1                   Poslovni broj: 6 UsI-1468/2020-9

 

 

 

                                                       Poslovni broj: 6 UsI-1468/2020-9

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja I. F. iz O., kojeg zastupa opunomoćenik M. S., odvjetnik u R., protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe građevinske inspekcije, R. kojeg zastupa službena osoba N. S., viši građevinski inspektor, radi uklanjanja rekonstrukcije, 30. travnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područni ured Rijeka, Služba građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/20-02/883, URBROJ: 443-02-02-13/3-20-03/NS od 2. listopada 2020.

 

II.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

              1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područni ured Rijeka, Služba građevinske inspekcije, KLASA: UP/I-362-02/20-02/883, URBROJ: 443-02-02-13/3-20-03/NS od 2. listopada 2020. naređeno je investitoru I. F., ovdje tužitelju, da u roku od 90 dana ukloni rekonstrukciju - dogradnju izgrađenu između kioska broj 1 i kioska broj 2, dužine 1,82 m, širine 3,80 m i unutarnje visine 2,70 m kojom su ta dva kioska spojena i sada čine jednu poslovnu građevinu i dogradnju kioska broj 2 sa sjeverozapadne strane, izvedenog zatvaranja – ostakljenja aluminijskom bravarijom ispod istaka nadstrešnice, u koji je prostor smješten pult slastičarnice „P.“ u duljini 1,00  m i širini kioska 3,80, sve izgrađeno na posebno zaštićenom području pomorskog dobra u O. predio „P.“, U. M. T., na jugozapadnom dijelu k.č.br. … k.o. O., koja se nalazi u Kulturno-povijesnoj cjelini grada O. upisanoj u Registar nepokretnih kulturnih dobara Republike Hrvatske rješenjem Ministarstva kulture pod brojem Z-2690, bez izvršne građevinske dozvole (t. 1.), uz ostala popratna utvrđenja i upozorenja (t. 2.-10.).

 

2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi i daljnjem tijeku spora u bitnome ne osporava da je on investitor sporne dogradnje, pri čemu ističe da je istu izgradio temeljem zahtjeva Državnog inspektorata, Sanitarne inspekcije koja je tijekom nadzora 2007. naložila da između dvaju kioska izgradi sanitarni čvor. Ističe da je postupio po traženju i izgradio sanitarni čvor, da je u dva navrata ishodio koncesijsko odobrenje G. O. dok o trećem zahtjevu još nije odlučeno, da uredno podmiruje sve svoje obveze, te da Carinska uprava prilikom vršenja nadzora nad izvršavanjem koncesijskog odobrenja nije utvrdila nepravilnosti. Ističe da nije imao namjeru vršiti bespravnu gradnju, već da je samo postupao po nalogu sanitarne inspekcije, te da bi uklanjanje sporne rekonstrukcije ugrozilo stabilnost i statiku objekta koji već dugi niz godina uredno posluje. Zaključno ističe da smatra postupanje tuženika rigoroznim i neprimjerenim trenutnoj teškoj gospodarskoj situaciji, te da je u prosincu 2020. sačinio idejni projekt te podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi pobijano rješenje tuženika te da tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.

 

3. Tuženik u odgovor na tužbu i održanom ročištu za raspravu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja. Ističe da se izgradnji rekonstrukcije (dogradnje) može pristupiti isključivo na temelju pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole, koju tužitelj nije ishodio, a od tužitelja istaknute okolnosti glede ishodovanog koncesijskog odobrenja i podnesenog zahtjeva za izdavanje građevinske dozvole nemaju utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja. Zaključno ističe da tužitelj nije dostavio nikakve dokaze u prilog svojim tvrdnjama da bi uklanjanje dogradnje ugrozilo stabilnost postojećih građevina, te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

 

4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom dana 22. travnja 2021. i to u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja te službene osobe tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, dalje: ZUS) dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

 

5. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog postupka te spisu upravnog spora.

