1              Poslovni broj: I Kž-52/2021-4

              Poslovni broj: I Kž-52/2021-4

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i dr.sc. Lane Petö Kujundžić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. O., zbog kaznenih djela iz članka 90. u vezi članka 33. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., i 152/08.- dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 11. veljače 2021. broj Kv I-81/2020. (K-13/2011.), u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2021.,

p r e s u d i o   j e

I. Djelomično se prihvaća žalba osuđenog M. O., preinačuje se pobijana presuda na način da se na temelju članka 63. stavak 1. KZ/97. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora osuđenom M. O. uračunava vrijeme uhićenja te boravka u istražnom zatvoru od 6. srpnja 2008. do 12. prosinca 2008. po presudi Županijskog suda u Varaždinu broj K-13/2011., kao i vrijeme provedeno na izdržavanju kazne od 4. veljače 2015. do 4. veljače 2016. po presudi Općinskog suda u Bjelovaru broj K-188/2012.

II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba osuđenog M. O. te se u ostalom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom pobijanom presudom, Županijski sud u Varaždinu je u postupku tzv. neprave obnove postupka na temelju članka 498. stavak 2. u vezi stavka 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) preinačio u odluci o kazni pravomoćnu presudu Županijskog suda u Varaždinu broj K-13/11-98. od 25. listopada 2013. kojom je optuženi M. O. proglašen krivim za počinjenje dva kaznena djela protiv života i tijela, dva ubojstva u pokušaju opisana po članku 90. KZ/97. u vezi članka 33. stavak 1. KZ/97., te za kazneno djelo protiv opće sigurnosti dovođenjem u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), te je za navedena kaznena djela osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 10 (deset) mjeseci, a koja presuda je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-207/2014-7 od 12. srpnja 2017. u navedenom osuđujućem dijelu preinačena na način da je optuženi oslobođen od optužbe za počinjenje kaznenog djela protiv opće sigurnosti dovođenjem u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavak 1. KZ/11. te mu je uslijed navedenog presuda Županijskog suda u Varaždinu preinačena u odluci o kazni na način da su prihvaćene kao utvrđene na temelju članka 90. uz primjenu članka 33. stavak 2. i članka 57. stavak 1. i 4. točka d KZ/97. kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine za kazneno djelo ubojstva u pokušaju počinjenog na štetu D. K., a za kazneno djelo ubojstva u pokušaju počinjenog na štetu oštećenog R. P. kazna zatvora od 2 (dvije) godine te je primjenom članka 60. stavak 1. i 2. točka c KZ/97. M. O. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu mu se temeljem članka 63. stavak 1. KZ/97. uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 6. srpnja 2008. do 12. prosinca 2008. i pravomoćna presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj K-188/2012. od 14. lipnja 2013. kojom je optuženi M. O. proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv imovine - razbojničke krađe označene u članku 219. stavak 1. KZ/97. te temeljem iste zakonske odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, dok je istom presudom odbijena optužba da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela teškom tjelesnom ozljedom označeno u članku 99. stavak 1. KZ/97., a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Kž-226/2013-6 od 30. siječnja 2014. te je M. O. na temelju članka 498. stavak 1. točka 1. ZKP/08. uz primjenu članka 62. i članka 60. stavak 1. i 2. točka c KZ/97. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 4 (četiri) mjeseca. Na temelju članka 63. stavak 1. KZ/97. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora osuđenom M. O. uračunava se vrijeme uhićenja te boravka u istražnom zatvoru od 6. srpnja 2008. do 12. prosinca 2008.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio osuđeni M. O. osobno kao i po braniteljici S. V., odvjetnici u B. i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te predlaže ukidanje pobijane presude i vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili preinaku iste na način da mu se izrekne manja jedinstvena kazna.

3. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je odgovor na žalbu u kojem predlaže da drugostupanjski sud na temelju članka 482. ZKP/08. žalbu u cijelosti odbije kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08., spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Žalba osuđenika je djelomično osnovana.

6. Osuđenik se u žalbi poziva na bitnu povredu odredaba kaznenoga postupka navodeći da mu u kaznu zatvora po presudi Županijskog suda u Varaždinu od 11. veljače 2021. broj Kv I-81/2020. nije uračunata i izdržana kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a sve po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Bjelovaru od 14. lipnja 2013. broj K-188/2012. Suprotno žalbenim navodima za istaknuti je da taj propust ne predstavlja bitnu povredu odredaba kaznenog postupka predviđenih člankom 468. stavak 1. točka 1.-11. ZKP/08., a pregledom spisa nije utvrđeno ni da je počinjena bilo koja bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

7. U pravu je žalitelj kada navodi da je počinjena povreda kaznenog zakona neuračunavanjem izdržane kazne zatvora u trajanju od 1 godine, po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Bjelovaru od 14. lipnja 2013. broj K-188/2012. te da je već izdržao izrečenu kaznu iz čega se može zaključiti da bi istu morao izdržati još jednom. Iako su u pobijanoj presudi ispravno primijenjene odredbe o stjecaju kaznenih djela kao i odredbe o izboru vrste i mjere kazne osuđenoj osobi sukladno članku 60. stavak 1. i 2. i članka 62. KZ/97., u odnosu na primjenu članka 63. stavak 1. KZ/97. osuđeniku u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora nije uračunato i vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od 1 godine, a sve po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Bjelovaru broj K-188/2012. od 14. lipnja 2013. u kojem smislu je počinjena povreda kaznenog zakona iz članka 469. stavak 1. točka 6. ZKP/08. Osim toga osuđenik je u prilog navedenih tvrdnji u pravcu izdržavanja kazne zatvora u trajanju od 1 godine po presudi Općinskog suda u Bjelovaru uz žalbu dostavio i potvrdu ministarstva od 4. veljače 2016. iz koje proizlazi da je izdržao u cijelosti izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i to u vremenskom razdoblju od 4. veljače 2015. do 4. veljače 2016., a sve na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru broj K-188/2012. od 14. lipnja 2013., a to proizlazi i iz podataka u spisu na listu 235.

