- 1 -              Poslovni broj: Usž-2273/20-2

 

Poslovni broj: Usž-2273/20-2

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Ante Galića, članova vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. P. iz Z., kojeg zastupa opunomoćenica A. V. F., odvjetnica iz Odvjetničkog društva V. i partneri j.t.d, Z., Z., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3394/18-7 od 17. prosinca 2019., na sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3394/18-7 od 17. prosinca 2019.

 

Obrazloženje

 

1.              Točkom 1. izreke osporavane presude prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/II-410-20/15-01/2010, urbroj: 513-04/18-2 od 28. svibnja 2018., rješenje Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave Z. za poreze građana, klasa: UP/I-410-20/2012-01/2221, urbroj: 513-007-24/10-2015-10 od 23. travnja 2015. i rješenje Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave Z. za nekretnine, klasa: UP/I-410-20/2012-01/2221, urbroj: 513-007-01-60/2014-007 od 30. siječnja 2014. te je obustavljen postupak utvrđivanja predmetne porezne obveze. Točkom 2. izreke presude naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora.

2.              Protiv prvostupanjske presude tuženik podnosi žalbu zbog bitnih povreda pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi se poziva na Opći porezni zakon („Narodne novine“, 115/16.; u daljnjem tekstu: OPZ/16.), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017., i koji se, prema mišljenju tuženika, primjenjuje u konkretnom slučaju. Navodi da OPZ/16. ne poznaje institut relativne zastare, već samo apsolutne i da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara. Predlaže poništavanje pobijane presude.

3.              Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitivanjem osporavane prvostupanjske presude sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17.; u daljnjem tekstu:  ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.

6.              Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem od 23. travnja 2015. utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina, ostvarenog ugovorom o darovanju nekretnine od 29. prosinca 2011., u iznosu 100.800,00 kn i  porez na promet nekretnina u iznosu od 5.040,00 kn. Polazeći od utvrđenja da je prvostupanjsko porezno rješenje o utvrđivanju poreza na promet nekretnina doneseno 23. travnja 2015., a dostavljeno tužitelju 6. svibnja 2015. te da je rješenjem tuženika od 28. svibnja 2018., koje je dostavljeno tužitelju 30. kolovoza 2018., odbijena žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja, prvostupanjski sud je zaključio  da je u konkretnom slučaju nastupila relativna zastara prava na utvrđivanje porezne obveze.

7.              U žalbenom stadiju postupka sporno je primjenjuje li se u konkretnom slučaju Opći porezni zakon („Narodne novine“, 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.; u daljnjem tekstu: OPZ/08.) ili OPZ/16. koji je stupio na snagu između donošenja prvostupanjskog i drugostupanjskog poreznog rješenja i je li u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze.

8.              Odgovor na pitanje koji se zakon primjenjuje u konkretnoj upravnoj stvari daju prijelazne i završne odredbe OPZ-a/16. Člankom 197. stavkom 1. OPZ-a/16. propisano je da se na postupke pokrenute prije njegova stupanja na snagu primjenjuju odredbe ranijeg zakona. Iznimka od općeg pravila propisana je člankom 197. stavkom 2. OPZ-a/16. kojim je propisano da će se postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama OPZ-a/08. u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršiti prema odredbama OPZ-a/08., a postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama OPZ-a/08. dovršit će se prema odredbama OPZ-a/16.

9.              Navedene prijelazne i završne odredbe OPZ-a/16. jasne su i nedvosmislene te kao takve ne ostavljaju prostor za ekstenzivno tumačenje. S obzirom na činjenicu da predmetni upravni postupak nije postupak za utvrđivanje zastare započet po zahtjevu poreznog obveznika, u ovoj upravnoj stvari, prema mišljenju ovoga Suda, nema mjesta primjeni OPZ-a/16.

10.              Žalbeni postupak dio je upravnog poreznog postupka koji s prvostupanjskim postupkom čini cjelinu. Tijek relativne zastare prekida se svakom službenom radnjom usmjerenom na utvrđivanje porezne obveze sve do donošenja rješenja kojim je konačno utvrđena porezna obveza. Sve te radnje moraju biti provedene u roku od šest godina tj. prije nastupanja apsolutne zastare, a između tih radnji ne smije proteći više od tri godine jer nastupa relativna zastara, bez obzira na stadij postupka (članci 94., 95. i 96. OPZ-a/08.) Takvo stajalište je zauzeo i Ustavni sud Republike Hrvatske u nizu svojih odluka.

11.              Polazeći od utvrđenja (koje tuženik ne dovodi u sumnju svojim žalbenim navodima) da od dostave prvostupanjskog rješenja 6. svibnja 2015. do donošenja (28. svibnja 2018.) odnosno dostave drugostupanjskog rješenja (30. kolovoza 2018.) porezno tijelo nije poduzelo niti jednu radnju kojom bi relativna zastara bila prekinuta, valja zaključiti da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je u tijeku žalbenog postupka nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze tužitelja.

12.              Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je drugostupanjsko porezno rješenje nezakonito jer je prije donošenja tog rješenja nastupila zastara prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze.

13.              S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom OPZ-a/08. usvojio tužbeni zahtjev, poništio rješenje tuženika kao i prvostupanjsko porezno rješenje jer je nastupom zastare prestalo pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze.

14.              Budući da je tuženik izgubio spor, to je pravilno i u skladu s mjerodavnim člankom 79. stavkom 4. ZUS-a, tuženiku naloženo nadoknaditi tužitelju troškove spora u iznosu od 6.250,00 kn u skladu s mjerodavnim odredbama Tbr. 23 točaka 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“,142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).  

15.              Budući da je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tuženik pobija prvostupanjsku presudu, kao niti razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

U Zagrebu 29. travnja 2021.

 

Predsjednica vijeća

                                                                                                         Sanja Štefan