Baza je ažurirana 09.12.2025. zaključno sa NN 118/25 EU 2024/2679
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
Poslovni broj: Ref 30 P : P-1528/2017-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu tog suda Ljiljani Mustapić u pravnoj stvari tužitelja
I. J. S.,OIB:...,zastupan po punomoćnicima I. Š. i P. T., odvjetnicima u S. protiv tuženika
J. J. S., (kod A.),OIB:… zastupana po punomoćniku A. Č. odvj u S. ,radi utvrđenja, nakon održane glavne I javne rasprave zaključene dana 11. ožujka 2021.g.,na ročištu za objavu,dana 28. travnja 2021. godine
r i j e š i o j e
1. Utvrđuje se da je tužitelj I. J. iz S.,OIB:… vlasnik ½ dijela stana u S. koji se nalazi u zgradisagrađenoj na čest. zgr.3024, Z.U.4187, K.O. S., a predstavlja suvlasnički
dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) i to baš stan na 1
(prvom)katu koji se sastoji od tri sobe, predsoblja i ostalih sporednih
prostorija, pa je dužna tužena J. J. iz S.,OIB:… trpjeti uknjižbu naprijed označenog stana na ime tužitelja I. J. za ½ dijela stana istodobno brisanje s imena tužene J.J.., dok se preostalom dijelu kojim je zatraženo utvđenje tužbeni
zahtjev odbija kao neosnovan.
2. Svaka stranka snosi svoj trošak.
Obrazloženje
U tužbi se navodi parnične stranke bile su u braku od 03. srpnja 2004 god., a brak je razveden presudom Općinskog suda broj R1 Ob-136/16 od 14. veljače
Poslovni broj: Ref 30 P : P-1528/2017-16
2017.god.Tužitelj je za vrijeme trajanja bračne zajednice kupio stan u S., budući
su on i tužena za mjesto prebivališta odredili upravo Split pa je u dogovoru s svojim
ocem pribavio sredstva potrebna za kupnju nekretnine. Otac tužitelja je tužitelju
isključivo u svrhu kupnje stana dao iznos od 25.000,00 EUR u protuvrijednosti kuna.
Otac tužitelja je sredstva za kupnju stana koja je dao tužitelju pribavio na ime
vrijednosti idealnog dijela njegove nekretnine u K.O.Prijatelj tužitelja S. P.
je tužitelju prilikom kupnje stana i u tu svrhu pozajmio iznos od 50.000,00 EUR,
također u kunskoj protuvrijednosti, a prijatelj D. i D. D. dodatan iznos od 100.000,00 kn od kojih je stan uređen.Tužitelj je, dakle, tijekom trajanja bračne zajednice kupio stan u S., a koji stan se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest.zgr.3024,Z.U. 4187, K.O. S., a predstavlja suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) i to baš stan na 1 (prvom) katu
koji se sastoji od tri sobe, predsoblja i ostalih sporednih prostorija.Kako je u trenutku
kupnje stana trajala bračna zajednica između parničnih stranaka i tužitelj je postupao
u dobroj vjeri, te je navedeni stan uknjižen na tuženu.Tužena je prilikom razvoda
braka zadržala ugovor o kupoprodaji stana, pa ga tužitelj ne posjeduje, ali se isti
nalazi kod z.k. Odjela tog suda. Međutim, do razvoda braka tužitelj, odnosno tužena
nisu na ime povrata zajma svjedoku P. i D. isplatili niti kune, pa su gore označene pozajmice dugovanja tužitelja koji ih je u obvezi vratiti. Upravo zbog ovih okolnosti, iako je stan formalno uknjižen na tuženu u posjedu stana je tužitelj koji je od oca na dar za kupnju stana dobio dio novca, a ostatak novca koji je pozajmljen u svrhu kupnje odnosno uređenja stana osobno vraća, pa je jasno kako se radi o stanu koji je tužitelj u biti kupio svojom posebnom imovinom, odnosno da se ne radi o bračnoj stečevini. Stoga predlaže donošenje presude kao u izreci.
U odgovoru na tužbu tuženik osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev
tužitelja. Predmetni stan kupljen je za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka te
je isti uknjižen,predstavlja bračnu stečevinu stranaka, a nikako vlasništvo tužitelja
za cijelo, neistiniti i proizvoljni su navodi tužitelja da je predmetna nekretnina, koja
predstavlja bračnu stečevinu stranaka,kupljena vlastitim sredstvima tužitelja,a
posebno osvrčući se na način na koji je navodno tužitelj došao do sredstava za
kupnju iste. Neistiniti su navodi da bi otac tužitelja isključivo u svrhu kupnje stana dao
iznos od 25.000,00 EUR-a kao i tužitelj u istu svrhu od svog prijatelja S. P.
pozajmio iznos od 50.000,00 EUR-a. Osim dokaza saslušanjem oca tužitelja i S.
