Poslovni broj: Gž-1229/2020-2

 

Poslovni broj: Gž-1229/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu pojedincu Robertu Fabrisu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice M. C. iz G., OIB: …, zastupane po punomoćniku B. V., odvjetniku u Z., protiv tuženika-protutužitelja D. K. iz K., OIB: …, zastupanog po punomoćniku G. N., odvjetniku u P., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice-protutuženice i tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Pn-78/2020-4 od 12. listopada 2020., 30. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se u cijelosti žalba tužiteljice-protutuženice, a djelomično se prihvaća i u preostalom dijelu odbija žalba tuženika-protutužitelja, pa se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Pn-78/2020-4 od 12. listopada 2020.:

- potvrđuje u toč. I. i II. izreke;

- preinačuje u toč. III. izreke tako da se sada određuje da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica-protutuženica (u daljnjem tekstu: tužiteljica) traži da se tuženiku-protutužitelju (u daljnjem tekstu: tuženik) naloži da joj isplati s osnova naknade štete zbog nekvalitetno obavljenih radova i neobavljenih radova iznos od 42.162,90 kuna sa zateznom kamatom na taj iznos počevši od 1. lipnja 2013. pa do isplate, te s osnova povrede prava osobnosti iznos od 6.000,00 kuna sa zateznom kamatom na taj iznos počevši od 1. lipnja 2013. pa do isplate, sve u roku od 15 dana (toč. I. izreke). Odbijen je kao neosnovan i protutužbeni zahtjev kojim tuženik traži da se tužiteljici naloži da mu isplati 24.940,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja protutužbe pa do isplate, sve u roku od 15 dana (toč. II. izreke). Ujedno je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 5.628,14 kuna, sve u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu preko dosuđenog, zahtjev odbijen kao neosnovan (toč. III. izreke).

 

2. Protiv te presude pravovremene i dopuštene žalbe podnose tužiteljica i tuženik.

 

2.1. Tužiteljica žalbu podnosi protiv toč. I. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi kako je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Smatra da je sud prvog stupnja trebao prihvatiti ono što je utvrdio vještak M. K., a na koji način bi se dopunio nalaz i mišljenje vještaka M. B. koji je došao na lice mjesta kada su nedostaci već bili otklonjeni i to u pretežitom dijelu. Ukazuje kako je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, ali je izveo pogrešan zaključak u odnosu na odlučne činjenice. Ističe kako je dr. med. D. S. detaljno opisao tegobe kojima je bila izvrgnuta nesporno nekorektnim i nestručnim ponašanjem tuženika. Osporava i odluku o parničnom trošku te predlaže da se u pobijanom dijelu preinači prvostupanjska presuda na način da se u cijelosti prihvati njen tužbeni zahtjev i tuženika obveže da joj naknadi parnični trošak sukladno popisu u spisu.

 

2.2. Tuženik žalbu podnosi protiv toč. II. i III. izreke prvostupanjske presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede postupka. U bitnom ističe kako sud prvog stupnja pogrešno navodi da tuženik nije dokazao koje je naknadne radove izveo i koja je njihova vrijednost, jer među strankama nije uopće sporno da su ti radovi izvedeni, već je tužiteljica tvrdila da su navedeni radovi obuhvaćeni izvornim ugovorom – ponudom. Navodi kako u ponudi nema ni riječi o tome da su ti radovi izvorno ugovoreni pa je očito da su oni naknadno ugovoreni, dok je vrijednost tih radova utvrđena procjenom vještaka M. B.. Ukazuje kako se u popisu tužiteljice i nedostacima izvedenih radova koje je ona otklonila po drugim izvođačima uopće ne spominju naknadno ugovoreni i izvedeni radovi pa je jasno da nije bilo izmjene prvobitnog stanja te njegov iskaz stoga nije nevjerodostojan kako to navodi sud prvog stupnja. Smatra da je izostala brižljiva ocjena dokaza te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Osporava i odluku o parničnim troškovima te predlaže da se u pobijanom dijelu preinači prvostupanjska presuda na način da se prihvati protutužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, a podredno predlaže da se u pobijanom dijelu ukine prvostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje i troškove žalbenog postupka.

 

3. S tim žalbama je postupljeno u skladu s odredbom čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – u daljnjem tekstu: ZPP).

