Poslovni broj: 2 P-386/2020-68

 

             

 

U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Ani Markač, u pravnoj stvari tužitelja I. P., vlasnik obrta P. n. P. iz K., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik iz Z., protiv tuženika O. banka d.d., S., OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz OD A. & A. d.o.o., S., radi utvrđenja, nakon glavne rasprave održane i zaključene 11. ožujka 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 29. travnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Utvrđuje se da Bjanko zadužnica ovjerena kod JB A. K. Z. iz Z., pod brojem: OV-27113/10 od 30. prosinca 2010. ne proizvodi nikakve pravne učinke u odnosu na obrt "P. n. P.“, vlasnik I. P..

 

II.              Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 219.687,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 (osam) dana.

 

III.              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 80.156,25 kn, kao neosnovan.

 

                Obrazloženje

 

1.              Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja i to da Bjanko zadužnica ovjerena kod J. A. K. Z. iz Z., pod brojem: OV-27113/10 od 30. prosinca 2010. ne proizvodi nikakve pravne učinke u odnosu na obrt P. N. P., vlasnik I. P.. Isti da je u svojstvu vlasnika obrta P. N. P., zaključio sa tuženikom O. B. H. d.d., Z., OIB:…, Ugovor o kratkoročnom kreditu broj: …, dana 28. prosinca 2010., solemniziran po JB A. K. Z. iz Z., dana 30. prosinca 2010., pod brojem: OV-27116/10. Kao sredstvo osiguranja novčane tražbine koja proizlazi iz navedenog Ugovora o dugoročnom kreditu, tužitelj je kao fizička osoba i u svojstvu jamca platca, između ostalog, O. B. H. d.d., Z., OIB:… izdao bjanko zadužnicu. Bjanko zadužnica ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi. Ugovor o kratkoročnom kreditu bio je namijenjen nabavi obrtnih sredstava, a slijedom navedenog i bjanko zadužnica da je izdana kao sredstvo osiguranja novčane tražbine koja proizlazi iz djelatnosti koju tužitelj profesionalno obavlja. Ova činjenica da je nesporna (uvid u sadržaju Ugovora) i od odlučne važnosti za razumijevanje procesno pravnoga zahtjeva tužitelja u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj je vlasnik obrta P. N. P.. Kao takav on, fizička osoba, da ima isti osobni identifikacijski broj – OIB – kao i obrt P. N. P., a sukladno važećim zakonskim odredbama, za obveze koje proizlaze iz djelatnosti obrta odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, broj Stpn-68/2014-22 od 12. svibnja 2015. odobrena je predstečajna nagodba za obrt P. N. P.. Odredbom čl. 70. st. 4. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi propisano je kako "Od dana objave rješenja o otvaranju postupka predstečajne nagodbe Financijska agencija prestaje izvršavati osnove za plaćanje evidentirane u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje na teret dužnika uključujući i osnove za plaćanje koje se odnose na prioritetne tražbine". O. B. H. d.d. da je prijavio potraživanje temeljem označenog Ugovora o kreditu u postupku predstečajne nagodbe i u prijavi da je jasno naznačio kako se ne odriče svojeg razlučnog prava. Tražbina tuženika kao vjerovnika da je unesena i u tablicu obveza od strane dužnika u predstečajnoj nagodbi. Dakle, vjerovnik je tu tražbinu prijavio u predstečajnom postupku nad dužnikom pojedincem, a istu tražbinu sada da ovršava temeljem označene zadužnice na računu dužnika pojedinca. Iz Očevidnika redoslijeda plaćanja sa obračunatom kamatom Financijske agencije – FINA-e da je razvidno kako je temeljem osnove za plaćanje – zadužnice (OV-27113/10) blokiran račun dužnika pojedinca u iznosu od 1.750.362,56 kuna. Općinski sud u Zadru da je rješenjem pod poslovnim brojem Ovr-1143/2016-4 od 9. prosinca 2016., zabranio provedbu označene bjanko zadužnice, te u izreci označenog rješenja uputio ovdje tužitelja na pokretanje parničnoga postupka radi opravdanja označene privremene mjere. Slijedom navedenog tužitelj je predložio da sud nakon provedenog dokaznog postupka prihvati njegov deklaratorni tužbeni zahtjev.

