Poslovni broj: 32 Pž-1870/2021-3

1

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

 

 

Poslovni broj: 32 Pž-1870/2021-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, dr. sc. Srđana Šimca, suca izvjestitelja i Nevenke Marković, članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja M. M. iz B. N. M., OIB … i 2. tužitelja I. M. iz B. N. M., koje zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ž. i P., Z., Pisarnica Z., protiv tuženika S. M. I. G. P. R. d.d. u stečaju, Z., OIB …, kojeg zastupa stečajni upravitelj F. Z. N., a njega punomoćnik D. J., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje umješača na tuženikovoj strani i to: 1. umješača Z. M. iz Z., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. N. d.o.o., Z., 2. umješača I. J. iz B., 3. umješača D. Č. iz B., 4. umješača M. K. iz B., 5. umješača B. J. iz B., 6. umješača N. V. iz B., 7,. umješača M. B. iz B., i 8. umješača M. P. iz Z., odlučujući o žalbama tužitelja, tuženika i umješača protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-109/2019-93 od 15. ožujka 2021., u sjednici održanoj 29. travnja 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbijaju se kao neosnovane žalbe tuženika i umješača, te se potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-109/2019-93 od 15. ožujka 2021. u pobijanoj točki I. njene izreke.

 

r i j e š i o   j e

 

Uvažavaju se žalbe tužitelja, tuženika i umješača te se ukida točka II. izreke presude i rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-109/2019-93 od 15. ožujka 2021. te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom utvrđeno je da pravnom predniku tužitelja (pok. D. M.) nije prestao radni odnos kod tuženika (točka I. izreke) te da je osnovana njegova tražbina prvog višeg isplatnog reda u iznosu od 594.242,42 kn (točka II. izreke). Rješenjem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 108.984,30 kn, dok je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadom parničnog troška u preostalom iznosu od 18.401,95 kn.

 

2. Među strankama je sporno je li pravnom predniku tužitelja prestao radni odnos kod tuženika 31. kolovoza 1991. Na temelju rezultata dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da pravnom predniku tužitelja na temelju odredbe čl. 78. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa nije mogao prestati radni odnos bez odluke o prestanku radnog odnosa u pisanom obliku. Prvostupanjski sud je utvrdio da u odnosu na pravnog prednika tužitelja nema mjesta ni primjeni odredbe čl. 7. Uredbe o radnim odnosima, zapošljavanju, socijalnoj skrbi, mirovinskom i invalidskom osiguranju, dječjem doplatku i zaštiti žrtava u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 55/91, 25. listopada 1991.), jer tuženik nije dokazao da su u smislu ove Uredbe u odnosu na pok. D. M. postojale okolnosti za otkaz njegovog radnog odnosa.

 

3. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskog vještaka ekonomsko-financijske struke, D. Š. kojeg je prvostupanjski sud ocijenio stručnim i objektivnim, utvrđeno je da bi tužitelj od 1. listopada 1992. do 30. travnja 2003. primio minimalno neto plaću u iznosu od 269.050,45 kn, te da ima pravo na kamate po neisplaćenoj neto plaći od 1. listopada 1992. do 14. lipnja 2003., u iznosu od 325.121,97 kn, ukupno 594.172,43 kn.

 

4. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.

 

5. Tužitelji su podnijeli prijedlog za ispravak presude i žalbu protiv rješenja o trošku u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška. Tužitelji navode da je prvostupanjski sud propustio u izreci naznačiti OIB drugotužitelja, a u izreci naznačiti da je riječ o neto iznosu. Rješenje je doneseno uz pogrešnu ocjenu podneska od 16. lipnja 2003. i troška njegovog sastava u iznosu od 6.100,00 kn, o tome da nije bio potreban za vođenje parnice. U tom dijelu tužitelji su predložili drugostupanjskom sudu preinačiti pobijano rješenje.

 

6. Tuženik je protiv ove presude i rješenja podnio žalbu navodeći u njoj da izreka presude u točki I. njene izreke nije određena ni razumljiva, jer iz nje nije jasan sadržaj radnog odnosa, radno mjesto i datum zasnivanja radnog odnosa. Pored toga, nije jasno što je tuženik dužan priznati.

