Republika Hrvatska Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kž-93/2020-9

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Melite Avedić
predsjednice vijeća te mr. sc. Zorislava Kaleba i Ivančice Cvitanović članova vijeća,
uz sudjelovanje zapisničarke Blaženke Wolf, u kaznenom predmetu protiv optuženika
D. B. zbog kaznenog djela iz članka 293. stavak 2. Kaznenog zakona
("Narodne novine", broj: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00 i 51/01; dalje: KZ/97),
odlučujući o žalbama ODO u Sisku i optuženika podnesenim protiv presude
Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: K-70/14-77 od 4. prosinca 2019., u sjednici
vijeća održanoj 29. travnja 2021.,

p r e s u d i o j e

I. Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Sisku te se preinačuje
prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženik D. B. koji je
prvostupanjskom presudom proglašen krivim na temelju članka 293. stavak 2. KZ/97
osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

II. Odbija se žalba optuženika D. B. kao neosnovana te se u
pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku poslovni broj K-70/14-77 od

4. prosinca 2019. optuženik D. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela
opisanog pod točkom 1. - protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja - prijevare u
gospodarskom poslovanju - opisano u članku 293. stavak 1. i 2. KZ/97, te ga je
temeljem članka 293. stavak 2. uz primjenu članka 57. stavak 2. i 4. točka b KZ/97
osudio na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine. Na temelju članka 67 KZ/97 na
optuženika je primijenjena uvjetna osuda, prema kojoj se izrečena kazna zatvora
neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti ove presude
ne počini novo kazneno djelo.

2 Poslovni broj: Kž-93/2020-9

1.1. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećeniku I.-C. d.o.o.
P. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 168.507,29 kuna, koji iznos
je optuženik dužan platiti oštećeniku I.-C. d.o.o. P. u roku od 1
(jedne) godine od pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe, dok je za
kamate, računajući od dana dospijeća nastale obaveze dana 22. rujna 2002.,
oštećenik upućen na parnicu.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1., 6.
i 7. ZKP/08, optuženik D. B. je dužan platiti troškove kaznenog postupka u
ukupnom iznosu od 30.203,80 kuna, koji trošak obuhvaća troškove dolaska svjedoka
u iznosu od 695,80 kuna, troškove vještačenja 11.911,00 kuna, paušalnu svotu za
rad suda u iznosu od 3.000,00 kuna („Narodne Novine“, broj 145/2011 od 15.
prosinca 2011., Rješenje o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog
postupka) te nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećenika u iznosu od

14.597,00 kuna.

1.3. Istom presudom na temelju članka 452. točke 3. ZKP/08 odbijena je
optužba protiv optuženika D. B. za kazneno djelo protiv imovine - prijevare -
opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine",
broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 - ispravak, 101/17 i 118/18; dalje: KZ/11) opisanog
u točki 2. izreke, a nakon prethodnog odustanka zamjenika Općinskog državnog
odvjetnika u Sisku.

2. Protiv presude pravodobno je žalbu podnio optuženik po braniteljici V.
R., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka,
pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona i te je predložio
da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno
suđenje, a podredno da se žalba usvoji te preinači prvostupanjska presuda u smislu
žalbenih navoda.

2.1. Žalbu je podnijelo i Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, zbog odluke o
kazni te je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik u
odnosu na točku 1. osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora.

3. Odgovori na žalbu nisu podnijeti.

4. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na razgledanje
Županijskom državom odvjetništvu u Sisku, koje ga je uz podnesak poslovni broj: KŽ-
DO-109/2019 od 25. svibnja 2020. vratilo na nadležni postupak.

5. Sjednici drugostupanjskog vijeća nisu pristupili uredno pozvani optuženik,
njegova braniteljica, V. R., odvjetnica iz Z. koja je tražila obavijest o
sjednici vijeća i Županijska državna odvjetnica u Sisku te je sukladno članku 475.
stavku 4. ZKP/08., sjednica održana u njihovoj nenazočnosti.

6. Žalba optuženika nije osnovana, dok je žalba Općinskog državnog
odvjetništva u Sisku osnovana.

U odnosu na žalbu optuženika

7. Nije u pravu optuženik kad u žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog
postupka citira zakonski tekst da su u pobijanoj presudi izostali razlozi o odlučnim
činjenicama, odnosno da su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, jer je sud prvog

3 Poslovni broj: Kž-93/2020-9

stupnja odbio dokazne prijedloge obrane za dopunskim ispitivanjem vještaka
grafologa Z. Č., dipl. ing., kao i pozivanje vještaka M. K. kojeg
je optuženik privatno angažirao.

7.1. Naime, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za rukopise,
dokumente i novčanice Z. Č., dipl. ing. od 6. kolovoza 2019. proizlazi da
je D. B. skriptor spornog rukopisa kojim su ispisani podaci za kupca V.d.o.o. na ugovoru broj II-13/2002 koji je sklopljen u Petrinji dana 19. kolovoza 2002.;
vjerojatno je skriptor spornog rukopisa kojim su ispisani svi podaci na 5 (pet) bjanko
zadužnica izdanih u Z. dana 12. kolovoza 2002., kao i skriptor svih potpisa
B. D. na svih 5 (pet) bjanko zadužnica izdanih u Z. dana 12. kolovoza

2002. (koje je i osobno ovjerio kod javnog bilježnika). Nadalje, D. B. je skriptor
dva sporna potpisa B. D. smještenih ispod otisnutog teksta T. i uz
lijevu bočnu stranu bjanko mjenice, dok nije skriptor ostalih potpisa ni spornog
rukopisa. Naime, nije neophodno da direktor ispunjava sve obrasce u firmi
vlastoručno već to može i neki zaposlenik društva. Na raspravi 22. veljače 2019. i 29.
listopada 2019. vještak je pojasnio da je osnovno vještačenje i dopunska vještačenja
proveo temeljem izvornih dokumenata i nespornog materijala koji se nalazio u
sudskom spisu te otklonio dvojbe u svom nalazu.

7.2. Nasuprot žalbenim navodima obrane, vještak Č. je dao jasan, uvjerljiv i
detaljan nalaz i mišljenje koje je obranio i na raspravi te stoga nije ni bilo razloga da
sud odredi novo grafološko vještačenje. S obzirom kako sud vještaku K. nije ni
dao nalog za vještačenjem, a isti je angažiran privatno od optuženika te je vještačio
na temelju preslika, sud nije ni imao potrebe usaglašavati vještake na raspravi. Sud
je također na raspravnom zapisniku dana 4. prosinca 2019. (str. 786 spisa) detaljno
obrazložio razloge odbijanja dokaznih prijedloga sukladno članku 421. stavak 2.
ZKP-a. Također se radilo o dokazu usmjerenom i na znatno odugovlačenje dokaznog
postupka jer je vještak Č. u više navrata davao i dopunjavao svoj nalaz i mišljenje
pisano i usmeno te je obrana imala mogućnost detaljno ga ispitati. Točno je da
odbijanje dokaznih prijedloga nije ponovljeno i u presudi, no vijeće smatra kako to
nije utjecalo na pravilno donošenje presude.

7.3. Iste nalaze i utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovo
drugostupanjsko vijeće te stoga nije ni pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično
stanje, a nije bilo mjesta ni primjeni načela in dubio pro reo, kao što to u žalbi
neosnovano navodi optuženik.

8. S obzirom da je nesporno utvrđeno kako je optuženik obavljao poslove u
društvu te je bio odgovorna osoba – direktor društva, nije bilo potrebe dodatno
utvrđivati je li Ž. S. bio stvarni direktor jer on nije bio ni optužen. Ž. S.
saslušan kao svjedok je otklonio bilo kakvu povezanost s predmetnim trgovačkim
društvom.

