-   -              Poslovni broj:  3 Usl-1413/2020-9

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

 

              Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja O. š. I. F., R., kojeg zastupa opunomoćenik H. M., odvjetnik u Ž., protiv tuženika Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, Zagreb, Donje Svetice 38, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru, Andrije Hebranga 5, uz sudjelovanje zainteresirane osobe D. Š. iz Ž., radi inspekcijskog nadzora, 28. travnja 2021.

 

p r e s u d i o  j e

 

              I              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-602-02/20-07/00011, URBROJ: 533-08-20-0002 od 19. studenoga 2020. i rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske,  Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Službe prosvjetne inspekcije – Područne jedinice u O., KLASA: UP/I-600-04/20-02/00171, URBROJ: 533-07-20-0002 od 24. lipnja 2020.

              II              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

              III              Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-602-02/20-07/00011, URBROJ: 533-08-20-0002 od 19. studenoga 2020. odbijene su žalbe tužitelja i zainteresirane osobe izjavljene protiv rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske,  Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Službe prosvjetne inspekcije – Područne jedinice u O., KLASA: UP/I-600-04/20-02/00171, URBROJ: 533-07-20-0002 od 24. lipnja 2020.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem zabranjeno je tužitelju da D. Š., dipl. oec., na osnovi Ugovora o radu KLASA: 602-02/20-04/02, URBROJ: 2212-02-20-1 od 17. siječnja 2020., sklopljenog prema raspisanom natječaju KLASA: 602-02/19-07/246, URBROJ: 2212-02-19-1 od 30. prosinca 2019., obavlja poslove voditelja računovodstva na neodređeno vrijeme u nepunom radnom vremenu od 20 sati tjedno, jer ne ispunjava posebne uvjete navedenog radnog mjesta utvrđene Pravilnikom o radu te objavljene u natječaju.

3. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da nikakvim propisom nije predviđeno da se sklapanje ugovora o radu s kandidatom koji ispunjava uvjet stupnja i vrste obrazovanja onemogućuje ili ograničava zbog nedostatka radnog iskustva. Smatra da takav zaključak prvostupanjsko tijelo donosi na temelju osobnog mišljenja, a ne na osnovi propisa. Ističe da predmetni natječaj predviđa sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme te da ne postoji nikakva mogućnost sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme s predloženim kandidatom, kako to implicira prvostupanjsko tijelo. Tužitelj prigovara da u rješenju nije jasno navedeno koje je to mjerodavne propise tužitelj prekršio kada je sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme s D. Š. Smatra da uvjet radnog iskustva nije razlog da se s odabranim kandidatom ne može sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme, tim više što niti jedan od kandidata koji su se prijavili na natječaj nije ispunjavao taj uvjet. Ističe da drugi kandidati koji su se prijavili na natječaj nisu imali primjedbe na postupak procjene i vrednovanje kandidata, kao niti na prijem u radni odnos zainteresirane osobe. Tvrdi da u natječaju za voditelja računovodstva nisu postojali opravdani razlozi za donošenje Odluke o poništenju natječaja ili donošenju Odluke o nezasnivanju radnog odnosa, već je postupak zapošljavanja nastavljen testiranjem, odnosno vrednovanjem kandidata kako je to omogućeno i propisano Pravilnikom o zapošljavanju. Ističe da je prije donošenja odluke o izboru kandidata i prije zaključivanja ugovora o radu zatražio tumačenje oko mogućnosti zapošljavanja te je dobio mišljenje o nepostojanju zakonske zapreke za zasnivanje radnog odnosa od Hrvatske zajednice osnovnih škola. Osim toga, dodaje da je česta praksa da se na mjestu voditelja računovodstva zapošljavaju osobe bez prethodnog radnog iskustva, budući da osoba s radnim iskustvom najčešće nema na tržištu rada. Tužitelj navodi da odredba članka 11. stavka 5. Pravilnika o načinu i postupku zapošljavanja te procjeni i vrednovanju kandidata za zapošljavanje u O. š. I. F. R. od 23. prosinca 2019. (dalje: Pravilnik o načinu i postupku zapošljavanja) propisuje da se može provesti procjena odnosno vrednovanje u skladu s ovim Pravilnikom na prijedlog ravnatelja i prema odluci Povjerenstva, ako se na natječaj nije prijavio niti jedan kandidat koji ispunjava uvjete natječaja. Dakle, sukladno navedenoj odredbi Pravilnika o načinu i postupku zapošljavanja, nije bilo zapreke za zapošljavanje osobe koja ne ispunjava u cijelosti uvjete iz natječaja. Smatra da tuženik nema ovlasti utvrđivati je li određeni akt tužitelja u skladu sa zakonom ili ne. Neosnovanom tužitelj smatra tvrdnju tuženika da postoji povreda načela o jednakoj dostupnosti radnih mjesta u javnim službama, jer su potencijalni kandidati koji nisu ispunjavali uvjete, opravdano mogli biti odvraćeni od javljanja na natječaj budući da ne ispunjavaju propisane uvjete za zasnivanje radnog odnosa na oglašenom radnom mjestu. Naime, svi kandidati koji su se javili nisu imali radno iskustvo, pa prema tome nisu bili odvraćeni. Također dodaje da natječaj ne može sadržavati sve moguće odredbe navedene u aktima koji se odnose na zapošljavanja u Školi, niti može predvidjeti sve okolnosti postupka zapošljavanja. Tvrdi da nije bilo nikakvog pogodovanja niti jednom kandidatu tijekom postupka koji je zakonito proveden, zbog čega predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela.