 

7. Nadalje, prvostupanjski sud je u točki II. izreke pobijane presude utvrdio da se radi o tražbini prvog višeg isplatnog reda, premda se radi o tražbini drugog višeg isplatnog reda (čl. 71. Stečajnog zakona, „Narodne novine“ broj: 38/95, 54/95 i 65/95). Stečajni postupak je nad tuženikom otvoren 26. ožujka 2003. Tek u srpnju 2006. dolazi do izmjene Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 82/06) prema kojem je ova tražbina svrstana u prvi viši isplatni red.

8. Nadalje, premda je pok. D. M. tijekom vremena na koje se odnosi iznos njegove izgubljene zarade kod tuženika radio kod drugih poslodavaca, prvostupanjski sud iznose zarade koje je kod njih ostvario, nije uračunao i zato dosuđeni iznos nije umanjio. Pored toga, na ovaj način treba biti umanjen i iznos obračunate kamate. Dalje, vještak je obračun kamata izvršio uz primjenu pogrešne komforne metode, umjesto primjene jednostavnog kamatnog računa.

 

9. Kod utvrđenja iznosa koji pripada tužitelju, prvostupanjski sud nije utvrdio je li riječ o neto ili o bruto iznosu. I konačno, premda je pravni prednik tužitelja umro 16. veljače 2003., prvostupanjski sud mu je dosudio iznos naknade plaće i kroz vrijeme nakon njegove smrti, od 17. veljače 2003. do 30. travnja 2003. Prvostupanjski sud je u točki I. izreke pobijane presude označio datum prestanka radnog odnosa pravnog prednika tužitelja, premda taj datum nije naveden u tužbi, pa je time kod odlučivanja prekoračio tužbeni zahtjev.

 

10. Slijedom navedenog, tuženik je predložio drugostupanjskom sudu pobijanu presudu i rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

11. Protiv ove presude i rješenja žalbu su podnijeli i umješači I. J., D. Č., M. K., B. J., N. V., M. B. i M. P., navodeći u njoj da je rješenjem na ročištu za glavnu raspravu od 25. studenoga 2020. prihvaćeno njihovo sudjelovanje u ovom postupku u svojstvu umješača. I pored toga, nije im omogućeno raspravljanje o njihovim pravim i obvezama niti njihovo saslušanje. Prvostupanjski sud je propustio označiti ih kao umješače na tuženikovoj strani u uvodu pobijane presude. Zato su predložili pobijanu presudu i rješenje ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi umješača Z. M., izneseni su žalbeni navodi u bitnome kao i u tuženikovoj žalbi.

 

12. Žalba tužitelja je osnovana, dok su žalbe tuženika i umješača djelomično osnovane.

 

13. Nakon što su ova presuda i rješenje ispitani na temelju odredbi čl. 381. i čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je presuda djelomično pravilna i zakonita, i to u točki I. njene izreke. U preostalom dijelu, pobijana odluka nije pravilna.

 

14. U ovoj pravnoj stvari među strankama je sporno je li pravnom predniku tužitelja, njihovom ocu, pok. D. M., prestao radni odnos kod tuženika ili ne.

 

15. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je na temelju pravilno provedenog dokaznog postupka (čl. 8. ZPP-a) na temelju pravilne primjene pravila o teretu dokazivanja (čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a) donio pravilnu odluku o tome da do zaključenja glavne rasprave nije dokazano da je pravnom predniku tužitelja ikada prestao radni odnos kod tuženika. Za takvu svoju odluku prvostupanjski sud je veoma iscrpne, detaljne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, te se i poziva na njih u ovoj presudi. Jednako tako prvostupanjski sud je pri tome pravilno primijenio materijalno pravo – odredbe Zakona o radu i Uredbe o radnim odnosima, zapošljavanju, socijalnoj skrbi, mirovinskom i invalidskom osiguranju, dječjem doplatku i zaštiti žrtava u slučaju ratnog stanja ili neposredne ugroženosti neovisnosti i jedinstvenosti Republike Hrvatske.

 

16. Privremeno odsustvo s rada pravnog prednika tužitelja kod tuženika očito je više bila posljedica ratnih okolnosti te subjektivnih razloga - nespojivih sa zakonom, a na što upućuje pored ostaloga i svjedokinja B. D. u svom iskazu na ročištu od 25. studenoga 2020.