9. Prema tome, prvostupanjski sud je u ovom kaznenom predmetu potpuno i
ispravno ocijenio sve odlučne činjenice na koje je pravilno primijenio materijalno
pravo te stoga nema ni povrede kaznenog zakona i utvrdio da se u ponašanju
optuženika D. B. stječu sva bitna obilježja predmetnog kaznenog djela.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika i odluku o kazni

10. S obzirom kako žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu na odluku o kazni vijeće je razmotrilo odluku o kazni. Kao

4 Poslovni broj: Kž-93/2020-9

olakotne okolnosti kod optuženika prvostupanjski sud je cijenio da je od inkriminacije
do presuđenja proteklo više od 17 godina, da je optuženik otac petero djece, od kojih
je četvero bilo maloljetno u vrijeme presude te da je zaposlen. Otegotnim
okolnostima je sud cijenio raniju kaznenu osuđivanost, ali je u odnosu na istu,
pogrešno naveo kako je zaključno sa 2013. godinom, za sve inkriminacije optuženik
izdržao kazne te od 2013. pa do presuđenja 2019. optuženik nije kazneno osuđivana
osoba. Također, prvostupanjski sud prije donošenja presude nije pribavio novi
izvadak iz Kaznene evidencije (dalje: KE), koji je bio dužan pribaviti, već je koristio
izvadak iz KE star preko godinu i pol dana.

10.1. Osnovano se žali i državni odvjetnik na odluku o kazni jer je
prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije precijenio
olakotne okolnosti, a podcijenio kao otegotne okolnosti dosadašnju osuđivanost te
nije uzeo u obzir izraženu kriminalnu volju kroz dulji period od 2003. do 2018. Prema
izvodu iz KE od 29. travnja 2021., koji je pribavio ovaj sud, optuženik D. B. je
ukupno 18 puta kazneno osuđivan na uvjetne i bezuvjetne kazne zatvora za razna
kaznena djela od kojih 14 puta zbog kaznenih djela prevare i prijevare u
gospodarskom poslovanju. Optuženik je posljednji put osuđivan presudom
Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: K-346/16-26 od 8. svibnja 2018.
koja je postala pravomoćna 8. studenog 2018. zbog kaznenog djela krivotvorenja
isprave iz članka 278. stavak 3. KZ/11. Sud je pri tom imao u vidu kako optuženik nije
oštećeniku ni u roku od 19 godina niti djelomično nadoknadio štetu.

10.2. Prvostupanjski je sud, zanemarujući te okolnosti i podcjenjujući značaj
otegotnih okolnosti, optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne)
godine s rokom kušnje od tri (3) godine, koja po stavu ovog drugostupanjskog suda
nije primjerena ni okolnostima počinjenog djela, visini nastupjele štete, a ni osobi
optuženika te se takvom kaznom ne može ostvariti svrha kažnjavanja propisana u
članku 50. KZ/97. Pri tome je bitno napomenuti da se za kazneno djelo iz članka 293.
stavak 2. KZ/97 za koje je zapriječena kazna zatvora od 1 do 8 godina, uvjetna
osuda iz članka 67. stavak 3. KZ/97 mogla primijeniti samo ako je sud našao naročito
izražene olakotne okolnosti za ublažavanje kazne te izrekao istu ispod zakonskog
minimuma (članak 57. stavak 2. i 4.b KZ/97).

10.3. Stoga, pravilno u žalbi državni odvjetnik ističe kako se samo osudom
optuženika na bezuvjetnu kaznu može postići svrha opće i posebne prevencije, pa je
njegovu žalbu valjalo prihvatiti, presudu preinačiti u dijelu odluke o kazni i optuženog
D. B. osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Kazna zatvora
izrečena u takvom trajanju primjerena je svim okolnostima počinjenog djela, kojima je
pričinjena veća materijalna šteta oštećenom društvu. Protek vremena od počinjenja
djela ne opravdava to da se optuženika blaže kazni uzevši u obzir ponašanje
počinitelja nakon počinjenja djela. Također navedene olakotne okolnosti nemaju
takav značaj da bi opravdavale osudu optuženika na blažu kaznu.

12. Slijedom iznijetog, kako optuženik nije doveo u sumnju ispravnost i
zakonitost pobijane presude te ispitivanjem iste po službenoj dužnosti u smislu
odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, nisu nađene povrede materijalno
pravne ili procesno pravne prirode na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po
službenoj dužnosti.

5 Poslovni broj: Kž-93/2020-9

12.1. Stoga je valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i preinačiti
prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na temelju članka 486. stavak 1. ZKP, a
žalbu optuženog D. B. odbiti kao neosnovanu na temelju članka 482 ZKP.

U Sisku 29. travnja 2021.

Predsjednica vijeća
Melita Avedić,v.r.