Poslovni broj 64 Gž R-352/2021-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 64 Gž R-352/2021-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Tomislava Aralice, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja D. B., OIB …, iz T., …, kojeg zastupa punomoćnik I. M.., u odvjetnik u U.-U., …, protiv tuženika S. P., OIB …, vl. obrta za uslužne djelatnosti S. iz P.-P., …, kojeg zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu A. K. i N. Š. u P.-P., …, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv međupresude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Pr-21/2020-17 od 30. prosinca 2020., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Ukida se međupresuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, poslovni broj Pr-21/2020-17 od 30. prosinca 2020., i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              II. O troškovima postupka nastalima u povodu pravnog lijeka odlučit će se konačnom odlukom.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Međupresudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je tuženik odgovoran za naknadu štete nastale tužitelju iz štetnog događaja od 24. prosinca 2016. (točka I. izreke) te da će se do pravomoćnosti ove međupresude zastati s raspravljanjem o iznosu tužbenih zahtjeva (točka II. izreke). Odluka o troškovima ostavljena je za kasniju presudu (točka III. izreke).

 

              2. Međupresudu suda prvog stupnja pobija žalbom tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19-dalje: ZPP). Predlaže sudu drugog stupnja pobijanu međupresudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev ili pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz nadoknadu troškova žalbe.

 

              3. Žalba je osnovana.

 

              4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete isplatom iznosa od 587.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe u ovom predmetu do isplate te isplatom iznosa od 84.300,00 kn tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

 

              5. Polazeći od utvrđenja da je u pogledu osnove tužbenih zahtjeva za naknadu neimovinske i imovinske štete stvar sazrela za donošenje odluke, budući da će utvrđivanje visine štete zahtijevati znatne troškove, sud prvog stupnja je iz razloga svrsishodnosti primjenom odredbe čl. 330. st. 1. ZPP, donio pobijanu međupresudu.

 

              6. Polazeći od nespornih činjenica da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu od 1. siječnja 2014., za obavljanje poslova radnika na stroju, utovar-istovar, da je tužitelj i prije sklapanja tog ugovora o radu, bio zaposlen kod tuženika od 12. veljače 2007., da su 24. prosinca 2016., po nalogu tuženika, kao poslodavca i izvođača radova na privremenom gradilištu spajanja kanalizacijske i fekalne vode u Ž., Grad P., ispred kuće koja ima kućni broj …u Ž., u vlasništvu D. B., iz P., …, tužitelj i D. R., također zaposlen kod tuženika, izvodili priključak kuće/objekta na kućnom broju 93 na gradsku mrežu kanalizacije, na način da je prethodno trebalo iskopati kanal, postaviti PVC cijev promjera 160 mm, te potom izvršiti zatrpavanje spomenute cijevi i kanala, da je navedenog dana tužitelj vršio ručno zatrpavanje PVC cijevi, a da je D. R. istovremeno, upravljajući mini bagerom gusjeničarom težine 1,7 t vršio iskop kanala, da je prilikom obavljanja radova došlo do puknuća betonske ploče septičke jame, te pada bagera, zajedno s dijelom betonske ploče u septičku jamu, a kojom prilikom je i tužitelj pao u septičku jamu, te je bio prignječen od strane betonske ploče septičke jame, da je pritom došlo do ozljede tužitelja, da je tuženik predmetnu ozljedu na radu prijavio H. - izjava o ozljedi na radu), te činjenica utvrđenih na temelju iskaza tužitelja i svjedoka D. R., sud prvog stupnja je zaključio kako je tuženik kao poslodavac odgovoran tužitelju za nastalu štetu, a da do pada tužitelja u septičku jamu nije došlo zbog neopreznosti i nemara samog tužitelja (tužitelj nije bio u neposrednoj blizini bagera) pa da posljedično, do štete nije došlo krajnjom nepažnjom tužitelja (čl. 111. Zakona o radu, Narodne novine, broj: 93/14, 127/17, 98/19-dalje: ZR, i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu, Narodne novine, broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18-dalje: ZZR).

 

              7. Ispitujući pobijanu međupresudu i postupak koji je prethodio žalbi utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, jer suprotno žalbenim navodima, tuženiku postupanjem suda prvog stupnja nije onemogućeno raspravljanje pred sudom.

 

              8. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP, jer sud prvog stupnja, suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika, u pogledu načina nastanka štetnog događaja nije raspravljao izvan činjenične građe koju je tužitelj naveo u tužbi.

 

              9. Nadalje, odredbom čl. 330. ZPP propisano je da ako tuženik ospori i osnovu tužbenog zahtjeva i iznos tužbenog zahtjeva, a u pogledu osnova stvar je sazrela za donošenje odluke, sud može iz razloga svrsishodnosti donijeti najprije presudu samo o osnovi tužbenog zahtjeva (međupresuda), kada do pravomoćnosti međupresude zastaje s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva. Dakle, međupresuda je deklaratorna odluka o osnovi kondemnatornog tužbenog zahtjeva koja ima prejudicijelno značenje za kasniju odluku o visini i iznosu tužbenog zahtjeva. Pretpostavke za donošenje međupresude su zrelost stvari za presuđenje u pogledu osnove, ocjena suda o postojanju odgovornosti tuženika i svrsishodnost. U tom smislu pri donošenju međupresude treba raspraviti sve prigovore koje je u postupku istaknuo tuženik.

 

              10. Tuženik je u postupku osporio pasivnu legitimaciju i svoju odgovornost za nastanak štete tužitelju.

 

              11. Odgovornost poslodavca za štetu uzrokovanu radniku propisana je odredbama čl. 111. ZR. Tako je odredbom st. 1. tog članka propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

 

              12. Odredbom čl. 25. st. 1. ZZR, propisano je da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom st. 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

 

              13. Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkama iz odredbe čl. 25. st. 2. ZZR i podredno pod pretpostavkama iz odredbe čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje-ZOO). Ovim je propisima iznimno, u točno određenim slučajevima, dopušteno oslobođenje poslodavca od objektivne odgovornosti.

 

              14. Sud prvog stupnja pravilno je ocijenio prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovanim jer tuženik kao poslodavac odgovora za štetu tužitelju, svojem radniku u smislu odredbe čl. 111. ZR, dok okolnost što je tuženik u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja imao sklopljenu policu osiguranja osoba od posljedice nesretnog slučaja (nezgode) za slučaj smrti nezgode, trajnog invaliditeta, smrti zbog prometne nezgode i iznenadne smrti od bolesti, nije od utjecaja na pasivnu legitimaciju tuženika, poslodavca tužitelja.

 

              15. Međutim, za sada se ne može prihvatiti zaključak suda prvog stupnja o postojanju isključive odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja i posljedično za nastalu štetu tužitelju, budući da u pogledu navedenog pobijana odluka ne sadrži dostatne i relevantne razloge, slijedom čega je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka propisana odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu sadržajno ukazuje žalitelj u žalbi. Ujedno je ostvarena i bitna povreda odredaba parničnog postupka čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i 330. ZPP, koja povreda je utjecala na donošenje zakonite i pravilne odluke, a na koju povredu određeno ukazuje tuženik u žalbi.

 

              16. Naime, sud može iskaze stranaka i svjedoka, ocijeniti manje ili više uvjerljivim ili logičnim, gledajući pojedinačno i u cjelini s ostalim dokazima te ima ovlast ocjenjivati izvedene dokaze, ali ne može otkloniti svoju obvezu da logičnim razlozima obrazloži svoje, za odluku u predmetu, bitno činjenično i pravno shvaćanje, a što je u ovom slučaju izostalo.

 

              17. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je svoj zaključak o postojanju isključive odgovornosti tuženika za nastanak štetnog događaja time i nastalu štetu, utemeljio na iskazima tužitelja i svjedoka D. R., a pritom je propustio ocijeniti i ostale dokaze izvedene na okolnost odgovornosti tuženika za nastanak predmetnog događaja, u ovom slučaju, iskaz tuženika te svjedoka A. B. i D. B., kao i isprave priložene u spisu predmeta; zapisnike M. rada i mirovinskog sustava, I. rada, Područnog ureda R. od 24. prosinca 2016. i 5. siječnja 2017., i to kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, u skladu s odredbom čl. 8 ZPP, a propustio je odlučiti i o dokaznom prijedlogu tuženika da se provede vještačenje po vještaku sigurnosti za rad, kako to osnovano ukazuje žalitelj u žalbi, a što je odlučno za prosudbu je li stvar sazrela za donošenje odluke u pogledu osnove za naknadu neimovinske i imovinske štete te odgovornosti tuženika u smislu odredbe čl. 330. ZPP.

 

              18. Slijedom iznesenih razloga, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP, međupresudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

              19. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će bitne povrede odredaba parničnog postupka na koju mu je ukazano ovim rješenjem, te će potom donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku.

 

              20. Odluka o troškovima pravnog lijeka, temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

U Zagrebu 29. travnja 2021.

 

                                                                                                                                  Predsjednik vijeća:

                                                                                                                                   Tomislav Aralica