Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
Poslovni broj: P-3102/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Splitu po sutkinji Marici Lović, u pravnoj stvari tužiteljice M.
M., O.:…, iz M., koju zastupa punomoćnik
N. B., odvjetnik u S., protiv
tuženog B. d.o.o., O.: …, Z., kojeg
zastupa punomoćnik G. D., odvjetnik u Z., , radi
raskida ugovora i isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 3. ožujka 2021.
u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice M. U. i zamjenika
punomoćnika tuženika B. S., 30. travnja 2021.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužiteljice M. M. koji glasi:
" 1. Utvrđuje se da je raskinut Ugovor o građenju "U S., dana
28.11.2017.g." kojem je sastavni dio ponuda br. 122/17, a koji ugovor je sklopljen
između tužiteljice M. M., O.: …, M. kao
naručitelja s jedne strane te trgovačkog društva B. d.o.o. O.: …,
Z., kao izvođača s druge strane, kojem ugovoru je
predmet bio rekonstrukcija temelja i uređenje terase na stambenom objektu
označenom kao č.zgr. 436 z.u. 1576 k.o. R., anagrafske oznake … M. i to s danom 15.03.2018.g.
2. Nalaže se tuženiku B. d.o.o. O.: …, Z., da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužiteljici M.
M., O.: …., M., na ime povrata preplaćenih
radova, iznos od 180.000,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom
kamatom, tekućom na taj iznos od dana 16.03.2018.g. pa do konačne isplate, po
stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
3. Nalaže se tuženiku B. d.o.o. O.: …,
, Z., da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužiteljici M.
M., O.: …, M., troškove ovog parničnog
postupka, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana
presuđenja pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
II. Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev tužiteljice M. M. koji glasi:
"1. Raskida se ugovor o građenju "U S., dana 28.11.2017.g." kojem je
sastavni dio ponuda br. 122/17, a koji ugovor je sklopljen između tužiteljice M.
M., O.: …, M. kao naručitelja s jedne strane te
trgovačkog društva B. d.o.o. O.: …, ,
Z., kao izvođača s druge strane, kojem ugovoru je predmet bio rekonstrukcija
temelja i uređenje terase na stambenom objektu označenom kao č.zgr. 436 z.u. 1576
k.o. R., anagrafske oznake …, M. i to s danom podnošenja
ove tužbe (21.06.2018.g.).
2. Nalaže se tuženiku B. d.o.o. O.: …, Z., da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužiteljici M.
M., O.: …, M., na ime povrata preplaćenih
radova, iznos od 180.000,00 kuna zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom
kamatom, tekućom na taj iznos od dana 22.06.2018.g. pa do konačne isplate, po
stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na
stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena.
3. Nalaže se tuženiku B. d.o.o. O.: …, , Z., da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplati tužiteljici M.
M., O.: …, M., troškove ovog parničnog
postupka, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tekućom od dana
presuđenja pa do konačne isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište,
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
i
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice M. M. za osiguranje određivanjem privremene mjere koja glasi:
"I. Radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 180.000,00 kuna određuje se
privremena mjera iz čl. 345. st. 1. t. 5. Ovršnog zakona kojom će FINA dati nalog svim bankama u kojima tuženik B. d.o.o. O.:
…, , Z. (protivnik osiguranja) ima otvorene
račune da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, na temelju naloga protivnika
osiguranja, uskrati s dužnikova računa isplatu novčanoga iznosa za koji je određena
privremena mjera.
II. Zabrana je provedena danom dostave ovog rješenja F. agenciji.
III. Iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja kod B. za koji je
određena zabrana isplate ne može se prenijeti s tog računa dok zabrana traje, osim
namirenja osiguranje tražbine.
IV. Privremena mjera ima trajati, do proteka roka 2 mjeseca nakon nastupanja
uvjeta za ovrhu.
