1               Poslovni broj: 22 Gž R-354/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 22 Gž R-354/2021-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Svjetlani Vidović, u pravnoj stvari tužitelja A. R., iz Š., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika Zavod, Z., OIB: ..., zastupanog po ravnatelju, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru broj Pr-64/19 od 10. ožujka 2021., dana 30. travnja 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se u cijelosti kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj Pr-64/19 od 10. ožujka 2021.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 16.991,68 kn bruto izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sve sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose kako je to specificirano u točki I. izreke presude. Nadalje, obvezan je tuženik isplatiti tužitelju na ime razlike plaće iznos od 3.383,00 kn bruto izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sve sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose kako je to specificirano u točki II. izreke presude. Ujedno je tuženik obvezan naknaditi tužitelju na ime troškova parničnog postupka iznos od 6.625,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom kako je to specificirano u točki III. izreke presude

 

2. Žalbu protiv ove odluke u dijelu u kojem mu nije dosuđen parnični trošak, pravovremeno podnosi tužitelj bez preciziranja žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), koji propis se primjenjuje temeljem odredbe članka 117. stavak 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19; dalje: ZID ZPP), s prijedlogom da se odluka u pobijanom dijelu preinači.

 

Pravodobnu žalbu podnosi i tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava; dakle, žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. i 3. ZPP, s prijedlogom da se odluka u pobijanom dijelu preinači.

 

Na žalbe nije odgovoreno.

 

Žalbe su neosnovane.

 

3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanih iznosa za razdoblje od 1. travnja 2014. do 30. travnja 2019. s naslova razlike plaće na ime naknade za prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao" na standardno radni dan (od ponedjeljka od petka) i to na temelju članka 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13; dalje: KU/2013), odnosno članka 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 26. ožujka 2018. („Narodne novine“, broj 29/18, dalje KU/2018), a koji se primjenjuje od 1. ožujka 2018.

 

3.1. Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 35/19) ugovoreno je da će se KU/2018 nastaviti primjenjivati do 27. ožujka 2019., Izmjenom Dodatka I. KU/2018 („Narodne novine“, broj 78/19) do 31. listopada 2019. a Dodatkom II. KU/2018 („Narodne novine“, broj 92/19) nadalje do 31. prosinca 2022.; dok je utuženo razdoblje do 30. lipnja 2019.

 

4. KU/2013 i KU/2018 reguliraju plaću radnika na način da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću time da osnovnu plaću radnika čini umnožak vrijednosti koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Osnovna plaća djelatnika se prema odredbi članka 51. KU 143/2013 odnosno članka 49. KU 29/2018 uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50 %, za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

 

5. Za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rad kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati što znači da se mjesečni fond radnih sati dobije umnoškom broja radnih sati s brojem radnih dana na nivou mjeseca pri čemu su očito blagdani i neradni dani isključeni iz tog umnoška.

 

5.1. Odredba članka 1. stavak 1. i 2. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11 i 130/11; dalje: Zakon o blagdanima) koji je važio u utuženom razdoblju, propisuje da se u dane blagdana u Republici Hrvatskoj ne radi.

 

6. Predmet spora je i zahtjev za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora zbog pogrešnog obračuna zbog neisplate prednjih dodataka. Prema odredbi članka 36. KU/2013, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu; a radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Ista je odredba članka 34. KU/2018.

 

7. Prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev smatrajući da se na rad tužitelja ima primijeniti odredba članka 36. i 51. KU/2013, te odredbe članka 34. i 49. KU/2018, kao i članka 1. Zakona o blagdanima.

 

7.1. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

 

Osim toga, nije ostvaren razlog žalbe pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sve sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu odredbe članka 8. ZPP te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

 

7.2. Pravilna su utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

8. Naime, iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi:

 

- da je tužitelj zaposlenik tuženika na radnom mjestu vozača u timu;

 

- da je tužitelju tuženik dane rada u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao" na standardno radni dan (od ponedjeljka od petka) uračunao u mjesečni osnovni fond sati rada;

 

- da je tužitelju tuženik platio naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pri čemu kod izračuna prosječne plaće nije uzeo u obzir iznos gore navedenih dodataka;

 

- da je visina tužbenog traženja postavljena prema pisanom nalazu i mišljenju vještaka dipl. oec. Ž. D.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje da tuženik nije tužitelju platio utužene iznose a što je obvezan prema citiranim odredbama KU/2013, KU/2018 i Zakona o blagdanima.

 

9. Po ocjeni ovog suda, na rad tužitelja ima se primijeniti i odredba članka 60. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13. koji je bio u primjeni do 6. kolovoza 2014.; dalje ZR/09) koja je određivala da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Identičan je članak 81. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17, koji je stupio na snagu 7. kolovoza 2014.; dalje: ZR/14). 

 

9.1. I odredba članka 83. stavak 3. ZR/09 koja određuje da plaća obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja bilo koje vrste koja poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnici ili radniku za obavljeni rad (sadržajno je ista odredba članka 91. stavak 3. ZR/14). Ovdje je sud pravilno primijenio i odredbu članka 86. ZR/09 kojom je propisano da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Identična je odredba članka 94. ZR/14.

 

10. Imajući u vidu navedene odredbe članka 51. KU/2013 i članka 49. KU/2018, kao i odredbu članka 1. Zakona o blagdanima koji je kogentni propis, konkludira da mjesečni fond radnih sati kod tuženika predstavlja umnožak radnih dana (u koje ne ulaze blagdani koji padaju od ponedjeljka do petka) u tekućem mjesecu, sa osam sati.

 

10.1. Nije u pravu tuženik kada tvrdi da ima mjesta primjeni Zaključka 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora iz kojega proizlazi da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (u koje ulaze blagdani koji padaju od ponedjeljka do petka) u tekućem mjesecu sa osam sati i nema mjesta primjeni navedenog Zaključka. Ovo stoga jer je kogentnom odredbom Zakona o blagdanima propisano da su blagdani neradni dani, a neradni dani ne ulaze u mjesečni fond radnih sati pa stoga strane kolektivnog ugovora nisu mogle odrediti (Zaključkom) drugačije, a utužena naknada pravilno je obračunata na osnovnu plaću.

 

11. Stoga je sud prvog stupnja, nakon što je proveo dokazni postupak sukladno dokaznim prijedlozima stranaka, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo pri čemu se pozvao na odgovarajuće materijalnopravne propise te o svemu dao jasne razloge.

 

11.1. Pravilna je i odluka o trošku koja je ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP i koji trošak je pravilno odmjeren samo za radnje koje su bile nužne za razrješenje prijepora te se u tom dijelu dodatno upućuje na razloge pobijane odluke.

 

11.2. Kako ispitujući pobijanu presudu u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je žalbe stranaka valjalo odbiti te potvrditi odluku temeljem odredbe članka 368. stavak 1. i 380. točka 2. ZPP.

 

Split, 30. travnja 2021.