 

6. Razmatrajući sva sporna, činjenična i pravna pitanja ovoga spora, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

 

7. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je viši građevinski inspektor dana 15. rujna 2020. proveo inspekcijski nadzor građenja u O. predio „P.“, U. M. T., na jugozapadnom dijelu k.č.br. … k.o. O., te u nazočnosti tužitelja utvrdio da su dvije postojeće građevine (kiosk 1 i kiosk 2, za koje su izdana potvrda glavnog projekta i završno izvješće) rekonstruirane, na način da su isti putem izvedene dogradnje spojeni i sada čine jednu cjelinu u kojoj trgovačko društvo A. d.o.o. O. obavlja djelatnost slastičarnice, pri čemu se u prostoru dogradnje nalaze sanitarni čvor, garderoba i prolaz. Tužitelj (odgovorna osoba tog društva) je bio pristupan nadzoru, te je pritom izjavio da je rekonstrukciju izveo u ožujku 2007. osobno u svojstvu fizičke osobe - investitora i da za istu nije ishodio izvršnu građevinsku dozvolu, te je potpisao zapisnik o nadzoru bez posebnih primjedbi.

 

8. Prema čl. 106. Zakona o gradnji, važećeg u vrijeme vršenja nadzora („Narodne novine“ broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19, dalje: Zakon o gradnji), građenju građevine se može pristupiti samo na temelju pravomoćne ili izvršne građevinske dozvole, osim izuzetaka propisanih odredbama članaka 128.-130. Zakona o gradnji, pod koje se gradnja iz predmeta ovoga spora ne može podvesti.

 

9. Sukladno čl. 3. st. 1. Zakona o gradnji, rekonstrukcija građevine je izvedba građevinskih i drugih radova na postojećoj građevini kojima se utječe na ispunjavanje temeljnih uvjeta za tu građevinu ili kojima se mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena (dograđivanje, nadograđivanje, uklanjanje vanjskog dijela građevine, izvođenje radova radi promjene namjene građevine ili tehnološkog procesa i sl.) odnosno izvedba građevinskih i drugih radova na ruševini postojeće građevine u svrhu njene obnove (tč. 28.).

 

10. Sukladno čl. 2. st. 2. Zakona o gradnji, odredbe ovoga Zakona koje se odnose na gradnju nove građevine na odgovarajući se način primjenjuju na rekonstrukciju, održavanje i uklanjanje građevine, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano. 

 

11. U bitnome jednake odredbe sadržavao je i Zakon o gradnji („Narodne novine“ broj 175/03, 100/04), koji je bio na snazi u vrijeme koje je tužitelj naveo kao vrijeme izgradnje (ožujak 2007.).

 

12. Sukladno čl. 113. st. 1. t. 1. Zakona o Državnom inspektoratu („Narodne novine“ broj 115/18), u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku, ukoliko se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

 

13. Gradnja o kojoj je u konkretnom slučaju riječ, predstavlja proširenje – dogradnju postojećih građevina (kiosk br. 1. i br. 2.), koje je proširenje sa svih strana zatvoreno i povezano s postojećim građevinama, predstavlja sanitarni čvor, garderobu i prolaz, te čini jednu cjelinu s postojećim građevinama. Stoga takva gradnja predstavlja rekonstrukciju . dogradnju postojećih građevina u smislu čl. 3. st. 1. t. 28. Zakona o gradnji, koja se sukladno čl. 2. st. 2. u svezi čl. 106. st. 1. Zakona o gradnji može graditi samo na temelju pravomoćne odnosno izvršne (na rizik investitora) građevinske dozvole.

 

14. S obzirom da je tužitelj nesporno kao investitor izgradio predmetnu dogradnju, a da za isto nije ishodio pravomoćnu (odnosno izvršnu) građevinsku dozvolu, to je pravilno tuženik utvrdio da je riječ o bespravnoj gradnji te na temelju čl. 113. st. 1. t. 1. Zakona o Državnom inspektoratu tužitelju naložio uklanjanje iste.