V. Žalba izjavljena protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu provedbu."
II. Nalaže se tužiteljici M. M. naknaditi tuženom B. d.o.o. troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 9.375,00 kuna u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi u bitnom navodi da je kao investitor s tuženikom kao
izvođačem sklopila Ugovor o građenju radi izvođenja radova specificiranih u ponudi
br. 122/17, a da je tuženika predstavljao Ž. Š. koji je i vodio sve radove.
Navodi da je tuženiku, uz plaćenu akontaciju plaćala i tekuće troškove na ruke u
iznosu od 210.000,00 kuna, a da je tuženik kasnio s početkom radova te kasnije
odugovlačio započete radove. Nadalje navodi da joj je zbog takvog postupanja
tuženika nastala šteta zbog toga što radovi nisu bili dovršeni do početka sezone zbog
čega je morala otkazati rezervacije turista pa je predložila sudu donošenje presude
po glavnom odnosno podrednom tužbenom zahtjevu sadržaja navedenog u točkama
I i II izreke ove presude između navodnih znakova.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nikada nije bio ni u kakvom
pravnom odnosu s tužiteljicom, odnosno da je jedino izradio ponudu br. 122/17 za
izvođenje radova na predmetnoj nekretnini, ali da na istu nikada nije dobio odgovor.
Navodi da Ž. Š. nikada nije bio zaposlenik tuženika, a kamoli osoba koja bi
imala ovlast sklapati pravne poslove u ime tuženika te da je jedina veza između
tuženika i Ž. Š. ta što je Ž. Š. tražio od tuženika da sastavi ponudu za
izvođenje građevinskih radova na nekretnini tužiteljice.
3. Među stankama nije sporno da je tuženik dao ponudu broj 122/17 za
izvođenje građevinskih radova na nekretnini tužiteljice, ali se, nakon primitka
odgovora na tužbu, kao primarno sporno pitanje postavilo jesu li stranke uopće bile u
ugovornom odnosu.
4. Na navedenu okolnost sud je izveo dokaze pregledom Ugovora o građenju
od 28. studenog 2017. (listovi 5-6 spisa) zajedno s ponudom br. 122/17 (listovi 7-8
spisa), pregledom potvrda o isplati gotovog novca na ruke (listovi 9-11 spisa),
pregledom prepiske poruka tužiteljice i Ž. Š. (listovi 32-34 spisa), pregledom
Izvatka iz sudskog registra za tuženika (list 35 spisa i listovi 65-66 spisa), ispitivanjem
svjedoka K. Č. i A. I. te saslušanjem tužiteljice.
5. Glavni tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
6. Podredni tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
7. Iz ponude broj 122/17 u bitnom proizlazi da je ista sastavljena za izvođenje
radova u M. i to od strane tuženika, da je na istoj memorandum tuženika, kao
i njegov pečat, s time da nije naveden datum sastavljanja ponude, dok iz U. o
građenju proizlazi da ga je, kao predstavnik tuženika, sklopio Ž. Š., da se na
njemu nalazi potpis Ž. Š., da na U. nema memoranduma tuženika niti
njegovog pečata, a da je člankom 1. navedenog U. navedeno da isti obuhvaća
sve radove predviđene predmetnom ponudom.
8. Iz potvrda o isplati gotovog novca koje su potpisane od strane tužiteljice i
Ž. Š. proizlazi da je tužiteljica u tri navrata isplaćivala Ž. Š. po
70.000,00 kuna na ruke za izvođenje predmetnih radova.
9. Iz izvatka iz sudskog registra za tuženika proizlazi da je do 31. prosinca
2018. osoba ovlaštena za zastupanje tuženika bio A. I., dok je nakon tog dana
osoba ovlaštena za zastupanje tuženika postala Z. I..
10. Iz prepiske tužiteljice i Ž. Š. proizlazi da su međusobno komunicirali vezano za povrat neodređenog novčanog iznosa.
11. Iz iskaza svjedokinje K. Č. u bitnom proizlazi da ju je tužiteljica
angažirala kao prostornog dizajnera za terasu predmetne nekretnine te da je jednom
prilikom upoznala muškarca imena Ž. koji joj se predstavio kao budući voditelj
radova na objektu. Proizlazi i to da je tužiteljica svjedokinji rekla da je istog angažirala
po preporuci prijateljice, ali da joj nije poznato ništa o tvrtki u kojoj bi bio zaposlen ni
da bi se radilo o tvrtki B. d.o.o., ovdje tuženiku.
