1                                                 Poslovni broj: Gž-1021/2020-2

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-1021/2020-2

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

 

              Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Heleni Poropat, sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja U. N.. H. OIB:..., iz S., Z.-F., kojeg zastupa punomoćnici M. G. i J. G., odvjetnici u S., protiv tuženika H. M. d.o.o. Z., OIB:...,iz Z., K., kojeg zastupa punomoćnica D. H., odvjetnica u O. društvu H. & P., odvjetnicima u Z., P. u S., U. H. i, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-50/2018 od 13. ožujka 2020., 28. travnja 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.              Djelomičnim usvajanjem te djelomičnim odbijanjem žalbe tužitelja U. N. H. i tuženika H. M. d.o.o. Zagreb preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pn-50/2018 od 13. ožujka 2020. tako da se sada sudi:

             

              "Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 5.000,00 kuna zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od podnošenja tužbe (25. siječnja 2018.) do isplate i to po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima koju prosječnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

              Za više zatraženi iznos od 15.000,00 kn s pripadajućom kamatom kao i više zatraženom kamatom koja teče od 1. prosinca 2017. do 13. ožujka 2020. zahtjev se odbija kao neosnovan."

 

II.              Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika te se navedena presuda potvrđuje u točki II. izreke.

 

III.              Svaka stranka snosi svoj trošak žalbenog dijela postupka.

 

 

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 10.000,00 kuna zajedno s zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja do isplate i to po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima koju prosječnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena. Za više zatraženi iznos od 10.000,00 kn s pripadajućom kamatom kao i više zatraženom kamatom od 1. prosinca 2017. do presuđenja zahtjev se odbija kao neosnovan (st.I.) u st.II. odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak.

 

2.              Žalbama koje su pravodobne i dopuštene tu presudu obje parnične stranke i to u dijelu s kojim nisu uspjele.

2.1.              Tužitelj svoj pravni lijek podnosi iz svih žalbenih razloga. Smatra da je njegovom tužbenom zahtjevu trebalo u cijelosti udovoljiti iz razloga što je tuženik u svom medijskom članku iznio čitav niz neprovjerenih, neistinitih i štetnih informacija koje su naštetile ugledu i časti tužitelja, da je u spornom članku tuženik između ostalog lažno objavio i informaciju da tužitelj drma klubom, da je licemjeran i nasilan, da je umalo pala krv ljudi koje su birali na demokratskim izborima, da sije strah i trepet za neistomišljenike s kojima se razračunava fizički, da je generator nasilja, da tuženik prilikom sastavljanja spornog članka i objave istog nije poduzeo ni minimum koji se od profesionalnih novinara uobičajeno očekuje, odnosno da nije provjerio istinitost objavljenih informacija i nije ikad kontaktirao tužitelja te tuženik nije objavio zatraženi ispravak netočne informacije iako on odgovara uvjetima iz odredbe čl. 40. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj: 59/04, 84/11 i 81/13 – u daljnjem tekstu ZM). Prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade sud nije imao u vidu sve okolnosti slučaja te nije pravilno primjenio odredbu čl.1100 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO). Pritom je trebao imati u vidu da je tuženik jedan od najvećih nakladnika u Republici Hrvatskoj i da je Slobodna Dalmacija svakako najčitanija novina na području Dalmacije i nisu sjedišta tužitelja. Pobija odluku i o zateznim kamatama ukazujući da sud nije uzeo u obzir odredbu čl. 1103. ZOO-a prema kojoj da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe pa je tu kamatu trebao dosuditi od podnošenja tužbe pa do isplate. Žalbeni je prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a podredno presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje. Tužitelj potražuje trošak sastava žalbe i pristojbe na žalbu.