 

15. Pritom okolnost što je tužitelju nadležni sanitarni inspektor u nepovezanom nadzoru sanitarnih uvjeta utvrdio obvezu izgradnje sanitarnog čvora kao uvjet za ishodovanje/zadržavanje minimalnih uvjeta na ugostiteljski objekt, ne znači da je tužitelj time dobio dopuštenje za gradnju iste, niti istoga oslobađa ishodovanja građevinske dozvole, a koju je isti propustio ishodovati. Jednako tako, okolnost što je tužitelj eventualno ishodovao koncesijsko odobrenja za obavljanje djelatnosti u spornom objektu, također ne dokazuje da je riječ o zakonito izgrađenoj građevini.

 

16. Pritom okolnost što je tužitelj u međuvremenu (nakon donošenja pobijanog rješenja) eventualno podnio zahtjev za ishodovanje građevinske dozvole, nema utjecaja na zakonitost pobijanog akta, već sukladno čl. 14.g. Naputka o dopunama Naputka o načinu rada građevinske inspekcije („Narodne novine“ broj 80/20) može imati utjecaja samo na postupak izvršenja tog rješenja.

 

17. Zaključno, Sud smatra neosnovanim i navode tužitelja da bi se uklanjanjem sporne dogradnje narušila stabilnost i statika postojećih građevina. Naime, predmetni postupak proveden je od strane višeg građevinskog inspektora, službene osobe građevinske struke sa višegodišnjim iskustvom u radu na predmetima bespravne gradnje, te potrebnom stručnom spremom za ocjenu činjenica i okolnosti koje uvjetuju primjenu citirane zakonske odredbe, a koji je inspektor po provedenom postupku nadzora, temeljem neposrednog opažanja na terenu u prisutnosti tužitelja, nije utvrdio da bi uklanjanjem predmetne dogradnje nastala opasnost za postojeće građevine. S druge strane, tužitelj svoje sadašnje navode o postojanju navodne opasnosti za stabilnost postojećih građevina nije isticala u tijeku upravnog postupka, iako je isti osobno prisustvovao tijekom inspekcijskog pregleda te potpisao zapisnik o sačinjenom inspekcijskim pregledom, već ih prvi put spominje u tužbi, te po stavu ovoga suda iste nije učinio niti vjerojatnim.

 

18. Imajući u vidu iznijeto nesporno činjenično stanje, te citirane odredbe Zakona o gradnji i Zakona o Državnom inspektoratu, proizlazi da je tuženik, temeljem nespornog utvrđenja da su postojeće legalne građevine (kiosci) nezakonito rekonstruirani (dograđeni - spojeni), bez da je za isto ishodovana izvršna građevinska dozvola, to je pravilno i zakonito pobijanim rješenjem tuženika na temelju čl. 113. st. 1. t. 1. Zakona o Državnom inspektoratu tužitelju, kao nespornom investitoru navedene građevine, naloženo uklanjanje bespravno izvedene rekonstrukcije iste, uz ostala popratna utvrđenja.

 

19. Ostale okolnosti navedene u tužbi nisu pravno relevantne kod ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika.

 

20. Slijedom navedenog, budući da je pobijano rješenje tuženika na zakonu osnovano, a navodi tužitelja kojima se osporava zakonitost istoga nisu osnovani, to je tužbeni zahtjev na temelju čl. 57. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti kao neosnovan te riješiti kao u izreci ove presude.

 

21. Odluka o trošku temelji se na čl. 79. st. 4. ZUS-a, pa je stoga tužitelj, koji je u cijelosti izgubio predmetni upravni spor, nema pravo na naknadu troškova spora, već je isti dužan nadoknaditi troškove spora tuženiku.

 

22. Stoga je riješeno kao u izreci.

 

U Rijeci 30. travnja 2021.

                                                                                                                              Sutkinja

 

                                                                                                                                    Daria Pugel, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.