 

              4. Tužiteljica je dostavila odgovor na žalbu tuženika u kojem osporava njegove navode i predlaže da se ta žalba odbije.

 

              5. Žalba tužiteljica nije osnovana, dok je žalba tuženika samo djelomično osnovana u odnosu na odluku o parničnom trošku.

 

              6. Predmet spora, u ovoj žalbenoj fazi postupka, je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 42.162,90 kuna na ime nekvalitetno obavljenih i neizvedenih radova na obiteljskoj kući u Grbama te iznosa od 6.000,00 kuna na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti nastale zbog nekvalitetno obavljenih i neizvedenih radova po tuženiku. Predmet ovog postupka je i protutužbeni zahtjev kojim tuženik traži isplatu iznosa od 24.940,00 kuna, a na ime radova postavljanja električnih instalacija za koje navodi da su između stranaka naknadno ugovoreni i izvedeni.

 

              7. Sud prvog stupnja je u ovom postupku već donio presudu 4. rujna 2019. kojom je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice te je tuženika obvezao da joj s osnova naknade štete zbog nekvalitetno obavljenih radova i neobavljenih radova isplati iznos od 42.162,90 kuna sa zateznim kamatama od 1. lipnja 2013. do isplate te s osnova povrede prava osobnosti iznos od 6.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 4. rujna 2019. do isplate, dok je u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i u cijelosti protutužbeni zahtjev tuženika. Navedena presuda je povodom žalbe tuženika ukinuta rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-971/2019-2 od 26. svibnja 2020. i to u dijelu kojim je bio prihvaćen tužbeni zahtjev (za iznos od 42.162,90 kuna te iznos od 6.000,00 kuna sa zateznim kamatama) te odbijen protutužbeni zahtjev, kao i u odnosu na odluku o parničnom trošku.

 

              8. U nastavku postupka sud prvog stupnja je donio pobijanu presudu kojom je i u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužiteljice (za isplatu iznosa od 42.162,90 kuna na ime nekvalitetno izvedenih radova te iznosa od 6.000,00 kuna na ime neimovinske štete, sve sa zateznim kamatama od 1. lipnja 2013. do isplate) te u cijelosti protutužbeni zahtjev, sve to primjenom pravila o teretu dokaza iz čl. 221.a ZPP-a.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, a dodatno pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka u skladu s odredbom čl. 365. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je sud prvoga stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o tužbenom i protutužbenom zahtjevu, dok je odluka o parničnom trošku rezultat pogrešne primjene materijalnog prava.

 

10. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa tako ni one iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer prvostupanjska odluka nema nedostataka i može se ispitati.

 

11. U ovoj pravnoj stvari između stranaka nije sporno da je tuženik obavljao određene građevinske radove na obiteljskoj kući tužiteljice, ali je sporan opseg i kvaliteta izvršenih radova, kao i je li bilo naknadno ugovorenih radova i vezano uz navedeno jesu li tuženiku isplaćeni navedeni radovi.

 

12. Sud prvog stupnja je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP-a) utvrdio da je tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o građenju na temelju kojeg je tuženik obavljao građevinske radove na njezinoj obiteljskoj kući u Grbama prema prethodnoj ponudi od ožujka 2013., kojom je precizirano u kojem dijelu kuće će se obavljati koji građevinski radovi, a koja ponuda ne sadrži potpise stranaka. Također je utvrđeno da su navedena ponuda i troškovnik napisani općenito, bez konkretnog opisa pojedinih stavki, te da je tijekom izvođenja radova došlo i do usmenih, naknadno prihvaćenih promjena na licu mjesta. Utvrđeno je kako je tužiteljica za rekonstrukciju obiteljske kuće isplatila tuženiku ukupno 26.126,00 Eur, dok je prema ponudi tuženika za rekonstrukciju obiteljske kuće od ožujka 2013. ugovorena vrijednost radova od 27.500,00 Eur. Nadalje je utvrđeno da je predmetna nekretnina u funkciji stanovanja te da su sve prostorije u njoj dovršene, iz kojeg razloga se vještak M. B. nije mogao izjasniti koji su radovi iz ponude nestručno izvedeni, odnosno jesu li uopće postojali nedostaci, a da vrijednost radova za popravak nedostataka koje je ukazala tužiteljica iznose 42.162,90 kuna, dok vrijednost naknadno izvedenih radova koje navodi tuženik iznosi 23.204,40 kuna. Utvrđeno je i kako je usluga postavljanja električne instalacije bila usmeno ugovorena između parničnih stranaka te isplaćena od strane tužiteljice, kao i da je tužiteljica privatno angažirala sudskog vještaka građevinske struke radi utvrđenja nedovršenosti radova i štetnih pojava na njenom objektu.