 

2.              Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio istoj kao i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti. Istome da nije jasna naznačena aktivna legitimacija tužitelja, odnosno da je jasna ukoliko se gleda "sama oznaka u uvodnom dijelu tužbe" gdje je kao tužitelj označen I. P. vlasnik obrta". Međutim, povjesnica tužbe, a koja da usput i kolidira s postavljenim tužbenim zahtjevom, i sam postavljeni tužbeni zahtjev u toč. 1. da upućuju na zaključak da se traži "utvrđenje da osobna zadužnica osobe I. P." na nešto ne utječe. Kako povjesnica tužbe i sam tužbeni zahtjev polaze od toga da Zadužnica I. P. kao Jamca I "ne proizvodi pravne učinke prema obrtu" onda da se kao tužitelj trebao pojaviti I. P., ali ne kao vlasnik obrta. Tuženik nadalje ističe kako nije sporno da ukoliko je predmet spora samo zadužnica koja se u tužbi navodi, da je ista zadužnica izdana od osobe I. P. s tamo naznačenom adresom i OIB-om, dakle ne kao vlasnika obrta. Zbog toga predlaže sudu da isti tužbu odbaciti, a ukoliko tužitelj izmjeni aktivnu stranu toj preinaci da se isti protivi. Nadalje, tuženik je pojasnio da uvodni dio Ugovora o kratkoročnom kreditu broj: …. od 28. prosinca 2010. obuhvaća tuženika kao Banku (davatelja kredita), I. P. kao vlasnika obrta (korisnik kredita), I. P. (kao Jamca I), A. P. (kao Jamca II) i Š. P. (kao Jamca III). Sredstva osiguranja kredita, među inim da su i zadužnice korisnika kredita, te svih jamaca. Daljnjim odredbama navedenog Ugovora predviđeno je aktiviranje svih sredstava osiguranja. Sredstva osiguranja, i to sva, mogu se aktivirati, i sva sredstva osiguranja proizvode pravne učinke prema svim izdavateljima sredstava osiguranja, a koja sredstva u svojoj konačnici se i odnose na I. P., vlasnika obrta. Tužbeni zahtjev iznesen u toč. 1. da je pravno nemoguć, jer sam obrt nema pravnu osobnost, pa nije moguće utvrđivati da "nešto ne proizvodi pravni učinak prema obrtu". Upravo suprotno sporna zadužnica da itekako proizvodi pravni učinak prema I. P. kao vlasniku obrta. Konstrukcija tužbenog zahtjeva da je suprotna zakonskim propisima i odredbama Ugovora i tako postavljeni zahtjev da nije pravno moguć. Tuženik je nadalje istako i kako mu je nejasna točka IX povjesnice tužbe. Ukoliko je tužba htjela reći da se postupak naplate vodi prema I. P. kao vlasniku obrta i prema I. P. kao jamcu I, onda neka to kaže jer po istome za dugove odgovaraju I. P. kao vlasnik obrta i I. P. kao izdavatelj sredstava osiguranja. Sporna Zadužnica je dana kao sredstvo osiguranja potraživanja (ovdje tuženika) od I. P. kao vlasnika obrta i njezin pravni učinak da je i usmjeren na navedenu osobu kao vlasnika obrta. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi trošak postupka.

 

3.              Sud je u konkretnoj pravnoj stvari rješenjem poslovni broj P-10/2017-37 od 24. kolovoza 2018. odbacio tužbu (točkom I. izreke), te je tuženiku naložio da tužitelju u roku od osam dana naknadi trošak postupka u iznosu od 109.375,00 kn (točka II. izreke). Prvostupanjski sud je donio predmetnu odluku smatrajući da deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje da Bjanko zadužnica ovjerena kod JB A. K. Z. iz Z., pod brojem: OV-27113/10 od dana 30. prosinca 2010., ne proizvodi nikakve pravne učinke u odnosu na obrt P. N. P., vlasnik I. P., ne može biti predmetom utvrđenja, sukladno odredbi čl. 187. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

 

4.              Protiv navedene odluke suda od 24. kolovoza 2018. tužitelj je podnio pravovremenu žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

5.              Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Pž-6899/2018-3 od 14. svibnja 2020. uvažio je žalbu tužitelja, ukinuo rješenje ovog suda poslovni broj P-10/2017-37 od 24. kolovoza 2018. i predmet vratio na ponovni postupak. Drugostupanjski sud u svojoj ukidnoj odluci navodi da tužitelj svojim tužbenim zahtjevom na utvrđenje da bjanko zadužnica ne proizvodi pravne učinke u odnosu na samog tužitelja, zahtjeva utvrđenje nepostojanja prava (prava na naplatu izvan sklopljene predstečajne nagodbe), a što po ocjeni predmetnog suda predstavlja dopušteni tužbeni zahtjev u smislu čl. 187. st. 1. ZPP-a.

