1                      Poslovni broj Ps-7/2019-18

 

                                                                                                   

       REPUBLIKA HRVATSKA                              

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Ulica Andrije Hebranga 9, Metković                                   Poslovni broj Ps-7/2019-18

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Metkoviću, po sucu Anti Šprlji, u pravnoj stvari tužitelja P. N., OIB: …, M., kojeg kao punomoćnik zastupa M. B., odvjetnik u V., protiv tuženice A. M., OIB: …, M., radi iseljenja, dana 29. travnja 2021.

p r e s u d i o    j e

1. Nalaže se tuženoj iseliti iz stana u obiteljskoj kući u M., u …, a koja nekretnina je u zemljišnim knjigama naslovnog suda označena kao suvlasnički udio 120/310 dijela č. zgr. …, ZU …, k.o. M. – M., a s kojim dijelom je neraskidivo povezano isključivo vlasništvo dvosobnog stana oznake "C1" na drugom katu, neto korisne površine stana 83,22 m2, u nacrtu označene tamno smeđom bojom, koji se sastoji od stepeništa, hodnika, 2 sobe, 3 kupatila, spreme, dnevnog boravka sa kuhinjom i loggie s pripadcima, te istog slobodnog od osobnih stvari i osoba preda u samostalan posjed tužitelju.

 

2. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 3.300,00 kn u roku od 15 dana.

 

3. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom troška poviše iznosa iz toč.II. izreke ove presude, a do iznosa od 7.200,00 kn.

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on i tuženica bivši izvanbračni drugovi, ali da unatoč tome, žive u stanu tužitelja, u M., na 2 etaži obiteljske kuće, u …, a koja nekretnina je u zemljišnim knjigama naslovnog suda označena kao suvlasnički udio 120/310 dijela č. zgr. …, ZU …, k.o. M. – M., a s kojim dijelom je neraskidivo povezano isključivo vlasništvo dvosobnog stana oznake "C1" na drugom katu, neto korisne površine stana 83,22 m2, u nacrtu označene tamno smeđom bojom, koji se sastoji od stepeništa, hodnika, 2 sobe, 3 kupatila, spreme, dnevnog boravka sa kuhinjom i loggie s pripadcima. Nadalje, navodi da su odnosi između istih trajno poremećeni, te da je suživot zapravo postao nemoguć, a da tužena ne želi iseliti iz nekretnine iz toč. 1., što za posljedicu ima da policija redovno ureduje na adresi stana tužitelja. Ovakvo stanje među tužiteljem i tuženicom, kako tužitelj navodi, egzistira još od 2011. godine, te  navodi da su tužitelj i tužena te godine zaključili ugovor po kojem se tuženoj priznaju određena ulaganja u spomenutu nekretninu, i da joj je tužitelj dana 9. studenog 2011. godine isplatio iznos od 13.000,00 € na ime participacije u ulaganjima u stan, tako da tužena naspram tužitelju nema nikakvih obveznopravnih zahtjeva.

 

2. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da pobija sve navode u istoj, jer su isti neutemeljeni. Navodi da tužitelj i tuženica nisu bivši izvanbračni drugovi, već da su supružnici i sada i prije 20 godina od kada su zasnovali tu izvanbračnu zajednicu. Nadalje, navodi da odnosi među istima nisu trajno niti privremeno poremećeni, već da žive svoj život kao i dva desetljeća ranije te kako je cijela nekretnina iz koje tužitelj traži iseljenje tuženice renovirana, obnovljena i opremljena zajedničkim sredstvima izvanbračnih supružnika. Također, tuženica iskazuje da ona i tužitelj imaju zajedničko dijete, M. N. kći P., koju zajednički podižu i odgajaju. Navodi da isti žive u sasvim normalnim ljudskim, obiteljskim odnosima suživota te da je ova tužba vjerojatno podnesena kao rezultat nekog trenutnog stanja moguće ljutnje, razočaranja ili utjecaja drugih članova obitelji, ali da ne odražava stvarno stanje odnosa između stranaka kao supružnika, te predlaže sudu da odbaci tužbu tužitelja iz razloga navedenih u odgovoru na tužbu, a posebno jer je ista u cijelosti neutemeljena.

 

3. Tužena je putem punomoćnika dostavila dana 24. rujna 2019. godine dopunu odgovora na tužbu u kojoj navodi da su navodi iz tužbe neistiniti i iskonstruirani do te mjere da ju se tretira kao podstanara, a da se njihovo zajedničko dijete niti ne spominje. Također, navodi da je jedini stan koji je imala, dobila po socijalnoj osnovi, otkupila i prodala poslije smrti roditelja i djeteta da bi otplatila dugove liječenja i pogreba, te da je preostali iznos uložila u nedovršeni kat obiteljske kuće svoga izvanbračnog supruga, planirajući zajednički život s njihovim djetetom. Kat kuće, koji je bio u vrlo lošem stanju, je kompletno renoviran, a koja kuća je etažirana kako bi mogli podignuti kredit. Smatra da su imali dobar zajednički život, iako je na tužitelja veliki utjecaj imala njegova majka, koja nikada nije priznavala nju, njihovu obitelj, njihovo dijete niti ne pozdravlja. Navodi da je bila dobra majka, te da ne želi da joj dijete prolazi kroz traume i da odustane od daljnjeg školovanja. Radi u sudu u M., ima plaću od 3.000,00 kuna, te nije u mogućnosti plaćati odvjetnike, sudske troškove niti vještake. Navodi da je lošeg zdravlja i da je dugo bila na bolovanju te da ima ozlijede kralježnice na više mjesta, a koje treba operirati, kako se nada da će se u ovom cijelom postupku voditi računa o dobrobiti djeteta, kojeg želi i treba zaštititi od utjecaja osoba koje nisu dobronamjerne u njezinom odgoju, školovanju i budućem životu. Također, naglašava kako policija, što se navodi u tužbi, nikada nije dolazila na njezino izbacivanje, već kada su dva puta eskalirale svađe sa suprugom jer se ista protivila njegovoj posjeti S., budući je hrvatski branitelj te se nije slagala s činjenicom da isti svjedoči u postupcima koje vodi njegov prijatelj, a da bi mu isto moglo itekako naštetiti.

 

4. Dana 24. rujna 2019. godine održana je glavna rasprava pred Općinskim sudom u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, a na kojoj je pun. tužitelja predložio pokretanje postupka u svrhu delegacije suda, a o kojoj je Vrhovni sud donio odluku pod posl. br. Gr 1 364/2019-2 dana 30. rujna 2019., kojom prihvaća zahtjev, te spis dostavlja ovom sudu. Sud je konačno održao (ponovno) pripremno ročište te glavnu raspravu na koje ročište nije pristupila uredno pozvana tuženica, te je zaključio raspravu jer su izvedeni svi predloženi dokazi, te činjenično stanje dovoljno utvrđeno.

 

5. Izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem: ZK izvatka, Ugovora od 10.11.2011., izjava od 9.11.2011,

 