P. tužitelj uz tužbu nije priložio ni jedan materijalni dokaz kojim bi dokazao
svoje tvrdnje, odnosno da je predmetni stan kupljen tužiteljevom vlastitom imovinom,
tj. imovinom koju je stekao na pravnom temelju različitom od čl.36. Obiteljskog
Zakona (NN 103/15)Sve da je tužitelj i posudio novce kako je to naprijed navedeno, a
što nije istina, isto na niti jedan način ne bi utjecalo na činjenicu da predmetni stan
predstavlja bračnu stečevinu stranaka.
Do dana zaprimanja predmetne tužbe nije imala nikakvih saznanja da bi tužitelj
pozajmio novce za kupnju predmetne nekretnine, a kako to tužitelj tvrdi u tužbi.
Ovako iskonstruirani činjenični supstrat tužbe je usmjeren isključivo postizanju cilja
protivno zakonskim propisima, a to je da se tužitelj utvrdi vlasnikom predmetne
nekretnine za cijelo, budući je tužitelj za vrijeme trajanja bračne zajednice jedno
2
Poslovni broj: Ref 30 P : P-1528/2017-16
vrijeme radio u inozemstvu, jedan dio sredstava stečenih svojim radom je uplaćivao
na račun tužene dok je jedan dio tužena uplaćivala na račun kao bračnu ušteđevinu.
Upravo je od tih sredstava kupljen predmetni stan i to na način da je tužena iznos za
kupnju digla sa računa u banci te uplatila prodavatelju na ime kupoprodajne cijene
prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora . Navodi tužitelja na kojima temelji
tužbeno traženje neistiniti i na njima se ne može takvo traženje temeljiti, tužena se
samo osvrće na iste u dijelu da"…do razvoda braka tužitelj,odnosno tužena nisu na
ime povrata zajma svjedoku P. i D., isplatili niti kune, pa su gore označene pozajmice dugovanja tužitelja koji ih je u obvezi vratiti." Osim što tužena nikakvih saznanja o navodnim pozajmicama nema,sve da iste i postoje onda bi se eventualno radilo o obvezno pravnim odnosima između tužitelja i trećih osoba bez ikakvog sudjelovanja tužene u kojem slučaju tužitelj samostalno odgovara za povrat pozajmljenih sredstava, a čega je tužitelj očito svjestan kada navodi da su "…gore označene pozajmice dugovanja tužitelja, koji ih je u obvezi vratiti…", što opet sve da je i istina ne bi na niti jedan način utjecalo na stvarno pravni odnos među strankama tj. na činjenicu da je tužena suvlasnica predmetnog stana u jednakom suvlasničkom
omjeru kao i tužitelj te da ista predstavlja bračnu stečevinu stranaka.
Međutim, u ovom postupku je nepotrebno uopće upuštati se u eventualne
obvezno pravne odnose i "pozajmice" budući je predmetna nekretnina kupljena
isključivo sredstvima koja predstavljaju bračnu stečevinu pa je samim tim svaka
ostala rasprava samo odvraćanje pažnje od utvrđenja bitnih činjenica. Bračna
stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom (na temelju radnog odnosa,
radom u kućanstvu…) za vrijeme trajanja iste ili potječe iz te imovine.Rad je
konstitutivni element za nastanak bračne stečevine., u obzir dolazi svaki oblik rada
kojim se stvara vrijednost odnosno koji je jedan od bračnih drugova upotrijebio za
stvaranje imovine koja ima status bračne stečevine. Pritom, količina trajanja vrsta i
novčana vrijednost rada, ne utječe na omjer suvlasničkih dijelova bračnih drugova u
bračnoj stečevini.Nejasno je također pozivanje tužitelja u tužbi na pravno shvaćanje
Vrhovnog suda u revizijskoj odluci VSRH Revx-30/2008 budući upravo takvo pravno
shvaćanje ide u prilog tvrdnjama tužene, a ne tužitelja pa je nejasno na koje navodne
citirane odluke se tužitelj poziva potkrepljujući istima svoje tužbeno traženje.Iz svega
naprijed navedenog nespornim proizlazi da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti
neosnovan.
Tijekom postupka sud je pregledao cjelokupnu pisanu dokumentaciju te odustao od izvođenja daljnjih dokaza kao suvišnih.
Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi ima li tužitelj valjanu pravnu
osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini koja je predmet spora.
3
Poslovni broj: Ref 30 P : P-1528/2017-16
Pregledom vlasničkog lista od 21. ožujka 2017 g. razvidno je kako je
predmetna nekretnina oznake čest. zgr. 3024 ZU KO S. upisan kao vlasništvo
tuženika iz uvoda ove odluke iz čega je razvidna njena pasivna legitimacija što među
strankama i nije sporno.
