1        Poslovni broj: 2 Uszp-23/2020-15

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5                                                                                              

    Poslovni broj: 2 Uszp-23/2020-15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja Lj. Š., iz K., kojeg zastupa opunomoćenik M. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Zagreb, Hrvatske bratske zajednice 4, kojeg zastupa službena osoba T. T., uz sudjelovanje zainteresirane osobe D. V., iz Z., radi postupanja javnopravnog tijela – popune radnog mjesta, 29. travnja 2021.,

p r e s u d i o   j e

              I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja natječaja Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, KLASA: 100-01/20-01/12, URBROJ: 474-13-02-20-1 od 8. srpnja 2020. (objavljenog u „Narodne novine“, broj 78/20), raspisanog radi popune radnog mjesta diplomiranog knjižničara u Odjelu obrada - jedan izvršitelj na neodređeno vrijeme, uz probni rad od šest mjeseci, te radi poništenja odluke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, KLASA: 100-01/20-01/12, URBROJ: 474-13-02-20-10 od 31. srpnja 2020. o odabiru kandidata D. V. na radno mjesto diplomiranog knjižničara u Odjelu obrada.

              II. Nalaže se tuženiku da tužitelju Lj. Š. nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 3.125,00 (tri tisuće stotinu dvadeset pet) kuna (PDV uključen), u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora. Ako tuženik u navedenom roku tužitelju ne nadoknadi troškove spora, tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate, od dana izvršnosti odluke o troškovima spora (tj. od dana što neposredno slijedi nakon posljednjeg dana roka za dobrovoljno ispunjenje ove obveze od strane tuženika po primitku pravomoćne odluke o troškovima spora) do isplate.

              III. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova spora u preostalom iznosu od 6.250,00 (šest tisuća dvjesto pedeset) kuna (PDV uključen).

