- 1 -

                                  Broj: Jž-4443/2021

                               

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Siniše Senjanovića kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Koraljke Bašić kao članica vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv prvookrivljene političke stranke xx i dr., zbog prekršaja iz članka 15. kažnjivog po članku 35. Zakona o ravnopravnosti spolova („Narodne novine“ broj: 82/08, 69/17), odlučujući o žalbi prvookrivljene političke stranke xx zastupane po Odvjetničkom društvu xx iz D. podnijete protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj: 4. Pp G-148/2019 od 17. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 29. travnja 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

              I              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene političke stranke xx i prvostupanjska presuda se potvrđuje u odnosu na tu okrivljenu.

 

II              Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13,157/13, 110,15, 70/17,118/18), okrivljena politička stranka xx obvezna je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 500,00 (petsto) kuna,  u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

 

1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku, broj: 4. Pp G-148/2019 od 17. ožujka 2021., proglašeni su krivima prvookrivljena xx,  drugookrivljena xx, trećeokrivljena xx  i četvrtookrivljena  xx zbog prekršaja iz članka 15. kažnjivog po članku 35. Zakona o ravnopravnosti spolova, činjenično opisanog u izreci te im je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, koju su kaznu dužni platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

 

Istom presudom okrivljenici su obvezani na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

 

2. Protiv te presude okrivljena politička stranka xx je pravodobno po braniteljima podnijela žalbu pobijajući presudu u cijelosti iz svih zakonom predviđenih razloga.

 

Žaliteljica predlaže da se pobijana presuda ukine i i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Rješavajući o žalbi, ovaj Sud je ispitao pobijanu presudu u smislu navoda žalbe i odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona i utvrdio da nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, da nije nastupila zastara prekršajnog progona, a nisu niti počinjene one bitne povrede postupka na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

5. Žaliteljica u bitnom ističe kako nije utvrđeno da se u konkretnom slučaju radilo o trećim (ili nekim drugim) redovitim izborima od stupanja na snagu zakona pa je upitno i ima li odgovornosti prema odredbi članka 35. navedenog Zakona, te da sud nije izveo dokaz ispitivanjem svjedoka N.S. na okolnost je li okrivljeni vodio računa o uravnoteženoj zastupljenosti žena i muškaraca. Osim toga smatra da je novčana kazna previsoka jer sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti.

 

Suprotno tim žalbenim navodima prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka naveo sve provedene dokaze, dao je ocjenu provedenih dokaza te je pravilno utvrdio da su okrivljene počinile prekršaj koji im je stavljen na teret.

 

Okrivljene političke stranke su se branile kako su dostavile zajedničku kandidacijsku listu za izbor članova županijske skupštine dubrovačko-neretvanske županije za lokalne izbore koji su se trebali održati 21.5. 2017. na kojoj je od 41 kandidata bilo samo 12 žena. Trećeokrivljena xx  i četvrtookrivljena  xx su isticale su da su na listama sudjelovale samo sa dva kandidata, dok je drugookrivljena xx sudjelovala sa tri kandidata te su isticale da nije ista odgovornost između njih i prvookrivljene xx, a prvookrivljena xx je isticala da su poduzimali sve da bi zastupljenost muškaraca i žena bila ravnomjerna, te da su nagovarali, poticali i lobirali, ali bez uspjeha, a da se to nastojanje vidi i iz postotka zastupljenih žena (gotovo 30%). Žaliteljica dakle, smatra kako je poduzela sve u njenoj moći da poštuje zakon.

 

6. Prvostupanjski sud je cijenio obrane okrivljenih političkih stranaka, u kojem one de facto priznaju prekršaj, u dokaznom postupku je čitao dokumentaciju spisa te je ocjenom svih dokaza, svakog posebno pa svih dokaza zajedno dovodeći ih u međusobnu vezu, donio pravilnu odluku o krivnji okrivljenih političkih stranaka za inkriminirani prekršaj.

 

Naime, člankom 15. Zakona o ravnopravnosti spolova propisano je da će se promicati ravnopravno sudjelovanje žena i muškaraca u tijelima zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti uključujući javne službe i dr.  Da bi se taj cilj ostvario uvodit će se posebne mjere kada je zastupljenost jednog spola osjetno neuravnotežena, a smatra se da je osjetno neuravnotežena  kada je zastupljenost jednog spola niža od 40%, kao što je u ovom predmetu slučaj.

 

Slijedom navedenog je nedvosmislena odredba i kažnjive odredbe članka 35. cit. Zakona da će se kazniti politička stranka koja prilikom predlaganja lista kandidata za izbor članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne samouprave nije poštivala načelo ravnopravnosti spolova.

 

Odredbom članka 12. stavka 3. tog Zakona propisano je da osjetna neuravnoteženost jednog spola postoji ako je zastupljenost jednog spola u tijelima političkog i javnog odlučivanja niža od 40%, pa  činjenica da je na zajedničkoj kandidacijskoj listi okrivljenih zastupljenost žena bila 29,27%, nikako ne znači, kako to ističe žaliteljica olakotnu okolnost i evidentnost nastojanja da se zakon poštuje, nego naprotiv, predstavlja ispunjenje bića djela koje im je stavljeno na teret.

 

Kako u svojoj obrani osim nagovaranja, lobiranja i poticanja okrivljena Hrvatska demokratska zajednica ne navodi koje su to konkretne mjere poduzimali radi ravnomjerne zastupljenosti žena na njihovim kandidacijskim listama, prvostupanjski sud je dao valjane razloge za odbijanje dokaznog prijedloga ispitivanja kao svjedoka N.S. držeći ga nepotrebnim jer je činjenično stanje utvrđeno u dovoljnoj mjeri.

 

Zbog toga su neosnovani žalbeni navodi žaliteljice kako je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, a okolnosti koje žaliteljica navodi kao opravdanje opisanog ponašanja su irelevantni i neosnovani.

 

Neosnovani su i žalbeni navodi kako nije utvrđeno o kojim se po redu lokalnim izborima radi od stupanja na snagu zakona jer se rad o notornoj činjenici koje se ne dokazuje.  Sukladno odredbi članka 15. stavku 2. Zakona o ravnopravnosti spolova uravnoteženost se mora postići najkasnije  prigodom provedbe trećih redovitih izbora od dana stupanja na snagu tog Zakona (15.7.2008.). Valja napomenuti da su upravo ovi lokalni izbori (održani 21.5.2017.) o kojime je ovdje riječ, ti treći redoviti izbori jer su prethodni održani 17.5.2009. i 19.5.2013.

 

7. Ispitujući potom odluku o novčanoj kazni koju je kao jedinstvenu kaznu prvostupanjski sud izrekao svim okrivljenicima, kao da kažnjava kandidacijsku listu, a ne pojedinačne političke stranke kao okrivljenike i izrekao im pogrešno jednu novčanu kaznu i to znatno ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa (člankom 35. Zakona o ravnopravnosti spolova propisana je u iznosu od 40.000,00 kuna za izbore članova županijskih skupština) tako da je žalba na visinu novčane kazne u cijelosti neosnovana. Naime, iako žaliteljica ističe da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti, po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije dao niti jedan razlog za odluku o ublažavanju novčane kazne ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa niti je naveo koje su to osobito olakotne okolnosti koje bi tu odluku opravdale. Neosnovani su stoga žalbeni navodi žaliteljice da je izrečena novčana kazna previsoka jer i ti navodi ukazuju kako žaliteljica nije svjesna ciljeva koji se navedenim propisima nastoje postići. Kako je međutim izostala žalba tužitelja ODO Dubrovnik ovaj Sud ovakvu odluku može samo potvrditi.

 

8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 500,00 kn, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te materijalno stanje okrivljene.

 

9. Slijedom navedenog na temelju članka 295. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu, 29. travnja 2021.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 7 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.