 

3.              Tuženik žalbu podnosi protiv dijela presude kojim je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen, kao i protiv odluke o parničnom trošku, iz svih žalbenih razloga. Smatra da nisu ispunjene procesne pretpostavke za podnošenje tužbe u ovom predmetu jer je tužitelj bio u obvezi zatražiti objavu isprike, a ne objavu ispravka informacije. Tužitelj je pozvan da ispravi tzv. demanti koji je bio u suprotnosti s člankom 42. st.4. ZM-a, što nije učinio. Nadalje je mišljenja da tužitelj nije u tijeku postupka dokazao povredu prava osobnosti kao i da mu za to pripada pravična novčana naknada. Ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. i relativnu povredu iz čl. 354. st.1. ZPP-a a u svezi s čl. 8. ZPP-a. Pobija odluku o troškovima postupka. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbije kao neosnovan i da se naloži tužitelju da mu naknadi prouzročeni parnični trošak. Potražuje trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

 

4.              Sa žalbama je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013. i 70/2019. – dalje: ZPP).

 

5.              Na žalbe nije odgovoreno.

 

6.              Žalba tužitelja U. N. H. i tuženika H. M. d.o.o. Z. su djelomično osnovane.

 

7.              Predmet spora je zahtjev tužitelja U. N. H. za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti (povreda prava na ugled i čast) koju je pretrpio objavljenom informacijom u mediu – internetskom portalu S. 5. studenog 2017. u članku naslova "Komentar: M. R. je otvorio P. k u srcu velikog H. L. T. i neodlučnost "velikog šefa" su doveli klub do ruba rasula!", autora J. F..

 

8.              Među strankama je sporno da li su ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje ove tužbe obzirom na tvrdnju tuženika da tuženik nije postupio sukladno čl. 22. st.1. ZM, da li je objavom tog članka tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti te sporna visina tužbenog zahtjeva.

 

9.              Nije sporno da je tuženik na internetskom portalu Sportskih novosti 5. studenog 2017. objavio sporni članak u kojem između ostalog navodi:

              -da je U. N. H. licemjerna i nasilna te da joj je rezultat postao bitan do te mjere da je umalo pala krv onih ljudi koji su upravo oni izabrali na demokratskim izborima;

              -da su klubski čelnici u strahu od U. N. H. te da je ta udruga monopolizirala ljubav nad klubom;

              -da je U. N. H. koja drma klubom, strah i trepet za svoje neistomišljenike sa kojima se razračunava najčešće fizički;

              -da je U. N. H. kriva za stanje u klubu i da je nedefinirani generator nasilja koje je eskalirao na prvenstvenoj utakmici s R.;

              -te da U. N. H. provodi procese oko kluba.

 

10.              Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, a dodatno pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede postupka prema čl. 365. st.2. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučivao o osnovanosti tužbenog zahtjeva dok je prilikom odlučivanja o visini tužbenog zahtjeva i tijeku zateznih kamata pogrešno primijenio materijalno pravo. Bitne povrede postupka zbog kojih bi presudu valjalo ukinuti ili preinačiti ovaj sud nije utvrdio.

 

11.              Neosnovano tuženik smatra da tužitelj nije postupio sukladno čl. 21. st.2. ZM-a, a kojom je propisano da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

 

12.              Pravilno je utvrđeno da je tužitelj od nakladnika zatražio pravovremeno ispravak informacije, na kojeg je glavni urednik odgovorio da ispravak nije objavio smatrajući da predmetni dopis tužitelja ne odgovara zakonskim pretpostavkama za objavu ispravka.

 

13.              Ovaj sud ocjenjuje da se iz teksta toga dopisa tužitelja može zaključiti da se radi o traženju ispravka. Tužitelj ukazuje da su sporne informacije netočne, da vrijeđaju njegova prava i da je takvo pisanje zlonamjerno.

13.1.              To što on na kraju tog zahtjeva navodi da se nada kako će se udovoljiti njegovom zahtjevu na propisan način i da će se U. N. H. javno ispričati i na taj način časno pokazati da su pogreške moguće, ali da ih je časno ispraviti priznajući pogrešku i ističući ispriku, zapravo samo ukazuje što će dobiti ako se udovolji njegovom zahtjevu. Taj dio teksta tuženik nije bio u obvezi objaviti. U slučaju da ga je smatrao suvišnim mogao je od tužitelja zatražiti pristanak da se on izostavi (čl.41. st.1. ZM-a).

 

14.              Stoga je ovaj sud ocijenio da se ima smatrati da je tužitelj zatražio ispravak informacije koji predstavlja dostatnu pretpostavku za pokretanje ovog postupka za naknadu štete.