 

6.              Tužitelj je podneskom od 3. kolovoza 2020. uredio tužbu na način da je kao tuženika označio - O. banka d.d., OIB: …, S.. Označena statusna promjena da je izvršena tijekom postupka preuzimanja S. banke d.d. i evidentirana je kod nadležnog registarskog suda.

 

7.              Rješenjem ovog suda poslovni broj P-241/2020-51 od 3. rujna 2020., sukladno odredbi čl. 186.g st. 1. i st. 2. ZPP-a određen je zastoj konkretnog parničnog postupka na rok od 60 dana, a kako bi se strankama omogućilo sporazumno razrješenje spora.

 

8.              Rješenjem suda poslovni broj P-386/2020-54 od 16. studenog 2020. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari, a sukladno prijedlogu tužitelja od 13. studenog 2020.

 

9.              U ponovljenom postupku tužitelj je ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva, te svih navoda, već iznesenih tijekom postupka, kao i kod navoda iz podnesaka od 3. kolovoza 2020. (list spisa 533 do 534) i od 4. prosinca 2020. (list spisa 551 do 552). Tuženik kao poslovna banka da je jednostrano raskinuo Ugovor o kreditu zbog 36,00 kuna dospjelog duga te proglasio dospjelim odmah po raskidu Ugovora cjelokupni kredit u iznosu od 2.535.287,63 kune. Tužitelj je stava da tuženik ne može za dužnika pojedinca (ista osoba, isti OIB) prijaviti tražbinu u postupku predstečajne nagodbe i nakon toga ovršavati kao da nema predstečajne nagodbe na onome (računu) na čemu nema razlučno pravo (a koje razlučno pravo ostvaruje u ovršnom postupku pred naslovnim sudom pod brojem Ovr-148/2015 i Ovr-54/2015). Tuženik da uporno ponavlja da se radi o osobnoj zadužnici (što je nesporno), međutim ta osobna zadužnica da je zbog istoga OIB-a blokirala ne osobu, već i račun obrta. Tuženik da je temeljem označene zadužnice zatražio blokiranje računa I. P. kao fizičke osobe, znajući da FINA blokira račun fizičke osobe, ali i račun obrta – tužitelja i to jer je OIB fizičke osobe ujedno i OIB obrta. Rješenjem Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-Ovr-60/17-3 od 25. veljače 2019. godine da je odbijena žalba protivnika osiguranja (ovdje tuženika) i potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je zabranjeno Financijskoj agenciji da provodi postupak izravne naplate temeljem označene zadužnice. U točki II. izreke pravomoćnog Rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-1143/2016-4 od 09. prosinca 2016. naznačena je obveza predlagatelja osiguranja (ovdje tužitelj) da podnese tužbu protiv protivnika osiguranja. Pravni interes tužitelja za postavljanje procesno pravnoga zahtjeva koji egzistira u ovoj parnici da je dokazan i sadržajem izreke gore označenog pravomoćnog Rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-1143/2016-4 od 9. prosinca 2016. Privremenom mjerom da se privremeno reguliraju odnosi među strankama postupka, slijedom čega proizlazi da u slučaju da tužitelj nije pokrenuo ovaj parnični postupak, tuženik kao protivnik osiguranja bi više nego izvjesno zatražio od ovršnoga suda da stavi izvan snage predmetnu privremenu mjeru. U odnosu na činjenične navode tuženika (sa ročišta od 3. rujna 2020.) vezano za sadržaj postavljenoga procesno pravnoga zahtjeva tužitelj je istakao kako on ne traži utvrđenje ništetnosti označene Bjanko zadužnice, već traži utvrđenje da ta zadužnica ne proizvodi pravne učinke prema tužitelju. Označena zadužnica nije ništetna isprava, međutim tuženik kao razlučni vjerovnik koji se u postupku predstečajne nagodbe nije odrekao pravo na odvojeno namirenje da može osnovano ostvarivati svoju novčanu tražbinu prema tužitelju isključivo prodajom nekretnine na kojoj tuženik kao založni vjerovnik ima upisano založno pravo.

