1              Poslovni broj: 7 UsI-490/20-18

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

R J E Š E NJ E

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Abaza, u upravnom sporu tužitelja R. K. iz D., …, zastupanog po opunomoćeniku O. D., odvjetniku u D., …, protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske (ranije Ministarstva turizma Republike Hrvatske), Zagreb, Prisavlje 14, zastupane po opunomoćenici J. Č., službenoj osobi tuženika, uz sudjelovanje zainteresirane osobe C. d.o.o. za usluge, Z., …, radi obnove postupka, nakon usmene i javne rasprave, zaključene 22. travnja 2021., objavom odluke temeljem čl. 61. st. 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17), 30. travnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim predlaže poništenje rješenja tuženika Ministarstva turizma Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-034-02/20-13/7, Urbroj: 529-06-01-02-01/1-20-2 od 27. ožujka 2020.

 

                                                         i

 

  r i j e š i o   j e

 

         I. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

          II. Nalaže se tužitelju da u roku od 60 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora isplati tuženiku iznos od 839,00 (osamsto trideset i devet) kuna na ime naknade troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

       1. Osporenim rješenjem tuženika od 27. ožujka 2020. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Dubrovačko - neretvanske županije, Upravnog odjela za gospodarstvo i more Klasa: UP/I-335-02/20-02/15, Urbroj: 2117/1-08-20-01 od 27. siječnja 2020. Citiranim rješenjem od 27. siječnja 2020.  odbačen je prijedlog R. K., ovdje tužitelja, za obnovu postupka okončanog privremenim rješenjem Klasa: UP/I-335-02/19-02/219, Urbroj: 2117-03-01/11-19-3 od 1. kolovoza 2019., kojim je utvrđeno da ugostitelj C. d.o.o., Z., ispunjava minimalne uvjete za ugostiteljski objekt iz skupine „Barovi“, vrste disco klub, do izvršnosti rješenja kojim će se odlučiti po zahtjevu od 29. lipnja 2013. za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za zgradu na k.č. broj čestice zgrade …, k.o. G., a najduže do 31. prosinca 2020., uz obrazloženje da nisu ispunjeni uvjeti propisani člankom 126. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 - dalje: ZUP-a), za pokretanje obnove postupka s obzirom da predlagatelj nije učinio vjerojatnim okolnost na kojoj temelji prijedlog za obnovu. 

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenja tuženika od 27. ožujka 2020.

zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredbi postupka. Tužitelj ističe kako je izrekom pobijanog rješenja odbačen prijedlog tužitelja za obnovu postupka, iako je predlagatelj postavio prijedlog za obnovu postupka po službenoj dužnosti i poništaj privremenog rješenja, dok je podredno, za slučaj da prvostupanjsko tijelo ne bi odlučilo po službenoj dužnosti pokrenuti postupak, naveo da se njegov postupak ima smatrati prijedlogom za obnovu postupka. S tim u vezi ističe kako je prvostupanjsko tijelo propustilo navesti postojanje, odnosno nepostojanje razloga za obnovu postupka po službenoj dužnosti, a tek tada odlučivati o prijedlogu tužitelja, a što je propustilo utvrditi i drugostupanjsko tijelo. Također, prvostupanjsko tijelo se, a što propušta utvrditi drugostupanjsko tijelo, upustilo u meritum, stoga nije bilo mjesta odbačaju prijedloga. Protivno utvrđenju iz osporenog rješenja, tužitelj, koji je vlasnik poslovnog prostora učinio je vjerojatnom činjenicu kako ugostiteljski objekt pod nazivom disco club „L.“, …, koji posluje u sastavu trgovačkog društva „C.“ d.o.o. za usluge, Z., ne ispunjava minimalne uvjete, poglavito zbog razloga što nisu provedene radnje zbog zaštite od buke. Tužitelj je u svojoj žalbi naveo kako prije donošenja pobijanog rješenja nije obavljeno mjerenje buke u poslovnom prostoru predlagatelja (koji je zidom odijeljen od prostora stranke), već je to učinjeno tek naknadno od strane sanitarne inspekcije, a po prijavi predlagatelja. Također, svojim podneskom tužitelj je naveo i prvostupanjskom tijelu učinio vjerojatnim da stranka nije provela mjere za zaštitu od buke za unutarnji i vanjski prostor predmetnog ugostiteljskog objekta. U podnesku je dakle, tužitelj, učinio vjerojatnim, kako je ovlaštenoj tvrtki izdana neistinita isprava temeljem koje je doneseno sanitarno rješenje Ministarstva zdravstva od 23. srpnja 2019. o zaštiti od buke. U svom podnesku tužitelj je naveo i kako je zbog navedenog podnio prijavu nadležnoj sanitarnoj inspekciji te je ukazao prvostupanjskom tijelu na točnost njegovih navoda, odnosno da mjerenje buke nije provedeno u skladu sa Zakonom, a što se može provjeriti kod nadležne sanitarne inspekcije ili kod tvrtke E. d.o.o. Z.. Tužitelj je prijedlogom za obnovu postupka po službenoj dužnosti i prijedlogom za poništenje rješenja ustvrdio kako je privremeno rješenje kojim se utvrđuje da ugostiteljski objekt pod nazivom disco klub „L.“, koji posluje u sastavu trgovačkog društva „C.“ d.o.o. za usluge, Z., ispunjava minimalne uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti iz skupine „barovi“ vrste disko klub; doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je službena osoba dovedena u zabludu. Podrobno je obrazložio kako je pobijano privremeno rješenje doneseno temeljem pogrešnog utvrđenja da je stranka podnijela zahtjev za legalizaciju predmetnog objekta, a što propušta utvrditi i drugostupanjsko tijelo. Tužitelj je ustvrdio da zainteresirana osoba nije podnijela zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju za poslovni prostor na koji se odnosi privremeno rješenje. Zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju za zgradu izgrađenu na čest. zgr. …, k.o. G., Gradu D. je 29. lipnja 2013. podnio tužitelj, vlasnik susjednog poslovnog prostora, a što je razvidno i iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja. Privremeno rješenje je doneseno temeljem zahtjeva podnesenog od strane tužitelja, koji zahtjev se ne odnosi na poslovni prostor za koji je utvrđeno da ispunjava minimalne uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti iz skupine „barovi“ vrste disko klub. Tuženik je protivno odredbama ZUP-a i pogrešnom primjenom materijalnog prava propustio utvrditi kako se zahtjev tužitelja koji se ne odnosi na poslovni prostor stranke, koristio kao temelj donošenja pobijanog privremenog rješenja.

           3. Istu okolnost je tužitelj u svojoj žalbi naveo, obrazložio, a koju okolnost je uz prijedlog za obnovu postupka dostavljenim dokazima učinio vjerojatnom prvostupanjskom tijelu. Štoviše, tužitelj smatra da je ta okolnost učinjena ne vjerojatnom, već sigurnom, a da je u svome podnesku jasno naveo kako je u vrijeme kada je prvostupanjsko tijelo stranci izdalo privremeno rješenje, postupak koji je vođen po njegovom zahtjevu – prekinut, te se poziva na obrazloženje prvostupanjskog rješenja, iz kojeg da je razvidno da je Grad D., Upravni odjel za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Klasa: UP/I-361-03713-08/2755, Urbroj: 2117/01-15-16-22 od 6. svibnja 2016. prekinuo postupak izdavanja rješenja o izvedenom stanju za nezakonito rekonstruirani dio zahtjevne zgrade čest. zgr. …, k.o. G.. Na takvu, potpuno jasnu činjenicu, da protivno odredbama ZUP-a prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo pogrešno primjenjuje materijalno pravo i navode kako zbog toga ugostitelj nije prestao ispunjavati uvjete propisane čl. 25. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti za izdavanje privremenog rješenja. Ustvrdio je da zainteresirana osoba, ne samo da je prestala ispunjavati uvjete propisane čl. 25. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti za izdavanje privremenog rješenja, već da iste nikada nije niti ispunjavala, budući da je 6. svibnja 2016. prekinut postupak izdavanja rješenja o izvedenom stanju za nezakonito rekonstruirani dio zahtjevne zgrade čest. zgr. …, k. o. G.. Navedene činjenice upravo ukazuju na nezakonitost pobijanog rješenja. Iz svih isprava je razvidno kako stranka nije podnijela zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju za poslovni prostor na koji se odnosi privremeno rješenje, već je zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju za zgradu izgrađenu na čest. zgr. …, k. o. G., dana 29. lipnja 2013. Gradu D. ponio upravo tužitelj, te je u trenutku donošenja pobijanog rješenja (odnosno više od tri godine prije nego je doneseno pobijano rješenje) prekinut postupak izdavanja rješenja o izvedenom stanju za nezakonito rekonstruirani dio zahtjevne zgrade čest. zgr. …, k.o. G., koje je tužitelj dostavio uz svoj podnesak od 26. kolovoza 2019. Naposljetku, tužitelj je naveo kako se privremeno rješenje temelji i na uvjerenju Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar D. Klasa: 935-08/12-02/125, Urbroj: 541-25-2/7-12-2 od 17. veljače 2012. za koje se navodi kako se nalazi u spisu. Budući da je navedena isprava izdana predlagatelju i sastavni je dio njegovog zahtjeva i ranijeg predmeta prvostupanjskog tijela, izvjesno je kako je ista isprava pribavljena protupravno, bez ovlaštenja tužitelja i protivno zakonu korištena kao dokaz u predmetnom postupku. Zbog svega navedenog predlaže da Sud donese presudu kojom će  poništiti rješenje tuženika od 27. ožujka 2020.