8. Neosnovani su žalbeni navodi optuženika da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na neuračunavanje izdržane kazne zatvora u jedinstvenu kaznu jer se ne radi o tome da je sud odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio, odnosno da sadržaj isprava, zapisnik o izvedenim dokazima ili tehničkim snimkama dovodi u sumnju pravilnost i pouzdanost utvrđenja odlučne činjenice s obzirom da se u konkretnom slučaju o tome ne radi. Promašen je i žalbeni navod optuženika kada iznosi da su olakotne okolnosti premalo cijenjene te da je osuđeniku trebalo smanjiti kaznu u trajanju dužem od 2 mjeseca kao i da je od izvršenja kaznenog djela proteklo više od 12 godina te je osuđenik neizlječivo bolestan, uz to dragovoljac Domovinskog rata, višestruko odlikovan te je u cijelosti nadoknadio štetu oštećeniku, kao i pozivanje na bolest osuđenikove supruge, stoga što osuđenik nije tražio obnovu kaznenog postupka po članku 498. stavak 1. točka 4. ZKP/08.

9. Naime, sve olakotne i otegotne okolnosti su bile utvrđene u postupcima iz kojih se kazne koje se objedinjavaju pa je upravo ovakva kazna koja je 2 mjeseca manja od zbroja kazni primjerena svrsi kažnjavanja i samoj osobi osuđenika. Neosnovano se osuđenik žali zbog odluke o kazni jer su pravilno primijenjene odredbe o stjecaju po članku 60. KZ/97. kao i odredbe o izboru vrste i mjere kazne osuđenoj osobi po članku 62. KZ/97. koji se odnosi na primjenu odredbi o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju kada se osuđeniku sudi za kazneno djelo koje je počinio prije nego što je započeo izdržavati kaznu po prijašnjoj presudi ili za kazneno djelo koje je počinio za vrijeme izdržavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetničkog zatvora te su u konkretnom slučaju ispunjene navedene zakonske pretpostavke.

10. Stoga žalitelj neosnovano osporava pravilnost izrečene kazne zatvora kada se žali na odluku o kazni, a posebno kada ističe da sve olakotne okolnosti, a to su korektno držanje tijekom kaznenog postupka, protek vremena od počinjenja kaznenog djela, nisu uzete u obzir te da mu je kazna smanjena samo za 2 mjeseca. Za istaknuti je da je presuda koja se pobija žalbom donesena na temelju odredbi članka 498. stavak 1. točka 1. ZKP/08. te sud nije ni ovlašten drugačije utvrđivati ili ocjenjivati okolnosti koje su imali u vidu raniji sudovi pri izricanju pravomoćno izrečenih kazni po prijašnjim presudama. Zbog toga se u konkretnom slučaju ne mogu uzimati u obzir nove činjenice na koje se poziva osuđenik u svojoj žalbi, a koje bi utjecale na odluku o kazni jer je prvostupanjski sud ispravno primijenio odredbe kaznenog zakona o stjecaju na konkretni slučaj, ali nije osuđeniku u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunao i vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od 1 godine, a sve po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Bjelovaru broj K-188/2012. od 14. lipnja 2013. dakle nije postupio sukladno odredbi članka 63. KZ/97. čime je povrijedio kazneni zakon na štetu osuđenika pa je žalba osuđenika u tom dijelu osnovana te je zbog toga odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

11. Slijedom navedenog, u izreci ove presude pod točkom I. je djelomično prihvaćena žalba osuđenika, te je na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. preinačena pobijana presuda i u jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 godina i 4 mjeseca, na temelju članka 63. stavak 1. KZ/97. uračunato je, osim vremena uhićenja te boravka u istražnom zatvoru od 6. srpnja 2008. do 12. prosinca 2008. po presudi Županijskog suda u Varaždinu broj K-13/2011. i vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od 1 godine i to od 4. veljače 2015. do 4. veljače 2016., na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru broj K-188/2012. od 14. lipnja 2013.

12. Iz svega naprijed navedenog, a imajući u vidu da osuđenik nije tražio obnovu kaznenog postupka po članku 498. stavak 1. točka 4. ZKP/08. te da je prvostupanjski sud kako je izloženo u ovoj odluci pod točkom 8., 9., i 10. ispravno primijenio odredbe o stjecaju po članku 60. KZ/97. te odredbe o vrsti i mjeri kazne osuđenoj osobi po članku 62. KZ/97., a odnosi se na primjenu odredbe o odmjeravanju kazne za djela u stjecaju, žalba osuđenika u ostalom dijelu nije osnovana, pa je zbog toga odlučeno kao pod točkom II. izreke, a na temelju članka 482. ZKP/08.

U Zagrebu 29. travnja 2021.