Među strankama nije sporno da su stranke bivši bračni drugovi, čiji je brak
pravomoćno razveden u postupku ovog suda R1 OB 136/16 . Nije sporno da stranke
imaju maloljetno dijete koje živi sa tuženom. Nadalje nije sporno da je predmetni
stan kupljen za vrijeme braka stranaka. 2013 g , brak je razveden 2017 g.
Tužena u odgovoru na tužbu u cijelosti priznaje suvlasništvu stranaka od po ½
u ovom dijelu tužbeni zahtjev bilo je potrebno prihvatiti Sud smatra da tužitelj ima
pravni interes na podnošenje tužbe na utvrđenje iz odredbe čl.187 Zakona o
parničnom postupku na način da se razjasne sporni odnosi vezani uz postojanje i
visinu suvlasničkih udjela stranaka u imovini koja predstavlja bračnu stečevinu.
Prema odredbi čl.376 Zakona o obveznim odnosima Ugovorom o kupoprodaji
prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti
mu cijenu, a prema čl.377 ZOO-a.
Pregledom ugovora o kupoprodaji predmetnog stana od dana 4. siječnja 2013
g utvrđeno je da je isti rezultat usuglašene volje prodavatelja i tuženika kao kupca, a
koji je potpisan, isti je u skladu s pozitivnim zakonskim propisima.Navedeni pravni
posao nije poništen konstitutivnom odlukom suda, a niti stranke ističu razloge
ništetnosti u smislu odredbe čl 103 i 104 ZOO-a , ne nalazi ih ni ovaj sud pazeći na
iste po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl.109 st.1 ZOO-a Ugovor o kupoprodaji
nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku.
Prema odredbi čl.114 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN
91/96,dalj ZV) vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda,
odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju Zakona st.2. na temelju
st.. ovog čl..stečeno je pravo vlasništva kada su ispunjene pretpostavke određene
zakonom.
Sukladno čl.119 ZV-a vlasništvo nekretnine stječe se zakonom predviđenim
upisom stjecateljeve vlasništva u zemljišnu knjigu na temelju valjano očitovane volje
dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe stjecatelju ako
zakon ne određuje što drugo.
Prema odredbi čl.129 st.1. ZV brisovnu tužbu je ovlašten podnijeti nositelj
knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe.
4
Poslovni broj: Ref 30 P : P-1528/2017-16
Predmet spora valja razriješiti u smislu odredbe 248 Obiteljskog zakona (NN
116/03 dalje OBZ) koja odredba ima primijeniti obzirom na vrijeme stjecanja
predmetne nekretnine, prema kojoj odredbi je bračna stečevina imovina koju su
bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice
Odredbom čl.36 st.1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima je
propisano da ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj
pripada po dio tog prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom
pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva
kojim im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi.
Odredbom čl.42 st.1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano
je da svim suvlasnicima pripada pravo na posjed stvari. Navedeno upućuje na
zaključak da jedan o suvlasnika ne može isključiti drugog suvlasnika iz suposjeda
stvari bez obzira na veličinu njihovih suvlasničkih dijelova.
Tijekom postupka tužitelj nije dokazao da su stranke sklopile bračni ugovor
kojim bi uredile imovinsko pravne odnose na postojećoj i budućoj imovini niti su
nakon razvoda braka sklopile ugovor kojim bi dogovorno riješile pitanje bračne
stečevine, sva pisana dokumentacija kupoprodajni ugovor i ugovor o kreditu glasi
na tuženika, tuženik je prema podacima u spisu samostalno otkupljivao nekretninu u
tom smislu imovina koju su bračni drugovi stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice
predstavlja imovinu ili potječe iz te imovine, predstavlja bračnu stečevinu stoga je
presuđeno pozivom na citirane zakonske odredbe.Odluka o troškovima postupka
temelji se na odredbi čl.154 st.2 ZPP-a.
U Splitu, 28.travanj 2021.godine
Sudac
Ljiljana Mustapić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke nezadovoljan stranka ima
pravo izjaviti žalbu na Županijski sud putem ovog suda u roku od 15 dana od dana
primitka pisanog otpravka iste u tri primjerka. Stranci koja je pristupila na ročište na
kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na
isto nije pristupila, smatra da je dostava presude obavljena onog dana kada je
održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno
obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava
presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:punomoćniku tužitelja, punomoćniku tuženika, u spis,
5
Poslovni broj: Ref 30 P : P-1528/2017-16
Rj:
1. odluka nepravomoćna 2. pisarnica – vidi upisnik
3. kal .._.._.._.._.._.._.._.. dana
U Splitu, 28. travnja 2021..godine.
6
Kontrolni broj: 0418c-033bf-f15ba
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=LJILJANA MUSTAPIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.