 

4. Tuženik u dostavljenom odgovoru na tužbu ističe kako je osporenim rješenjem pravilno odbijena žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 27. siječnja 2020. kojim je odbačen prijedlog tužitelja za obnovu postupka okončanog donošenjem privremenog rješenja Klasa: UP/I-335-02/19-02/219, Urbroj: 2117-03-01/11-19-3 od 1. kolovoza 2019., kojim je utvrđeno da ugostitelj „C.“ d.o.o. iz Z., ovdje zainteresirana osoba, ispunjava uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste disco club, naziva „L.“, D., …, najdulje do 31. prosinca 2020. Nije osnovan tužbeni navod da je tuženik propustio utvrditi da prvostupanjsko tijelo nije navelo razloge zbog kojih obnovu postupka okončanog privremenim rješenjem od 1. kolovoza 2019. nije provelo po službenoj dužnosti, s obzirom da je tužitelj podneskom od 26. kolovoza 2019. tek podredno zatražio da se njegov podnesak ima smatrati prijedlogom za obnovu postupka, jer se na predmetni žalbeni navod tuženik osvrnuo u osporenom rješenju.

           5. Tuženik osporava tvrdnje tužitelja da se prvostupanjsko tijelo upustilo u meritum stvari, pojašnjavajući da iz prvostupanjskog rješenja od 27. siječnja 2020. ne proizlazi da se prvostupanjsko tijelo upustilo u meritum predmetne upravne stvari, već je utvrđivalo jesu li ispunjeni uvjeti za obnovu postupka propisani čl. 126. st. 1. ZUP-a, te obrazlažući iz kojih spisu priloženih dokaza proizlazi da okolnosti na kojima tužitelj temelji svoj prijedlog nisu učinjene vjerojatnim. Nadalje, tuženik ističe da tužitelj u predmetnoj tužbi nije obrazložio svoju tvrdnju u čemu se sastoji zadiranje u meritum, da bi se tuženik konkretnije mogao očitovati na predmetni tužbeni navod. Nije osnovan tužbeni navod da je tužitelj učinio vjerojatnom okolnost da predmetni ugostiteljski objekt ne ispunjava minimalne uvjete za obavljanje ugostiteljske djelatnosti poglavito zato, jer je privremeno rješenje od 1. kolovoza 2019. izdano bez da su provedene mjere za zaštitu od buke, odnosno da je mjerenje buke izvršeno tek po tužiteljevoj prijavi, a ne prije donošenja privremenog rješenja od 1. kolovoza 2019., jer iz spisa predmeta proizlazi da je privremeno rješenje od 1. kolovoza 2019., izdano, među ostalim, temeljem rješenja Ministarstva zdravstva od 23. srpnja 2019., kojim je utvrđeno da su u predmetnom ugostiteljskom objektu provedene mjere zaštite od buke. Nije osnovan niti tužbeni navod da je tužitelj učinio vjerojatnim da je ovlaštena tvrtka izdala neistinitu ispravu temeljem koje je izdano rješenje Ministarstva zdravstva od 23. srpnja 2019., jer tužitelj uz prijedlog za obnovu postupka nije dostavio dokaz da je ovlaštena tvrtka koja je vršila mjerenje buke izdala neistinitu ispravu o rezultatima mjerenja, niti da je predmetno rješenje Ministarstva zdravstva zbog toga ukinuto, poništeno ili oglašeno ništavim. Nije osnovan tužbeni navod da je privremeno rješenje od 1. kolovoza 2019. doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je službena osoba dovedena u zabludu, jer tužitelj uz prijedlog za obnovu postupka nije dostavio dokaz da je privremeno rješenje doneseno na temelju neistinitih činjenica i dokaza koje je ugostitelj podnio u postupku izdavanja privremenog rješenja, odnosno namjernog dovođenja u zabludu službene osobe prvostupanjskog tijela da rješenje povoljno za ugostitelja donese na temelju neistinitih činjenica i dokaza. Tuženik osporava i osnovanost tužbenog navoda da je privremeno rješenje doneseno na temelju „pogrešnog utvrđenja da je stranka podnijela zahtjev za legalizaciju predmetnog objekta, a što propušta utvrditi drugostupanjsko tijelo“, s obzirom da iz predmetnog privremenog rješenja takva tvrdnja tužitelja ne proizlazi, jer su u privremenom rješenju pobrojani dokazi priloženi zahtjevu za izdavanje privremenog rješenja, tako i zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju, bez navođenja osobe koja je podnijela zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju. U tom smislu poziva se na odredbu čl. 25. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, prema kojoj će se ugostitelju izdati privremeno rješenje za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u nezakonito izgrađenoj građevini, ako je za takvu zgradu podnesen zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, pri čemu nije propisano da taj zahtjev mora podnijeti ugostitelj. Slijedom navedenog, za izdavanje privremenog rješenja nije od utjecaja tko je podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu u kojoj će se obavljati ugostiteljska djelatnost, pa tužbeni navodi koji se odnose na izdavanje rješenja o izvedenom stanju nisu osnovani, niti su od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari. S tim u svezi, u odnosu na tvrdnju tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, a vezano za prekid postupka o izdavanju rješenja o izvedenom stanju, tuženik se poziva na spomenutu odredbu čl. 25. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, temeljem koje je izdano privremeno rješenje, a koje važi sve dok se ne donese izvršno rješenje o izvedenom stanju, a najdulje do 31. prosinca 2020., a koja činjenica prekida postupka nije od utjecaja na zakonitost predmetnog privremenog rješenja. Osporava i tvrdnju tuženika da se privremeno rješenje temelji, među ostalim, i na uvjerenju Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar D. Klasa: 935-08/12-02/125, Urbroj: 541-25-2/7-12-2 od 17. veljače 2012., koje je protupravno pribavljeno i bez ovlaštenja tužitelja korišteno kao dokaz u upravnom postupku izdavanja privremenog rješenja od 1. kolovoza 2019., jer iz uvida u predmetno privremeno rješenje proizlazi da se uvjerenje Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar D. od 17. veljače 2012. u tom rješenju ne spominje.

6. Nadalje, ističe da se obnova postupka sukladno odredbama ZUP-a pokreće na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti, ako javnopravno tijelo utvrdi da postoje razlozi za obnovu postupka. U predmetnoj upravnoj stvari, tužitelj je podnio prijedlog za obnovu postupka iz razloga propisanog čl. 123. st. 1. točkom 2. ZUP-a, odnosno iz razloga povrede njegovih pravnih interesa, a ne povrede koje bi se odnosile na druge fizičke ili pravne osobe, u kojem bi se slučaju radilo o predstavci, odnosno obavijesti javnopravnom tijelu, koje bi u tom slučaju trebalo ocijeniti radi li se o potrebi pokretanja postupka po službenoj dužnosti radi zaštite javnog interesa. U skladu s čl. 124. st. 2. ZUP-a, tužitelj je bio dužan u prijedlogu za obnovu postupka učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka te da je prijedlog podnesen u zakonskom roku. Iz predmetne tužbe, niti iz spisa predmeta, ne proizlazi osnovanost tužiteljeve tvrdnje o nezakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno pobijanog prvostupanjskog rješenja, jer tužitelj za razloge zbog kojih je predložio obnovu postupka u kojem je doneseno privremeno rješenje od 1. kolovoza 2019., u prijedlogu za obnovu postupka nije naveo, niti je uz prijedlog priložio dokaze dovođenja u zabludu službene osobe prvostupanjskog tijela neistinitim ispravama, odnosno neistinitim navodima stranke u postupku izdavanja privremenog rješenja. Dokazi kojima tuženik potkrepljuje svoje navode u odgovoru na tužbu prileže spisu predmeta. Tuženik u cijelosti ostaje pri navodima osporenog rješenja i predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i potvrdi osporeno rješenje. Tuženik je zatražio i naknadu troškova upravnog spora.

