Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split Pn-474/2017-26

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Dunji
Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. S. iz R.
N., H.-H. str 1, 60528 F. A. M. O.:…..
zastupane po punomoćniku M. Ž., odvjetniku u S., protiv tuženika
S. O. d.o.o. S. O.:…., zastupanog po punomoćniku
D. S., odvjetniku u S., zbog naknade štete, nakon održane glavne i
javne rasprave, zaključene dana 26. ožujka 2021. u nazočnosti stranaka, a pozivom
na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07,
84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, nadalje u
tekstu: ZPP) dana 29. travnja 2021.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se u cijelosti zahtjev tužiteljice a koji glasi:

"1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti
tužiteljici iznos od 35.000,00 kuna sve sa zakonskom zateznom kamatom koja na
dosuđeni iznos teče od dana prestanka liječenja odnosno od dana 01. siječnja 2015.
pa do dana isplate po stopi koja se određuje sukladno eskontnoj stopi Hrvatske
narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem
polugodištu uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi
tužiteljici parnični trošak."

II. Nalaže se tužiteljici A. S. O.:…. isplatiti tuženiku
S. O. d.o.o. S. O.:….. ovom parnicom prouzročeni
trošak u iznosu od 8.600,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja
na dosuđeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po
stopi iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje, za svako
polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2 Pn-474/2017-26

Obrazloženje

U tužbi koja je zaprimljena kod ovog suda dana 9. listopada 2017. tužiteljica je
navela kako je dana 19. kolovoza 2013. kao invalid bila na plaži na Žnjanu i to
obilježenoj plaži za invalide. Kritične prigode dogodila se nezgoda, ozljeda desne
potkoljenice, kada joj je suncobran pao na nogu. Zbog posljedica teške ozljede bila je
izložena operativnim zahvatima i liječenju do kraja 2014. Navela je nadalje da se
obratila tuženiku radi mirnog rješenja ovog predmeta, ali se tuženik oglušio na njen
zahtjev. Tužiteljica je stoga predložila da sud provede raspravu i potom joj dosudi
naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u ukupnom iznosu od 35.000,00 kuna
(12.000,00 kuna za pretrpljene bolove, 10.000,00 kuna za pretrpljeni strah, 3.000,00
kuna na ime tuđe pomoći i njege i 2.000,00 kuna za troškove liječenja). Ujedno je
zatražila da se tuženika obveže i na plaćanje kamata na dosuđeni iznos od 1.
siječnja 2015. kao i parničnog troška.

U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega istakao prigovor zastare smatrajući
da je, u konkretnom slučaju, nastupila zastara za 3 godine, odnosno u svakom
slučaju za 5 godina od kada je šteta nastala. Opreza radi usprotivio se i materijalnim
dokazima koji su po njemu, proturječni, odnosno nepodobni za raspravljanje.
Tužiteljica da ničim nije dokazala da bi štetu pretrpjela i u kojoj visini. Osim toga da je
tuženik na plaži, na kojoj se štetni događaj dogodio, postavio tablu s upozorenjem da
se korištenje sadržaja plaže vrši na vlastitu odgovornost korisnika. Šteta je nastala
kao rezultat više sile u vidu iznenadnog naleta snažnog vjetra s pijavicom koji je
srušio suncobran. Predloženo je tužbu i tužbeni zahtjev odbiti.

Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom nalaza Specijalne bolnice za
kirurgiju, urologiju i ortopediju, S. bolnice S. S. od 23. rujna 2014.,
odštetnog zahtjeva kojeg je 25. veljače 2015. pun. tužiteljice uputio tuženiku, dviju
fotografija sa mjesta događaja, jednog medicinskog nalaza na njemačkom jeziku i u
prijevodu – otpusnog pisma od 31. listopada 2013., očitovanja D.
hidrometeorološkog zavoda od 31. kolovoza 2018., liječničke potvrde u prijevodu s
njemačkog jezika od 1. srpnja 2020., očitovanja Kliničkog bolničkog centra Split od

11. prosinca 2020. te dopunu očitovanja od 15. veljače 2021. sa prilogom i očitovanja
KBC Split od 1. ožujka 2021. Saslušan je svjedok M. S., a na davanje nalaza
i mišljenja pozvana je i vještakinja ortoped, dr. D. T..

Tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan. Stranke su popisale parnični trošak.

Među strankama sporan je osnov i visina zahtjeva te je tuženik uz navedeno
prigovorio i tome da je do nezgode došlo uslijed utjecaja više sile ali i krivnje
tužiteljice, obzirom da je sadržaj plaže koristila na vlastitu odgovornost temeljem
javno i jasno istaknute table "korištenje sadržaja plaže na vlastitu odgovornost".
Prigovorio je i zastari potraživanja.

