Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

Republika Hrvatska
Trgovački sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 8 Povrv-216/2020-9

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Varaždinu, po sucu Denisu Krnjaku, a na temelju prijedloga
više sudske savjetnice Ivane Starčević, u pravnoj stvari tužitelja C & D I. d.o.o., V., OIB: , kojeg zastupa punomoćnica I. P.1, odvjetnica u V., protiv tuženika LP-S. d.o.o., G., OIB: , kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda P.-K.-K. u Č., radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 18. ožujka 2021., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, I. P.2, na ročištu za objavu presude, 29. travnja 2021.

p r e s u d i o j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na
temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik M. Z. iz
Č., poslovni broj Ovrv-225/2020 od 26. listopada 2020. u dijelu u kojem
je naloženo tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u ukupnom iznosu od 54.601,18
kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos računajući
od 2. prosinca 2020. godine pa do namirenja tužitelja po stopi koja se određuje,
za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita
odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od
4.646,00 kn u roku od 15 dana, dok se odbija daljnji zahtjev tužitelja za naknadu
troška od 4,00 kune.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu

od 3.725,00 kn.





2

Poslovni broj: 8 Povrv-216/2020-9

r i j e š i o j e

I. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju
vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik M. Z. iz Č.,
poslovni broj Ovrv-225/2020 od 26. listopada 2020. u dijelu u kojem je naloženo
tuženiku da tužitelju namiri tražbinu u ukupnom iznosu od 32.894,63 kuna sa
zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedine iznose računajući od
njihova dospijeća pa do namirenja tužitelja 1. prosinca 2020. (obračunatom na
cjelokupni iznos glavnog potraživanja od 87.495,81 kuna u iznosu od 7.369,57
kuna), po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje
prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena i to na iznos od:
-17.790,32 kuna računajući od dana 05.03.2018. godine

-7.446,00 kuna računajući od dana 05.03.2018. godine

- 11.016,29 kuna računajući od dana 19.03.2018. godine -51.243,20 kuna računajući od dana 29.09.2020. godine

zajedno sa nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 2.856,20 kuna,
uvećanim za zateznu kamatu po gore navedenoj kamatnoj stopi, koja teče
počevši od 26. listopada 2020. kao dana donošenja rješenja o ovrsi pa do
namirenja tužitelja, te sa predvidivim troškovima ovršnog postupka u iznosu od
993,75 kuna, uvećanim za zateznu kamatu po gore navedenoj kamatnoj stopi,
koja teče računajući od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi pa do
namirenja ovrhovoditelja, te se utvrđuje da je tužba u navedenom dijelu
povučena.

II. Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja C&D I.               d.o.o., V., OIB: u iznosu 54.601,18 kuna sa zakonskom zateznom kamatom               koja teče na navedeni iznos računajući od dana 02.12.2020. godine pa               do namirenja predlagatelja osiguranja po stopi koja se određuje, za               svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita               odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim               društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem               polugodištu za pet postotnih poena, određuje se

prethodna mjera

tako što se zabranjuje svim bankama u kojima protivnik osiguranja LP-S.
d.o.o., G., OIB: ima račune te svim drugim bankama u kojima protivnik osiguranja LP-S. d.o.o., G., OIB: eventualno naknadno otvori račun da protivniku osiguranja ili trećoj osobi po nalogu protivnika osiguranja, isplate s računa protivnika osiguranja novčani iznos za koji je određena prethodna mjera.



3

Poslovni broj: 8 Povrv-216/2020-9

Provedbom prethodne mjere predlagatelj osiguranja C&D I. d.o.o.,V., OIB: stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

Iznos novčanih sredstava protivnika osiguranja u navedenim bankama, za koji
je određena zabrana isplate, ne smije se prenijeti s tih računa dok zabrana traje,
osim radi namirenja osigurane tražbine.

