Broj: Gž-294/2018
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Verici Perić Aračić, kao sucu pojedincu, temeljem nacrta sudske savjetnice Marijane Milković Cosmai, u pravnoj stvari tužitelja V. d.o.o. iz R., OIB….., zastupanoj po punomoćnici P. V., odvjetnici iz R., protiv T. S. iz R. S., R., radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj: P-755/2017-3 od 21. prosinca 2017., 26. rujna 2018.,
r i j e š i o j e
Tužiteljeva žalba se uvažuje, te se rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj: P-755/2017-3 od 21. prosinca 2017. ukida i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba u ovoj pravnoj stvari.
Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio pravovremenu žalbu iz svih žalbenih razloga, u bitnome navodeći da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovni postupak pred izmijenjenim sucem pojedincem.
Na žalbu nije odgovoreno.
Žalba je osnovana.
Predmet ovog postupka je potraživanje tužitelja kao cesionara prema tuženiku (cesusu) u iznosu od 60,00 kn na ime neplaćenog računa br…., za dnevnu parkirnu kartu koju je Komunalno društvo K. d.o.o. (cedent) izdalo dana 2. rujna 2016.
Kako je tuženik osoba s domicilom u R. S., prvostupanjski sud je primijenio Uredbu broj …. E. parlamenta (dalje: Uredba) i to odredbu članka 4. Uredbe po kojoj se osobe s domicilom u državi članici tuže pred sudovima te države članice, dok je istovremeno isključio primjenu odredbe članka 7. Uredbe jer je tuženik bio u ugovornom odnosu s Komunalnim društvom K. d.o.o., a ne s tužiteljem. Po mišljenju prvostupanjskog suda cesijom se prenosi tražbina, ali ne i prava i obveze iz temeljnog pravnog posla.
Odredbom članka 84. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05,41/08, 125/11, 78/15), propisano je da primatelj prema dužniku ima ista prava koja je imao ustupitelj prema dužniku do ustupanja. Iz navedenog proizlazi da stav prvostupanjskog suda nije osnovan, jer cesionar (primatelj) stupa u pravni položaj cedenta (ustupitelja), te ima ista prava po obujmu i sadržaju koja je imao i cedent do ustupa. Činjenicom da je predmetna tražbina ustupljena tužitelju, ne mijenja se pravni osnov potraživanja, već osoba ovlaštena za potraživanje, pa je prvostupanjski sud pogrešno isključio primjenu odredbe članka 7. Uredbe.
Predmetna odredba propisuje iznimke od primjene članka 4. Uredbe, odnosno, posebnu nadležnost, po kojoj osoba s domicilom u državi članici može biti tužena u drugoj državi članici u stvarima povezanim s ugovorom, pred sudom mjesta izvršenja konkretne obveze (članak 7. stavak 1. a Uredbe), te u slučaju pružanja usluga, mjesta u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru (članak 7. stavak 1b, točka 2. Uredbe). Iz navedenog proizlazi da je u predmetnoj pravoj stvari nadležan sud mjesta gdje je pružena usluga po članku 7. Uredbe (usluga parkiranja).
Slijedom navedenog, osnovani su žalbeni navodi tužitelja, pa je prvostupanjsko rješenje ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak, sukladno odredbi članka 380. točke 3. Zakona o parničnom postupku.
Dubrovnik, 26. rujna 2018.