           7.  Sud je 22. travnja 2021. održao javnu raspravu, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 - dalje: ZUS-a) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, na koju su pristupili zamjenik opunomoćenika tužitelja i opunomoćenica tuženika, dok na istu nije pristupila uredno pozvana zainteresirana osoba, stoga je Sud sukladno ovlaštenju iz članka 39. stavak 2. ZUS-a raspravu održao u odsutnosti uredno pozvane zainteresirane osobe.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora.

9. Sud je odbio prijedlog zamjenika opunomoćenika tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem tužitelja u ovom upravnom sporu, kao suvišan, jer se zakonita i pravilna odluka može donijeti i bez provođenja predloženog dokaza.

10. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj Sud utvrdio je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

11. Tužitelj je prijedlog za obnovu postupka utemeljio na razlozima propisanim odredbom članka 123. stavku 1. točki 2. ZUP-a, kojim je propisano da se obnova postupka može pokrenuti na zahtjev stranke ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke, kojima je službena osoba dovedena u zabludu.

12. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, kojim je odbačen prijedlog tužitelja za obnovu postupka, koji je utemeljio na članku 123. stavku 1. točki 2. ZUP-a, pri čemu je među strankama sporno je li zakonito odbačen prijedlog tužitelja za obnovu postupka pozivom na odredbu članka 126. stavak 1. ZUP-a, odnosno je li tužitelj učinio vjerojatnom okolnost na kojoj temelji prijedlog, konkretno je li privremeno rješenje Klasa: UP/I-335-02/19-02/219, Urbroj: 2117-03-01/11-19-3 od 1. kolovoza 2019., kojim je utvrđeno da ugostitelj „C.“ d.o.o., Z., ovdje zainteresirana osoba, ispunjava minimalne uvjete za ugostiteljski objekt iz skupine „Barovi“, vrste disco klub, doneseno na temelju neistinitih navoda stranke, kojima je službena osoba dovedena u zabludu.

13. Odredbom članka 124. stavkom 1. ZUP-a propisano je da je u prijedlogu za obnovu postupka stranka dužna učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku.

14. Prema odredbi članka 126. stavku 1. ZUP-a, kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom.

15. Uvidom u privremeno rješenje od 1. kolovoza 2019., razvidno je da je uz zahtjev zainteresirane osobe od 25. srpnja 2019. za utvrđivanje minimalnih uvjeta za predmetni ugostiteljski objekt, dostavljen i zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu do 400,00 m2, podnesenog nadležnom upravnom tijelu dana 29. lipnja 2013. za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, a iz kojeg je razvidno da je podnesen od strane R. K., ovdje tužitelja, a ne zainteresirane osobe, pa su utoliko neosnovani navodi tužitelja da je privremeno rješenje od 1. kolovoza 2019. (ispravljeno rješenjem od 9. listopada 2019.), doneseno temeljem neistinitih navoda stranke, ovdje zainteresirane osobe, a kojima je službena osoba dovedena u zabludu. Isto je razvidno i iz obrazloženja privremenog rješenja od 1. kolovoza 2019., u kojem se samo navodi da je uz zahtjev za izdavanje rješenja za utvrđivanje minimalnih uvjeta za predmetni ugostiteljski objekt, stranka, dakle, zainteresirana osoba, priložila spomenuti zahtjev od 29. lipnja 2013., ali se, suprotno tvrdnjama tužitelja, u obrazloženju privremenog rješenja ne utvrđuje da je zainteresirana osoba podnijela taj zahtjev nadležnom tijelu, pa utoliko ne stoje tvrdnje tužitelja da je time službena osoba dovedena u zabludu.