Odredbom čl.19.st.2. ZOO-a propisano je da se pod pravima osobnosti, kad je
u pitanju fizička osoba, podrazumijevaju pravo na život, tjelesno duševno zdravlje,
ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i
drugo. Prema odredbi čl.1100.st.1. ZOO-a sud će u slučaju povrede prava osobnosti,
ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu
novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je
stavkom 2. istog članka propisano da će sud prije odlučivanja o visini pravične
novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli,
duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne
pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

3 Pn-474/2017-26

Temeljem čl.1095.st.1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši
zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u
vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.
Odredbama čl.1085.st.1. i 4. te čl.1090. ZOO-a određuju se uvjeti za dosudu
naknade imovinske štete kao i obim te naknade. U njima je propisano da je
odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala,
s tim da će sud, između ostalog, dosuditi oštećenom naknadu u novcu kad on to
zahtijeva. Tu će naknadu sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije
uzrokovane štete, dosuditi u svoti koja je potrebna da se materijalna situacija
oštećenom dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje
(potpuna naknada).

Valja naglasiti da je zbog tuženikovog prigovora zastare u postupku valjalo
utvrditi je li doista došlo do zastare obzirom da je u odredbi čl.230.st.1. ZOO-a
propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za 3 godine od kada je oštećenih
doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. Doduše, odredbom st.2. istog članka
ZOO-a propisano je da u svakom slučaju tražbina zastarijeva za 5 godina od kada je
šteta nastupila.

Zbog ponašanja tužiteljice tijekom ovog postupka, posebno se spominje i
odredba čl.10.st.1. ZPP-a, a koja propisuje kako je sud, stranke ali i drugi sudionici u
obvezi nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa
što manje troškova. Polazeći od pravila tereta dokazivanja tužiteljicu se upućuje i na
odredbu čl.299.st.1. ZPP-a koja propisuje da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru
na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje
svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se
izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke.

Govoreći u prethodnom pasusu o ponašanju tužiteljice, sud je mislio na njezin
potpuni pasivitet, jer unatoč činjenici da ju je sud višekratno pozivao da dostavi
medicinsku dokumentaciju, kako bi se njezina šteta mogla objektivizirati ili bar da
predloži dokaz na koji način bi sud mogao isto utvrditi, tužiteljica se na te pozive
oglušila te jedino što je u postupku je dostavila liječnika kod kojeg se liječi u Republici
Njemačkoj, da je njihov pacijent od 2014. te da niti ima niti je ikada imala diabetes
mellitus. Tužiteljica je putem svog punomoćnika predložila da se medicinska
dokumentacija pribavi od KBC Split gdje joj je po ozljeđivanju pružena medicinska
skrb. KBC Split izvijestio je sud, dopisom od 11. prosinca 2020., da samo temeljem
osobnih podataka tužiteljice, uvidom u Centralni upis pacijenata, nije bilo moguće
pronaći da je bila liječena u KBC Split, ni na stacionaru ni ambulantno. KBC Split
dostavio je i dodatno očitovanje 15. veljače 2021. uz dokaz – knjigu protokola HKP-a
tek o tome da je tužiteljica doista bila liječena na HKP 19. kolovoza 2013. Nakon toga
sud je ponovno od KBC Split zatražio medicinsku dokumentaciju koja je sastavljena

19. kolovoza 2013., a odnosi se na tužiteljicu, međutim, od Odsjeka pravnih poslova
KBC Split, sud je obaviješten da u 2013. KBC Split nije bio u tzv. BIS-u (bolničkom
informacijskom sustavu), slijedom čega nije bio u mogućnosti pohranjivati kopije
specijalističkih nalaza. Isti su nalazi, nakon završene medicinske obrade, uručeni
pacijentici, odnosno, u konkretnom slučaju tužiteljici.

