Poslovni broj: 5 Povrv-22/2021-9

 

 

 

Poslovni broj: 5 Povrv-22/2021-9

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski sud u Virovitici po sutkinji Anneliese Janeš-Mihoković, a po prijedlogu sudskog savjetnika Arsena Vaneka, u parničnom predmetu tužitelja V. d.o.o., poriv tužene K. D. iz V., radi ispunjenja dužne činidbe, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 28. travnja 2021., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, primjenom  čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., dalje ZPP-a), 30. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I.              Odražava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika od 19. listopada 2020., u dijelu u kojem se nalaže tuženoj K. D. iz V. da tužitelju V. d.o.o., , u roku od 8 dana isplati iznos od 11,98 kn za pružene usluge, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 31.05.2020., do isplate sukladno čl. 29 st. 2 Zakona o obveznom odnosima po stopi koja se do 31.07.2015., određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015., za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskom trgovačkim društvima izračunate.

 

II.              Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika od 19. listopada 2020., u preostalom dijelu kao ne osnovan.

 

III.              Svaka strana snosi svoje troškove.             

 

Obrazloženje

 

 

1.              Protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika koje je pobliže označeno kao u izreci ovog rješenja u zakonskom roku prigovor je podnijela ovršenica pobijajući osnovanosti i visinu iznosa novčane tražbine sadržane u pobijanom platnom nalogu, slijedom čega je sud po čl. 58/3 Ovršnog zakona (NN 112/12-130/2020 dalje OZ-a) pravomoćnom rješenjem od 10. veljače 2021., stavio izvan snage pobijano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su sve radnje provedene tijekom postupka, te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (27-29) .

 

2.              Tijekom postupka sud je izvršio uvid u rješenje o ovrsi javnog bilježnika (1-5), izvod iz poslovnih knjiga (6) prigovor ovršenika sa prilozima (9-24), rješenje suda (27-29), podnesak tužitelja (31-36), dopis suda (37), podnesak tužene (38-48), kao i cjelokupno dokumentaciju koja je priložena u spisu .

 

3.              Svi dokazi ocjenjeni su po čl. 8 ZPP-a te je sud na osnovu analize rezultata provedenog dokaznog postupka zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

 

4.              Po ocjeni suda nije sporno da je tužena kao potrošač registrirani korisnik usluge koja se izvršava od strane tužitelja kako na kućnom mjestu na adresi u V., tako i na kućnom mjestu u V., na adresi D. C., koja činjenica proizlazi iz navoda tužitelja sa ročišta održanog dana 28. travnja 2021., kao i iz spisa ovog suda koji je priložen na ovosudni predmet.

 

5.              Razlog prilaganja predmetnog spisa je okolnost koja je poznata sudu da se između navedenih stranaka vodi ili se vodilo više postupaka sa istom činjeničnom i pravnom osnovom sve kako bi se utvrdila mogućnosti eventualnog raspolaganja procesnim dispozicijama samih stranaka koje bi bile protivne prisilnim propisima (čl. 3/3 ZPP-a).

 

6.              Budući je novčana tražbina sadržana u platnom nalogu osporena u cijelosti trebalo je u nastavku postupka utvrditi osnovanost iznosa visine utužene tražbine, jer je po sudu ocjenjeno da sama pravna osnova nije sporna odnosno ne spori se činjenica po tuženoj da na predmetnoj adresi ne bi koristila usluge koja se pruža od strane tužitelja.

 

7.              U odnosnu na istaknuti prigovor zastare utužene tražbine sud utvrđuje da je prigovor djelomično osnovan, te da su tražbine koje su utužene sa rokom dospijeća 30.11.2016-15.08.2019 obzirom na jednogodišnji zastarni rok iz čl. 232 st. 1 toč. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05-29/18 dalje ZOO-a) zastarjele imajući u vidu činjenicu da je podnošenjem prijedloga za ovrhu dana 15.09.2019., u ured javnog bilježnika došlo do prekida njezina tijeka po čl. 241 ZOO-a.

 

8.              Stoga se sud ograničio na ispitivanje osnovanosti iznosa utužene visine tražbine sa rokom dospijeća od 15.09.2019-15.10.2020.

 

9.              Teret dokaza osnovanosti visine utužene tražbine u dijelu koji je utužen u okviru zastarnog roka je na tužitelju, a koji se dio utužene tražbine, osporava od strane tužene priloženom uplatnicama koje su kao privitak dostavljene uz podneseni prigovor protiv rješenja o ovrsi (9-24) .

 

10.              Treba istaknuti da sud dokumentaciju tužene (38-49) kao i činjenične navode koji su istaknuti u tome smislu nije uzeo u obzir obzirom na stroga procesna pravila iz čl. 461a st. 4 ZPP-a gdje se činjenična i dokazna građa u parničnom postupku koji se vodi prema procesnom pravilima ZPP-a kao spor male vrijednosti nastao u povodu prigovora protiv platnog naloga imaju iznijeti od strane tužene u zakonskom roku od 15 dana od dana dostave činjenica i navoda protivne strane koje su podnesene u okviru zakonskog roka iz čl. 461a st. 3 ZPP-a..

 

11.              Kako po tuženoj nije dokazano postojanje opravdanih razloga da takve činjenice i dokaze nije bilo moguće bez njezine krivnje iznijeti u okviru zakonskog roka iz čl. 461/4 ZPP-a na što je ista upozorena dopisom suda (37) to iste nije bilo moguće iznijeti niti na pripremnom ročištu tj . u kasnijem stadiju samog postupka.

 

12.              Sud utvrđuje da na kartici tužitelja u njegovom knjigovodstvu (34-35) nisu evidentirane uplate tužene prema računima koji su priloženi (list 16 spisa i list 18 spisa ) iz sadržaja kojih je vidljivo da su dana 01.07.2020., plaćeni paušalni iznosi u visini od 11,98 kn za koji se tereti tuženu sa rokovima dospijeća 15.07.-15.10.2020 , kao i paušalni iznosi sa rokovima dospijeća 15.01-15.04.2020, plaćeni dana 6.12.2019., dakle utvrđuje sa da je tužena istovremeno u navedenim terminima platila sve paušalno utužene iznosa u tome dijelu prije isteka roka njihova dospijeća.

 

13.              Navedena plaćanja izvršena su na broj račun tuženika gdje je kao model plaćanja naznačen između ostaloga broj …, a to je onaj broj …. koji odgovara šifri partnera prema kartici tuženika dostavljenoj u spis po tužitelju (34) .

 

14.              Sve uplate potvrđene su od strane blagajne V. (13, 21) .

 

15.              Ove utvrđene činjenice ističu se kao valjani razlozi koji upućuju na osnovanost zaključka suda da je tužena prema dostavljenim uplatnicama tužitelja prije roka dospijeća utuženih iznosa paušala koji su trebali dospjeti u terminu od 15.07-15.10.2020 i 15.01.-15,04.2020 platila iste dana 01.07.2020., i dana 6.12.2019.

 

16.              Iz sudu ne poznatog razloga navedene uplate koje se odnese na šifru partnera …. a to je šifra pod kojom se tužena vodi kao korisnik usluge na adresi J., nisu evidentirane u njegovom knjigovodstvu, koja činjenica sama po sebi nije razlog da se predmetne uplate zbog toga od strane suda  koje su kao takve potvrđene od strane gradske blagajne grada Virovitice priznaju kao dokaz, a u prilog utvrđenja činjenice da je navedeni dio utuženog potraživanja koji nije zastario i koji se odnosi na dio mjesečno utuženih paušalnih iznosa od 11,98 kn sa rokovima dospijeća od 15.09-15.10.2020., i rokovima dospijeća 15.01-15.04.2020., po tuženoj plaćen prije njihova dospijeća zbog čega je platni nalog u navedenom dijelu valjalo ukinuti te odlučiti kao pod toč. II izreke presude .