6. Među strankama nije sporno da tuženica živi u spornoj nekretnini i koristi spornu nekretninu.
7. Među strankama je sporno da li tužitelj ima osnov tražiti iseljenje tuženice iz sporne nekretnine.
8. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev osnovan.
9. Naime iz ZK izvatka za zk. ul. … k.o. M. – M. proizlazi da je tužitelj vlasnik sporne nekretnine.
10. Iz Ugovora od 10.11.2011. ovjerenog po Javnom bilježniku J. M. – Š. br. OV-14189/11 proizlazi da tužitelj i tužena žive u spornoj nekretnini, da su uredili svoje imovinskopravne odnose na način da su sporazumno izjavili da su spornu treću etažu uredili i opremili tijekom trajanja njihove životne zajednice, a da je tužena na ime svog dijela ulaganja isplaćena iznosom 13.000,00 €, pa da tužena više ne polaže po bilo kojem osnovu prava na spornu nekretninu iz koje se iseljenje traži.
11. Iz izjave od 9.11.2011. također proizlazi da je tužena primila ranije navedeni iznos od 13.000,00 €.
12. Tužena upire da je podnesena tužba u naravi trenutni hir tužitelja, pa da stoga ne postoji stvarna volja za istom, međutim tužba je podnesena prije 2 godine i 6 mjeseci, a tužitelj ustraje u istoj i danas, pa ne postoji u ovom slučaju izostanak volje i interesa tužitelja za ishođenjem ove presude.
13. Tužiteljica prigovara tužbi i zbog želje da dijete tužitelja i tužene ne prolazi kroz traume, a koje dijete u vrijeme dopune odgovora na tužbu (28.5.2019.) čeka odluku koji će fakultet nakon školovanja upisati, ali u tužbi se ni ne traži iseljenje zajedničkog djeteta (koje je do danas očito zasigurno postalo i punoljetno ako je prije 2 godine završilo srednjoškolsko obrazovanje), a predmet spora ni nisu djetetova prava. Sud u ovoj parnici ne može ulaziti u okolnosti eventualnih obiteljskih neugodnosti koje bi proizašle pravovijekom u ovom postupku, već se mora držati predmeta spora i činjenica važnih za spor.
14. Tužiteljica upire na lošem zdravstvenom stajnu i loše imovinske prilike, međutim na okolnosti istih nije predložila izvođenje nikakvih dokaza niti je priložila bilo kakvu medicinsku dokumentaciju, ali i da jest, to nije osnova temeljem koje se može postići zaštitni efekt od tužbe radi iseljenja, već samo odgodni učinak u postupcima koji bi eventualno uslijedili radi prisilnog izvršenja sukladno Ovršnom zakonu i adekvatno primjenjivim propisima.
15. I sama tužiteljica u naravi potvrđuje u dopuni odgovora na tužbu da je policija dolazila dva puta nakon eskalacija svađa sa tužiteljem, što ukazuje da tužitelj pored činjenice da je vlasnik, ima osnov za traženje iseljenja i u činjenici uznemiravanja istog u nekretnini koja je njegovo vlasništvo.
16. Tužitelj dakle ima osnov zahtijevati od nevlasnika prestanak smetanja njegovog vlasništva, odnosno prestanak korištenja putem iseljenja, a kako je to i zatražio u tužbi, pa sud temeljem članka 161.st.1., 162. i čl. 167.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i donosi odluku iz izreke kako je to tužitelj zatražio jer tužena nema osnov korištenja tuđe stvari obzirom da je jasno deklarirano od obaju stranaka priloženim ispravama tko je vlasnik sporne nekretnine (tužitelj), pa tako i činjenično utvrđeno od strane ovog suda u ovom postupku.
17. Ukazuje se na kraju tuženoj da sud ovom presudom ne zauzima uopće stav da li je tužena dobra ili loša osoba, niti se ovom presudom utječe na obiteljske odnose stranaka, već samo pruža tužitelju, na u zakonu utemeljenu, pravnu zaštitu njegova vlasništva, pa je i odlučeno kao u točki I. izreke.
18. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a, i Tbr.7.t.2 (jer se radi o tužbi radi iseljenja!) Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (dalje: „Tarifa“) jer je tužitelj uspio u sporu u cijelosti, te je tužitelju priznat trošak:

-          200 bodova (Tbr.7.toč.2.) – dakle 2.000,00 kn

-          PDV od 25%, na sve gornji iznos  sukladno Tbr. 42. – dakle 500,00 kn,

-          trošak sudskih pristojbi po 400,00 kn za  tužbu i presudu – dakle 800,00 kn

 

19. Tužitelju nisu priznati troškovi:

-          pojedinih sudskih radnji mimo ukupnog iznosa od 2.000,00 kn + PDV jer se u ovom postupku radi o parnici radi iseljenja za koji je propisana jednokratna naknada od 200 bodova 

-          sudske dostave u iznosu 150,00 kn jer nije dostavio dokaz da je uplaćivao bilo što za istu (Općinskom sudu u Makarskoj ili ovom sudu)

 

20. Zbog svega izloženog presuđeno je kao u izreci ove presude.

 

Metković, 29. travnja 2021.

                                                                                                                   S u d a c :

 

                                                                                                                   Ante Šprlje

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Dubrovniku u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, a putem ovog suda.

 

DNA:

1.     M. B., odvjetnik u V., V.

2.     A. M., M.