Iz svega naprijed navedenog jasno je razvidno da sud nije mogao ispitati
tvrdnju tužiteljice o tome kako je njezino liječenje završeno krajem 2014., odnosno,
nije mogao ispitati prigovor tuženika o zastari tužiteljičinog potraživanja naknade
štete, jer uslijed nedostatka medicinske dokumentacije, naprosto nije bilo moguće
utvrditi kada je liječenje tužiteljice završeno. No unatoč tome što sud nije mogao na
valjani način odlučiti o prigovoru tuženika o zastari tužiteljičinog potraživanja, tužbeni

4 Pn-474/2017-26

zahtjev je valjalo odbiti upravo zbog potpunog pasiviteta tužiteljice u dokazivanju
štete i štetnih posljedica te datuma kada je njezino liječenje konačno i završeno.
Tijekom postupka sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka M. S. na
okolnost samog događaja, odnosno okolnosti koje su do ozljeđivanja tužiteljice
dovele. Pribavljeno je i očitovanje Državnog hidrometeorološkog zavoda o stanju
vremena na dan 19. kolovoza 2013. Iz navedenih dokaza tj. dokaza saslušanjem
svjedoka S., moglo se utvrditi da se kritičnog dana 19. kolovoza 2013. dogodila
nesreća u kojoj je njegova majka, tužiteljica, nastradala. M. S. je kazao kako
je njegova majka – tužiteljica preživjela teški moždani udar zbog čega je imala
posljedice paralize na desnoj strani tijela. Toga dana da su se došli osvježiti na more.
Svoju majku – tužiteljicu, posjeo je ispod suncobrana i u jednom trenutku, kazao je
dalje M. S., podigao se silan vjetar koji je iščupao dršku suncobrana, jedno
vrijeme se vrtio u zraku, a potom se s drškom zabio u majčinu nogu, u potkoljenični
dio. Drugi dokaza o ovoj nesreći tužiteljica nije predložila, osim tvrdnje da je zbrinuta
u KBC Split, a koje zbrinjavanje je KBC potvrdio, tj. potvrđeno je da je baš toga dana
zaprimljena A. S., radi pada suncobrana po nozi, na plaži Žnjan. Što se pak
tiče očitovanja Državnog hidrometeorološkog zavoda, za naglasiti je kako su isti u
svome očitovanju naveli da u Splitu, kritičnog 19. kolovoza 2013., nije bilo oborina i
nije bilo izdanih nikakvih upozorenja. Dan da je bio sunčan, vedar i vruć, sa slabim
burinom noću te umjerenim maestralom kroz dan.

Tijekom postupka pozvana je i stalna sudska vještakinja, ortoped, dr. D.
T., koja je dala svoje očitovanje na ročištu za glavnu raspravnu od 26. studenog

2020. na način da je kazala da je medicinska dokumentacija prilično oskudna i
manjkava za davanje mišljenja, prvenstveno zato što nema medicinske
dokumentacije neposredno nakon obrade. Vještakinja je nadalje u spisu pronašla
nalaz od 23. rujna 2014., koji je tužiteljici ocijenio tjelesna oštećenja na račun
razgovora s njom i tada se spomenula ozljeda desne potkoljenice kada joj je pao
suncobran na nogu i opisuje se liječenje koje je trajalo do 11. listopada 2014.
Slijedom svega naprijed navedenog, upravo zbog toga što je tužiteljica tijekom
ovog postupka bila u potpunosti pasivna u ponašanju te nije doprinijela dokaze koji bi
kod suda stvorili čvrsto uvjerenje i nedvojben stav da joj se nezgoda u kojoj je
ozlijeđena dogodila baš na načini na koji to ona opisuje i štetne posljedice da su baš
takve po njezino zdravlje da joj je pravilno i pravično dosuditi baš iznos od 35.000,00
kuna zbog štetnih posljedica, sud je odbio njezin zahtjev u cijelosti. Niti jednu njezinu
tvrdnju iz tužbe, naime, sud nije mogao raspraviti ili ispitati, a time niti obvezati
tuženika na plaćanje odštetnog zahtjeva i troškova postupka.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl.154. ZPP-a, dok je visina
odmjerena uz primjenu Tbr7.toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07,
148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, nadalje u tekstu: Tarifa). Tuženiku je
parnični trošak priznat za slijedeće obavljene radnje:

Ukupan zbir od 825 bodova pomnožen je s iznosom od 10,00 kn koliko iznosi
vrijednost jednog boda, a potom je dobivenom iznosu od 8.250,00,00 kn dodan još i
iznos sudske pristojbe na odgovor na tužbu u visini od 350,00 kuna. Zbrajanjem
naprijed navedenih iznosa dobiven je ukupan iznos od 8.600,00 kn koliko će
tužiteljica morati platiti tuženiku po osnovi prouzročenog parničnog troška, kao
stranka koja je postupak izgubila u cijelosti.

5 Pn-474/2017-26

Radi naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu, 29. travnja 2021.

S U D A C

Dunja Ljubičić

Pravna pouka: Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od
15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za drugostupanjski
sud, u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužiteljice
- pun. tuženika
- u spis