Ova prethodna mjera smatra se provedenom dostavom Financijskoj Agenciji.
Ova prethodna mjera traje najduže do proteka petnaest dana nakon nastupanja
uvjeta za ovrhu radi naplate osigurane tražbine.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja, protiv tuženika kao ovršenika, ishodio
rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, izdano od javnog bilježnika M. Z. iz Č., poslovni broj Ovrv-225/2020 od 26. listopada 2020., radi naplate novčane tražbine u iznosu od 87.495,91 kuna sa ovršnim troškom i zateznim kamatama. Tužitelj je tijekom postupka smanjio tužbeni zahtjev:

- za glavnični iznos od 32.894,63 kuna,

- za obračunate zatezne kamate na cjelokupno glavnično potraživanje od 87.495,91
kuna u iznosu od 7.369,57 kuna, koje su tekle na pojedine iznose od dana njihova
dospijeća pa do 1. prosinca 2021., kao dana kada je tuženik platio tužitelju iznos od

43.120,40 kuna, čime je djelomično podmirio njegovo glavnično potraživanje,
- za iznos odmjerenog ovršnog troška u iznosu od 2.856,20 kuna, dakle u procesno-
pravnom smislu djelomično je povukao tužbu, za što mu međutim nije potreban
pristanak tuženika (arg. čl. 191. st. 3. u vezi s čl. 190. st. 2. i čl. 193. Zakona o
parničnom postupku, „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje u tekstu: ZPP),
pa je sud rješenjem, utvrdio da je tužba u tom dijelu povučena, pri čemu je sukladno
čl. 456. st. 1. ZPP-a ukinuo platni nalog u predmetnom dijelu.

2. Budući da je tuženik podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi,
osporavajući isto u cijelosti, rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj 8
Povrv-216/2020-2 od 2. prosinca 2020., predmetno rješenje o ovrsi stavljeno je izvan
snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje, te je
riješeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru navodi da rješenje o ovrsi pobija u cijelosti, dakle i osnovu
i visinu spornog potraživanja, te da su svi računi na kojima se temelji pobijano rješenje
neosnovani. Ne spori da je bio u poslovnom odnosu s tužiteljem, međutim navodi da
radove koje je tužitelj utužio nije izveo, a onim radovima koje je izveo, tuženiku je nanio
samo dodatnu štetu, budući da su isti u cijelosti morali biti sanirani i izvedeni ponovno.

4. Temeljem navedenog, sporna je u ovom postupku i osnova i visina tužiteljeve tražbine.



4

Poslovni broj: 8 Povrv-216/2020-9

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u račune-otpremnice (list 8-11)
Sporazum o otplati dugovanja od 24.11.2020., nalog broj: 2020434270777 Privredne
banke Zagreb d.d., e-mail korespondenciju između stranaka, obračune kamata (list 35-
43 i 51), dok daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo. Temeljem savjesne i brižljive ocjene
provedenih dokaza, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), sud
je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Punomoćnica tužitelja se u podnesku od 8. veljače 2021. očitovala na prigovor
tuženika, te je navela:

- nakon što je tuženik zaprimio rješenje o ovrsi kojim je započeo ovaj postupak,
stranke ovog postupka su 24.11.2020. sklopile Sporazum o otplati dugovanja (u
daljnjem tekstu: Sporazum)

- člankom 1. Sporazuma stranke su suglasno utvrdile da na dan sklapanja tog
Sporazuma postoji otvoreno potraživanje tužitelja prema tuženiku kako je određeno
rješenjem o ovrsi donesenim od strane javnog bilježnika Mirjane Zvonarek iz Čakovca
pod poslovnim brojem: Ovrv-225/2020, 26.10.2020. (dalje u tekstu: rješenje o ovrsi), u
iznosu u kojem je određeno tim rješenjem, a koji se odnosi na glavnicu, zakonsku
zateznu kamatu i troškove tog postupka

- člankom 2. Sporazuma stranke su ugovorile da će u odnosu na sveukupno
dugovanje radi kojeg se vodi ovršni postupak prema rješenju o ovrsi iz čl. 1. tog
Sporazuma tuženik isplatiti tužitelju iznos od 43.120,40 kuna i to 20.000,00 kuna u roku
od 24 sata od dana sklapanja tog Sporazuma, a ostatak zaključno s 30.-im studenim

2020., sve na račun vjerovnika IBAN: HR4724020061100480866 koji se vodi kod Erste
& Steiermärkische bank d.d.