12. Iz iskaza svjedoka A. I. proizlazi da je isti na traženje poznanika
Ž. Š. sastavio predmetnu ponudu za izvođenje građevinskih radova i to na
način da je iz Z. zajedno sa Ž. Š. došao na predmetnu nekretninu i
potom sastavio ponudu, smatrajući da će posao izvođenja radova dobiti tuženik, ali
da mu se nakon toga Ž. Š. više nije javljao. Nadalje proizlazi da je kasnije
sreo Ž. Š. i pitao ga za navedeni posao pa da ga je naljutilo što mu je isti
rekao da se radovi izvode, jer da je on očekivao da će tuženik biti angažiran za
izvođenje predmetnih radova. Nadalje proizlazi da je svjedok A. I. kao zakonski
zastupnik tuženika mjesečno sastavljao na desetke ponuda za izvođenje
građevinskih radova, a da bi prosječno bila prihvaćena samo jedna ponuda
mjesečno.
12. Tužiteljica saslušana u svojstvu stranke je navela da je preko prijateljice
stupila u kontakt sa Ž. Š. koji joj se predstavio kao zaposlenik tuženika,
da joj je nakon određenog vremena dao ponudu za izvođenje radova koja je
sadržavala memorandum i pečat tuženika, a da je prilikom sklapanja Ugovora o
građenju primijetila da na istome nema potpisa ovlaštene osobe ni pečata tuženika.
Nadalje je navela da je Ž. Š. na ruke isplatila ukupno 210.000,00 kuna, a da
je, kada je shvatila da dogovoreni radovi neće biti u potpunosti izvršeni, tražila od
Ž. Š. raskid ugovora i povrat iznosa 180.000,00 kuna s obzirom da su neki
radovi ipak bili izvršeni, a na što je Ž. Š. pristao, ali da joj navedeni iznos
nikada nije vratio niti je radove dovršio.
13. Cijeneći svaki dokaz zasebno, kao i sve dokaze zajedno u smislu odredbe
članka 8. ZPP-a, ovaj sud zaključuje da unatoč tome što je tuženik uistinu dao
ponudu za izvođenje predmetnih radova, nije nikada stupio u pravni odnos s
tužiteljicom i to iz razloga što nikada nije primio prihvat navedene ponude te zbog
toga što je Ugovor o građenju kasnije s tužiteljicom sklopio i izvođenju radova
pristupio Ž. Š. koji nikada nije bio zaposlenik tuženika, a kamoli osoba
ovlaštena za zastupanje tuženika, već je samo iskoristio tuženikovu ponudu za
sklapanje predmetnog pravnog posla za svoj račun. N. zaključku u prilog
posebno idu i izjave same tužiteljice kao i dokazi koje je priložila u spis, a iz kojih
proizlazi da je iznos od 210.000,00 kuna plaćala na ruke Ž. Š., a ne na račun
tuženika te da je primijetila da na Ugovoru o građenju nema memoranduma ni pečata
tuženika.
14. Naime, odredbom članka 312. Zakona o obveznim odnosima ("NN", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.; dalje: ZOO-a) propisano je da
ugovor što ga neka osoba sklopi kao opunomoćenik u ime drugoga bez njegova
ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri
(stavak 1.). Strana s kojom je ugovor sklopljen može zahtijevati od neovlašteno
zastupanog da se u primjerenom roku očituje odobrava li ugovor (stavak 2.). Ako
neovlašteno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor
nije ni sklopljen (stavak 3.). U tom slučaju strana s kojom je ugovor sklopljen može od
osobe koja je kao opunomoćenik bez ovlaštenja sklopila ugovor tražiti naknadu štete,
ako u trenutku sklapanja ugovora nije znala niti je morala znati da ta osoba nije imala
ovlaštenje za sklapanje ugovora (stavak 4.).