 

13. Takvo utvrđeno činjenično stanje kao pravilno i potpuno utvrđeno prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer je sud prvog stupnja iznio jasne i valjane razloge vezane uz ocjenu dokaza u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, dovodeći ih u svezu i s ostalim u postupku provedenim dokazima.

 

14. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice sud prvog stupnja je na temelju nalaza i mišljenja vještaka M. K. utvrdio kako je tužiteljica privatno angažirala sudskog vještaka građevinske struke radi utvrđenja nedovršenosti radova i štetnih pojava na njenom objektu, a sve to kako mogla pribaviti ponudu drugog građevinara za uklanjanje nedostataka. Navedeni nalaz i mišljenje izrađen je na zahtjev tužiteljice, bez sudjelovanja tuženika, a pri tome vještaku nisu bili predočeni dokumenti o osiguranju kvalitete, pa se ocjenjuje pravilnim zaključak suda prvog stupnja kako se na temelju navedene (privatne) isprave ne može utvrditi opseg i kvaliteta ugovorenih radova, odnosno jesu li i koji radovi izvedeni nekvalitetno. To posebno uzimajući u obzir činjenicu da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka M. B. utvrđeno kako su ugovoreni radovi (prema ponudi i troškovniku) napisani općenito, bez specifikacije cijenom i količinom te da se navedeni vještak nije mogao izjasniti koji su od radova u ponudi nestručno izvedeni, odnosno je li se uopće radilo o nedostacima jer su radovi izvedeni dvostruko. 

 

15. Uzimajući pri tome u obzir i suprostavljene iskaze stranaka glede opsega i kvalitete ugovorenih radova, sud prvog stupnja pravilno je primijenio pravilno o teretu dokaza (čl. 221.a u svezi s čl. 219. ZPP-a) kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice jer iz dokaza koji su u postupku provedeni nije bilo moguće utvrditi koje radove tuženik nije izveo, odnosno koji su radovi izvedeni nekvalitetno i na koji su način nedostaci otklonjeni.

 

16. Nadalje, kako tužiteljica nije dokazala da je bilo nedostataka u izvođenju građevinskih radova, odnosno da bi joj tuženik prouzročio štetu povredom ugovorne obveze, pravilno je odbijen i zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete u iznosu od 6.000,00 kuna.

 

17. Također, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio kao neosnovan i protutužbeni zahtjev tuženika za isplatu iznosa od 24.900,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama. Naime, uzimajući u obzir suprostavljene iskaze parničnih stranaka te činjenicu da svjedocima L. A. i S. M. nisu bile poznate okolnosti dogovaranja poslova između parničnih stranaka, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako tuženik nije dokazao postojanje svog potraživanja. Pri tome je sud prvog stupnja detaljno analizirao iskaz tuženika i naveo jasne i valjane razloge zbog kojih njegov iskaz u tom dijelu nije prihvatio kao vjerodostojan, a koje razloge prihvaća i ovaj sud pa je i u tom dijelu neosnovana žalba tuženika.

 

18. Međutim, odlučujući o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tuženika obvezao da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 5.628,14 kuna. Naime, uzimajući u obzir činjenicu da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i u cijelosti protutužbeni zahtjev tuženika, valjalo je pravilnom primjenom materijalnog prava odrediti da svaka stranka snosi svoj parnični trošak (čl. 154. st. 4. ZPP-a) pa je u tom dijelu povodom žalbe tuženika valjalo djelomično preinačiti prvostupanjsku odluku.

 

19. Kako je žalba tuženika samo djelomično prihvaćena kao osnovana i to samo u odnosu na odluku o sporednim traženjima (parnični trošak), dok je u odnosu na odluku o glavnoj stvari ocjenjena neosnovanom, valjalo je odbiti i zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1.ZPP-a).

 

20. Slijedom navedenog, na temelju odredbi čl. 368. st. 1. u svezi s čl. 380. toč. 3., čl. 381. i čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

U Puli-Pola 30. travnja 2021.

 

 

Sudac

 

Robert Fabris