Poslovni broj: 44 Pž-7191/2019-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 44 Pž-7191/2019-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužiteljice D. V., OIB ..., vl. obrta „M. V.“ proizvodnja i prodaja mlijeka i mliječnih prerađevina, S. I. Z., P., koju zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. C. & A. P. u Z., protiv tuženika U. osiguranje d.d., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P., R. & L. d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2236/2015-19 od 22. listopada 2019., 29. travnja 2021.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2236/2015-19 od 22. listopada 2019. u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužiteljici platiti iznos od 49.100,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 2.600,00 kn od 30. rujna 2013. do 31. srpnja 2015.,

- na iznos od 22.500,00 kn od 31. listopada 2013. do 31. srpnja 2015.,
- na iznos od 12.000,00 kn od 25. studenoga 2013. do 31. srpnja 2015.,

- na iznos od 12.000,00 kn od 4. prosinca 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a na iznos od 49.100,00 kn od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i u dijelu kojim se tuženiku nalaže tužiteljici platiti zakonske zatezne kamate po navedenoj stopi na troškove postupka od donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao i u točki II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2236/2015-19 od 22. listopada 2019. u dijelu točke I. izreke kojim se tuženiku nalaže tužiteljici platiti zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice i troška po stopi većoj od stope navedene u točki I. izreke ove presude te se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 49.100,00 kn i na trošak postupka u iznosu od 7.091,00 kn po stopi višoj od stope koja se određuje na ostale odnose, navedene u točki I. izreke ove presude kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za naknadu štete u visini od 49.100,00 kn ocjenjujući iz rezultata provedenih dokaza da je tužiteljica oštećena u štetnom događaju 26. kolovoza 2013. u kojem je uništeno tužiteljičino teretno vozilo i cisterna za prijevoz mlijeka, a za štetu odgovara tuženik kao osiguratelj vozila koje je udarilo u vozilo u vlasništvu tužiteljice, što je između stranaka i nesporno. Sud je nadalje utvrdio da je uslijed navedenog štetnog događaja tužiteljica s trgovačkim društvom F. d.o.o. iz S. sklopila ugovor 27. kolovoza 2013. o prijevozu mlijeka kojim se taj prijevoznik obvezao za tužiteljicu obaviti uslugu prijevoza mlijeka za mljekaru prema dnevnom planu dopreme na rok od 45 dana, te je utvrđeno da je tužiteljica za obavljenu uslugu po ugovoru platila ukupno 49.100,00 kn prema priloženim računima. Sud je utvrdio da tužiteljica nije imala zamjensko vozilo specijalno namijenjeno obavljanju prijevoza mlijeka, slijedom čega je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev za naknadu navedene imovinske štete, a odluku o zateznoj kamati donio je uz primjenu odredbe čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO).
Pri donošenju presude sud je primijenio i pravila o teretu dokazivanja, naročito čl. 223.a ZPP-a s obzirom na to da se radi o sporu male vrijednosti, pa sud nije izvodio po tuženiku predložene dokaze radi utvrđenja činjenica je li tužiteljica ranije koristila usluge najma prijevoza mlijeka drugih prijevoznika odnosno društva F. d.o.o., ima li tužiteljica u vlasništvu druga vozila za prijevoz mlijeka odnosno nije tužiteljicu pozvao na dostavu rješenja o razrezu poreza na dohodak za 2012. i 2013. godinu.
Tuženikov prigovor da je trebalo utvrditi je li najam vozila bio u funkciji smanjenja štete sud smatra neosnovanim i nedokazanim a teret dokaza za tu tvrdnju je na tuženiku. Odluka o trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 8914; dalje: ZPP).