15. Kako, dakle, tuženik nije odobrio Ugovor koji je s tužiteljicom
predstavljajući se kao predstavnik tuženika neovlašteno sklopio Ž. Š.,
sukladno odredbi članka 312. stavka 3. ZOO-a, smatra se da navedeni ugovor nije ni
sklopljen.
16. Sukladno navedenom neosnovano je traženje tužitelja da se utvrdi da je
raskinut Ugovor o građenju između tužiteljice i tuženika (glavni tužbeni zahtjev)
odnosno da se raskine Ugovor o građenju između tužiteljice i tuženika (podredni
tužbeni zahtjev) i to iz razloga, ponavlja se, što isti uopće nije ni nastao.
17. Tužiteljica bi u opisanim okolnostima, ako u trenutku sklapanja ugovora
nije znala niti je morala znati da osoba koja se predstavljala kao "predstavnik
tuženika" nije imala ovlaštenje za sklapanje ugovora, imala pravo tražiti naknadu
štete, ali nikako od tuženika nego od osobe koja je kao opunomoćenik bez ovlaštenja
sklopila ugovor.
18. U ovom postupku tužiteljica doduše nije tražila naknadu štete od tuženika
već povrat iznosa od 180.000,00 kuna kojeg da je isplatila, a to kao posljedicu
otpadanja pravne osnove (raskida Ugovora o građenju), međutim, opet je za naglasiti
da ugovor među strankama nikad nije ni sklopljen, a posebno da tuženik nikada nije
primio navedeni novčani iznos.
19. Sukladno odredbi članka 1111. stavkom 1. ZOO-a kad dio imovine neke
osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u
nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti, stjecatelj je
dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
20. Kako je utvrđeno, dakle, da imovina tužiteljice nije prešla u imovinu
tuženika, odnosno da tuženik nije nepripadni stjecatelj imovine tužiteljice to je i u tom
dijelu tužbeni zahtjev neosnovan.
21. Još je samo za naglasiti, da zbog shvaćanja ovog prvostupanjskog suda
da među strankama uopće nije nastao pravni odnos te da tužiteljica nema pravo od
tuženika potraživati ni naknadu štete ni povrat stečenog bez osnove, u ovoj odluci
nisu posebno obrazlagani dokazi koji su tijekom postupka bili izvedeni na okolnosti
različite od uopće postojanja pravnog odnosa između tužiteljice i tuženika.
22. Na koncu je za navesti da je prijedlog tužiteljice za određivanje privremene
mjere odbijen kao neosnovan iz razloga što tužiteljica nije dokazala vjerojatnost
postojanja svoje tražbine prema tuženiku, a što je objektivna pretpostavka za
određivanje privremene mjere u smislu odredbe članka 346. stavka 1.
Ovršnog zakona ("NN", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.; dalje
OZ-a).
23. Kako je tuženik u cijelosti uspio u ovom postupku, na temelju odredbe
članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("NN", broj 53/91.,
91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11.,
148/11., 25/13., 89/14., 70/19.), a koji se propis u konkretnom slučaju primjenjuje na
temelju odredbe članka 117. stavka 3. ZIDZPP-a, trebalo mu je dosuditi u troškove
parničnog postupka i to ukupno 750 bodova za zastupanje na ročištima od 12.
listopada 2020., 19. siječnja 2021. te 3. ožujka 2021. sukladno Tbr. 9.1. o nagradama
i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14.
i 107/15.; dalje: OT), što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kuna (Tbr. 50 OT) i
uvećano za PDV (Tbr. 42 OT) iznosi ukupno 9.375,00 kuna, čemu je valjalo nadodati
trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 1.075,00 kn, pa se dobije
iznos od 10.450,00 kn.
24. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Split, 30. travnja 2021.
Sutkinja Marica Lović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se
podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave
ovjerenog prijepisa iste.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava
presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda
objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda
objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog
otpravka iste.
DNA:
- pun. tužiteljice
- pun. tuženika
- u spis
5
