1              Poslovni broj: II Kž-Us-14/2021-5

 

 

Poslovni broj: II Kž-Us-14/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama optuženog D. M., optuženog B. Š., optuženog I. Š. i optuženog D. S., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj K-Us-2/2021. od 7. travnja 2021., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 30. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbijaju se žalbe optuženog D. M., optuženog B. Š., optuženog I. Š. i optuženog D. S. kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu broj K-Us-2/2021. od 7. travnja 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. M., optuženog I. Š. i optuženog D. S. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) te protiv optuženog B. Š. po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točaka 1. i 3. ZKP/08.

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. M. po branitelju, odvjetniku M. V., s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i optuženika pustiti na slobodu, odnosno istražni zatvor zamijeniti mjerama opreza.

 

3. Žalbu je podnio i optuženi B. Š. po branitelju, odvjetniku V. G. s prijedlogom ukinuti istražni zatvor protiv optuženika, odnosno istražni zatvor zamijeniti mjerama opreza ili određivanjem jamstva.

 

4. Žalbu je podnio i optuženi I. Š., po branitelju, odvjetniku T. M., s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje i istražni zatvor, odnosno "ukine pobijano rješenje te zamijeniti blažom mjerom opreza".

 

5. Protiv rješenja žali se i optuženi D. S. po branitelju, odvjetniku mr. sc. Ž. G., s prijedlogom ukinuti istražni zatvor protiv optuženika, odnosno istražni zatvor zamijeniti mjerama opreza.

 

6. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

7. Žalbe nisu osnovane.

 

8. Razmatranjem razloga pobijanog rješenja, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske utvrdio je da je prvostupanjski potpuno i pravilno utvrdio postojanje opće i posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv svih optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te u odnosu na optuženog B. Š. i iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Za svoju odluku iznio je jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

 

9. Protivno žalbenim navodima optuženog B. Š. i optuženog D. S. prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i valjano obrazložio da osnovana sumnja da su optuženici počinili kaznena djela koje im se podignutom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji, a koje dokaze je pobliže naveo u pobijanom rješenju u odnosu na svakog optuženika pa je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora.

 

10. U žalbama optuženog B. Š., optuženog I. Š. i optuženog D. S. iznesene vlastite analize i osobne ocjene značaja, vjerodostojnosti, zakonitosti pojedinih dokaza te pravna kvalifikacija nisu od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru, jer je analizu i ocjenu dokaza, po provedenoj raspravi, ovlašteno dati raspravno vijeće pri odluci o kaznenoj odgovornosti optuženika. Za odluku o postojanju osnovne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora potreban je dostatan stupanj osnovane sumnje o počinjenju terećenih kaznenih djela, koji ovdje svakako postoji i temelji se na dokazima koje je prvostupanjski sud pravilno iznio u razlozima pobijanog rješenja.

 

11. Protivno žalbenim navodima svih optuženika, opravdan je zaključak prvostupanjskog suda da u odnosu na sve optuženike postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela koja kod svih optuženika proizlazi iz okolnosti kaznenih djela za koje se na razini osnovane sumnje terete i to da su kroz duže vremensko razdoblje, od srpnja 2019. do 21. svibnja 2020., kao pripadnici zločinačkog udruženja organizirano i koordinirano obavljali brojne kriminalne aktivnosti čime su pokazali izrazitu upornost u protupravnom postupanju te izražen visok stupanj kriminalne volje. Pri tome ispravno prvostupanjski sud kao dodatne okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela kod optuženog D. M., optuženog I. Š. i optuženog D. S. nalazi i njihovu dosadašnju osuđivanost koja upućuje na sklonost nepoštivanju zakona.

 

11.1. Tako je optuženi D. M., prema izvatku iz kaznene evidencije, od 2008. do 2016., četiri puta pravomoćno osuđen zbog kaznenih djela zlouporabe opojnih droga, tjelesne ozljede iz nehaja te neovlaštene proizvodnje i prometa drogama. Optuženi D. S. je, prema podacima iz kaznene evidencije, od 2008. do 2011. pet puta pravomoćno osuđen zbog počinjenih kaznenih djela zlouporabe opojnih droga, prijetnje, napada na službenu osobu, nasilničkog ponašanja u obitelji, teške tjelesne ozljede te neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, a optuženi I. Š. je 2018. godine osuđen zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama.

 

11.2. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u pitanje niti ponovljenim isticanjem narušenog zdravstvenog stanja optužnog D. M. budući da iz podataka u spisu proizlazi da mu se unatoč trenutno otežanom liječenju, pruža adekvatna zdravstvena skrb i u okviru sustava istražnog zatvora te da se u slučaju potrebe, u svakom trenutku može uputiti i u Zatvorsku bolnicu u Z.. Pri tome valja napomenuti kako narušeno zdravstveno stanje toga optuženika nije spriječilo u počinjenju stegovnog prijestupa za vrijeme boravka u istražnom zatvoru, fizičkog sukoba s drugim istražnim zatvorenikom, iz članka 140. stavka 2. točke 1. ZKP/08., zbog kojeg je stegovno kažnjen.

 

12. Iako optuženi B. Š. do sada nije kazneno osuđivan, u ovom postupku je osnovano sumnjiv da je počinio tri kaznena djela, i to dva kaznena djela zločinačkog udruženja i jedno kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom u sastavu zločinačkog udruženja, pa s obzirom na činjenično opisani način postupanja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da postoji realno predvidiva opasnost od ponavljanja istih ili istovrsnih kaznenih djela u slučaju puštanja na slobodu. U tom smislu je neosnovan njegov žalbeni navod da je praksa hrvatskih sudova i Europskog suda za ljudska prava da se istražni zatvor ne određuje odnosno ne produljuje osobama koje nisu osuđivane po osnovi bojazni da bi mogle ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo.

 

13. Protivno žalbenim navodima optuženog B. Š., prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da kod njega postoji i opasnost da bi eventualnim puštanjem na slobodu mogao pobjeći i tako postati nedostupan sudu s ciljem izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da se optuženi B. Š. nalazio u bijegu nakon počinjenja kaznenih djela za koja je osnovano sumnjiv. Njegova jedina poznata adresa je bila adresa u S. R. Nj., a nije bio dostupan službenicima policije ni u pokušaju telefonskog kontaktiranja. Zbog navedenog, rješenjem suca istrage Županijskog suda u Splitu od 22. svibnja 2020. broj Kir-Us-13/2020. određen je istražni zatvor protiv njega i naloženo izdavanje tjeralice po sucu istrage 28. svibnja 2020., te 1. lipnja 2020. po nalogu Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta.

 

13.1. Izdane tjeralice nisu dale rezultata, a nazočnost optuženog B. Š. u postupku je osigurana tek nakon izdavanja europskog uhidbenog naloga i naložene međunarodne tjeralice, kada je 10. lipnja 2020. lociran u S. R. Nj., u mjestu E., uhićen 18. lipnja 2020. i potom izručen Republici Hrvatskoj 28. kolovoza 2020.

 

13.2. Iz navedenih okolnosti proizlazi razborito predvidiva opasnost od bijega i nedostupnosti optuženog B. Š., tim više što u R. H. nema prijavljeno niti prebivalište, niti boravište, niti je obiteljski ili poslovno vezan za područje R. H.. Kada se navedeno poveže s težinom kaznenih djela za koja se optuženi B. Š. na razini osnovane sumnje tereti u ovom postupku, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da je protiv ovog optuženika i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., a u cilju otklanjanja postojeće opasnosti od bijega.

 

13.3. U tom smislu bez utjecaja je na pravilnost produljenja mjere istražnog zatvora ponovljeni žalbeni navod optuženog B. Š. da je S. R. Nj. država članica Europske unije, u kojoj se primjenjuje europski uhidbeni nalog, budući da u slučaju puštanja na slobodu, optuženik može otići i u neku od država koje nisu članice Europske unije, a ne isključivo u S. R. Nj., iz koje je izručen.

 

13.4. Naime, iz podataka Jedinstvenog registra osoba R. H. proizlazi da optuženi B. Š. ima aktivno prebivalište prijavljeno u B. i H., u G.. Pri tome se ističe da zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje žalbenim navodom da R. H. ima sporazum o suradnji sa B. i H. u kaznenim stvarima.

 

14. Sve navedene okolnosti u odnosu na optuženike upućuju na postojanje neposredne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela te kod optuženog B. Š. i od opasnosti od bijega pa prvostupanjski sud s pravom zaključuje da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv svih optuženika upućuju na zaključak da se, za sada, svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji može otkloniti jedino primjenom mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te u odnosu na optuženog B. Š. i iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. te da se ista svrha ne bi mogla postići primjenom blažih mjera ili određivanjem jamstva u odnosu na optuženog B. Š..

 

15. Pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv svih optuženika te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu. U tom smislu, protivno žalbenim navodima optuženika, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražno zatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava optuženika.

 

16. Nisu u pravu niti optuženici kada upiru na povredu načela razmjernosti, jer drugostupanjski sud utvrđuje da predmetnim produljenjem mjere istražnog zatvora nije došlo do povrede načela razmjernosti te da je sukladno članku 122. stavka 2. ZKP/08. prvostupanjski sud vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

 

17. Konačno, pravilnost pobijane odluke nije dovedena u sumnju niti ponovljenim žalbenim prigovorima optuženog D. S. o ugroženosti istražnih zatvorenika virusom COVID-19 budući da se u okviru hrvatskog zatvorskog i istražnozatvorskog sustava neprekidno poduzimaju mjere usmjerene očuvanju i zaštiti života i tijela zatvorenika i istražnih zatvorenika, kojima se onemogućuje njihov fizički kontakt s vanjskim svijetom. Također, u slučaju potrebe, optuženiku će odgovarajuća zdravstvena skrb biti osigurana unutar sustava istražnog zatvora.

 

18. Slijedom svega navedenog, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 30. travnja 2021.