1              Poslovni broj: Gž-1058/2020-2

 

 

                                                                                                                   Poslovni broj: Gž-1058/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu Vladimiru Šestaku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice K. H. iz P., OIB:…, koju zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u K., protiv tuženika Č. promet d.o.o. Č., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica G. Ć., mag. iur., zaposlenica tuženika, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Pn-126/2019-21 od 21. srpnja 2020., 29. travnja 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

             

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, pa se presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Pn-126/2019-21 od 21. srpnja 2020.:

 

-potvrđuje u dijelu točke 1. izreke kojim je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 1.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. srpnja 2020. do isplate;

 

-preinačuje i to u dijelu točke 1. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za iznos od 2.250,00 kn, te u točki 3. izreke i sudi:

 

"Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 2.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. srpnja 2020. do isplate.

 

Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.646,00 kn (slovima:dvijetisućešestočetrdesetšestkuna) sa zakonskom zateznom kamatom koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom od 21. srpnja 2020. do isplate, sve to u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku nadoknadi trošak žalbe u iznosu 172,50 kn (slovima:stosedamdesetdvijekunepedesetlipa) u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. U izreci citiranom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici u roku od 15 dana isplati iznos od 3.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. srpnja 2020. do isplate i da mu u istom roku nadoknadi parnični trošak u iznosu 3.425,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. srpnja 2020. do isplate (točka 1. i 3. izreke), dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 1.000,00 kn (točka 2. izreke).

 

2. Protiv te presude u odnosu na točku 1. i 3. izreke žalbu podnosi tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda u osporenom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a tužiteljicu obveže da mu nadoknadi troškove parničnog postupka, uključujući i trošak žalbe u iznosu 250,00 kn.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba je djelomično osnovana.

 

5. U prvostupanjskom su postupku utvrđene i nisu sporne sljedeće pravno relevantne činjenice:

 

-da je tužiteljica 29. studenoga 2018. putovala autobusom tuženika na relaciji Sisak-Kutina, da je pri polasku vozaču autobusa predala torbu-kofer sa stvarima (bez navođenja njihove vrijednosti), koji ju je stavio u prtljažnik autobusa, da se tijekom vožnje otvorio poklopac prtljažnika i da je tužiteljičin kofer sa stvarima ispao iz autobusa, te da više nije pronađen;

 

-da je tužiteljica u tom koferu imala laptop Toshiba Satelite C59-B-158, prijenosni hard disk, peglu za kosu Remington, razne kozmetičke artikle i pribor za šminku, novi kaput, jaknu, hlače, 4-5 komada majica i košulja i jedan par obuće;

 

-da vještačenjem utvrđena tržišna vrijednost izgubljene prtljage (stvari i kofera) iznosi 4.250,00 kn;

 

-da je tuženik na ime naknade štete za izgubljenu prtljagu isplatio tužiteljici prije podnošenja tužbe iznos od 1.000,00 kn (list 35).

 

6. Polazeći od utvrđenih i nespornih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik kao prijevoznik odgovoran za štetu uzrokovanu tužiteljici gubitkom prtljage, te pozivom na odredbu čl. 698. st. 2. i čl. 683. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) djelomičnim prihvaćanjem tužbenog zahtjeva obvezuje tuženika da joj na ime naknade štete isplati iznos od 3.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude.

 

6.1. Odredbom čl. 698. st. 2. i čl. 683. ZOO-a propisano je da prijevoznik za gubitak prtljage koju mu je putnik predao na prijevoz odgovara prema odredbama za prijevoz stvari, i to prema načelu pretpostavljene krivnje, da za štetu odgovara do iznosa određenog zakonom ili međunarodnim ugovorom, a ako drukčije nije ugovoreno vrijednost prtljage se određuje prema tržišnoj cijeni u vrijeme i na mjestu predaje na prijevoz, time da su ništetne odredbe, između ostalog, općih uvjeta prijevoza kojima se predviđaju povoljnija ograničenja odgovornosti i visine naknade od onih predviđenih zakonom ili međunarodnim ugovorom.

 

7. Nije u pravu žalitelj kada ukazujući na pogrešnu primjenu materijalnog prava navodi da je u smislu odredbe čl. 667. st. 1., 2. i 4. ZOO-a tužiteljica sama odgovorna za štetu jer ga nije obavijestila o sadržaju prtljage i njezinoj vrijednosti. Naime, nema mjesta primjeni navedene zakonske odredbe jer se ona odnosi na štetu nastalu uslijed prijevoza opasnih stvari ili stvari za koju su potrebni posebni uvjeti prijevoza, a u odnosu na koje prijevoznik mora poduzeti odgovarajuće posebne mjere (arg. iz čl. 667. st. 3. i 4. ZOO-a).

 

7.1. No, s pravom žalitelj tvrdi kako je bilo mjesta primjeni odredbi njegovih Općih uvjeta prijevoza od 11. srpnja 2018. (dalje: Opći uvjeti prijevoza) kojima je njegova odgovornost za štetu uzrokovanu gubitkom prtljage ograničena na iznos od 1.000,00 kn, odnosno na maksimalno 2.000,00 kn za prtljagu veće vrijednosti (čl. 20. st. 2. i 5. Općih uvjeta prijevoza – list 29). Naime, pogrešna je ocjena suda prvog stupnja da okolnost što tužiteljici nije naplaćena prtljažna karta za predanu prtljagu jer vozač autobusa nije raspolagao odgovarajućim uređajem isključuje primjenu odredbe čl. 20. st. 2. i 5. Općih uvjeta prijevoza. To stoga što je vrijednost plaćene karte za prtljagu mjerodavna samo za ocjenu visine odštetne odgovornosti tuženika za preuzetu i izgubljenu prtljagu, no neplaćanje prtljažne karte ne isključuje primjenu čl. 20. st. 2. i 5. Općih uvjeta prijevoza na čiju je primjenu tužiteljica pristala već samom kupnjom vozne karte (čl. 47. Općih uvjeta prijevoza).

 

7.2. Odredba čl. 20. st. 5. Općih uvjeta prijevoza propisuje da tuženik za gubitak prtljage iz st. 3. tog članka, to jest za gubitak prtljage čija je vrijednost veća od visine naknade štete propisane čl. 20. st. 2. Općih uvjeta prijevoza u iznosu 1.000,00 kn ne odgovara u iznosu većem od 2.000,00 kn bez obzira na vrijednost prtljage. To znači da u konkretnom slučaju bez obzira na utvrđenu vrijednost tužiteljičine izgubljene prtljage u iznosu 4.250,00 kn tuženik odgovara za štetu u visini od 2.000,00 kn.

 

7.3. Dakle, u situaciji kada je Općim uvjetima prijevoza propisano ograničenje tuženikove odštetne odgovornosti za gubitak prtljage pravno valjano s obzirom da nije protivno ni zakonu ni međunarodnom ugovoru jer ni zakonom a ni međunarodnim ugovorom nije propisana visina štete do koje odgovara prijevoznik za gubitak prtljage putnika tijekom prijevoza (arg. iz čl. 683. st. 4. ZOO-a), tada se uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz odredbe čl. 20. st. 5. u vezi st. 3. Općih uvjeta prijevoza, a imajući u vidu da je tuženik prije podnošenja tužbe već isplatio tužiteljici iznos od 1.000,00 kn, tužbeni zahtjev ukazuje osnovanim u visini od 1.000,00 kn, pa je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u iznosu 3.250,00 kn prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

8. Zbog svega prethodno navedenoga, a imajući u vidu da u postupku pred sudom prvog stupnja nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP), valjalo je žalbu tuženika djelomično odbiti kao neosnovanu, a djelomično prihvatiti, pa primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a prvostupanjsku presudu u osporenoj točki 1. potvrditi u dijelu kojim je tuženik obvezan na isplatu iznosa od 1.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. srpnja 2020. do isplate, a primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti ju u dijelu kojim je tuženik obvezan i na isplatu iznosa od 2.250,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 21. srpnja 2020. do isplate, te u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.  

 

9. Kraj djelomičnom preinakom presude izmijenjena uspjeha u sporu u smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a) odlučeno je o troškovima cijelog postupka.

 

9.1. Tužiteljica je u odnosu na osnovu zahtjeva u cijelosti uspjela u sporu, dok je s obzirom na zahtijevani iznos od 4.250,00 kn i dosuđeni iznos od 1.000,00 kn u odnosu na visinu zahtjeva uspjela u omjeru od 24%, pa je kroz primjenu kvalitativna i kvantitativna kriterija ona u sporu uspjela u omjeru od 62%, a tuženik u omjeru od 38%, no nakon što se uz primjenu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a uspjeh tužiteljice umanji za utvrđeni uspjeh tuženika, tužiteljica je u sporu uspjela u omjeru od 24% razmjerno kojem joj pripada i pravo na naknadu troškova postupka.

 

9.2. Troškovi postupka tužiteljice sastoje se od troškova zastupanja po odvjetniku odmjerenih u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine radnje, i to u granicama zahtjeva stranke (list 66) od nagrade za sastav tužbe, obrazložena podneska zaprimljena 8. travnja 2019. kojim se očituje na tuženikov odgovor na tužbu, obrazložena podneska od 15. svibnja 2020. kojim se očituje na nalaz i mišljenje gospodarskog vještaka, zastupanje na ročištima 25. travnja, 22. svibnja i 18. lipnja 2019., 7. srpnja 2020. u iznosu od 500,00 kn za svaku radnju (Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 9. toč. 1. Tarife), troška PDV-a u iznosu 875,00 kn (Tbr. 42. Tarife), a priznat joj je i trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 400,00 kn, tako da ukupni troškovi tužiteljice iznose 4.775,00 kn, a razmjerno uspjehu u sporu 1.146,00 kn. No, tim je troškovima valjalo neovisno o uspjehu u parnici pribrojiti i troškove gospodarskog vještačenja u iznosu 1.500,00 kn, jer su ti troškovi bili nužni za utvrđivanje spornih i važnih činjenica, to jest vrijednosti izgubljene prtljage o kojoj prema Općim uvjetima prijevoza ovisi i opseg odštetne odgovornosti tuženika, tako da ukupni troškovi tužiteljice iznose 2.646,00 kn.

 

9.3. Nije joj priznat zatraženi trošak zastupanja na ročištu za objavu presude održana 21. srpnja 2020. jer iz zapisnika s tog ročišta proizlazi kako tužiteljičin punomoćnik nije ni pristupio na to ročište (list 67).

10. Slijedom navedenih razloga valjalo je žalbu tuženika djelomično prihvatiti i u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka, te primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsku presudu i u točki 3. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka i to na način pobliže opisan u izreci ove presude.

 

11. Kraj djelomične osnovanosti žalbe tuženiku je priznat trošak nastao njezinim podnošenjem. On je žalbom osporavao presudu u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 3.250,00 kn, a sa žalbom je uspio za iznos od 2.250,00 kn, odnosno u omjeru od 69% razmjerno kojem mu pripada pravo na troškove žalbe. Taj se trošak odnosi na zatraženi trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu 250,00 kn, koji razmjerno uspjehu žalbe iznosi 172,50 kn, pa je tužiteljica po čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 2. ZPP-a obvezana tuženiku nadoknaditi troškove žalbenog postupka u navedenom iznosu.

 

12. U ne pobijanoj točki 2. izreke, kojom je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 1.000,00 kn, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

 

13. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u izreci.

 

 

Bjelovar, 29. travnja 2021.

 

                                                                                                            Sudac

 

                                                                                                     Vladimir Šestak, v.r.