- člankom 3. Sporazuma stranke su ugovorile da ukoliko tuženik postupi na
način kako je određeno čl. 2. tog Sporazuma, tužitelj će povuči prijedlog za ovrhu u
postupku iz čl. 1. tog Sporazuma i tužitelj u tom slučaju više neće imati nikakvih
potraživanja prema tuženiku kako je ono određeno rješenjem o ovrsi iz čl. 1. tog
Sporazuma, a ukoliko tuženik ne postupi na način kako je određeno čl. 2. tog
Sporazuma, da dospijeva na naplatu cjelokupni iznos iz rješenja o ovrsi koji se odnosi
na glavnicu, zakonsku zateznu kamatu i troškove tog postupka

- tuženik nije postupio na način kako se obvezao čl. 2. Sporazuma jer je isplatu
iznosa od 43.120,40 kuna izvršio nakon rokova ugovorenih Sporazumom, a što je
vidljivo i iz naloga broj: 2020434270777 Privredne banke Zagreb d.d. prema kojem je
nalog za plaćanje iznosa od 43.120,40 kuna tuženik predao na izvršenje dan nakon
što je već trebala biti izvršena isplata oba obroka po Sporazumu

- s obzirom da je člankom 1. Sporazuma tuženik u cijelosti priznao svoje
dugovanje prema tužitelju kako je ono bilo određeno rješenjem o ovrsi i s obzirom da
je čl. 3. Sporazuma između stranaka bilo ugovoreno da ukoliko tuženik ne postupi na
način kako je određeno čl. 2. Sporazuma da dospijeva na naplatu cjelokupni iznos iz
rješenja o ovrsi, nakon uplate iznosa od 43.120,40 kuna, tuženik duguje tužitelju cijeli
preostali neplaćeni iznos za koji je ovrha bila određena predmetnim rješenjem o ovrsi
- zakonske zatezne kamate na glavnične iznose iz rješenja o ovrsi od dospijeća
pa do dana uplate 01.12.2020. iznosile su ukupno 7.369,57 kuna, pa su uplatom iznosa
od 43.120,40 kuna, zatvorene dospjele zakonske zatezne kamate na glavnične iznose



5

Poslovni broj: 8 Povrv-216/2020-9

u visini od 7.369,57 kuna, nastali troškovi ovrhe od 2.856,20 kuna, te glavnični iznosi
od 17.790,32 kuna, 7.446,00 kuna i pretežiti dio glavničnog iznosa od 11.016,29 kuna
- stoga preostaje za platiti iznos od 54.601,18 kuna sa zakonskom zateznom
kamatom koja teče na navedeni iznos računajući od dana 02.12.2020. godine pa do
namirenja tužitelja

- tužitelj predlaže da naslovni sud donese prethodnu mjeru iz čl. 501.a ZPP-a za cjelokupni utuženi iznos.

7. Podnesak tužitelja od 8. veljače 2021., tuženik je primio 11. veljače 2021., te tek

15. ožujka 2021., iako je poziv za ročište koje je zakazano i održano 18. ožujka 2021.,
primio 2. ožujka 2021., šalje podnesak u kojem navodi da nije u mogućnosti očitovati
se na podnesak tužitelja, iz razloga što mu je za navedeno potrebna poslovna
dokumentacija koja se nalazi u inozemstvu (radilo se naime o poslu u inozemstvu). U
podnesku također navodi da do naprijed navedene poslovne dokumentacije ima
poteškoća doći zbog otežanog režima prelaska granice uslijed nepovoljne
epidemiološke situacije uzrokovane COVID-19, a ujedno i zbog činjenice da se direktor
tuženika nalazi na terenskom radu na sjeveru R Njemačke, te predlaže odgodu ročišta
zakazanog za dan 18. ožujka 2021. s obzirom da tuženik do navedenog ročišta neće
uspjeti pribaviti dokumentaciju potrebnu radi očitovanja, a koju se obvezuje dostaviti u
roku od 30 dana.

Na ročištu održanom 18. ožujka 2021. kojem je nazočio i punomoćnik tuženika,
sud je odbio njegov zahtjev za odgodu ročišta i za dodjelu roka za očitovanje od 30
dana, budući da razloge koje tuženik iznosi, sud ne nalazi opravdanima. To
prvenstveno iz razloga jer tuženik sudu nije podnio dokaz o namjeri podnošenja
očitovanja, u kojoj da je bio spriječen okolnostima koje navodi, sve sukladno čl. 299.a
st. 2. ZPP-a koji propisuje da se stranka može na navode protivne stranke pravodobno
očitovati i bez poziva suda tako da njezin podnesak bude dostavljen sudu i protivnoj
strani najkasnije osam dana prije sljedećeg pripremnog ročišta ili ročišta za glavnu
raspravu, u kojem roku je dakle tuženik sudu barem trebao podnijeti zahtjev za
produženje roka za dostavu dokumentacije i dokaz o nemogućnosti očitovanja. Osim
toga, sud utvrđuje da je vrijeme koje je tuženik imao na raspolaganju od prijema
podneska tužitelja do dana održavanja ročišta (11. veljače 2021. do 18. ožujka 2021.)
bilo dovoljno za iznošenje argumentiranog očitovanja tuženika, dakle kako činjenica
tako i dokaza, budući da je tuženik upoznat sa činjenicom vođenja postupka pred ovim
sudom već 9. prosinca 2020. kada je primio rješenje suda o stavljanju rješenja o ovrsi
van snage, a koja činjenica podrazumijeva da će se postupak nastaviti pred sudom
iznošenjem činjenica od strane parničnih stranaka i provođenjem dokaza za što će se
punomoćnici profesionalci (odvjetnici koje stranke u konkretnom slučaju imaju)
pravovremeno pripremati i pripremiti.

8. Na provedenom ročištu među strankama je postalo nesporno da je tuženik
platio tužitelju iznos od 43.120,40 kuna temeljem Sporazuma o otplati dugovanja od

24.11.2020., kao i to da su stranke dogovorile da Sporazum stupa na snagu kada ga
potpišu obje stranke.



6

Poslovni broj: 8 Povrv-216/2020-9

9. Temeljem navedenog sud je utvrdio da su stranke sklopile Sporazum o otplati
dugovanja 24.11.2020. i to upravo sa sadržajem koji je tužitelj naveo u svojem
podnesku od 8. veljače 2021.

Punomoćnik tuženika je prigovorio da je tužitelj potpisani Sporazum vratio tek

27.11.2020. i to u podne, dakle da je tužitelj sa zaključenjem Sporazuma kasnio puno
više nego što je tuženik kasnio sa isplatom iznosa po tom Sporazumu, čime je
povrijedio čl. 10. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05,
41/08 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO) prema kojem je sudionik u obveznom odnosu
dužan u ostvarivanju svog prava suzdržati se od postupka kojim bi se otežalo
ispunjenje obveze drugog sudionika. Naveo je da je kašnjenjem s potpisivanjem
predmetnog Sporazuma tužitelj skratio rok u kojem je tuženik bio dužan isplatiti dug
po Sporazumu, a dostavom Sporazuma putem e-maila u petak u podne, pred početak
vikenda, također je tuženiku otežao isplatu prvog obroka, upravo zbog nastupa
vikenda.

Iz e-mail prepiske punomoćnika stranaka od 27.11.2020., doista, proizlazi da je
punomoćnica tužitelja toga dana u 11:54 sati poslala punomoćniku tuženika potpisani
Sporazum od strane tužitelja (Sporazum je već ranije potpisan od strane tuženika što
je vidljivo iz priloga navedenom e-mailu, a u Sporazumu je navedeno da stranke isti
potpisuju putem svojih punomoćnika). Dakle, predmetni je Sporazum zaključen

27.11.2020., a tuženik je po istome postupio tek 1.12.2020. kada je u cijelosti uplatio
iznos od 43.120,40 kuna, a kojeg je prema čl. 2. Sporazuma trebao platiti u dva obroka,
oba do 30.11.2020. Bez učinka su tuženikovi prigovori da je kašnjenjem s
potpisivanjem predmetnog Sporazuma tužitelj skratio rok u kojem je tuženik bio dužan
isplatiti dug po Sporazumu, a dostavom Sporazuma putem e-maila u petak u podne,
pred početak vikenda, također je tuženiku otežao isplatu prvog obroka, upravo zbog
nastupa vikenda, jer i sam tuženik navodi da mu je samo bio skraćen rok za plaćanje
odnosno otežano plaćanje, a ne i onemogućeno plaćanje u rokovima. Osim toga,
tuženik u danim rokovima nije niti započeo plaćanje (davanjem naloga svojoj banci),
čak niti dijela obveze koji je dospijevao u ponedjeljak, 30.11.2020., a za čije ispunjenje
je imao dovoljno vremena za ispunjenje bez ikakvih otežavajućih okolnosti, pa je za
zaključiti da on niti nije imao namjeru platiti svoju obvezu na vrijeme.

Imajući u vidu činjenicu da su stranke sklopile Sporazum o otplati dugovanja
dana 24.11.2020. godine kojim je tuženik u cijelosti priznao svoje dugovanje prema
tužitelju kako je ono bilo određeno rješenjem o ovrsi, zatim činjenicu da tuženik nije
isplatio dugovanje iz tog Sporazuma u rokovima kako se obvezao tim Sporazumom i
s obzirom da je čl. 3. Sporazuma između stranaka bilo ugovoreno da ukoliko tuženik
ne postupi na način kako je određeno čl. 2. Sporazuma da dospijeva na naplatu
cjelokupni iznos iz rješenja o ovrsi, sud utvrđuje da je u trenutku proteka roka u kojem
je tuženik trebao postupiti po Sporazumu potraživanje tužitelja prema tuženiku iznosilo

87.495,91 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po računima, na iznose i
od dana kako slijedi:

- po računu R1 8/2/1 od 5.3.2018. na iznos od 17.790,32 kuna od dana 5.3.2018.

- po računu R1 9/2/1 od 5.3.2018. na iznos od 7.446,00 kuna od dana 5.3.2018.
- po računu R1 10/2/1 od 19.3.2018. na iznos od 11.016,29 kuna od dana

19.3.2018.



7

Poslovni broj: 8 Povrv-216/2020-9

- po računu R1 5/2/1 od 14.9.2020. na iznos od 51.243,20 kuna od dana 29.9.2020.

Iz samih računa proizlazi da tražbina tužitelja proizlazi iz pružene usluge
montiranja i prijevoza stolarskih proizvoda, dakle iz ugovora u djelu, kojim se izvođač
obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje
kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu (čl.

590. ZOO-a).

Temeljem navedenog, sud je utvrdio da je tužitelj opravdano tuženikovo
plaćanje iznosa od 43.120,40 kuna uračunao u ukupno svoje potraživanje prema
njemu, sukladno čl. 172. ZOO-a, prema kojem ako dužnik pored glavnice duguje i
kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica. Nastali
trošak javnog bilježnika iznosi 2.856,20 kuna i odnosi se na trošak javnobilježničke
nagrade u iznosu od 1.224,96 kuna i poštanskih troškova u iznosu od 30,00 kuna, te
pripadajućeg PDV-a u iznosu od 313,74 kuna, koji troškovi su obračunati u skladu sa
Pravilnikom o nagradama i naknadi troška javnih bilježnika u ovršnom postupku
(„Narodne novine“ broj 8/11, 114/12), te troška sastava prijedloga za ovrhu po
punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.000,00 kuna i poštanskih troškova u iznosu od
30,00 kuna, te pripadajućeg PDV-a u iznosu od 257,50 kuna koji trošak je obračunat
sukladno Tbr. 11., Tbr. 42. i Tbr. 44. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 dalje u tekstu:
Tarifa).

Zatezne kamate su obračunate po jednostavnom kamatnom računu po važećim
kamatnim stopama, od dana dospijeća svakog gore navedenog iznosa računa do

1.12.2020., kada je tuženik tužitelju platio iznos od 43.120,40 kuna, te po računu R1
8/2/1 od 5.3.2018. na iznos od 17.790,32 kuna od dana 5.3.2018. do 1.12.2020. iznose

3.402,23 kuna, po računu R1 9/2/1 od 5.3.2018. na iznos od 7.446,00 kuna od dana

5.3.2018. do 1.12.2020. iznose 1.423,98 kuna, po računu R1 10/2/1 od 19.3.2018. na
iznos od 11.016,29 kuna od dana 19.3.2018. do 1.12.2020. iznose 2.068,35 kuna, te
po računu R1 5/2/1 od 14.9.2020. do 1.12.2020. na iznos od 51.243,20 kuna od dana

29.9.2020. iznose 475,01 kuna, odnosno ukupno 7.369,57 kuna. Sud nema razloga
sumnjati u vjerodostojnost obračuna kamata, te mu u cijelosti poklanja vjeru. Prema
tome, kada se od plaćenog iznosa od 43.120,40 kuna oduzme iznos nastalog ovršnog
troška od 2.856,20 kuna i iznos zateznih kamata od 7.369,57 kuna, dobije se iznos od

32.894,63 kuna kojim je tuženik podmirio glavnično potraživanje tužitelja, pa je dakle
u odnosu na ukupno glavnično potraživanje od 87.495,81 kuna, preostao još njegov
dug od 54.601,18 kuna.

Temeljem svega, sud tužbeni zahtjev nalazi osnovanim, te ga usvaja kao pod
toč. I. izreke presude, pri čemu sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, djelomično održava na
snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi
čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, prema kojem dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane
obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate po stopi određenoj st. 2. čl. 29. ZOO-
a.

10. Zaključno, sud također smatra da su ostvareni uvjeti iz čl. 501.a ZPP-a za
određivanje predložene prethodne mjere, jer se ovaj postupak vodi povodom pravnog
lijeka protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, jer je tužitelj do



8

Poslovni broj: 8 Povrv-216/2020-9

zaključenja glavne rasprave predložio sudu da odredi zabranu banci da tuženiku ili
trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa iznos sporne tražbine, te jer
iz pravnog lijeka koji je tuženik podnio (prigovor) ne proizlazi veća vjerojatnost da
tuženik uspije u sporu, budući da tuženik nije podnio dokaze u prilog navoda prigovora,
a iz svih priloženih isprava od strane tužitelja proizlazi osnovanost tražbine tužitelja.
Stoga je sud toč. II. rješenja odlučio o prethodnoj mjeri, koja traje do proteka 15 dana
nakon nastupanja uvjeta za ovrhu.

11. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojoj stranka
koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane
vođenjem postupka i na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, prema kojoj se stranci određuje
naknada samo onih troškova koji su potrebni za vođenje parnice.

Tuženik je obvezan snositi tužiteljev trošak koji se odnosi na zastupanje tužitelja
po punomoćniku odvjetniku, koji je poduzeo slijedeće radnje: sastav pripremnog
podneska od 8.2.2021., sastav prijedloga za određivanje prethodne mjere od

8.2.2021., zastupanje na ročištu održanom 18. ožujka 2021., pri čemu za svaku od
radnji odvjetniku pripada nagrada u iznosu od 1.000,00 kuna, (Tbr. 8. t. 1., Tbr. 11. t.

1. i Tbr. 9. t. 1., sve u vezi s Tbr. 42. Tarife), te pripadajući PDV od 750,00 kuna, a
osim toga tuženik je obvezan snositi i tužiteljev trošak sudske pristojbe na presudu
sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18) i Tar. br. 2. st.

1. u vezi s Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj
53/19) u iznosu od 896,00 kuna, dakle ukupno trošak od 4.646,00 kuna. O troškovima
je odlučeno kao pod toč. II. i III. izreke presude.

U Varaždinu, 29. travnja 2021.

Sudac Denis Krnjak

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od
dana dostave otpravka odluke, putem ovog suda na Visoki trgovački sud u Zagrebu.
Žalba se podnosi u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu
stranku, a moguće ju je predati i putem informacijskog sustava elektroničke
komunikacije sa sudovima, što je obvezno za obvezne sudionike elektroničke
komunikacije, navedene u čl. 106.a st. 5. ZPP-a, a fakultativno za ostale sudionike,
ako su ispunili uvjete za pristup informacijskom sustavu elektroničke komunikacije
sa sudovima.

DNA:

1. Tužitelj - po punomoćnici I. P.1, V.

2. Tuženik - po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda P.-
K.-K. u Č.

3. Fina Čakovec

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu