- 1 -              I Kž 52/2021-3

Broj: I Kž 52/2021-3

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. P., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog P. P. i oštećenice D. P. kao tužiteljice, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola od 25. rujna 2020., broj K-16/2019-165., u sjednici održanoj 29. travnja 2021.,

r i j e š i o   j e :

              I. Prihvaća se žalba oštećenice D. P. kao tužiteljice, ukida se prvostupanjska presuda, te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

              II. Uslijed odluke pod I., žalba optuženog P. P. je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, optuženi P. P. je oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo iz članka 227. stavka 4. KZ/11. Na temelju članka 158. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) oštećenica kao tužiteljica D. P. je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu. Primjenom članka 149. stavka 3. ZKP/08., oštećenici kao tužiteljici je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08., i to paušalne svote u iznosu 1.000,00 kuna, te nužnih izdataka optuženika i nužnih izdataka i nagrade njegove braniteljice, o kojima će se naknadno donijeti posebno rješenje o visini troškova.

2. Protiv ove presude žalbe su podnijeli oštećenica kao tužiteljica D. P. i optuženi P. P.

3. Oštećenica kao tužiteljica D. P. je žalbu podnijela putem opunomoćenika D. A., odvjetnika iz P. – P., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, odnosno pobijanu presudu ukinuti i optuženika proglasiti krivim, te ga osuditi po zakonu.

4. Optuženi P. P. žali se putem braniteljice M. B., odvjetnice iz P. – P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., zbog "... povrede prava vlasništva iz članka 48. u vezi s člankom 16. stavkom 2. Ustava Republike Hrvatske ...", te zbog odluke o troškovima. Predlaže pobijanu presudu, u dijelu odluke o troškovima, preinačiti te odrediti da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08., te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegove braniteljice, koji su nastali do preuzimanja progona od oštećenice kao tužiteljice, padaju na teret državnog proračuna, a one koji su nastali nakon preuzimanja progona je dužna podmiriti oštećenica kao tužiteljica.

5. Optuženik je, putem braniteljice M. B., odgovorio i na žalbu oštećenice kao tužiteljice, s prijedlogom odbiti žalbu oštećenice kao tužiteljice kao neosnovanu.

6. Žalba oštećenice kao tužiteljice, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, je osnovana, uslijed čega je žalba optuženika zbog odluke o troškovima, za sada, bespredmetna.

7. U pravu je oštećenica kao tužiteljica kada tvrdi da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

8. Temeljni zaključak prvostupanjskog suda je kako optuženikova vožnja nije uzrok prometne nesreće, jer nema dokaza da bi optuženik svojim ponašanjem ugrozio promet i tako izazvao prometnu nesreću. Međutim, takvo je utvrđenje suda prvog stupnja, barem zasad, pogrešno.

9. U postupku nije bilo sporno da je optuženik, izvan naselja, gdje je dopuštena brzina 60 km/h, upravljao osobnim automobilom brzinom 72,5 km/h. Ovoj odlučnoj činjenici je prvostupanjski sud propustio dati pravilan značaj, kada je prihvatio obranu optuženika da nije stigao reagirati na pojavu pješaka na kolniku. Prema utvrđenom činjeničnom stanju proizlazi kako je nalet na pješaka, pri utvrđenoj nedopuštenoj brzini kretanja optuženika od 72,5 km/h i potrebnom zaustavnom putu oko 53,7 metara, bio neizbježiv. Međutim, sud, očito, ne uočava važnost utvrđene brzine kretanja optuženika, u danim prometnim uvjetima. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka S. M. proizlazi kako je za vozača prosječnih vozačkih sposobnosti, u trijeznom stanju, u noćnim uvjetima, kod upaljenih oborenih svjetala, postojala mogućnost uočavanja pješaka na kolniku na udaljenosti 26 metara, kada bi sigurnosna (prilagođena) brzina bila 44 km/h, odnosno na udaljenosti 31 metar, kada bi adekvatna brzina bila 49 km/h. Pored toga, prometni vještak je naveo kako domet oborenih svjetala seže na udaljenost od 35 do 50 metara. Stoga je u pravu oštećenica kao tužiteljica, kada u žalbi tvrdi da je, radi razjašnjenja ovih odlučnih okolnosti vezanih uz mogućnost uočavanja i izbjegavanja naleta na pješaka, trebalo dopuniti prometno vještačenje. To tim više jer je prvostupanjski sud propustio utvrditi koji bi bio zaustavni put optuženika pri dozvoljenoj brzini, te da li bi pri toj brzini nalet na pješaka bio izbježiv, vodeći računa o dosegu svjetala automobila i mogućnosti uočavanja pri brzini 60 km/h, o čemu se prometni vještak nije očitovao.

