Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu Pr-8/2018 ex. Vojarna sv. Križ

D r a č e v a c

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Danieli Pivčević, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz S., O.:
…, zastupana po O. J. " iz S., protiv tuženika C.
Z., O.:…, zastupan po
punomoćniku E. M., odvjetniku u Z., radi isplate, nakon održane
glavne i javne rasprave zaključene dana 24. ožujka 2021., u prisutnosti zamjenice
punomoćnice tužiteljice D. B., odvjetničke vježbenice u O.
J. " iz S. i zamjenice punomoćnika tuženika I. Š., odvjetnica
u S., po objavi dana 28. travnja 2021.,

p r e s u d i o j e

I.Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici M. B.,
O.: …, na ime dodatka za rad stručnog suradnika s učenicima s većim
teškoćama u razvoju po posebnom nastavnom planu i programu iznos od 19.538,34
kune sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 634,58 kuna od 10.03.2015.g.

- na iznos od 634,58 kuna od 10.04.2015.g.

- na iznos od 1.651,65 kuna od 10.05.2015.g.

- na iznos od 607,09 kuna od 10.06.2015.g.

- na iznos od 550,54 kuna od 10.07.2015.g.

- na iznos od 221,73 kuna od 10.08.2015.g.

- na iznos od 151,78 kuna od 10.09.2015.g.

- na iznos od 637,46 kuna od 10.10.2015.g.

- na iznos od 608,49 kuna od 10.11.2015.g.

- na iznos od 637,46 kuna od 10.12.2015.g.

2 Pr –8/18

- na iznos od 609,75 kuna od 10.01.2016.g.
- na iznos od 576,75 kuna od 10.02.2016.g.
- na iznos od 637,46 kuna od 10.03.2016.g.
- na iznos od 609,75 kuna od 10.04.2016.g.
- na iznos od 640,35 kuna od 10.05.2016.g.
- na iznos od 611,24 kuna od 10.06.2016.g.
- na iznos od 611,24 kuna od 10.07.2016.g.
- na iznos od 250,57 kuna od 10.09.2016.g.
- na iznos od 640,35 kuna od 10.10.2016.g.
- na iznos od 640,35 kuna od 10.11.2016.g.
- na iznos od 599,25 kuna od 10.12.2016.g.
- na iznos od 611,24 kuna od 10.01.2017.g.
- na iznos od 623,47 kuna od 10.02.2017.g.
- na iznos od 653,16 kuna od 10.03.2017.g.
- na iznos od 653,16 kuna od 10.04.2017.g.
- na iznos od 623,29 kuna od 10.05.2017.g.
- na iznos od 627,57 kuna od 10.06.2017.g.
- na iznos od 596,45 kuna od 10.07.2017.g.
- na iznos od 281,18 kuna od 10.08.2017.g.
- na iznos od 116,39 kuna od 10.09.2017.g.
- na iznos od 669,22 kuna od 10.10.2017.g.
- na iznos od 669,22 kuna od 10.11.2017.g.
- na iznos od 651,58 kuna od 10.12.2017.g.

do 31. srpnja 2015.g. u visini od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do
isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne
kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunato za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu, za tri postotna poena izuzev zakonske zatezne kamate na
porez na dohodak i prirez poreza na dohodak.

II.Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici troškove parničnog
postupka u iznosu od 19.500,00 kn uvećane za pripadajuće zakonske zatezne
kamate koje na taj iznos teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po
stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope

3 Pr –8/18

na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužbom koja je zaprimljena kod suda 3. siječnja 2018. tužiteljica potražuje na ime
dodatka za rad stručnog suradnika s učenicima s većim teškoćama u razvoju po
posebnom nastavnom planu i programu iznos od 20.060,00 kn sa zakonskim
zateznim kamatama. Naime, ista tvrdi da je zaposlena kod tuženika na radnom
mjestu medicinske sestre (medicinskog tehničara) odgojitelja te da s obzirom na opis
svojih poslova i naziv radnoga mjesta sudjeluje u neposrednom pedagoškom radu s
polaznicima tuženika pa kao stručni suradnik u nastavi ostvaruje pravo na dodatak iz
čl. 13. st. 4. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo kako je odredbom čl. 13. st. 4. Kolektivnog
ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama definirano da se dodatak na
plaću od 12% odnosi isključivo na radno mjesto učitelja i stručnih suradnika, a ne na
radno mjesto medicinske sestre/tehničara. Prema tumačenju Zajedničkog
povjerenstva za tumačenje KU-a za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama na
sjednici od 11. lipnja 2015. i 9. prosinca 2015. da proizlazi kako medicinska
sestra/tehničar ne obavlja jednake poslove kao učitelj ili stručni suradnik pedagog,
psiholog, edukator-rehabilitator ili knjižničar pa da stoga ne ostvaruje dodatak na
plaću od 12%. U dopuni odgovora na tužbu, tuženik je istaknuo prigovor promašene
pasivne legitimacije jer je tužba podnesena protiv C. za autizam Z. kao
tuženika, a da je tužiteljica zaposlena u C. za autizam R. sa sjedištem u
R. te da su se prema S. između M. socijalne politike i mladih,
M. znanosti i sporta, G. Z., G. S., te G. R. od 16.
srpnja 2015. G. S. i G. R. obvezali preuzeti odgoj i obrazovanje korisnika
C. za autizam u S. i R.. Stoga da je pasivno legitimiran C. za autizam
S. sa sjedištem u S..

3. Tijekom postupka izveden je dokaz pregledom ugovora o radu od 4. travnja 1996. i
aneksa istog od 1. listopada 1997., obračunskih lista plaća tužiteljice, očitovanja
M. znanosti i obrazovanja od 26. srpnja 2016. i 10. listopada 2017.,
tumačenja KU-a, sporazuma između M. socijalne politike i dr. od 16. srpnja

2015., rješenja tuženika o obvezama suradnika u nastavi u školskoj godini
2013/2014 od 30. rujna 2013., dopisa tuženika od 9. studenog 2015., Pravilnika o
unutarnjem ustrojstvu i načinu rada tuženika od 29. siječnja 1996., KU-a za
zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama od 30. travnja 2014. te 11. travnja

2017., platnih podataka tužiteljice te djelatnica N. P. i D. Š.
E., ugovora o radu navedenih djelatnica tuženika, Pravilnika o tjednim
radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi, s izmjenama,
Pravilnika o stručnoj spremi i pedagoško-psihološkom obrazovanju učitelja i dr., spisa
ovoga suda br. P.-10/2018,financijskim vještačenjem po vještaku J. B.,
dipl.oec., saslušanjem svjedoka T. M., N. P., tužiteljice kao parnične
stranke, dok je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem predloženih svjedoka
S. G. L. i Ž. K. kao suvišnog za odluku.

4 Pr –8/18

4. Podneskom od 11. studenoga 2019. te na ročištu za glavnu raspravu 24. ožujka 2021. tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev na način kako glasi u izreci.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u razdoblju od veljače 2015. do prosinca 2017.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

7. Između stranaka je nesporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem
ugovora o radu od 4. travnja 1996. te aneksa istom od 1. listopada 1997. na radnom
mjestu odgojitelja – medicinske sestre. Člankom VII. predmetnog ugovora o radu
poslodavac se obvezao zaposleniku obračunavati i isplaćivati osnovnu plaću i
dodatke na plaću prema Zakonu o plaćama službenika i namještenika u javnim
službama, provedbenim propisima donesenim prema odredbama tog Zakona i
kolektivnom ugovoru koji će se primjenjivati na zaposlenike u osnovnom školstvu.
Aneksom ugovora o radu izmijenjena je odredba članka V. ugovora o radu i
određeno radno vrijeme od 40 sati tjedno. Sporno je između stranaka da li je
tužiteljica u utuženom razdoblju imala pravo na isplatu dodatka na plaću od 12%
propisanu čl. 13. st. 4. KU s obzirom na tvrdnju tuženika da pravo na isplatu
navedenog dodatka imaju isključivo učitelji i stručni suradnici koji rade u posebnom
razrednom odjelu ili odgojno obrazovnoj skupini s učenicima sa većim teškoćama u
razvoju po posebnom nastavnom planu, a ne medicinske sestre.

8. Prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika nije osnovan
budući iz Sporazuma između M. socijalne politike i mladih, M.
znanosti i dr. od 16. srpnja 2015. proizlazi da su strane sporazuma suglasne da se
provedu statusne promjene C. i njegovih ustrojstvenih jedinica sa svrhom
uređivanja obavljanja djelatnosti odgoja i obrazovanja te djelatnosti socijalne skrbi
sukladno posebnim propisima te je utvrđeno da će prestati sa radom ustrojstvene
jedinice u S. i R.. Člankom 3. Sporazuma se G. S. obvezao preuzeti
odgoj i obrazovanje korisnika C. koji odgojno-obrazovni program pohađaju u
ustrojbenoj jedinici C. u S. te na taj način osigurati odgoj i obrazovanje tih
korisnika u novoosnovanoj ustanovi čiji je osnivač G. S.. S obzirom da je
tužiteljica zaposlenik u C. za autizam, Z., kako proizlazi iz ugovora o radu i
obračunskih isprava, sve neovisno o navedenim činjenicama vezanim za statusne
promjene tuženika prema citiranom sporazumu, to je tuženik u utuženom razdoblju
bio poslodavac tužiteljici i time pasivno legitimiran.

9. U utuženom razdoblju u primjeni su odredbe Kolektivnog ugovora za zaposlenike
u osnovnoškolskim ustanovama (NN, 63/14, dalje: KU/14). Temeljem odredbe članka

13. stavka 4. KU/14, učitelju i stručnom suradniku koji radi u posebnom razrednom
odjelu ili odgojno obrazovnoj skupini s učenicima s većim teškoćama u razvoju po
posebnom nastavnom planu i programu plaća se uvećava na temelju ukupne količine
tjednog radnog vremena provedenog u tome radu za 12%. Jednako je određeno i čl.

13. st. 4. KU-a za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (NN, 39/2017), a koji
je u primjeni od 13. ožujka 2017. Temeljem odredbe članka 68. Pravilnika o radu
tuženika je propisano da se pravo radnika na plaću, naknadu plaće, uvećanje plaće,
pravo na otpremninu, jubilarnu nagradu, naknadu troškova prijevoza za dolazak na
posao i povratak s posla te pravo na solidarnu pomoć, dnevnice za službena
putovanja, regres za korištenje godišnjeg odmora te ostala materijalna prava utvrđuju
u skladu sa zakonskim odredbama te odredbama KU-a.

5 Pr –8/18

10. Prema Tumačenju K.-a/14 br. … medicinske sestre ne obavljaju iste poslove
kao učitelj ili stručni suradnik pedagog, psiholog, edukator-rehabilitator ili knjižar te da
se na njih ne može primijeniti odredba čl. 13. st. 4. KU-a. Premda iz citirane odredbe
KU/14 te Tumačenja KU-a proizlazi da pravo na dodatak na plaću od 12% pripada
učitelju i stručnom suradniku koji radi u posebnom razrednom odjelu ili odgojno
obrazovnoj skupini s učenicima s većim teškoćama u razvoju po posebnom
nastavnom planu i programu pa da se ovo pravo ne bi odnosilo na medicinske
sestre, sud je mišljenja da tužiteljicu pripada navedeni dodatak na plaću od 12% i da
se na tužiteljicu ne odnosi navedeno tumačenje KU-a. Naime, iz ugovora o radu
tužiteljice proizlazi da će ista obavljati poslove odgojitelja – medicinske sestre.

11. Pored navedenog iz pregledanog rješenja tuženika o obvezama suradnika u
nastavi u školskoj godini 2013/2014, razvidno je da su tužiteljici ovim rješenjem
dodijeljene obveze suradnika u nastavi kod tuženika, slijedom čega je tužiteljici
utvrđen neposredni odgojno obrazovni rad s učenicima od 30 sati tjedno. Također je
ovim rješenjem tužiteljica bila zadužena i za ostale poslove i to dežurstvo nastavnim
radnim danom i pratnja u prijevozu te ostale poslove koji proizlaze iz naravi i količine
neposrednog odgojno-obrazovnog rada s učenicima prema stavku 3. čl. 65. KU-a od
10 sati tjedno. Iz obrazloženja citiranog rješenja proizlazi da obveze stručnih
suradnika proizlaze iz odredaba godišnjeg plana i programa rada C. za autizam
Z. te da je u tom smislu, a sukladno odredbama Zakona o odgoju i obrazovanju
u osnovnoj i srednjoj školi i KU-a za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama
tužiteljica zadužena kao suradnik u nastavi u obvezama za školsku godinu
2013/2014. Iz navedenog rješenja je razvidno da je tužiteljica u utuženom razdoblju
sudjelovala u neposrednom odgojno-obrazovnom radu sa učenicima kao suradnik u
nastavi te je sud mišljenja da se na istu kao medicinsku sestru – odgajatelja, koja je
zadužena za suradnika u nastavi posebnim razrednim odjeljenjima, odnosi odredba
čl. 13. st. 4. KU/14. Ovo je razvidno i iz očitovanja C. za autizam Z. od 9.
studenoga 2015., u kojem je navedeno da je sukladno Pravilniku o unutarnjem
ustrojstvu i načinu rada C. za autizam u opisu poslova zdravstvenih radnika i
pružanje podrške učenicima/korisnicima u aktivnostima svakodnevnog života te
sudjelovanje kao asistenta u provođenju pedagoškog programa, sudjelovanje i
pomaganje u radu voditeljima odgojno-obrazovnih skupina odnosno razrednicima-
asistencija, sudjelovanje u pripremi i provođenju programa izleta, ljetovanja i
zimovanja učenika/korisnika C. i drugih poslova i zadataka. Sve navedeno
proizlazi i iz Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada C. za autizam,
Z. kao javne službe od 29. siječnja 1996., lipnja 2010. te travnja 2016. Stoga
proizlazi da tužiteljica prema opisu svoga radnog mjesta, između ostalih poslova za
koje je zadužena kao medicinska sestra – odgojitelj, sudjeluje u neposrednom
odgojno-obrazovnom radu s učenicima na navedeni način kod tuženika.

12. Navedeno proizlazi i na temelju iskaza saslušanih svjedokinja T. M. i
N. P., čije iskaze kao uvjerljive, logične i u bitnom jednake sud prihvaća te
tužiteljice. Naime, iz iskaza svjedokinja, kojima su okolnosti poznate iz neposrednog
zapažanja jer su djelatnice tuženika, proizlazi da je tužiteljica u utuženom razdoblju u
svome radu sudjelovala u radu s učenicima s teškoćama u razvoju, pomagala u radu
voditeljima, provodila rekreativne programe, sudjelovala u pripremi svečanosti i sl.
Nadalje, da je obavljala jednake poslove kao i djelatnice D. Š. E. i
N. P. kojima je tuženik, isplaćivao predmetni dodatak. Medicinske sestre –

6 Pr –8/18

odgojitelji da provode zadatke koje im zadaju voditelji, sudjeluju u uspostavljanju
komunikacijskih i motoričkih vještina djece te naročito važnu ulogu imaju u periodu
dok voditelji rade individualno s pojedinim djetetom jer za to vrijeme borave sa
drugom djecom. Iste da su prošle edukaciju za obavljanje rada s djecom te da
sudjeluju u svim edukacijama kao i voditelji.

13. Vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije J.
B., dipl. oec., čije vještačenje sud cijeni kao stručno, objektivno i vjerodostojno
jer je sačinjeno temeljem dokumentacije tuženika, proizlazi da je tuženik za utuženo
razdoblje od veljače 2015. do studenog 2017. trebao isplatiti sporni dodatak na plaću
tužiteljici, za rad s učenicima s većim teškoćama u razvoju po posebnom nastavnom
planu i programu u iznosu od 19.538,34 kn, odnosno po mjesecima i godinama kako
je prikazano u stupcu 6. Tablice br. 2. nalaza vještaka.

14. Dakle, u postupku je utvrđeno da tužiteljica nije zasnovala radni odnos kod
tuženika samo radi obavljanja poslova medicinske sestre već i poslova odgajatelja,
da je tuženik rješenjem o obvezama suradnika u nastavi u školskoj godini 2013/2014
utvrdio da su obveze tužiteljice upravo i obveze suradnika u nastavi, da je tužiteljica u
toj školskoj godini obavljala svoje radne zadatke neposredno u odgojno-obrazovnom
radu sa učenicima sa teškoćama u razvoju, da je tužiteljica u cijelom utuženom
razdoblju kod tuženika obavljala poslove asistenta u nastavi, da je po potrebi
mijenjala voditelje u obavljanju njihovih poslova, da je vršila neposredni odgojno
obrazovni rad sa djecom koja imaju poteškoće u razvoju, da je završila edukaciju za
rad sa djecom koja imaju teškoće u razvoju iz aspekta autizma, da je svaki dan po
nalogu tuženika, obavljala neposredno odgojno obrazovni rad te druge poslove koje
obuhvaćaju produženi stručni postupak, da je po potrebi mijenjala voditelje u radu.
Stoga je obavljajući svoje radne zadatke kako je opisano, obavljala i poslove
suradnika u nastavi i kao takva sudjelovala u neposredno odgojno-obrazovnom radu
s učenicima s većim smetnjama u razvoju pa joj pripada pravo na isplatu predmetnog
dodatka propisanog odredbom čl. 13. st. 4. KU. Tužiteljica ima pravo na obračun
plaće na jednak način kao i druge radnice tuženika koje su obavljale iste radne
zadatke kao i tužiteljica, a imajući u vidu obvezu poslodavca da radnicima koji
redovno obavljaju jednak rad na jednak način obračunava i isplaćuje plaću. Budući
joj tuženik taj dodatak u utuženom razdoblju nije isplaćivao sud je utvrdio da je
tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju isplatio manju plaću od one koju joj je trebao
isplatiti i to u iznosu od 19.538,34 kn kako je utvrđeno vještačenjem, pa je temeljem
odredbe čl. 92. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19) valjalo obvezati tuženika
na isplatu razlike plaće u ovome iznosu uvećanu, sukladno odredbi čl. 29. st. 1.
Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) za zatezne kamate
od nespornog dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate izuzev zateznih kamata
na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o
parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,
96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) pa je tužiteljici, imajući u vidu
vrijednost predmeta spora i popisani trošak, valjalo priznati sukladno Tarifi o
nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14,
107/15) trošak za sastav tužbe 100 bodova, za sastav 5 podnesaka po 100 bodova,
za zastupanje na 8 ročišta po 100 bodova, što pomnoženo sa 10,00 kn koliko iznosi
vrijednost boda, uz PDV, daje iznos od 17.500,00 kn. Tome se dodaje iznos od

7 Pr –8/18

2.000,00 kn na ime troškova vještačenja pa ukupni trošak tužiteljice iznosi 19.500,00 kn.

16. Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Splitu, 28. travnja 2021.

SUTKINJA

mr.sc. Daniela Pivčević v. r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana
dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda u tri
primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja
- tuženiku
- u spis