Obrazloženje

1. Tužba je podnesena radi ocjene zakonitosti postupanja tuženika u provedbi natječaja za popunu radnog mjesta diplomiranog knjižničara u Odjelu obrada - jedan izvršitelj na neodređeno vrijeme, uz probni rad od šest mjeseci (u nastavku teksta: natječaj). Natječaj je objavljen u „Narodnim novinama“ broj 78/20. Tužitelj je podnio prijavu na natječaj, u kojem je tuženik odabrao D. V. (ovdje zainteresiranu osobu), o čemu je tuženik kandidate prijavljene na natječaj obavijestio dopisom, KLASA: 100-01/20-01/12, URBROJ: 474-13-02-20-10 od 31. srpnja 2020. godine. Tim povodom tužitelj je tuženiku podnio prigovor, na koji je negativan odgovor dobio dopisom tuženika, KLASA: 100-01/20-01/15, URBROJ: 474-13-01-20-2 od 13. kolovoza 2020. godine. Tuženik u odgovoru tužitelju ističe da osoba koja se prijavljuje na natječaj mora kumulativno imati položen stručni ispit i godinu dana radnog iskustva na poslovima diplomiranog knjižničara.
2. Tužitelj u tužbi i kasnije u sporu tvrdi, u bitnome, da tužitelj nije pozvan na testiranje niti mu je bilo na koji način omogućeno sudjelovanje u natječaju, što je tuženik propustio učiniti pozivom na pogrešno stajalište da činjenica što tužitelj nema položen stručni ispit ni stečeno zvanje diplomiranog knjižničara isključuje tužitelja iz natječajne konkurencije. Smatra da tuženik pritom zanemaruje odredbu članka 13. stavka 2. Pravilnika o uvjetima i načinu stjecanja stručnih zvanja u knjižničarskoj struci, kojom je iznimno omogućen prijam na radno mjesto osobe koja ispunjava sve uvjete, osim uvjeta položenoga stručnog ispita, uz određivanje roka za polaganje tog ispita. Upire i na natječaje za knjižničarska radna mjesta raspisane od strane drugih subjekata. Smatra da tuženik pred njega postavlja nemoguć zahtjev, jer, po tuženiku, ne može biti zaposlen za konkretno radno mjesto jer nema položen stručni ispit, a istodobno ne može položiti stručni ispit bez takvog zaposlenja. Osjeća se poniženim, prije svega jer mu je onemogućeno da uopće pristupi natječajnom postupku kao ostali kandidati. Tužitelj predlaže poništiti predmetni natječaj i odluku o odabiru zainteresirane osobe. Traži i naknadu troškova spora, u ukupnom iznosu od 7.500,00 kuna, uvećano za PDV.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu i u nastavku spora osporava tužbene navode, pozivom na sljedeće glavne argumente. Na testiranje u okviru natječaja pozvani su svi kandidati koji ispunjavaju propisane uvjete. Tužitelj u obzir ne uzima uvjete za zvanje diplomiranog knjižničara propisane u članku 2. točki 3. Pravilnika o uvjetima i načinu stjecanja stručnih zvanja u knjižničarskoj struci, pri čemu je nejasno zbog čega se tužitelj poziva na odredbu o zapošljavanju pripravnika. Iz sadržaja natječaja vidljivo je da je jedan od kumulativnih uvjeta za popunu radnog mjesta položen stručni ispit, što tužitelj nema. Tužiteljeve usporedbe tuženika (kao javne službe) s državnom službom su neosnovane. Na odredbu članka 4. stavka 2. Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu NSK tužitelj upire zanemarujuću stavak 1. toga članka. Tek ako ne bi bilo osobe koja ispunjava sve uvjete, dopušteno je, radi kontinuiteta obavljanja djelatnosti, primiti osobu koja udovoljava ostalim uvjetima, ali nema položen stručni ispit. U prilog tuženikovoj interpretaciji ide i mišljenje Ministarstva kulture i medija od 8. listopada 2020. godine. Tužitelj, koji nema stručno zvanje diplomiranog knjižničara, nije mogao biti uzet u razmatranje za popunu spomenutoga radnog mjesta, zbog čega nije došlo do povrede prava na dostupnost javnih službi pod jednakim uvjetima. Potvrda od 18. rujna 2017., koju je tužitelj priložio tužbi, je potvrda koju tuženik izdaje svojim zaposlenicima radi izlaska na stručni ispit. Tužitelj ne ispunjava uvjete za polaganje stručnog ispita za zvanje diplomiranog knjižničara, zbog čega mu nadležno ispitno povjerenstvo nije omogućilo polaganje ispita. Tuženik osporava i dopuštenost sudske zaštite u slučaju neodabira na provedenom natječaju. Osporava da tuženik, kao poslodavac, ima nešto protiv tužitelja na osobnoj razini, već primjenjuje važeće propise. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu opisuje natječajne radnje u kojima je sudjelovao, smatra da je natječaj pravilno proveden, te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
5. Tuženik ima položaj javne ustanove od nacionalnog značenja, čija djelatnost se obavlja kao javna služba (čl. 23., vezano uz čl. 2. podst. 1. Zakona o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti, "Narodne novine", broj 17/19 i 98/19). Zapošljavanje kod tuženika obuhvaćeno je ustavnim pravom primitka u javne službe pod jednakim uvjetima (čl. 44. Ustava Republike Hrvatske, „Narodne novine“, broj 59/90, 135/97, 8/98 – proč. tekst, 113/00, 124/00 – proč. tekst, 28/01, 41/01 – proč. tekst, 55/01 – ispr., 76/10, 85/10 – proč. tekst i 5/14). Težište tog jamstva je na jednakim uvjetima, što valja razmatrati povezano s drugim ustavnim odredbama kojima je zajamčena jednakost građana pred zakonom, te je zabranjena diskriminacija.               Novijom ustavno- sudskom praksom otklonjena je pravna utemeljenost ranije upravnosudske prakse, prema kojoj - jer se o zapošljavanju u javne službe ne odlučuje upravnim aktom – nije riječ o stvari iz upravnosudske nadležnosti (npr. odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-4016/2015 od 17. prosinca 2019., i dr.). Prema Ustavnom sudu, u pogledu postupaka zapošljavanja u javne službe potrebno je osigurati sudsku zaštitu, koja je tužitelju pružena u ovome sporu.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta tuženika te u spis ovoga upravnog spora. Raspravnim rješenjem od 28. travnja 2021. odbijeni su daljnji dokazni prijedlozi tuženika, zbog razloga iznesenih u tom rješenju.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene u odsutnosti uredno pozvane zainteresirane osobe, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Među strankama je sporno je li u postupku natječaja tužitelj trebao biti tretiran kao podnositelj prijave koji ispunjava uvjete za popunu radnog mjesta diplomiranog knjižničara, a time i kao kandidat koji treba sudjelovati u fazama natječajnog postupka što slijede nakon objave natječaja i prikupljanja prijava. 
9. Sud, ponajprije, naglašava da za rješavanje ovog predmeta ne mogu biti mjerodavne odredbe službeničkog zakonodavstva, kojima je uređen položaj državnih i lokalnih službenika. Zaposlenici tuženika (i općenito javnih ustanova) nisu u tom statusu.
10. Uvjeti navedeni u natječaju za popunu konkretnoga radnog mjesta jesu: završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij odnosno VSS, stečeno stručno zvanje diplomiranog knjižničara u skladu sa Zakonom o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti i pravilnikom koji uređuje uvjete i način stjecanja stručnih zvanja u području knjižničarstva, jedna godina radnog iskustva na poslovima diplomiranog knjižničara, znanje stranog jezika (prednost engleski).
11. Tuženik je utvrdio da tužitelj ne ispunjava uvjet stečenoga stručnog zvanja diplomiranog knjižničara, zbog čega nije pozvao tužitelja na sudjelovanje u daljnjim fazama selekcijskog postupka. Nesporno je da tužitelj ne ispunjava taj uvjet. Sporno je da li je, unatoč tome, mogao biti zaposlen na dotičnome radnom mjestu, uz uvjet naknadnog polaganja stručnog ispita. Ako je odgovor na potonje pitanje potvrdan, tužitelja je trebao pozvati na sudjelovanje u selekcijskom postupku. Ako je odgovor na to pitanje niječan, ne može biti govora o povredi ustavnog jamstva pristupa javnim službama pod jednakim uvjetima, niti o diskriminatornom postupanju. Naime, u opća obilježja diskriminacije pripadaju, između ostalog, nejednakost u uživanju prava, u pravilu uz povredu materijalnog prava, uz postojanje neke od propisanih diskriminacijskih osnova.
12. Ustrojstvo i upravljanje knjižnicom uređuje se statutom ili drugim općim aktom knjižnice odnosno općim aktom pravne osobe u čijem je sastavu, u skladu sa zakonom i aktom o osnivanju (čl. 15. Zakona o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti, „Narodne novine“, broj 17/19 i 98/19). Unutarnji ustroj i način rada tuženika pobliže se utvrđuje pravilnikom koji donosi Upravno vijeće Knjižnice na prijedlog glavnog ravnatelja (čl. 15. st. 2. Statuta Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu). Na temelju ove statutarne odredbe donesen je Pravilnik o unutarnjem ustroju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Za rješavanje ovog predmeta prvenstveno su mjerodavne odredbe članka 4. toga Pravilnika. Na radno mjesto može biti primljena isključivo osoba koja udovoljava općim i posebnim uvjetima za zasnivanje radnog odnosa na određenom radnom mjestu (st. 1.). Iznimno, na radno mjesto može biti primljena osoba koja udovoljava svim uvjetima propisanim za zasnivanje radnog odnosa na određenom radnom mjestu, osim uvjeta položenog stručnog ispita (st. 2.). U slučaju iz stavka 2. toga članka, ugovorom o radu odredit će se rok u kojem je osoba dužna položiti stručni ispit, a koji ne može biti dulji od roka utvrđenog posebnim propisom za polaganje takvog stručnog ispita (st. 3.). U opisu radnog mjesta diplomiranog knjižničara u Odjelu obrada (redni broj radnog mjesta 4.1.3 u okviru navedenog Pravilnika), među uvjetima je navedeno i stečeno stručno zvanje diplomiranog knjižničara.
13. Nadalje, prema stavku 2. točki 3. Pravilnika o uvjetima i načinu stjecanja stručnih zvanja u knjižničarskoj struci („Narodne novine“, broj 28/11, 16/14, 60/14 i 47/17), uvjeti za stjecanje temeljnoga stručnog zvanja diplomiranog knjižničara jesu: završen diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij iz polja informacijskih i komunikacijskih znanosti s najmanje 60 ECTS bodova iz temeljnih predmeta knjižničarstva, odnosno studij knjižničarstva kojim je stečena visoka stručna sprema sukladno propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (podtočka 1.), ili završen drugi preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij, odnosno studij kojim je stečena visoka stručna sprema sukladno propisima koji su bili na snazi prije stupanja na snagu Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, uz obvezu stjecanja 60 ECTS bodova iz temeljnih predmeta knjižničarstva završenom na diplomskom studiju iz informacijskih i komunikacijskih znanosti u roku od 3 godine od dana zapošljavanja (podtočka 2.), te položen stručni ispit za diplomiranog knjižničara (podtočka 3.). U okviru IV. dijela navedenog Pravilnika (Stručni ispiti), odredbom članka 13. stavka 1. Pravilnika propisano je da su osobe iz članka 2. točke 1., 2. i 3. podtočke 1. toga Pravilnika, koje se zapošljavaju u knjižnici bez položenoga stručnog ispita, dužne položiti ga u roku od dvije godine od dana zasnivanja radnog odnosa. U stavku 2. članka 13. Pravilnika propisano je da su osobe iz članka 2. točke 2. podtočke 2. i točke 3. podtočke 2. toga Pravilnika, koje se zapošljavaju u knjižnici bez položenoga stručnog ispita, dužne položiti ga u roku od godine dana od stjecanja potrebnih ECTS bodova iz temeljnih predmeta knjižničarstva na preddiplomskoj odnosno diplomskoj razini studija.
14. Na umu je potrebno imati da se navedenim Pravilnikom utvrđuju uvjeti i način stjecanja temeljnih i viših stručnih zvanja u knjižničarskoj struci (čl. 1. Pravilnika). Primarni pravni izvor u pogledu uvjeta za zapošljavanje na pojedinome radnom mjestu je, pak, Pravilnik o unutarnjem ustroju Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Tim je Pravilnikom mogućnost prijma na radno mjesto bez ispunjenog uvjeta položenoga stručnog ispita propisana samo iznimno. Smisao i svrha odredbe članka 4. stavka 2. toga Pravilnika očito je omogućavanje nužne popune radnog mjesta kada se na natječaj ne jave kandidati s položenim stručnim ispitom, ali prijavljeni kandidati ispunjavaju ostale uvjete za prijam. Takva regulacija postoji u nekima od područja u kojima se obavlja javna služba. Riječ je o supsidijarnome, a ne o alternativnom uvjetu za popunu radnog mjesta. Bez obzira na nerijetko olako poimanje normativnog pojma „iznimno“ u domaćoj profesionalnoj i općoj javnosti kao nečega što redovito može činiti osnovu za odstupanje od pravila, iznimke mogu biti valjano primjenjivane samo iznimno, kada je nedvojbeno opravdano odstupiti od pravila. Pravo pitanje, dakle, nije zašto tuženik nije primijenio iznimku, nego zašto bi je uopće primijenio mimo njenog smisla i svrhe.
15. Pritom su odredbe članka 13. Pravilnika o uvjetima i načinu stjecanja stručnih zvanja u knjižničarskoj struci, razmotrene u kontekstu predmeta tog Pravilnika, primjenjive kada je mjerodavnim općim aktom ustanove propisana mogućnost prijma na radno mjesto bez položenoga stručnog ispita. Članak 13. Pravilnika o uvjetima i načinu stjecanja stručnih zvanja u knjižničarskoj struci, dakle, sâm po sebi ne konstituira subjektivno pravo na zapošljavanje bez položenoga stručnog ispita, već uređuje situaciju u kojoj je ta mogućnost predviđena drugim propisom (općim aktom). Nesporno je da su se na natječaj javili i podnositelji s položenim stručnim ispitom, pa je tuženik ovdje bio ovlašten iz selekcijskog postupka isključiti prijavitelje koji taj uvjet ne ispunjavaju.
16. Uzevši u obzir navedeno, osporeno postupanje tuženika ocjenjuje se zakonitim. Trebalo je, stoga, na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u nastavku teksta: ZUS), tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.             
17. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja pristojbe na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 3., u vezi sa člankom 22. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).
18. Tužitelj je u cijelosti izgubio spor, pa mu, po općim kriterijima iz članka 79. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troškova spora. Međutim, održavanje drugog ročišta za raspravu prouzročio je tuženik, dostavom opširnog podneska na prvom ročištu, unatoč obvezi da cjelinu svoje argumentacije iznese već u odgovoru na tužbu (čl. 34. st. 1. ZUS-a). U takvom slučaju odredba članka 79. stavka 3. ZUS-a čini pravnu osnovu za obvezivanje na podmirenje tzv. skrivljenih troškova, koji ne ovise o ishodu spora. Stoga je tužitelju, na teret tuženika, priznat trošak zastupanja po opunomoćeniku – odvjetniku na drugom ročištu za raspravu (2.500,00 kn, uvećano za PDV), prema Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). U preostalom dijelu je zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora trebalo odbiti, primjenom kriterija ishoda spora.

U Rijeci 29. travnja 2021.

S u d a c

              dr. sc. Alen Rajko, v.r.   

              Uputa o pravnom lijeku:

              Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u četiri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.