Poslovni broj: 15 UsIgr-480/20-6

             

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. K. iz Z., …, zastupane po opunomoćeniku Z. S., odvjetniku u T., …, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Republike Austrije 20, radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, nakon javne i usmene rasprave zaključene 21. travnja 2021. godine u prisutnosti tužiteljice i zamjenika opunomoćenika tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 29. travnja 2021. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/20-26/175, URBROJ: 531-05-2-2-20-3 od 4. kolovoza 2020. godine.

 

Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi podnesenoj 22. prosinca 2020. godine protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/20-26/175, URBROJ: 531-05-2-2-20-3 od 4. kolovoza 2020. godine, te na raspravi održanoj pred ovim sudom 21. travnja 2021. godine tužiteljica najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, a potom i izreku prvostupanjskog rješenja, nakon čega ističe kako je ona žalbu protiv prvostupanjskog rješenja podnijela iz razloga što suprotno navodima tuženika iz digitalne ortofoto karte nedvojbeno proizlazi kako je na sjeveroistočnom uglu nekretnine vidljiva zgrada na dan 21. lipnja 2011., slijedom čega da ostaje nejasno kako tuženik zaključuje da nije ispunjen materijalno pravni uvjet da bi se ozakonila zgrada, odnosno da bi sporna zgrada bila „nedvojbeno vidljiva“, kada da se uvidom u presliku digitalne ortofoto karte (…), saslušanjem svjedoka i izlaskom na lice mjesta jasno može utvrditi da je na sjeveroistočnom uglu predmetne nekretnine vidljiva zgrada na dan 21. lipnja 2011., čime da su ispunjeni uvjeti za ozakonjenje zgrade na temelju Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, s tim da je iz preslike digitalne ortofoto karte (…) zgrada smještena na k.č. … k.o. D. jasno i nedvojbeno vidljiva prostim okom. Slijedom izloženog, tužiteljica je tužbenim zahtjevom predložila sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika.

Tuženik je u odgovoru na tužbu između ostalog naglasio kako u cijelosti ostaje kod navoda obrazloženja osporenog rješenja, slijedom čega je predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

U sporu je održana rasprava 21. travnja 2021. godine čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.-dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupili tužiteljica i zamjenik opunomoćenika tužiteljice, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti, na kojoj je zamjenik opunomoćenika tužiteljice istaknuo kako u cijelosti ustraje u svim navodima iz tužbe, u tužbenom zahtjevu, kao i u izvođenju predloženih dokaza u tužbi i to da se u svojstvu svjedoka saslušaju M. S. iz D. V., … i M. D. iz D. V., …, kao i da se obavi očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, sve to na okolnosti koje su precizirane u tužbi, dok daljnjih dokaznih prijedloga nije imao, a pozvan na popis troška izjavio je kako isti neće popisivati.

U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, te spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu od strane tuženika.

Sud je odbio sve dokazne prijedloge tužiteljice i to da se u svojstvu svjedoka saslušaju M. S. iz D. V., … i M. D. iz D. V., … te da se obavi očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, sve to na okolnosti koje su precizirane u tužbi i održanoj raspravi kao nepotrebne i suvišne u ovom sporu smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu, a imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

              Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora je izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu jednostavnu završenu poslovnu zgradu, visine prizemlje i kat, kosog dvostrešnog krova, smještene unutar maksimalnih tlocrtnih dimenzija 8,46 x 9,16 m, maksimalne visine 5,08 m mjereno od najniže kote uređenog terena do gornje kote vijenca, izgrađene na k.č. … k.o. D..

Naime, prvostupanjskom rješenjem Splitsko-dalmatinske županije, Grada T., Upravnog odjela za urbanizam i prostorno uređenje, KLASA: UP/I-361-04/13-01/2307, URBROJ: 2184/01-36/05-19-8 od 3. lipnja 2019. godine, odbijen je zahtjev tužiteljice za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu jednostavnu završenu poslovnu zgradu, visine prizemlje i kat, kosog dvostrešnog krova, smještene unutar maksimalnih tlocrtnih dimenzija 8,46 x 9,16 m, maksimalne visine 5,08 m mjereno od najniže kote uređenog terena do gornje kote vijenca, izgrađene na k.č. … k.o. D., u bitnom iz razloga što je prvostupanjsko tijelo uvidom u priloženu dokumentaciju i digitalnu ortofoto kartu (DOF5/2011) utvrdilo kako predmetna zgrada nedvojbeno nije vidljiva, nakon čega je zaključcima od 14. rujna 2016. i 29. travnja 2019. pozvalo tužiteljicu da dostavi uvjerenje da je zgrada vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, nakon čega je tužiteljica u spis priložila uvjerenje Državne geodetske uprave, Središnjeg ureda, klasa: 935-08/16-03/741, urbroj: 541-03-03-01/4-16-3 od 21. studenog 2016. prema kojem zgrada za koju je u zahtjevu navedeno da je smještena na dijelu k.č. … k.o. D. D. i za koju se traži uvjerenje nije vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000, niti na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011., kojem uvjerenju je priložen …, uslijed čega je prvostupanjsko tijelo zaključilo kako se u konkretnom slučaju ne radi o zgradi kakvu u vidu ima odredba čl. 2. st. 1. i st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12 i 143/13), odnosno o zgradi koju bi bilo moguće ozakoniti, slijedom čega je predmetno rješenje donijeto pozivom na odredbu čl. 8. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12 i 143/13).

Potom, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/20-26/175, URBROJ: 531-05-2-2-20-3 od 4. kolovoza 2020. godine odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv naprijed citiranog prvostupanjskog rješenja, u bitnom iz identičnih razloga na koje se pozvalo i prvostupanjsko tijelo u svom rješenju, odnosno što je i tuženik smatrao da se u predmetnoj upravnoj stvari ne radi o zgradi kakvu u vidu ima odredba čl. 2. st. 1. i st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, koju uslijed toga nije moguće ozakoniti, slijedom čega da je prvostupanjsko tijelo pravilno i zakonito postupilo kada je svojim rješenjem odbilo tužiteljičin zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, čime da nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

Među strankama ovog spora nije prijeporno da je tužiteljica nadležnom prvostupanjskom upravnom tijelu 26. lipnja 2013. podnijela zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za naprijed opisanu nezakonito izgrađenu zgradu izgrađenu na kat. čest. … k.o. D., uz koji zahtjev je priložila tri primjerka snimka izvedenog stanja i tri primjerka geodetske snimke izvedenog stanja pobliže preciziranih u obrazloženju prvostupanjskog rješenja. Također, nije sporno ni da je tužiteljica postupajući po zaključcima prvostupanjskog tijela u spis 21. svibnja 2019. dostavila naprijed citirano uvjerenje Državne geodetske uprave, Središnjeg ureda, klasa: 935-08/16-03/741, urbroj: 541-03-03-01/4-16-3 od 21. studenog 2016.

Međutim, među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim radi li se u konkretnom slučaju o zgradi kakvu u vidu ima odredba čl. 2. st. 1. i st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12 i 143/13), odnosno radi li se o zgradi koja bi bila nedvojbeno vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011., odnosno koja bi bila vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili bi do tog dana bila evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, dakle radi li se o zgradi koja bi bila podobna za ozakonjenje u smislu naznačenih odredbi, uslijed čega je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

Odredbom čl. 2. st. 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12 i 143/13) propisano je da se nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađene bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu, vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011. (u daljnjem tekstu: …), na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže.

Stavkom 2. istog članka propisano je da nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona smatra se i zgrada, odnosno rekonstruirani dio postojeće zgrade izgrađen bez akta kojim se odobrava građenje, odnosno protivno tom aktu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, koja nije nedvojbeno vidljiva na … ako je vidljiva na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, a o čemu tijelo nadležno za državnu izmjeru i katastar nekretnina na zahtjev stranke izdaje uvjerenje.

Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, a kojim je odbijen njezin zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu jednostavnu završenu poslovnu zgradu, visine prizemlje i kat, kosog dvostrešnog krova, smještene unutar maksimalnih tlocrtnih dimenzija 8,46 x 9,16 m, maksimalne visine 5,08 m mjereno od najniže kote uređenog terena do gornje kote vijenca, izgrađene na k.č. … k.o. D., ovo stoga što i ovaj sud drži kako se u konkretnom slučaju ne radi o zgradi podobnoj za ozakonjenje, odnosno o zgradi kakvu u vidu ima odredba čl. 2. st. 1. i st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama s obzirom da zgrada u odnosu na koju je zatraženo izdavanje rješenja o izvedenom stanju nedvojbeno nije vidljiva na … niti na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana u evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, kod kojeg stanja stvari je potpuno je jasno da nisu bile ispunjene pretpostavke za izdavanje traženog rješenja i iz kojeg razloga je takav zahtjev trebalo odbiti, na koji način je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je donijelo svoje rješenje, dok je tuženik zakonito postupio kada je svojim aktom odbio žalbu tužiteljice i na taj način isto potvrdio, slijedom čega sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

Glede temeljnih tužbenih prigovora tužiteljice u kojima ona ističe kako su pogrešna utvrđenja upravnih tijela u odnosu na vidljivost predmetne zgrade na … s obzirom da je po njezinom mišljenju sporna zgrada vidljiva na …, te kao takva da je bila podobna za donošenje rješenja o izvedenom stanu, za kazati je kako sud ovakve prigovore nalazi u cijelosti neosnovanima.

Naime, prije svega je za navesti kako spisu prileže službena bilješka prvostupanjskog tijela, više stručne suradnice I. L., mag. ing. aedif. od 13. rujna 2016. o izvršenom uvidu u … u smislu odredbe čl. 16. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, kada je utvrđeno da zgrada u odnosu na koju je tužiteljica zatražila izdavanje rješenja o izvedenom stanju nije vidljiva na k.č. … k.o. D., a ispis aerofotogrametrijskog snimka sastavni je dio ove bilješke. Nadalje, postupajući po zaključcima prvostupanjskog tijela tužiteljica je u spis priložila uvjerenje Državne geodetske uprave, Središnjeg ureda, klasa: 935-08/16-03/741, urbroj: 541-03-03-01/4-16-3 od 21. studenog 2016. prema kojem zgrada za koju je u zahtjevu navedeno da je smještena na dijelu k.č. … D. i za koju se traži uvjerenje nije vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000, niti na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011., kojem pak uvjerenju je priložen ….

Stoga, kod izloženog stanja stvari ovaj sud zaključuje da je u tom pogledu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, slijedom čega su pravilna utvrđenja upravnih tijela da se u ovoj upravnoj stvari ne radi o zgradi kakvu u vidu ima odredba čl. 2. st. 1. i st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, zbog čega tužiteljici nije bilo moguće izdati traženo rješenje, to stoga što se u konkretnom slučaju radi o zgradi koja ne samo što nije vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011., već je riječ i o zgradi koja nije vidljiva niti na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011. ili je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, što pak nedvojbeno proizlazi i iz uvjerenje kojeg je sama tužiteljica dostavila u spis, odnosno iz uvjerenja Državne geodetske uprave, Središnjeg ureda, klasa: 935-08/16-03/741, urbroj: 541-03-03-01/4-16-3 od 21. studenog 2016.

U odnosu na tužbene navode tužiteljice kako se u konkretnom slučaju saslušanjem svjedoka i izlaskom na lice mjesta moglo utvrditi da je na sjeveroistočnom uglu predmetne nekretnine sporna zgrada bila izgrađena na dan 21. lipnja 2011., za kazati je kako prema ustaljenoj dugogodišnjoj upravno sudskoj praksi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženoj u više odluka, a koju prihvaća i ovaj prvostupanjski upravni sud, izgrađenost nezakonito izgrađene zgrade do 21. lipnja 2011. može se dokazivati svim dokaznim sredstvima kakva u vidu imaju odredbe Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) isključivo u situaciji kada nije nedvojbeno utvrđeno da nezakonito izgrađena zgrada nije vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011., odnosno na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011.

Međutim, kako je u predmetnoj upravnoj stvari nedvojbeno utvrđeno da sporna zgrada nije vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000 Državne geodetske uprave, niti na drugoj digitalnoj ortofoto, to je sasvim jasno da vidljivost zgrade nije bilo potrebno dokazivati nikakvim drugim dokaznim sredstvima izvan onog kakvog u vidu ima odredba čl. 2. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, pa kako je tužiteljica dostavila takav dokaz, tj. uvjerenje Državne geodetske uprave, Središnjeg ureda, klasa: 935-08/16-03/741, urbroj: 541-03-03-01/4-16-3 od 21. studenog 2016. prema kojem zgrada za koju je u zahtjevu navedeno da je smještena na dijelu k.č. … D. i za koju se traži uvjerenje nije vidljiva na digitalnoj ortofoto karti u mjerilu 1:5000, niti na drugoj digitalnoj ortofoto karti Državne geodetske uprave izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja Republike Hrvatske započetog 21. lipnja 2011., kod takvog stanja stvari potpuno je jasno da vidljivost zgrade, odnosno njezinu izgrađenost do 21. lipnja 2011. nije bilo potrebno dokazivati nikakvim drugim dokaznim sredstvima.

Zaključno, u svezi tužbenih navoda tužiteljice u kojima ona ističe kako je predmetna zgrada vidljiva prostim okom na …, za kazati je kako je tužiteljica u svom podnesku zaprimljenom kod prvostupanjskog tijela 21. svibnja 2019., u privitku kojeg je dostavila naprijed citirano uvjerenje Državne geodetske uprave, između ostalog navela kako bez obzira na utvrđenja iz uvjerenja, iz … nedvojbeno proizlazi da je na sjeveroistočnom uglu nekretnine „započeta“ gradnja zgrade na dan 21. lipnja 2011., međutim odredba čl. 2. st. 1.   Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama jasno i precizno definira što se smatra nezakonito izgrađenom zgradom u smislu ovoga Zakona, pa takvu zgradu definira kao zgradu na kojoj su izvedeni najmanje grubi konstruktivni građevinski radovi (temelji sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom) sa ili bez krova, najmanje jedne etaže, uslijed čega je potpuno jasno da čak i okolnost da bi tužiteljica eventualno započela s izgradnjom temeljne ploče, niti takva okolnost ne bi bila od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja s obzirom da se ne radi zgradi kakvu u vidu ima ova odredba jer eventualno započeta temeljna ploča ne predstavlja zgradu najmanje jedne etaže, tj. temelje sa zidovima, odnosno stupovima s gredama i stropom ili krovnom konstrukcijom.

Naposljetku, za nadodati je kako se u konkretnom slučaju doista radi o nezakonito izgrađenoj zgradi koja je izgrađena nakon 21. lipnja 2011. nedvojbeno proizlazi kada se …. dostupan na Geoportalu usporedi s …, ovo iz razloga što je sporna zgrada na ….-…. vidljiva u cijelosti u onim gabaritima u kojima je zatraženo njezino ozakonjenje, pa da je ista bila izgrađena do 21. lipnja 2011. tada bi zasigurno bila vidljiva i na …, ali kako na istom nije vidljiva, sasvim je jasno da je izgrađena nakon 21. lipnja 2011., uslijed čega nije ni podobna za donošenje rješenja o izvedenom stanju. 

Stoga, ovaj sud ne nalazi da bi u upravnom postupku došlo do povrede prava tužiteljice i to kako u pogledu njezinih procesnih prava, odnosno sudjelovanja u istom, tako i u pogledu primjene odredbi mjerodavnog materijalnog prava koje također nije povrijeđeno na njezinu štetu, te sud ujedno zaključuje kako je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno u zakonito provedenom upravnom postupku, uslijed čega sud cijeni osporeno rješenja tuženika u cijelosti zakonitim, dok tužbeni prigovori tužiteljice nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je  valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

 

U Splitu, 29. travnja 2021. godine

                               S U D A C

 

                                Ivan Dadić, v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Ivana Barać