ističe i podredni tužbeni zahtjev radi
poništenja predmetnih ugovora o darovanju, navodeći da je tužena pod 1 pok. A.
P.-F. u potpunosti stavila pod svoj utjecaj, i učinila ovisnim o sebi. Tužena
pod 1 ga drži zaključanog u njegovom stanu u obiteljskoj kući, tako da je tužiteljica jedini
kontakt sa ocem u posljednje vrijeme uspjela ostvariti tek uz intervenciju policije. Ovako
postupanje tužene pod 1 je usmjereno jedino da bi uvjeravanjem, manipulacijom i
prevarom, istog navela da joj pokloni i preda svoju imovinu, te na taj način stekla za
sebe i svog sina protupravnu imovinsku korist. Na opisani način prednik stranaka je
izmanipuliran da potpiše predmetne Ugovore o darovanju. Smatra da su tužena pod 1 i
tuženik pod 2, u dogovoru naveli pok. A. P.-F. i na to daruje dio
nekretnine i svom unuku, tuženiku pod 2., a samo kako bi tužena pod 1 prikrila činjenicu
da je do tada svu svoju imovinu, bez nekog racionalnog razloga darovao upravo njoj.
Na naprijed navedene okolnosti tužiteljica je predložila da se u dokazne svrhe
zatraži od P.U. SD zapisnik o intervenciji izvršenoj dana 28.12. 2010.

36 P-1194/18

god., na adresi te saslušanje svojega supruga D. B., koji je nesumnjivo zainteresiran za njen uspjeh u predmetnom sporu.

Među strankama nije sporno da je pravni prednik pok. A. P.-F.
djelomično lišen poslovne sposobnosti pravomoćnim rješenjem ovog suda posl. br. R1-
246/11 od 17. lipnja 2013. god., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu
posl. br. Gžo-707/13 od 14. travnja 2014. god., dakle sve nakon sklapanja predmetnih
ugovora o darovanju od 25. listopada 2010. god., 27. prosinca 2010. god., i 22. veljače

2011. god., te u usmenoj formi sklopljenog ugovora o darovanju novčanog iznosa od

23.000,00 EUR, a u vezi kojega je tužena pod 1 ispustila priloženu Potvrdu od 15.
siječnja 2010. godine.

Nesporno je među strankama i to da je tužena pod 1 "dogledala " do kraja
života pok. A. P.-F., odnosno do kraja njegovog života s njim živjela u
zajedničkom kućanstvu, a sve kako se je obvezala u priloženoj Potvrdi od 15. siječnja

2010. godine.

Štoviše, pravomoćnim rješenjem ovog suda posl. br. R1 Ob-279/15 od 16.
ožujka 2016. god., utvrđeno je da je postojala izvanbračna zajednica između tužene
pod 1 i pok. A. P.-F., i to u razdoblju od …. god., do njegove smrti … godine.

Pregledom spisa predmeta Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. K-DO-
1208/2017, utvrđeno je da je Rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Splitu br. K-
DO-1208/2017 od 28. prosinca 2017. god., a temeljem čl. 206 st. 1 toč. 4 Zakona o
kaznenom postupku, odbačena kaznena prijava tužiteljice E. B. protiv tužene pod
1 M. P. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236 st. 2 , u vezi st. 1 Kaznenog
zakona, a sve na naprijed navedene sporne okolnosti njenih postupanja spram pok.
A. P.-F. glede sklapanja predmetnih Ugovora o darovanju..

Radi svega navedenog, ovaj sud cijeni da je pravni prednik stranaka pok. A.
P.-F., prilikom sklapanja predmetnih Ugovora o darovanju od 25. listopada

2010. god., 27. prosinca 2010. god., i 22. veljače 2011. god., te u usmenoj formi
sklopljenog ugovora o darovanju novčanog iznosa od 23.000,00 EUR, a u vezi kojega je
tužena pod 1 ispustila priloženu Potvrdu od 15. siječnja 2010. god., bio poslovno
sposobna osoba, odnosno sposoban za rasuđivanje, te da pri tome na njegovoj strani
nije bilo mana volje, a radi čega su tužbeni zahtjev i podredni tužbeni zahtjev u cijelosti
odbijeni kao neosnovani, te donijeta odluka kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 1 i 155 Zakona o
parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19). Tuženiku pod 1 su priznati troškovi za
zastupanje po punomoćniku i to za sastav odgovora na tužbu 101 bod, pristup na jedno
ročište 101 bod, pristup na tri ročišta po 50,5 bod, pristup na četiri ročišta po 601 bod,
pristup na dva ročišta po 300,5 bod, sastav dva podneska po 601 bod, a priznati su i
troškovi PDV-a u iznosu od 11.401,25 kn, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tuženiku pod 2 su priznati troškovi za zastupanje po punomoćniku i to za sastav
odgovora na tužbu 101 bod, pristup na jedno ročište 101 bod, pristup na tri ročišta po
50,5 bod, pristup na četiri ročišta po 601 bod, pristup na dva ročišta po 300,5 bod,

37 P-1194/18

sastav dva podneska po 601 bod, a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 11.401,25 kn, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tuženiku pod 3 su priznati troškovi za zastupanje po punomoćniku i to za sastav
odgovora na tužbu 101 bod, pristup na dva ročišta po 300,5 bod, pristup na tri ročišta
po 601 bod, a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 6.262,50 kn, sve sukladno
važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Splitu, 30. travnja 2021. godine

S U D A C

Živomir Topić, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo
izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema presude. Žalba se podnosi
Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i
protivnu stranu.

DNA: - pun. tužitelja
- pun. tuženika pod 1
- pun. tuženika pod 2
- pun. tuženika pod 3