2. Tuženik je protiv presude podnio žalbu osporavajući presudu u točkama I. i II. izreke i to zbog bitnih povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a zbog kojih se presuda ne može ispitati i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da se tuženik od upuštanja u raspravljanje protivio osnovi tužbenog zahtjeva smatrajući da tužiteljica nije dokazala da bi nastali trošak plaćen po ugovoru o prijevozu mlijeka bio nužan, protivio se visini tužbenog zahtjeva jer istaknuta visina ne može predstavljati štetu koju je tužiteljica pretrpjela s obzirom na to da u slučaju korištenja svojih vozila u svrhu prijevoza mlijeka ima određene troškove, da je radi utvrđenja tih činjenica predložio izvođenje dokaza koje sud nije proveo i da je sud pogrešno primijenio odredbu čl. 223.a ZPP-a tako što je arbitrarnom primjenom te odredbe odbio provesti predložene dokaze. Na utvrđeno činjenično stanje sud je pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 1090. ZOO-a koja nalaže da se materijalne situacije oštećenika mora dovesti u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štete, odnosno u tom smislu sud je propustio primijeniti odredbu čl. 949. st. 2. ZOO-a koja propisuje kod ugovora o osiguranju imovine da iznos osiguranine ne može biti veći od štete koju je osiguranih pretrpio nastupanjem osiguranog slučaja. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo pri dosuđenju zateznih kamata, jer se ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora, slijedom čega je pogrešna i odluka o trošku, pa predlaže žalbu uvažiti, presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak pred drugim raspravnim sucem uz dosudu troška postupka tuženiku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana u pogledu odluke o glavnoj stvari i troškovima, dok je osnovana u pogledu odluke o zateznim kamatama.

5. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. u vezi s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih razloga u sporu male vrijednosti. Presuda je pravilna i zakonita, osim u dijelu odluke o zateznim kamatama, koju je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo preinačiti.

6. Žalitelj pogrešno smatra da je tijekom postupka, odnosno pri donošenju presude ostvarena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Presuda ima jasne razloge o odlučnim činjenicama koje je sud kao odlučne pravilno ocijenio pravilnom primjenom materijalnog prava, a u bitnom se svode na to da je tužiteljica imala štetu plaćanjem najma specijalnog prijevoza mlijeka, što nije mogla obavljati svojim vlastitim vozilom uslijed štete koja je na tom vozilu nastala radnjom tuženikova osiguranika. Sud je pravilno dao razloge o tim odlučnim činjenicama, o razdoblju u kojem je tužiteljica imala trošak na temelju ugovora o prijevozu mlijeka s trgovačkim društvom F. d.o.o. iz S., o iznosu tog troška kojeg je tužiteljica dokumentirala, odnosno dokazala računima i plaćanjem po računima, slijedom čega je sud jasno dao razloge o svim odlučnim činjenicama koje su važne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za naknadu imovinske štete.

7. Žalitelj se neosnovano poziva na pogrešnu primjenu odredbe čl. 223.a ZPP-a, prije svega jer se radi o žalbenom razlogu koji nije dopušten u sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, no valja reći da je sud pravilno primijenio odredbe o teretu dokazivanja, koja pravila posredno upućuju i na pravilnost primjene materijalnog prava, te ukazati i na to da je tuženik prigovore da je šteta manja propustio dokazati, odustajanjem od tog dokaznog prijedloga na glavnoj raspravi 12. travnja 2017. (list 40. spisa), pa se sada u žalbi neosnovano poziva na to da je sud propustio izvesti prijedloge iz tuženikova odgovora na tužbu između ostalog provođenjem gospodarskog vještačenja poslovnih knjiga tužiteljice.

8. Stoga nije ostvarena niti bitna povreda postupka na koju ukazuje žalitelj, niti je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, već je sud, naprotiv, pravilno sukladno odredbi čl. 1090. u vezi s odredbom čl. 1085. ZOO-a dosudio tužiteljici zatraženi iznos kao imovinsku štetu koju je pretrpjela iz štetnog događaja za koji odgovara tuženik kao osiguratelj, prema kojem tužiteljica ima vlastito pravo zahtijevati naknadu štete.

9. Međutim, žalitelj osnovano ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na dosuđene zatezne kamate, jer se u ovom slučaju ne radi o odnosima iz trgovačkog ugovora već o izvanugovornom odnosu naknade štete, slijedom čega je presudu glede dosuđenih kamata valjalo preinačiti kako je navedeno u točki II. izreke ove presude, pravilnom primjenom odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

10. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. t. 3. ZPP-a presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 29. travnja 2021.

Sudac

Jagoda Crnokrak