Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
1
Broj: Jž-1030/2019
REPUBLIKA HRVATSKA |
|
Visoki prekršajni sud Republike HrvatskeZagreb |
|
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Popović kao predsjednice vijeća, te Siniše Senjanovića i Koraljke Bašić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe xx d.d., zbog prekršaja iz članka 225. stavak 1. Zakona o strancima (Narodne novine broj 130/11, 74/13, 69/17, 46/18, 66/19 i 53/20), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe xx, protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici broj 25. Pp J-36/2019 od 18. ožujka 2019., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe xx d.d. i potvrđuje se pobijana presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljena pravna osoba xx d.d. obvezuje se naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 500,00 (petsto) kuna u roku 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
Stoga prvenstveno valja navesti da suprotno ponovljenoj obrani u žalbi, po ocjeni ovog suda, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravna je odluka prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica.
Nije u pravu okrivljena pravna osoba kada ističe da se u konkretnom slučaju radilo o zabludi o okolnostima koje isključuju protupravnost.
Odredbom članka 30. stavak 3. Prekršajnog zakona, propisano je da nema prekršaja iako je njegova propisana obilježja počinitelj ostvario s namjerom, ako je u vrijeme počinjenja djela pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi djelo bilo dozvoljeno da su one stvarno postojale.
S tim u vezi, okrivljena pravna osoba niti u obrani, a niti u žalbenim navodima ne dovodi u sumnju da je u inkriminirano vrijeme kao zrakoplovni prijevoznik na letu broj xx iz B. dovezla strane državljane, nositelje putne isprave Irana, a koji nisu posjedovali valjanu vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku.
Imajući u vidu da je Vlada Republike Hrvatske na temelju članka 2. i 3. Odluke broj 565/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014., na sjednici održanoj 10. srpnja 2014., donijela Odluku o jednostranom priznavanju određenih isprava kao jednakovrijednih hrvatskoj vizi ili namjeravani boravak za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana (Narodne novine broj 84/14), kojom je u točci II. propisano da se kao jednakovrijedne hrvatskoj vizi, za tranzit ili namjeravani boravak na području Republike Hrvatske koji ne prelazi 90 dana u svakom razdoblju od 180 dana, a koju su izdale države članice Europske unije i pridružene države koje u potpunosti primjenjuju schengensku pravnu stečevinu, neovisno o državljanstvu nositelja tih isprava, priznaju jedinstvena viza koja vrijedi za čitavo područje država Schengenskoga prostora valjana za dva ili više ulazaka, viza s ograničenom područnom valjanošću izdana nositelju putne isprave što je ne priznaju jedna ili više, ali ne sve države Schengenskog prostora, a koja vrijedi za područje država koje priznaju tu putnu ispravu, valjanu za dva ili više ulazaka, dugotrajna viza za boravak dulji od 90 dana, te dozvola boravka kako je definirana u članku 2. točci 15. Uredbe (EZ) broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kojom se uspostavlja Zakonik Zajednice o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama), jasno je da državljani Irana koje je okrivljena pravna osoba kao prijevoznik dovezla u Republiku Hrvatsku, nisu imali valjanu vizu za ulazak u Republiku Hrvatsku.
Iz svega navedenog, ne mogu se prihvatiti osnovanima žalbeni navodi okrivljene pravne osobe da se u konkretnom predmetu radilo o zabludi o okolnostima koje isključuju protupravnost, budući u konkretnoj situaciji nisu postojale nikakve okolnosti za koje je okrivljena pravna osoba pogrešno smatrala da postoje, a zbog kojih bi, da su stvarno postojale, u Republiku Hrvatsku mogla dovesti osobu koja ne posjeduju valjanu vizu.
Jednako tako, žalbeni navodi o nejasnim i različitim tumačenjima odredbi TIMATIC-a, nisu i ne mogu biti razlog za otklanjanje prekršajne odgovornosti okrivljene pravne osobe.
Nije u pravu žaliteljica kada navodi da je u konkretnom slučaju odluku o prekršaju donijelo upravno tijelo, budući se odluka temelji isključivo na dopisu Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Navedeni dopis dostavljen je na traženje suda, kako bi se provjerili navodi obrane, a potom je sud valjanom analizom svih izvedenih dokaza donio odluku o prekršaju i istu obrazložio.
Jednako tako valjano je obrazloženo odbijanje dokaznog prijedloga okrivljene, te se stoga nikako ne može raditi o povredi prava na obranu, već eventualno pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju uslijed neprovođenja tog dokaza, a što u ovom žalbenom postupku nije utvrđeno.
Slijedom navedenog, žalba okrivljene pravne osobe koja je sadržajno i smisleno usmjerena na zakonski osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljene pravne osobe, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini izrečenoj prvostupanjskom presudom, primjerena stupnju krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
Za predmetni prekršaj Zakonom o strancima je propisano da će se prijevoznik kazniti novčanom kaznom u iznosu od 23.000,00 kuna, za svakog prevezenog državljanina treće zemlje, pa je jasno da je prvostupanjski sud okrivljenoj pravnoj osobi izrekao novčanu kaznu u zakonom propisanom fiksnom iznosu, obzirom da nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje blaže kazne.
Stoga u odnosu na iznesen osobni dojam okrivljene pravne osobe u pogledu problema u poslovanju i obveza većinskog vlasnika u smislu oslobođenja od kazne, moguće je tek odgovoriti na način da navedene okolnosti nisu propisane kao ekskulpirajuće od prekršajne odgovornosti za počinjen prekršaj, pa tako i onaj iz članka 225. stavak 1. Zakona o strancima.
Zapisničarka: Predsjednica vijeća:
Koraljka Polak Medaković, v.r. Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Velikoj Gorici u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenu pravnu osobu i tužitelja.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.