1              Poslovni broj: I Kžm-7/2021-7

 

              Poslovni broj: I Kžm-7/2021-7

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i dr.sc. Lane Petö Kujundžić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu prema maloljetnome M. H., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. u vezi s člankom 34. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., - u daljnjem tekstu KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj 1 Km 2/2019. od 5. veljače 2021., u sjednici održanoj 29. travnja 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

I. Prihvaća se žalba maloljetnog M. H., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Žalba državnog odvjetnika odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Osijeku, maloljetni M. H. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz članka 230. stavak 2. u vezi članka 34. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te presude te je na temelju članka 230. stavak 2. KZ/11. u vezi s člankom 24. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15., 126/19. – dalje u tekstu ZSM/11.) osuđen na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

1.1. Na temelju članka 69. stavak 1. KZ/11. izrečena mu je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti u trajanju od 1 (jedne) godine koja će se izvršiti prvo u okviru zatvorskog sustava, odnosno u zdravstvenoj ustanovi specijaliziranoj za liječenje od ovisnosti izvan zatvorskog sustava, a ista može trajati do prestanka izdržavanja kazne maloljetničkog zatvora odnosno dok za istom postoji potreba.

 

1.2. Na temelju članka 89. stavak 1. ZSM/11. trošak kaznenog postupka pada na teret državnog proračuna.

 

2. Protiv navedene presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i maloljetni M. H.

 

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri i predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da se maloljetniku izrekne kazna maloljetničkog zatvora u duljem trajanju kao i sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti u adekvatnom trajanju.

 

2.2. Maloljetnik se žalio po svom branitelju, odvjetniku S. M. u O. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenoga zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže prihvaćanje žalbe i ukidanje pobijane presude te vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Maloljetnik je po odvjetniku podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika u O. u kojem predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

 

4. Nakon što je na temelju članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) spis bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, zamjenica Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske je podneskom od 14. travnja 2021. pod brojem KŽ-DO-449/2021. izjavila da odustaje od žalbe državnog odvjetnika podnesene zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri.

 

5. Žalba maloljetnika je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika nedopuštena.

 

6. Nije u pravu žalitelj kada navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer da je izreka presude proturječna razlozima presude, da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi potpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni i postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude, o sadržajima tih isprava i zapisnika, iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Naime, izreka presude i obrazloženje nisu u suprotnosti, niti su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, jer je prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima, iscrpno obrazložio iskaz svjedokinje M. A. kojeg smatra istinitim i logičnim, a stranke nisu imale primjedbe na iskaz ispitane svjedokinje. Taj iskaz uostalom potvrđuje i obrana maloljetnika. Bitne činjenice i maloljetnik i svjedokinja opisuju na identičan način, (drugih svjedoka nije bilo) te je nesporno utvrđeno da je u maloljetnik u prodavaonicu došao odjeven neuobičajeno za to doba dana i godine, iako su bili večernji sati imao je sunčane naočale, bio je omotan šalom oko glave, vani je bilo toplo vrijeme, iz čega sud ispravno zaključuje da je postupao upravo u nakani da ga se ne prepozna. Od prodavačice je tražio da u vrećicu koju je predao stavi novac iz kase, a u ruci je držao kuhinjski nož koji je prodavačica vidjela pa navedeno upućuje na to da je postupao u cilju protupravnog prisvajanja novca iz blagajne trgovine, a u ruci je držao opasno oruđe tako da ga oštećena može vidjeti, što predstavlja konkludentnu prijetnju da će izravno napasti na tijelo prodavačice. To što je ona uzela odvijač kako bi se obranila i usprotivila mu se određenim riječima, ne isključuje njegovu namjeru da postupa u cilju oduzimanja tuđe pokretne stvari i to prijetnjom da će izravno napasti na tijelo neke osobe, a što je prvostupanjski sud ispravno i obrazložio. Zbog navedenog postupanja prodavačice maloljetnik se okrenuo i pobjegao, a zbog svega navedenog u njegovom postupanju ostvarena su obilježja kaznenog djela razbojništva u pokušaju, koji pokušaj i počinje uporabom sile ili prijetnje što se u konkretnom slučaju i ostvarilo. Osim toga pregledom spisa nije utvrđeno ni da je počinjena bilo koja bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08.

 

7. Suprotno navodima žalitelja nije ostvarena ni povreda odredaba kaznenoga zakona. U činjeničnom opisu pobijane presude opisani su nužni kvalifikatorni elementi koji čine kazneno djelo razbojništva, koje je ostalo u pokušaju. Nije u pravu žalitelj ni kada navodi da nije bilo prijetnji i uporabe sile jer se to očituje upravo iz ranije opisanog postupanja maloljetnika kada se obraća prodavačici da mu stavi novac u vrećicu, a pri tome držeći u ruci nož kojeg ona vidi. U konkretnom slučaju ne radi se ni o dobrovoljnom odustanku na što se upire u žalbi, jer nisu ostvarene okolnosti po članku 35. stavak 1. KZ/11. koje se odnose na dobrovoljni odustanak. Naime maloljetnik nije dobrovoljno napustio trgovinu, već iz razloga što mu se trgovkinja s pulta usprotivila te uzela odvijač i rekla da mu ne da novac te mu se obratila određenim riječima, a nakon čega je on istrčao van.

 

8. U pravu je maloljetnik kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali ne u odnosu na počinjenje kaznenog djela, nego zbog svih okolnosti koje su utjecale na izbor sankcije, a koju smatra neprimjerenom. Naime, prvostupanjski sud tijekom postupka nije utvrdio sve okolnosti koje bi utjecale na izbor vrste i mjere kazne, kao i izrečenu sigurnosnu mjeru. U postupku prema maloljetniku nije dostavljeno novo mišljenje centra, a i sama svjedokinja S. S., psiholog u centru, koja je ispitana na raspravi od 4. veljače 2021., navela je da ostaje kod prethodnog mišljenja centra (onog od 19. travnja 2019., list 59 spisa), te se nije mogla izjasniti u pogledu nikakvih novih okolnosti. Stoga sukladno članku 78. ZSM/11. nisu pribavljeni potrebni podaci za ocjenu psihofizičke razvijenosti maloljetnika, podaci o osobnim i obiteljskim prilikama ni utvrđene sve druge okolnosti koje su od značaja za izbor vrste i mjere maloljetničke sankcije.

 

9. Nadalje, prema psihijatrijskom nalazu i mišljenju (list 149-160 spisa), provedenog vještačenja maloljetnika navedeno je da je kod maloljetnika došlo do razvoja posttraumatskog stresnog poremećaja uz disocijalni poremećaj ličnosti i ranije i ovisnosti o psihoaktivnim tvarima te je vještak mišljenja "da mu je potrebno izreći mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja ambulantnim putem, a koja se može izvršiti na Klinici za psihijatriju KBC Osijek kroz forenzičku ambulantu na slobodi ili uz neku drugu kaznenu mjeru." Stoga nije jasno na temelju čega je sud izrekao maloljetniku sigurnosnu mjeru obaveznog liječenja od ovisnosti, a imajući na umu da se ta mjera po članku 69. stavak 1. KZ/11. izriče počinitelju koji je kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, drogi ili druge vrste ovisnosti ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo, o čemu se psihijatrijski vještak nije ni izjasnio.

 

10. Iz navedenih razloga prvostupanjska presuda ne može se ispitati u dijelu odluke o kazni i sigurnosnim mjerama jer činjenice o kojima ovisi izbor vrste i mjere sankcije odnosno izricanje sigurnosne mjere nisu u potpunosti utvrđene.

 

11. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će (pa i bez obzira na činjenicu da maloljetni M. H. u trenutku odlučivanja više nije maloljetan), pribaviti nove podatke postupajući sukladno članku 78. ZSM/11., te ispravno cijeniti sve olakotne i otegotne okolnosti, a posebno imajući u vidu da maloljetnik nije kazneno osuđivan prije počinjenja ovog kaznenog djela za koje mu se vodi postupak te ispravno odmjeriti kaznu s obzirom na novo pribavljene podatke. Također će prilikom izrade nove odluke voditi računa i o tome da se, bez obzira na činjenicu što je maloljetnik u međuvremenu postao punoljetan, on ne naziva optuženik nego se postupak vodi prema maloljetniku, jer je to bio u vrijeme počinjena kaznenog djela za koje se tereti. Prilikom odabira sigurnosne mjere sud će vodit računa o tome jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za primjenu mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja ili pak obaveznog liječenja od ovisnosti, a uzimajući u obzir sve okolnosti koje utječu na izbor navedene mjere, odnosno je li počinitelj koji je kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od 1 godine ili više počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti i postoji li opasnost da bi ta osoba zbog duševnih smetnji zbog kojih je nastupila bitno smanjena ubrojivost mogla u budućnosti počiniti teže kazneno djelo kao što je predviđeno odredbom članka 68. KZ/11. ili se pak radi o počinitelju koji je kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, drogi ili drugoj vrsti ovisnosti, ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo, kao što je predviđeno po članku 69. KZ/11., a što će ispravno i obrazložiti.

 

12. Slijedom navedenog, a po članku 483. stavak 1. ZKP/08. donesena je odluka kao u izreci ovog rješenja.

 

13. Kako je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podneskom od 14. travnja 2021. broj KŽ-DO-449/2021. odustalo od žalbe Županijskog državnog odvjetnika, tu je žalbu na temelju članka 481. stavak 2. ZKP/08. trebalo odbaciti kao nedopuštenu.

 

U Zagrebu 29. travnja 2021.