Broj: Gž-896/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Luki Grgatu, u pravnoj stvari tužitelja (ovrhovoditelja) HŽ – Putnički prijevoz d.o.o., OIB: …, sa sjedištem u Z., zastupan po K. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika (ovršenika) M. G., OIB: …, iz D. S., radi naplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 158 Povrv-16722/15-23, od 13. srpnja 2017., i o žalbi tuženika protiv rješenja istog suda broj 158 Povrv-16722/15-42 od 2. siječnja 2018., 9. listopada 2018.

p r e s u d i o   j e

i

r i j e š i o   j e

I. Djelomično se prihvaća se žalba tuženika kao osnovana, a dijelom se odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 158 Povr-16722/15-23 od 13. srpnja 2017.

- potvrđuje pod točkom I. izreke u dijelu kojim se ostavlja na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. P. iz Z., broj Ovrv-621/15 od 14. kolovoza 2015. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju plati, na ime neplaćene putne karte, iznos od 14,30 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 21. travnja 2015. do isplate kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 262,50 kuna sa zateznom kamatom koje teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatske narodna banka, u roku od 8 dana;

- preinačava u dijelu pod točkom I. izreke te se ukida platni nalog sadržan u rješenje o ovrsi javnog bilježnika L. P. iz Z., poslovni broj Ovrv-621/15 od 4. kolovoza 2015 i to u dijelu u kojemu je naloženo tužitelju (ovršeniku) da plati tužitelju 500,00 kuna, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

- svaka stranke snosi svoj parnični trošak.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje istog prvostupanjskog suda broj 158 Povrv-16722/15-42, od 2. siječnja 2018.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika L. P. iz Z. broj Ovrv-621/15 od 4. kolovoza 2015. kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 514,30 kuna i trošak ovrhe u iznosu od 262,50 kuna, sve sa zakonskom zateznom kamatom, sve pobliže navedeno pod točki I. u izreci prvostupanjske presude.

Pod točkom II. ukinut je platni nalog sadržan u istom rješenju o ovrsi u odnosu na trošak o ovrhe za iznos od 578,75 kuna.

Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 725,00 kuna (točka III.).

Žali se tuženik pobijajući presudu u dijelu kojim je ostavljan na snazi rješenje o ovrsi (točka I. izreke) i glede troška postupka – točka III. izreke iz razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/2, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13. i 89/14, dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači prvostupanjsku presudu shodno navodima žalbe, ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Na žalbu tuženika tužitelj je podnio odgovor predlažući istu odbiti kao neosnovanu.

Žalba tuženika dijelom je osnovana.

Tužitelj svoj zahtjev temelji na činjenici da je tuženik dana 20. travnja 2015. odbio platiti voznu kartu u putničkom vlaku broj 8083 na relaciji Zagreb – Dugo Selo, koja iznosi 14,30 kuna (Tablica 1.1. Tarife za prijevoz putnika u domaćem prijevozu od 1. siječnja 2013.) i to prilikom ometao konduktera u obavljanju polova, za što je propisano platiti 500,00 kuna (3.4. Tarifni dodaci u vlakovima).

Ovrhovoditelj je javnom bilježniku L. P. dostavio prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 514,30 kuna.

Javni bilježnik je prihvatio prijedlog za ovrhu i donio rješenje o ovrsi broj Ovrv-621/15 od 4. kolovoza 2015.

Budući je ovršenik istakao prigovor protiv rješenja o ovrsi, prvostupanjski sud je rješenjem broj 103 Povrv-16722/15-2 od 28. prosinca 2015. kojim je rješenje o ovrsi stavio izvan snage i postupak nastavio u parnici.

Nakon raspravljanja prvostupanjski sud je donio presudu broj Povrv-16722/15 kojom je ostavio na snazi platni nalog u odnosu na glavno potraživanje i trošak ovršnog postupka za iznos od 262,50 kuna (točka I), a u odnosu na trošak ovršnog postupka za iznos od 578,75 kuna izvan snage u tom dijelu rješenje o ovrsi.

Pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je dijelom ostavio na snazi platni nalog sadržan u rješenje o ovrsi javnog bilježnika L. P. broj Ovrv-621/15 glede glavnog potraživanja za iznos od 14,30 kuna (točka I.).

Naime, ulaskom u tramvaj tuženik je pristao na vožnju i time pristao na plaćanje putne karte, odnosno prihvatio ugovor o prijevozu (adhezioni ugovor), pa je time u obvezi platiti putnu kartu za relaciju na kojoj se prevozi.

Međutim, obvezati tuženika da plati 500,00 kuna kao tarifni dodatak, propisan pod točkama 3. i 4. Tarife ima karakter plaćanja ugovorene kazne. Ugovorena kazna ne može biti ugovorena na novčanim obvezama (pravni stav Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-II-2355/07 od 10. prosinca 2008.), a u ovom slučaju se radi o novčanoj obvezi koju je tuženik, ulaskom u tramvaj, prihvatio i obvezao se platiti putnu kartu (adhezijski ugovor).

Stajalište je zauzeto i na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanog u Zagrebu 15. lipnja 2018.

U odnosu na trošak parničnog postupka, ovaj drugostupanjski sud smatra da je uspjeh stranaka podjednak, pa je odlučeno da stranke svaka snosi svoj parnični trošak.

Stoga, je valjalo odlučiti u odnosu na presude pod točkom I. i III.- izreke.

U odnosu na rješenje broj 158 Povrv-16722/15-42, za istaći je da je prvostupanjski sud donio rješenje broj 158 Povrv-16722/15-39 od 1. prosinca 2017. (rješenje o pristojbi) kojim se pozvao tuženika da plati sudsku pristojbu na žalbu na presudu u iznosu od 200,00 kuna, te 100,00 kuna na prigovor izjavljen protiv rješenja o ovrsi, a sve iz razloga što pristojbu nije platio prilikom predaja tih podnesaka.

Protiv rješenja o pristojbi tuženik je podnio prigovor.

Rješenjem broj 158 Povrv-16722/15-42 tuženik je podnio žalbu pobijajući rješenje iz razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP predlažući da sud drugog stupnja pobijano rješenje ukine.

Žalba nije osnovana.

U postupku je dokazano da je tuženik podnio prigovor protiv rješenje o ovrsi i žalbu protiv presude. Kao posljedica tih parničnih radnji je plaćanje sudske pristojbe koju podnositelj podnesaka treba platiti prilikom predaje podneska (članak 4. i Tbr. 1. Zakona o sudskim pristojbama, "Narodne novine", broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 112/12 i 157/13, dalje: ZSP).

Međutim nije tako postupio pa ga je sud pozvao da to učine, ali po istom rješenju tuženik ne postupa već se upušta u žalbeni postupak.

Žalbeni razlozi koje tuženik navodi nisu takve činjenične, a niti pravne veze s obvezom tuženika na plaćanje sudske pristojbe, pa o istim nije potrebno raspravljati.

Dakle, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe ZSP.

Zato je valjalo temeljem članka 380. točke 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Splitu 9. listopada 2018.