 

15.              Tužitelju kao pravnoj osobi pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava na ugled i čast temeljem čl. 19. st.3. u svezi s čl. 1046. ZOO-a ako sud procjeni da ta težina povrede i okolnosti slučaja tu naknadu opravdavaju (čl.1100. st.3. ZOO-a).

 

16.              Ugled se ogleda kao priznanje na čast i dostojanstvo koje se očituje ili izražava kao poštovanje pravne osobe u okruženju u kojem djeluje.

16.1.              Ugled i čast mogu biti povrijeđeni kroz uvredu ili klevetu, a uvreda predstavlja svako izražavanje omalovažavanja drugog odnosno nepoštivanje tuđe časti i ugleda, dok je kleveta iznošenje ili prenošenje za drugoga nečeg neistinitog što može škoditi njegovoj časti i ugledu u njegovom životnom okruženju.

 

17.              Tuženik tvrdi da je članak napisan u dobroj vjeri, da objavljene informacije predstavljaju vrijednosni sud njegovog autora, da se radilo o iznošenju činjenica za koje je autor članka imao osnova za povjeravati da su točne i da je postojao javni interes za njihovo iznošenje.

 

18.              Tužitelj tvrdi da navodi u članku, prije navedenog vrijeđaju njegovu čast i ugled, odnosno predstavljaju povrede njegova prava osobnosti.

 

19.              Sud prvog stupnja ocjenjuje da navodi da je tužitelj licemjeran i nasilan, da je umalo pala krv ljudi koje su birali na demokratskim izborima, da tužitelj sije strah i trepet za neistomišljenike s kojima se razračunava fizički te da je tužitelj generator nasilja, ne predstavlja vrijednosni sud autora o tužitelju već iznošenje činjenica i to da je tužitelj nasilan, da širi zlo i da se obračunava s trećim. Obzirom tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da su te činjenice točno. Radi se o iznošenju netočnih i nepotpunih navoda, koje je autor teksta imao mogućnosti u potpunosti provjeriti, pa ne postoje pretpostavke za oslobođenje odgovornosti tuženika za štetu sukladno odredbi čl. 21. st.4. ZM-a.

 

20.              Ovakvo utvrđenje prihvaća i ovaj sud, međutim jačinu povrede koju su te neistinite pa čak i klevetničke izjave ostvarile, trebalo je ipak sagledati u kontekstu cjelokupnog članka i dijela teksta.

20.1.              Već iz samog naslova, a i daljnjeg teksta može zaključiti da je njegov autor u prvi plan stavio T., a da je tužitelj u drugom planu. R. "licemjerni" korištena je kao pokazatelj njihovog ponašanja koje se opisuje, na način da je T. prije utakmice između H. i R. na transparentu ispisao "rezultat je trend, ideal je vijećan", međutim kada je H. gubio utakmicu od R. i kada su navijači stali bacati stolice, vrijeđati igrače i kada je F. T. pogođen upaljačem, tada su navijači pokazali da je rezultat ostao bitan (a ne trend).

20.2.              Tuženik nije dao valjano obrazloženje za korištenje riječi "nasilni" koji je pripisao i tužitelju, pa je time povrijedio njegovu pravnu osobnost.

20.3.              Na utakmici H. protiv R. bilo je neprimjerenog pa i nasilnog ponašanja od strane navijača, međutim tuženik nije dokazao da su se tako ponašali navijači N. H.

20.4.              Navod da su T. i udruga N. H. skupine koje su monopolizirale ljubav nad klubom odnosno participiraju u njegovom vlasničkom udjelu, jednim djelom predstavlja vrijednosni sud, a drugim istinitu činjenicu, jer je utvrđeno da N. H. ima četrdeset tisuća članova, da članovi U. biraju nadzorni odbor H., imaju i vlasničke udjele u klubu te vole klub i žele mu pomoći.

 

21.              Već iz podnaslova T. s. b. s. a autor je ukazao da se taj dio teksta prvenstveno odnosi na T., mada je u jednom njegovom dijelu naveo "recimo, na P. se barem posljednjih pet godina ne dolazi gledati nogomet, nego koreografije T., a ona je danas uz N. H. koja drma klubom, postalo strah i trepet za svoje neistomišljenike s kojima se razračunava najčešće fizički".

21.1.              Ni ovaj dio po ocjeni suda ne može se podvesti pod vrijednosni sud autora. Time što je navedeno da N. H. uz T. sije strah i trepet kada se najčešće sa svojim neistomišljenicima razračunava fizički, povrijeđena je čast i ugled tužitelja, kojeg se po drugi puta u spornom članku prikazuje nasilnim.

21.2.              Osim toga tuženik se nasilnim pokazuje i u dijelu članka u kojem se navodi "za takvo stanje, krivi su N. H. i T. kao nedefinirani i dvosmisleni generatori nasilja koji je jučer eskaliralo, te s druge strane I. K.".

 

22.              Ni taj dio ne predstavlja vrijednosni sud autora navodi da je tužitelj kao generatora nasilja koje je na utakmici H.:R. eskaliralo, a time se samo potvrđuje da su na toj utakmici navijači N. H. bili ti koji su doveli i napravili nerede.

 

23.              Po ocjeni ovoga suda čast i ugled koji su zajamčeni Ustavom, Zakonom o medijima te Zakonom o obveznim odnosima, predstavlja temeljno pravo osoba koje medijska prava ne smiju ograničavati ni ugrožavati. Sloboda izražavanja nije bezgranična, a u konkretnom slučaju tuženik je iznošenjem netočnih navoda povrijedio pravo osobnosti tužitelja koja povreda mu daje osnova za potraživanje pravične novčane naknade.

 

24.              Tužitelj kao poznata Udruga koja ima brojno članstvo, zasigurno trpi štetu zbog povrede ugleda i časti, a koja šteta mu je učinjena navedenim netočnim iznošenjem informacija,  očito s ciljem omalovažavanja.

 

25.              Međutim kako se sporni članak uglavnom odnosi na T. da je tužitelj samo u manjem dijelu spomenut u onom kojim ga se povezuje s nasilništvom, to težina te povrede kao i činjenica da je informacija objavljena u najčitanijem mediju u D., po ocjeni ovoga suda primjenom čl. 1100. st.3. ZOO-a, da je osnova za dosuđivanje pravične novčane naknade u visini od 5.000,00 kuna, jer taj iznos predstavlja pravičnu satisfakciju, obzirom na sve okolnosti slučaja.

 

26.              Stoga je u tom dijelu žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu, a onu tuženika djelomično prihvatiti.

 

27.              Tužitelj osnovano ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod donošenja odluke o zateznoj kamati jer prema odredbi čl.1103. ZOO-a obveza isplate pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja tužbe, a kako je to ukazano i u žalbi. Zatezna kamata tužitelju ne pripada od podnošenja zahtjeva za ispravak jer to nije zahtjev za naknadu štete.

 

28.              Iz navedenih razloga žalbu tužitelja i tuženika je djelomično valjalo odbiti kao neosnovanu (čl.368. st.1. ZPP-a). Zbog pogrešne primjene materijalnog prava pobijana presuda preinačena je djelomičnim usvajanjem žalbe tuženika radi visine naknade neimovinske štete, dok je u dijelu odluke o zateznoj kamati žalba tužiteljice u cijelosti prihvaćena te je zatezna kamata dosuđena od podnošenje tužbe pa do isplate (čl. 373. toč.3. ZPP-a).

 

29.              Unatoč takvoj preinaci ovaj sud ocjenjuje da svaka stranka ima snositi svoj parnični trošak (čl. 154. st.4. ZPP-a).

 

30.              Imajući u vidu kvalitativni i kvantitativni uspjeh stranaka u parnici utvrđeno je da je tužitelj dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, a koju je tuženik osporio u cijelosti, te da je samo djelomično uspio sa visinom svog zahtjeva (25%). Stoga njegov je uspjeh ocijenjen u visini od 50%, isto kao i tuženikov.

30.1.              Sa tim u svezi svaka stranka ima snositi svoj trošak cjelokupnog parničnog postupka, uključujući i ovog žalbenog dijela postupka.

 

31.              Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Puli-Pola 28. travnja 2021.

 

Sutkinja

 

Helena Poropat, v.r.