 

10.              Tuženik je u ponovljenom postupku ustrajao kod odgovora na tužbu, te navoda iznesenih tijekom postupka, a posebno kod navoda iz podnesak od 22. veljače 2021. (list spisa 570 do 572). Smatra da ukoliko tužitelj ima tražbinu zabrane naplate po zadužnici na računima svojeg obrta, onda da nije jasno zašto ustraje u tako postavljenom tužbenom zahtjevu, jer kada tužitelj traži da se utvrdi da konkretna zadužnica ne proizvodi nikakve pravne učinke u odnosu na njegov obrt, tada zapravo da zahtjeva utvrđenje ništetnosti sporne zadužnice čime da dokida njezino svojstvo ovršne isprave, pa i u odnosu na naplatu po privatnim računima tužitelja (koji su različiti od računa obrta). Prihvaćanjem tako postavljenog tužbenog zahtjeva u slučaju eventualne obustave ili isteka trajanja postupka predstečajne nagodbe tuženiku da bi se u potpunosti onemogućila naplata tražbine od tužitelja (odnosno njegovog obrta). Tužitelj tijekom postupka da nije dokazao postojanje neke svoje konkretne tražbine prema tuženiku jer da iz prijedloga za osiguranje donošenja privremene mjere je razvidno, kako je takvom privremenom mjerom u cijelosti konzumirana navodna nenovčana tražbina tužitelja, a tužbeni zahtjev u ovoj tužbi koja je podnesena radi opravdanja privremene mjere da nije usklađen sa tom navodnom nenovčanom tražbinom. Nadalje, iz svih navoda tužitelja proizlazi da se oni suštinski odnose na žalbene razloge iz čl. 50. Ovršnog zakona što da ukazuje na zaključak da je tužitelj kao ovršenik trebao upotrijebiti pravna sredstava iz čl. 210. Ovršnog zakona i to prijedlog za odgodu ovrhe, odnosno prijedlog za donošenje rješenja kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenom, a nakon toga ići tužbom radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tuženik je stava kako je tužitelj upotrijebio pogrešan pravni put, odnosno pravna sredstva kada je išao prijedlogom radi osiguranje nenovčane tražbine, jer u ovom postupku isti da nije dokazao postojanje bilo kakve tražbine prema tuženiku, a kamo li one iz postupka osiguranja na koje se poziva. Također smatra kako se tražbina ne može sastojati u deklaraciji (utvrđenju), već u određenoj kondemnaciji ili konstituciji, niti da se ikakva tražbina može ostvarivati parnicom radi utvrđenja. Zabrana naplate da ne može biti tražbina, već sredstvo osiguranja, a tužitelj da je pomiješao eventualnu nenovčanu tražbinu s jedne strane i sadržaj privremene mjere kojom se osigurava nenovčana tražbina. Budući da tužitelj nije dokazao osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva niti da bi se usvajanjem tužbenog zahtjeva kojim se zahtijeva utvrđenje nepostojanja prava mogla opravdati privremena mjera, budući tako postavljeni tužbeni zahtjev nema nikakve veze s navodnom nenovčanom tražbinom zabrane naplate i određenom privremenom mjerom, tuženik je predložio sudu da isti odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnih troškova sa zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja teče od presuđenja pa do isplate.

 

11.              Odredba čl. 219. st. 1. ZPP-a propisuje da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji tužbeni zahtjev ili pobija navode protivnika.

 

12.              U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju priloženu u spisu, u pribavljene spise predmeta Općinskog suda u Zadru broj Ovr-148/15 i Ovr-54/15, u spis ovog suda broj Stpn-68/14, te je službenim putem od Financijske agencije pribavljen podatak jeli ista nakon zaprimanja zadužnice jamca I. P., OIB: …, ovjerene kod javnog bilježnika pod brojem OV-27113/10, evidentirala predmetnu osnovu u Očevidniku redoslijeda naplate na teret transakcijskih računa tužiteljevog obrta, odnosno je li počela s izvršavanjem te zadužnice na računima obrta ili samo na privatnim računima I. P., OIB: …, a koji se ne odnose na obrt, kao i podatak koji je trenutni status te zadužnice.

 

13.              Općinski sud u Zadru rješenjem proslovni broj Ovr-1143/2016 od 9. prosinac 2016. radi osiguranja nenovčane tražbine i to tražbine radi zabrane naplate temeljem zadužnice izdane kao sredstvo osiguranja Ugovora o kratkoročnom kreditu, ovjerena kod Javnog bilježnika A. K. Z. iz Z., pod brojem: OV-27113/10 od dana 30. prosinca 2010. u ukupnom iznosu od 222.757,00 Eura, kao i radi naknade troškova postupka, po prijedlogu predlagatelja osiguranja (u ovoj pravnoj stvari tužitelja) protiv protivnika osiguranja (u ovoj pravnoj stvari tuženika) odredio je privremenu mjeru na način da je zabranio Financijskoj agenciji da provodi postupak izravne naplate temeljem predmetne zadužnice. Istim rješenjem u točki II. izreke Općinski sud u Zadru predlagatelja osiguranja uputio je na podizanje tužbe u roku 30 dana od dana zaprimanja predmetnog rješenja protiv protivnika osiguranja radi opravdanja predmetne privremene mjere (list spisa 16 do 20).

 

14.              Županijski sud u Zadru, rješenjem poslovni broj Gž Ovr-60/17-3 od 25. veljače 2019. odbio je žalbu protivnice osiguranja O. banka d.d. kao neosnovanu i potvrdio rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-1143/2016 od 9. prosinca 2016. (list spisa 535 do 537).

 

15.               Tužba u ovoj pravnoj stvari upućena je Trgovačkom sudu u Zadru, preko pošte preporučenom pošiljkom 9. siječnja 2017., dok je stvarno zaprimljena kod suda 10. siječnja 2017., slijedom čega proizlazi da je ista podnesena u roku iz točke II. izreke rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-1143/2016 od 9. prosinca 2016.

 

16.              U konkretnoj pravnoj stvari tužitelj tužbom zahtjeva da sud prihvati njegov deklaratorni  tužbeni zahtjev i to da Bjanko zadužnica ovjerena kod JB A. K. Z. iz Z., pod brojem: OV-27113/10 od 30. prosinca 2010., ne proizvodi nikakve pravne učinke u odnosu na obrt P. N. P., vlasnik I. P., dakle u odnosu na samog tužitelja.

 

17.              Navedeno iz razloga jer da je predmetnom zadužnicom jamca platca I. P. kao fizičke osobe blokiran račun obrta u vlasništvu tog istoga I. P., a koji je u svojstvu vlasnika obrta zaključio sa tuženikom Ugovor o kratkoročnom kreditu broj: …., dana 28. prosinca 2010., solemniziran po JB A. K. Z. iz Z., dana 30. prosinca 2010., pod brojem: OV-27116/10 (lista ispisa 5 do 12). 

 

18.              Sporna Bjanko zadužnica ovjerena kod JB A. K. Z. iz Z., pod brojem: OV-27113/10 od 30. prosinca 2010. (lista ispisa 14), izdana je kao sredstvo osiguranja novčane tražbine koja proizlazi iz djelatnosti koju tužitelj profesionalno obavlja. Kao jamac platac I. na označenoj zadužnici je naznačen I. P., što i nije sporno među strankama.

 

19.              Iz Očevidnika o redoslijedu plaćanja sa obračunatom kamatom Financijske agencije od 19. lipnja 2015. proizlazi da je temeljem osnove za plaćanje – zadužnice – OV- 27113/10 blokiran račun ovršenika I. P. u iznosu od ukupno 1.750.362,56 kn (list spisa 4).

 

20.              Među strankama nisu sporne ni slijedeće činjenice:

-              da je tužitelj 31. listopada 2013. Financijskoj agenciji podnio prijedlog za otvaranje postupka predstečajne nagodbe,

-              da je Financijska agencija, Nagodbeno vijeće 13. studenog 2013. donijelo rješenje o privremenoj mjeri kojom se nalaže Financijskoj agenciji da zastane sa postupcima ovrhe i osiguranja koji su pokrenuti nad tužiteljem, te se tužitelju dopušta raspolaganje s novčanim sredstvima po računu prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe,

-               da je Financijska agencija, Nagodbeno vijeće 17. veljače 2014. donijelo rješenje o otvaranju postupka predstečajne nagodbe nad tužiteljem, te pozvalo vjerovnike da prijave svoje tražbine,

-              da je tuženik prijavio potraživanje u postupku predstečajne nagodbe i u prijavi je jasno naznačio da se ne odriče svog prava na odvojeno namirenja na nekretninama i pokretninama na kojima ima razlučno pravo,

-               da je tražbina tuženika unesena i u tablicu obveza od strane dužnika u predstečajnoj nagodbi,

-               da je Financijska agencija, Nagodbeno vijeće 15. rujna 2014. donijelo rješenje kojim se utvrđuje da su za plan financijskog restrukturiranja glasovali vjerovnici čije tražbine prelaze 2/3 vrijednosti svih utvrđenih tražbina,

-              da je tuženik Financijskoj agenciji 25. studenog 2014. podnio na naplatu zadužnicu jamca I. P., OIB:…., ovjerenu kod javnog bilježnika pod brojem OV-27113/10 i to radi naplate iznosa do 1.672.262,55 kn što da predstavlja iznos dospjelih obveza po kreditu broj …. na dan 25. studenog 2014.,

-              da je rješenjem Trgovačkog suda u Zadru, broj Stpn-68/2014-22 od 12. svibnja 2015. odobrena predstečajna nagodba po prijedlogu dužnika I. P. vlasnika obrt P..

 

21.              Tuženik je navedenu tražbinu prijavio u predstečajnom postupku nad dužnikom pojedincem (list spisa 431 do 433), a istu tražbinu ovršava i temeljem označene zadužnice, iako svoje razlučno pravo ostvaruje u ovršnim postupcima pred Općinskim sudom u Zadru poslovni broj Ovr-148/2015 (lista spisa 83 do 255) i Ovr-54/2015 (lista spisa 268 do 421).

 

22.              Iz očitovanja Financijske agencije od 2. veljače 2021. proizlazi da je osnova OV-27113/10 dana 27. studenog 2014. evidentirana na teret svih računa ovršenika I. P.. Budući je osnova donesena 29. prosinca 2010. ista da je sukladno čl. 70. st. 2. Ovršnog zakona koji je izmijenjen Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona iz 2005. (Narodne novine broj 88/05 od 20. srpnja 2005.) evidentirana na cjelokupnoj imovini ovršenika. U prilogu svog očitovanja Financijska agencija dostavila je presliku predmetne zadužnice i specifikaciju izvršenja iste iz koje proizlazi da je do 29. siječnja 2021. sa računa ovršenika I. P., OIB: …, zaplijenjen iznos od ukupno 50.898,47 kn. Financijska agencija je uz svoje očitovanje dostavila i presliku rješenja Općinskog suda u Zadru broj Ovr-1143/2016-4 od 9. prosinca 2016. kojim je određena privremena mjera u odnosu na osnovu OV-1143/2016., a koje rješenje je zaprimila 15. prosinca 2016. (list spisa 558 do 566).

 

23.              U ovoj pravnoj stvari je nesporno, da je temeljem Ugovora o kreditu dano sredstvo osiguranja (bjanko zadužnica) u kojem je fizička osoba I. P. označen kao jamac platac u odnosu na dužnika I. P., kao vlasnika obrta. Obrt predstavlja samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti, obrt nije ni fizička, ni pravna osoba, slijedom čega isti ne može sudjelovati u pravnom prometu, niti biti stranka u postupku, već to može samo obrtnik kao fizička osoba koja obavlja jednu ili više tih djelatnosti u svoje ime i za svoj račun. Po mišljenju suda u pravu je tužitelj kada tvrdi da obrtnik ne može biti jamac samom sebi, on je uvijek dužnik, obzirom da je obrt uvijek ista osoba kao vlasnik obrta. U pravnom poretku, osoba dužnika i osoba jamca platca različiti su pravni subjekti jer u protivnom dodatno osiguranja tražbine kroz jamstvo ne bi ni imalo svrhu.

 

24.              Financijska agencija zbog nesporne činjenice istovjetnog osobnog identifikacijskog broja (OIB), a postupajući sukladno zahtjevu tuženika od 25. studenog 2014., dana 27. studenog 2014. blokirala je sve račune fizičke osobe I. P., ali i račun obrta vlasništvo I. P..

 

25.              Nakon nastupa pravomoćnosti Rješenja Trgovačkog suda u Zadru, broj: Stpn-68/2014-22 od 12. svibnja 2015. kojim je odobrena predstečajna nagodba za obrt P. N. P., žiro račun obrta bio je i dalje blokiran temeljem označene Bjanko zadužnice, a što je protivno čl. 51. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi. Zbog postojanja označene blokade tužitelj nije mogao nastaviti poslovanje (nabavu repromaterijala, sirovine, nije mogao vršiti bilo kakva plaćanja) pa je i sama svrha predstečajne nagodbe nad dužnikom pojedincem propala. Ove navode tužitelja, tuženik tijekom postupka nije osporio.

 

26.              Odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine broj: 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 78/15 i 71/15) propisani su pravni učinci sklopljene predstečajne nagodbe pa tako i pravni učinak na ovršne isprave koje se odnose na tražbine iz predstečajne nagodbe. Tuženik kao razlučni vjerovnik nije se odrekao prava na odvojeno namirenje svoje tražbine osigurane razlučnim pravom u predstečajnom postupku nad tužiteljem, slijedom čega onda, isti takvu svoju osiguranu tražbinu i može namiriti isključivo samo na predmetu na kojem ima to razlučno pravo, a koje razlučno pravo u konkretnom slučaju i ostvaruje u ovršnim postupcima pred Općinskim sudom u Zadru poslovni broj Ovr-148/2015 i Ovr-54/2015, što i nije sporno među strankama. Dakle, tuženik ne može u predstečajnom postupku za dužnika pojedinca (isti OIB, ista osoba) prijaviti tražbinu i nakon toga ovršavati kao da nema predstečajne nagodbe na onom sredstvu (računu) na čemu isti nema razlučno pravo. Isti može ostvarivati svoju novčanu tražbinu prema tužitelju samo isključivo prodajom nekretnine na kojoj kao razlučni vjerovnik ima upisano založno pravo. U suprotnom tuženik bi se isplatom novčanih sredstava zaplijenjenih temeljem sporne zadužnice mogao namiriti iz preostale imovine tužitelja, na kojoj nema razlučno pravo, a čime bi doveo u pitanje ravnopravnost ostalih vjerovnika koji su sudjelovali u postupku predstečajne nagodbe nad tužiteljem i čije su tražbine utvrđene u tom istom postupku. Drugim riječima kada se tuženik očitovao da se ne odriče prava na odvojeno namirenje, tada isti tu svoju tražbinu može ostvariti samo na onome na čemu ima pravo na odvojeno namirenje, pa slijedom navedenog tuženik onda ne bi imao pravo da istu tražbinu naplaćuje i temeljem osnove za plaćanje – ovdje sporne zadužnice ovjerena kod JB A. K. Z. iz Z., pod brojem: OV-27113/10 od 30. prosinca 2010.

 

27.              Po ocijeni suda neosnovani su navodi tuženika da tužitelj u konkretnoj pravnoj stvari nije mogao podnijeti tužbu sa deklaratornim tužbenim zahtjevom jer da se tražbina ne može sastojati u deklaraciji (utvrđenju), već u određenoj kondemnaciji ili konstituciji. Navedeno iz razloga jer je Općinski sud u Zadru, u svom rješenju od 9. prosinca 2016. tužitelja kao predlagatelja osiguranja uputio na pokretanje parnice radi opravdanja predmetne privremene mjere. U navedenom rješenje predmetni sud, tužitelju nije naložio kakvu vrstu tužbu tj. tužbenog zahtjeva isti mora podnijeti radi opravdanja privremene mjere koju je taj sud i odredio, a niti je navedeno propisano odredbama Ovršnog zakona. Tužitelj je sukladno navedenom rješenju trebao podnijeti tužbu u određenom roku, što je isti i učinio, i što nije sporno.

 

28.              Sukladno čl. 187. st. 1. ZPP-a tužitelj može u tužbi tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakvoga prava ili pravnoga odnosa. Za podizanje takve tužbe tužitelj mora dokazati da ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakvoga prava ili pravnoga odnosa ili ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe (st. 2.). Tužitelj je po ocjeni suda dokazao svoj pravni interes za podizanje konkretne tužbe jer je s uspjehom dokazao da je tuženik nakon donošenja rješenja Nagodbenog vijeća Financijske agencije kojim se utvrđuje da su za plan financijskog restrukturiranja glasovali vjerovnici čije tražbine prelaze 2/3 vrijednosti svih utvrđenih tražbina) neosnovano podnio Financijskoj agenciji zahtjev za naplatu temeljem osnove za plaćanje – Bjanko zadužnica ovjerena kod JB A. K. Z. iz Z., pod brojem: OV-27113/10 od dana 30. prosinca 2010., na iznos od 222.757,00 Eura.

 

29.              Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno tužbeni zahtjev tužitelja ukazuje se osnovanim u cijelosti, slijedom čega je sud i odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

 

30.              Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164.   ZPP, a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/2014, 118/2014, 107/2015 nadalje Tarifa, sukladno Tbr.48.toč.3. i Tbr.50. iste), vrijednošću predmeta spora koji iznosi 1.750.000,00 kn, te sukladno popisanom trošku tužitelja (list spisa 263 i 594).

 

31.              Tužitelj je ukupno na ime troškova postupka zatražio iznos od 299.843,75 kn. Istome je kao osnovan priznat trošak postupka koji se sastoji od pristupa na ukupno 7 ročišta (19.6.2017., 26.9.2017., 17.11.2017., 21.6.2018., 3.9.2020., 28.1.2021. i 11.3.2021.) svaki pristup u iznosu od 17.500,00 kn sukladno Tbr.9/1 Tarife, za sastav tužbe u iznosu od 17.500,00 kn sukladno Tbr.7/1 Tarife, za sastav podneska od 1.6.2017. u iznosu od 17.500,00 kn sukladno Tbr.8/1 Tarife (očitovanje na odgovor na tužbu), za sastav 3 podneska (15.9.2017., 3.8.2020. i 4.12.2020.) za svaki iznos od 500,00 kn sukladno Tbr.8/3 Tarife, za sastav žalbe protiv rješenja suda od 24. kolovoza 2018. u iznosu od 8.750,00 kn sukladno Tbr.10/5 Tarife, što ukupno iznosi 167.750,00 kn, a kojem iznosu treba pribrojiti i daljnji iznos od 41.750,00 kn na ime 25% PDV-a sukladno Tbr.42 Tarife, što ukupno iznosi 209.687,50 kn. Sud je nadalje tužitelju priznao i zatraženi trošak na ime sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 5.000,00 kn sukladno Tar.br.1.st.1. Tarife sudskih pristojbi (Narodne novine broj 26/03, 125/11 i 157/13) i za presudu u iznosu od 5.000,00 kn sukladno Tar.br.2.st.1. Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 53/19). Slijedom navedenog tužitelju je ukupno na ime troškova postupka priznat iznos od 219.687,50 kn.

32.              Tužitelj je u preostalom dijelu zatraženog troška postupka i to u iznosu od 80.156,25 kn odbijen kao neosnovan. Navedeno iz razloga jer je sud istome za sastav podnesaka od 15.9.2017., 3.8.2020. i 4.12.2020. i to za svaki priznao iznos od ukupno 625,00 kn (500,00 kn +25% PDV) jer je ocijenio da se radi o podnescima iz Tbr.8/3 Tarife (tužitelje se istima očitova na tijek postupka, kao i dostavu dokumentacije pribavljene od FINA-e), a ne o podnescima iz Tbr.8/1 Tarife, a kako je to zatražio tužitelj. Slijedom navedenog tužitelj je u ovom dijelu odbijen za iznos od ukupno 63.750,00 kn. Sud tužitelju nije priznao ni više zatraženi trošak za sastav žalbe protiv rješenja suda od 24. kolovoza 2018. Tužitelj je za navedenu radnju zatražio iznos od ukupno 27.343,75 kn (21.875,00 + 25% PDV). Međutim, za sastav žalbe protiv rješenja tužitelj ima pravo na nagradu iz Tbr.10/5 Tarife koji propisuje da za sastavljanje žalbe protiv rješenja, odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. t. 1., 3. i 6. Tarife, zbog čega je onda tužitelj u ovom dijelu odbijen za iznos od 16.406,25 kn. Uzimajući u obzir naprijed navedeno odlučeno je kao u točki III. izreke presude.

U Zadru 29. travnja 2021.

                                                                              Sutkinja

                                                                                                                     Ana Markač

 

 

 

 

 

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 8 (osam) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno, u 3 (tri) primjerka. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

 

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku po punomoćniku
3. U spis