16. Pri tome Sud ističe da privremeno rješenje od 1. kolovoza 2019. nije doneseno temeljem izjave zainteresirane osobe, sukladno članku 70. ZUP-a, već temeljem priloženih isprava, pa utoliko nisu ispunjeni uvjeti iz članka 123. stavak 1. točke 2. ZUP-a za obnovu postupka, te tužitelj takvu okolnost nije niti učinio vjerojatnom, iz razloga što privremeno rješenje nije utemeljeno na izjavi zainteresirane osobe, pa time ista nije mogla niti biti cijenjena u obnovi postupka kao istinita ili neistinita. Dakle, ovaj pravni osnov za obnovu postupka isključivo je moguć u situaciji kada se rješenje temelji na izjavi stranke u smislu odredbe čl. 70. ZUP-a, dakle kada za utvrđivanje određenih činjenica ne postoje drugi dokazi, što u ovoj upravnoj stvari nije slučaj,

17. Tužitelj je uz prijedlog za obnovu postupka priložio i rješenje Grada D., Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Klasa: UP/I-361-03/13-08/2755, Urbroj: 2117/01-15-16-22 od 6. svibnja 2016., kojim je prekinut postupak izdavanja rješenja o izvedenom stanju za nezakonito rekonstruirani dio zahtjevne zgrade, katastarske oznake čest. zgr. … k.o. G. u D. na adresi …, pokrenut po zahtjevu R. K., ovdje tužitelja i kojim je određeno da će se postupak nastaviti po pravomoćnosti odluke u upravnom postupku koji se vodi pred Upravom za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskim odjelom u D. pod Klasom: UP/I-612-08/16-09/0053, pa su utoliko neosnovane tvrdnje tužitelja da je predmetni postupak negativno riješen, dakle, tužitelj tako priloženim dokazom nije učinio vjerojatnom okolnost da je privremeno rješenje od 1. kolovoza 2019. doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili je posljedica kakvog kaznenog djela, jer uz prijedlog za obnovu nije dostavio takav dokaz, pa utoliko nisu bili ispunjeni niti uvjeti za obnovu postupka po službenoj dužnosti, sukladno članku 123. stavku 2. točke 1. ZUP-a.  Tuženik se u obrazloženju osporenog rješenja očitovao i u odnosu na prijedlog tužitelja za provođenjem obnove postupka po službenoj dužnosti, pravilno navodeći da nije bilo mjesta provođenju obnove postupka po službenoj dužnosti.

18. Vezano za prigovore tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju u postupku donošenja privremenog rješenja, a u odnosu na ispunjenje uvjeta za obnovu postupka, Sud ističe da niti jednom odredbom ZUP-a nije propisano da je pogrešna primjena materijalnog prava i pogrešno utvrđeno činjenično stanje razlog za obnovu postupka, pa su takvi navodi tužitelja irelevantni za predmetni upravni postupak.

19. U odnosu na tvrdnje tužitelja sadržane u tužbi kako je predmetni ugostiteljski objekt prestao ispunjavati uvjete propisane člankom 25. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, navesti je da isto ne može biti predmetom obnove postupka, jer utvrđivanje prestanka ispunjenja uvjeta može biti samo predmetom zasebnog postupka, što u konkretnom predmetu nije slučaj.

20. Stoga, ovaj Sud smatra kako je upravni postupak proveden na zakonit način, da su tijekom postupka utvrđene sve činjenice i okolnosti relevantne za donošenje zakonite odluke, da je tužitelju omogućeno da sudjeluje u upravnom postupku i da iznese svoja mišljenje.

21.  Uzevši u obzir sve navedeno, osporavana odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, pa je stoga na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

 22. Potom, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke rješenja.

23. Naposljetku, s obzirom na uspjeh tuženika u ovom sporu, a u odnosu na njegov zahtjev za naknadom troškova spora, za kazati je kako sud smatra da su opravdani izdaci tuženika u smislu odredbe članka 79. stavka 1. ZUS-a, trošak prijevoza za dolazak na raspravu 22. travnja 2021. u iznosu cijene prijevoza najekonomičnijim prometnim sredstvom prema voznim kartama povratne autobusne karte na relaciji Z. – S. – Z. u iznosu od 139,00 kn, dostupnim na službenoj web stranici Autobusnog kolodvora S., te trošak u visini od jedne dnevnice u odnosu na naznačeni raspravni dan od 200,00 kn, te trošak noćenja od 500,00 kn, što predstavlja polovicu iznosa računa za noćenje, slijedom čega sud nalazi osnovanim zahtjev za naknadom troškove spora u ukupnom iznosu od  839,00 kuna, pa je stoga odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

 

U Splitu, 30. travnja 2021.

                                S U T K I N J A

 

Mirela Valjan - Harambašić, v. r. 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66.  i 79. stavak 7. ZUS-a).

 

 

Za točnost otpravka - ovlašteni službenik

Zrinka Abaza