10. Prema odredbi članka 51. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14. i 64/15. – dalje: ZSPC), od vozača se zahtijeva takva brzina koja mu omogućuje pravodobno zaustavljanje pred svakom zaprekom, dakle i  pred pojavom pješaka na kolniku. Slijedi to i iz sintagme "... da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ...", što je potrebno povezati s prometnim pravilom iz članka 38. stavka 1. ZSPC, odnosno dužnošću vozača da obrati pažnju na pješake koji se nalaze na kolniku ili stupaju na kolnik. Stoga iz odredbe članka 51. stavka 1. ZSPC, koja se optuženiku i stavlja na teret, jasno proizlazi da je trebao uvažiti prometne uvjete i upravljati vozilom onom brzinom kojom bi, pravodobnom reakcijom, mogao izbjeći nesreću. Nepravilnim brojčanim oznakama blanketnih odredaba ZSPC, a pravilno opisanim oblicima protupropisnog ponašanja u činjeničnom opisu, sud je dao, neopravdano, ključan značaj. Ove nepravilnosti bilo je moguće ispraviti kako intervencijom ovlaštenog tužitelja, tako i prvostupanjskog suda.

11. U postupku nije bilo sporno niti da su optuženikove vozačke sposobnosti bile smanjene, jer je upravljao osobnim automobilom u alkoholiziranom stanju, pri koncentraciji od čak 1,52 g/kg apsolutnog alkohola u krvi. S obzirom da je važna okolnost utjecaj alkohola na psihofizičke sposobnosti vozača, izostalo je pravilno utvrđenje reakcije alkoholiziranog optuženika na pojavu pješaka na kolniku. Ovo tim prije, kada se ima u vidu brzina kojom je upravljao vozilom sa oborenim svjetlima, u uvjetima noćne vožnje. Nasuprot tomu, sud se opširno bavio kognitivnim i motoričkim sposobnostima pokojnog oštećenika. Stoga je, barem za sada, pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da je kretanje oštećenika, isključivi, uzrok nastanka prometne nesreće. Pritom je sud zanemario kako se i svjedokinja S. K., neposredno prije prometne nesreće, kretala automobilom u istom smjeru kao i optuženik, ali je ona na kolniku, pravovremeno, zamijetila oštećenika.

12. Imajući u vidu izloženo, u pravu je oštećenica kao tužiteljica kada tvrdi da je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, pa je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti, uslijed čega je žalba optuženika zbog odluke o troškovima, za sada, bespredmetna.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano. Nakon što ponovno izvede provedene dokaze, te dopunsko prometno vještačenje, izvesti će i one dokaze za koje ocijeni da ih je potrebno provesti. Izvedene dokaze, a posebno provedena vještačenja, sud će kritički analizirati i svestrano ocijeniti, kako pojedinačno tako i u njihovom međusobnom odnosu. Pri tomu treba, određeno i potpuno, izložiti koje se sporne činjenice, i iz kojih razloga, uzimaju dokazanim ili nedokazanim. Osobito treba cijeniti vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, uz potpunu harmonizaciju izreke i razloga presude, koju treba obrazložiti u skladu s odredbom iz čl. 459. ZKP/08.

14. S obzirom na izloženo, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 29. travnja 2021.