 

17. Odatle po ocjeni ovog suda i pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda kojom je utvrdio da pravnom predniku tuženika nije prestao radni odnos kod tuženika (trajao je do dana njegove smrti, 16. veljače 2003.). Razumljivo je da je tu okolnost do koje je došlo tijekom postupka, prvostupanjski sud bio dužan uključiti u izreku pobijane presude, neovisno o tome što taj datum, na što upućuje tuženik u žalbi, nije bio sadržan u tužbenom zahtjevu. Jednako tako po ocjeni ovog suda je iz točke I. izreke pobijane presude jasno što tuženik u ovoj pravnoj stvari treba priznati – premda bi točka I. izreke presude bila valjana i bez takvih navoda u njoj.

 

18. I konačno, po ocjeni ovog suda odluku iz točke I. izreke presude prvostupanjskog suda nije trebalo dodatno činiti određenom kako je to tuženik naveo u žalbi, jer je ona i više nego jasno određena. Odatle po ocjeni ovog suda i pravilnost i zakonitost pobijane presude u točki I. te odluka iz točke I. izreke (čl. 368. ZPP-a).

 

19. Premda je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno proveo dokazni postupak, te na valjan način odlučio o osnovi tužbenog zahtjeva i u dijelu koji se odnosi na visinu materijalne/imovinske štete (čl. 154. st. 1., čl. 155., čl. 185. st. 1. i čl. 189. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj 53/91 i 73/91; dalje: ZOO-a), pri tome je zanemario neke od utvrđenih činjenica, kao što je nepotrebno napravio i nekoliko propusta u pisanju uvoda i izreke pobijane presude, na što upućuju žalitelji.

 

20. Tako je prvostupanjski sud propustio:

- označiti umješače: I. J., D. Č., M. K., B. J., N. V., M. B. i M. P. u uvodu presude, premda je dopustio njihovo miješanje rješenjem na ročištu od 25. studenoga 2020. (str. 252. spisa). Takav propust sam po sebi nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude, kao što po ocjeni ovog suda na njenu zakonitost i pravilnost nije od utjecaja činjenica što prvostupanjski sud nije izveo dokaz njihovim saslušanjem, jer je ocijenio da izvođene takvog dokaza nije potrebno za donošenje odluke o predmetu spora:

- propustio je u uvodu presude označiti OIB drugotužitelja

- označiti radi li se u točki II. izreke pobijane presude o neto ili bruto iznosu (tužbeni zahtjev je u tom pogledu određen)

- prvostupanjski sud nije da razloge zašto je tražbinu tužitelja svrstao u prvi viši isplatni red, na što tuženik upućuje u žalbi

- u utvrđenu visinu izgubljene zarade nije uključio primanja koja je pravni prednik tužitelja ostvario kod drugih poslodavaca, čime je s pravom umanjio štetu koju je trpio uslijed tuženikovog nezakonitog postupanja

- uvažiti primanja koje je pravni prednik tužitelja ostvario kod drugih poslodavaca na visinu obračunatog iznosa kamata, na što tuženik upućuje u žalbi  - utvrditi je li sudski vještak primijenio pravilnu metodu obračuna kamata, na što tuženik upućuje u žalbi

- i konačno, prvostupanjski sud je u utvrđeni iznos izgubljene zarade neopravdano uključio i određeno vrijeme nakon smrti pravnog prednika tužitelja, na što tuženik upućuje u žalbi.

 

21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke i rješenju, te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i rješavanje (čl. 370. i čl. 380. st. 1. t. 3. ZPP-a).

 

22. U nastavku postupka prvostupanjski sud će kod donošenja nove pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu koji se odnosi na visinu izgubljene zarade pravnog prednika tužitelja, uvažiti upute iz ovog rješenja. Napominje se da je pri obračunu kamata potrebno uvažiti pravilnu metodu obračuna, vodeći računa i o pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. studenoga 2019. koje glasi: „Primjenom dopuštenog složenog (konformnog) kamatnog računa (koji podrazumijeva pripisivanje dospjelih kamata glavnici) tako obračunate zatezne kamate u trenutku prijelaza na drugačiji način obračun kamata (od 1. travnja 1994.) postale su sastavni dio glavnice, stoga je tako uvećana glavnica osnovica za obračun daljnjih zateznih kamata primjenom proporcionalne metode“ (tako i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-348/2016, Rev-35/2011).

 

23. Uspjeh žalitelja u žalbama, prvostupanjski sud će uvažiti kod donošenja nove odluke o troškovima parničnog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

 

Zagreb, 29. travnja 2021.

 

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović