-1-                                     Broj:Gž-1672/2018

 

 

                                   

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

                                                       P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Jasne Momirović, predsjednice, te Katice Lučić i Ljiljane Percel, članica vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika pravne osobe H. x d.o.o. i  odgovorne osobe N.P., zbog prekršaja iz članka 138. stavka 1. točke 43. i stavka 2. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14.,110/15. i 14/19.), odlučujući o zajedničkoj žalbi okr. pravne osobe H. x d.o.o. i odgovorne osobe N. P., podnesenoj po branitelju M. M., odvjetniku u Z., protiv presude Prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 18. PpG-1352/18 od 6. srpnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 29. travnja 2021.

 

 

p r e s u d i o j e

 

 

           I Odbija se žalba okr. pravne osobe H. x d.o.o. i  odgovorne osobe N. P. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

         II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. pravna osoba H. x d.o.o. i odgovorna osoba N. P. obvezni su naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 400,00 (četiristo) kuna, svaki, u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. pravna osoba H. x d.o.o. i odgovorna osoba N. P. proglašeni su krivima, da su, na način činjenično opisan u izreci te presude, počinili prekršaj iz članka 138. stavka 1. točke 43. Zakona o zaštiti potrošača, te su na temelju cit. propisa, a u odnosu na okr. odgovornu osobu i uz primjenu instituta ublažavanja, kažnjeni novčanim  kaznama, u iznosu od 10.000,00 kuna okr. pravna osoba, a u iznosu od 3.000,00 kuna okr. odgovorna osoba.

 

              2. Istom presudom odlučeno je da su okrivljenici dužni nadoknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna, svaki.

 

3. Protiv te presude okrivljenici su podnijeli pravodobnu žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja u sebi sadrži, u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona i žalbu zbog odluke o kazni.

 

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, isti prihvate.

 

          5. Žalba je neosnovana.

 

6. Rješavajući predmet u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti utvrdilo da nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona i povrede odredbi materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika, te da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

7. Nakon počinjenja djela, a prije donošenja ove odluke, dana 15. veljače 2019. stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (NN 14/19.), a ovaj Sud nalazi da prekršajno djelo stavljeno okrivljenicima na teret u izreci pobijane presude zadržava pravni kontinuitet u članku 138. stavku 1. točki 46. i stavku 2. trenutno važećeg Zakona o zaštiti potrošača, a u svezi članka 20. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača (NN 14/19.).

 

7.1. Prema odredbi članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja propis jedanput ili više puta izmijeni, obvezno će se primijeniti propis koji je blaži za počinitelja.

 

7.2. Budući su izmjenama Zakona za predmetna djela propisane iste novčane kazne za počinitelje, to je u konkretnom slučaju pravilno primijenjen propis prema vremenu počinjenja djela. 

 

8. Žalitelji neosnovano ističu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona, povredom odredbe članka 88. citiranog Zakona. Navedenom odredbom je propisano da sud čini bitnu povredu postupka ako u tijeku postupka nije primijenio ili nepravilno primjeni koju odredbu ovoga Zakona ili povrijedi na glavnoj raspravi odnosno u postupku pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu, pri čemu je sukladno citirane zakonske odredbe sud dužan na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke. Kod istaknute povrede mora se dokazati konkretan utjecaj na presudu, odnosno, uzročna veza. Međutim, prema stanju prvostupanjskog spisa proizlazi da je u ovom predmetu sud pravilno odbio prijedlog za provođenje daljnjeg dokaznog postupka pribavljanjem dokumentacije od dobavljača o uvjetima dobavljačke podrške, jer isto nije od značaja za pravilno utvrđenje stanja stvari, budući je redovna cijena utvrđena pri ulasku proizvoda u pravnu osobu, a ona proizlazi iz materijalne dokumentacije predmeta i računalnog izlista cijena predmetnih artikala prilikom inspekcijskog nadzora, pa je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice za potpuno i točno utvrđenje stanja stvari. Stoga, po ocjeni ovog Suda, odbijanje provođenja predloženog dokaza, nije od utjecaja na odluku.

 

9. Rješavajući  predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, gdje žalitelji u bitnome ponavljaju svoju obranu, vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom pisane obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, prvenstveno iskaza svjedokinje Š. K. i zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 26. siječnja 2018., iz kojih proizlazi način formiranja i promjene cijena, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz primijenjenog propisa Zakona o zaštiti potrošača, koji je prihvatljiv i ovom Sudu. Žalitelji ne ističu nove dokaze u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, niti argumentirano dovode u pitanje pravilnost činjeničnog utvrđenja, pa žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

9.1. Pogrešno smatraju žalitelji da činjenično opisanim postupanjem u izreci pobijane odluke nisu obavljali nepoštenu poslovnu praksu za vrijeme trajanja akcijske prodaje za notebook Lenovo šifra artikla xxxx i xxxx te notebook HP Envy šifra artikla xxxx, budući su isticanjem prekriženih redovnih cijena u višem iznosu od stvarno utvrđenih redovnih cijena po kojima su proizvodi ušli u dokumentaciju trgovca, kako to proizlazi iz zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru i računalnog izlista promjene cijena za navedene tri vrste laptopa, zavaravali potrošače ili postoji vjerojatnost da će ih zavarati u pogledu pogodnosti cijene proizvoda, koje u stvarnosti nije bilo, te su na taj način navodili ili je vjerojatno da će navesti potrošače da donesu odluku o kupnji, stvaranjem dojma veće pogodnosti cijene. Takva informacija  zavarava prosječnog potrošača u pogledu cijene proizvoda, postojanju pogodnosti u odnosu na redovnu maloprodajnu cijenu i sugerira kupcu da se proizvod nudi po većoj pogodnosti u odnosu na istaknutu višu redovnu cijenu, smatrajući to kupnjom po povoljnijoj cijeni.   

 

9.2. Žalitelji ne dovode u pitanje da su inkriminirane prilike bile istaknute akcijska cijena i prekrižena navedena (viša) redovna cijena, međutim pogrešno smatraju da nema protupravnosti iz razloga jer da je 15. siječnja 2018., neposredno pred akcijsku prodaju, došlo do nivelacije cijene (povećanja redovne cijene). Naime, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da se upravo 15. siječnja 2018. povišene cijene prvi puta pojavljuju u informatičkom sustavu pravne osobe, te da nije bilo osnove za povećanje redovne cijene. Naime, bez uspjeha žalitelji uporno ponavljaju da su ulazne maloprodajne cijene u stvari akcijske cijene, što bi opravdavalo nivelaciju cijene, budući su prilikom ulaza proizvoda u informatički sustav trgovca, koji datumi su jasni iz dokumentacije pravne osobe, razvidne ulazne cijene proizvoda i kao takve smatraju se utvrđenim cijenama u redovnoj prodaji, jer tada nije navedeno da bi se radilo o nekoj ulaznoj pogodnosti cijene. Da bi trgovac imao mogućnost obavljanja posebnog oblika prodaje u smislu odredbe članka 18. stavka 4. Zakona o zaštiti potrošača, treba imati formiranu cijenu u redovnoj prodaji, što isključuje obranu okrivljenika. Stoga i ovaj Sud smatra da iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je trgovac ukupnim prikazivanjem svih relevantnih parametara za donošenje odluke o kupnji tijekom akcijske prodaje stvarao dojam koji će potaknuti kupca za odluku o kupnji, stvarajući lažni dojam veće pogodnosti, koje postupanje je suprotno pozitivnim propisima Republike Hrvatske.  

             

9.3. Žalitelji su prije početka obavljanja trgovačke djelatnosti bili dužni upoznati se s odredbama važećih zakona, koji propisuju pod kojim se uvjetima može obavljati navedena djelatnost, pa u tom kontekstu tvrdnja da nisu postupali s namjerom ne može isključiti njihovu odgovornost za djelo, naročito jer je za počinjenje prekršaja, sukladno odredbe članka 25. Prekršajnog zakona, kriv počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, što nije slučaj u ovom predmetu.  

 

9.4. Slijedom navedenog, pravilan je i na zakonu osnovan zaključak prvostupanjskog suda da su okrivljenici svojim postupanjem ostvarili sva zakonom opisana obilježja prekršaja stavljenog im na teret.

 

10. Pogrešno žalitelji ističu povredu materijalnog prava, budući upiru na tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava koja bi proizlazila iz primjene odredaba prekršajnog prava na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pa se ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz članka 194. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona. Postojanje povrede materijalnog prekršajnog prava ocjenjuje se u okviru činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud i koje je opisano u izreci presude, pa kako je ovaj Sud činjenično utvrđenje iz izreke pobijane presude prihvatio pravilnim, to nije ostvarena niti povreda materijalnog prekršajnog prava, kako se sugerira žalbom.

                             

11. Ispitujući dalje pobijanu oduku u pogledu žalbe na odluku o kazni u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj Sud nalazi da su izrečene kazne u zakonom propisanim granicama, primjerene prirodi i težini počinjenog prekršaja te pravilno cijenjenim svim okolnostima odlučnim za njihovo određivanje, i nisu prestrogo odmjerene. Naime, za predmetni prekršaj propisana je novčana kazna u rasponu od 10.000,00 do 100.000,00 kuna za pravnu osobu te od 10.000,00 do 15.000,00 kuna za odgovornu osobu u pravnoj osobi, a prvostupanjski sud je okr. pravnoj osobi odmjerio kaznu u posebnim zakonom minimalno propisanom iznosu dok je okr. odgovornoj osobi kaznu odmjerio uz primjenu instituta ublažavanja, u značajnoj mjeri ispod minimalno propisane kazne.

 

11.1. Obrazlažući svoju odluku sud prvog stupnja dao je razloge koji su  prihvatljivi i ovom drugostupanjskom sudu, pri čemu odmjerene kazne predstavljaju primjerenu društvenu osudu za počinjeni prekršaj i opravdano se može očekivati da će se njima postići opća i posebna svrha kažnjavanja.

 

11.2. Protivno iznesenom, žalitelji ne ističu (i ne dokumentiraju) nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

 

12. Treba istaknuti da je prvostupanjski sud upozorio okrivljenike da će se kazne smatrati u cjelini plaćenima, ako u roku koji je određen za plaćanje, uplate dvije trećine izrečenih kazni.              

 

13. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da  troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena u okvirima određenim naprijed citiranim Rješenjem, s obzirom na složenost i trajanje postupka te materijalne prilike okrivljenika.  

 

              14. Zbog izloženih razloga, sukladno odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

                               

U Zagrebu 29. travnja 2021.

 

          ZAPISNIČARKA                                                            PREDSJEDNICA VIJEĆA

 

         Nada Horvatović, v. r.                                                          Jasna Momirović, v. r.             

 

          Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.