 

17.              U odnosu na iznose tražbina tužitelja u visini od 146,62 kn sa rokom dospijeća 30.11.2019., iznos tražbine u visini od 51,78 kn sa rokom dospijeća 15.06.2020., i tražbine u iznosu od 63,76 kn sa rokom dospijeća 15.10.2020., treba reći da tužitelj nije dokazao način na koji je izvršio njihov obračun, uz primjenu kojih elemenata sa pozivom na odgovarajuće zakonsko utemeljenje te se na jasan način ne može zaključiti da li se radi o procijenjenoj potrošnji ili stvarnom utrošku obzirom na dostavljeno očitovanje potrošnje brojila tužene (36), a kako je platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi javnog bilježnika osporen u cijelosti pa tako i u pogledu osnovanosti iznosa visine utuženih potraživanja, u takovoj procesnoj situaciji teret dokaza navedene činjenice bio je na strani tužitelja, a kako sud tijekom postupka navedenu činjenicu na osnovu priloženih dokaza nije mogao utvrditi na jasan i nesporan način primjenom pravila o teretu dokaza iz čl. 221a ZPP-a navedene činjenice imaju se smatrati ne dokazanim zbog čega je i u navedenom dijelu platni nalog iz rješenja o ovrsi valjalo ukinuti te odlučiti kao pod toč. II izreke presude.

 

18.              U prilog ovakvoj ocjeni se navodi i stav suda da samo pozivanje tužitelja na činjenicu da službeni izvod sadrži sve otvorene i nepodmirene stavke (toč. II podneska , list 31), a bez konkretnog objašnjenja na koji način je izvršen obračun tako dospjelih i nepodmirenih tražbina tužitelja u navedenom dijelu ( 146,62 kn, 51,78 kn, 63,76 kn) nije kod suda formirao onaj stupanj dostatnog uvjerenja koji je potreban da bi se na utemeljenim razlozima o jasno utvrđenim činjenicama u tome smislu moglo zaključiti da je u navedenom dijelu tako utuženo potraživanje po tužitelju i dokazano.

 

19.              Svako drugačije postupanje suda a bez potrebnog stupnja dostatnosti u samom obrazloženju na jasan način iznesenih valjanih razloga utemeljenih na analiziranim dokazima o utvrđenim činjenicama bio bi uzrokom samovolje suda u primjeni prava i njegove arbitriranosti u postupku suđenja, te nužno vodilo do povrede prava na pravično suđenje iz čl. 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda temeljnim pravima i sloboda (NN 18/97-2/10 dalje Konvencija).

 

20.              Prema iznesenim razlozima o utvrđenim činjenicama ocjena je suda da je tužitelj dokazao činjenicu da tužena nije podmirila iznos obračunatog paušala od 11,98 kn sa rokom dospijeća 31.05.2020., a niti tuženik sa uspjehom nije dokazao tijekom postupka da je navedenu tražbinu podmirio zbog čega je u navedenom dijelu platni nalog valjalo održati na snazi te je valjalo odlučiti kao pod toč. I izreke presude.

 

21.              U odnosu na troškove postupka u nastaloj procesnoj situaciji gdje je tužitelj uspio sa pravnim temeljem tužbenog zahtjeva u cijelosti, a u pogledu iznosa visine utužene tražbine do iznosa od 11,98 kn od utuženog 1.009,63 kn što iznosi 1,18% , što se ima smatrati neznatnom vrijednosti, zbog kojih nisu nastali posebni troškovi, po čl. 154/5 ZPP-a tužitelj bi bio u obvezi naknaditi troškove tuženoj strani.

 

22.              Kako tužene strane nije postavila zahtjev za naknadu troškova primjenom čl. 154/4 ZPP-a odlučeno je da svaka strana snovi svoje troškove.

 

U Virovitici 30. travnja 2021.

 

Sutkinja

Anneliese Janeš-Mihoković

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda u roku 15 dana od dana primitka pismenog prijepisa ove presude.

Presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2  osim zbog povrede iz čl. 354 st. 2 toč. 3 ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava .

 

O tom obavijest:

1. Tužitelj – V. d.o.o.,

2. Tužena – D. K., iz V.