4. U odgovoru na tužbu, tuženik navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja. Dodaje da doista ne postoji propis koji bi na opći način propisivao ostvareno radno iskustvo kao uvjet za zasnivanje radnog odnosa, no da je tužitelj svojim Pravilnikom o radu od 23. prosinca 2019., kao općim aktom propisao posebne uvjete za radno mjesto voditelja računovodstva, kao što je to naveo i u predmetnom natječaju. Nakon što je iz zaprimljenih prijava kandidata utvrdio da nijedan kandidat  prijavljen na natječaj ne ispunjava tražene uvjete, tužitelj nije poništio natječaj ili donio odluku o neizboru kandidata temeljem natječaja, već je s jednim od prijavljenih kandidata sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Ističe da školske ustanove imaju obvezu postupanja u skladu sa zakonskim i podzakonskim propisima te svojim općim aktima. Dodaje da je tužitelj, ukoliko je imao potrebu za obavljanjem poslova natječajem traženog radnog mjesta, mogao sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme do 60 dana, na temelju članka 107. stavka 11. podstavka 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi („Narodne novine“, broj: 87/08., 86/09., 92/10., 105/10., 90/11., 5/12., 16/12., 86/12., 126/12., 94/13., 152/14., 07/17., 68/18., 98/19., 64/20.; dalje – Zakon), no ne na temelju natječaja, jer radni odnos u konkretnom slučaju i nije mogao biti zasnovan na temelju natječaja, obzirom da se nije javila osoba koja  ispunjava  tražene  uvjete. Do raspisivanja predmetnog natječaja, tužitelj je mogao svoj Pravilnik o radu izmijeniti na način da za predmetno radno mjesto ne traži radno iskustvo. Ostaje kod navoda da je postupanjem tužitelja povrijeđeno načelo o jednakoj dostupnosti radnih mjesta u javnim službama, jer su svi potencijalni kandidati bez traženog radnog iskustva opravdano zaključili da ne ispunjavaju tražene posebne uvjete za zasnivanje radnog odnosa temeljem  natječaja. S obzirom  na  nemogućnost   zasnivanja   radnog  odnosa na temelju natječaja u konkretnom slučaju, jer se na natječaj nije prijavio nijedan kandidat koji je ispunjavao tražene uvjete, potpuno je nepotrebno bilo provedeno testiranje kandidata. Neutemeljenim smatra tužiteljevo pozivanje na članak 11. stavak 5. Pravilnika o načinu i postupku zapošljavanja, budući da ga ta odredba ne oslobađa obveze postupanja u skladu  s  propisima,  podzakonskim  propisima  i općim  aktima.  Primjena navedene odredbe bila bi moguća samo u slučaju kada se radi o zapošljavanju na temelju  natječaja u skladu s člankom 107. stavkom 12. Zakona. U suprotnom, po tumačenju tužitelja, ravnatelj bi svojom odlukom mogao  odrediti da se, primjerice, na temelju natječaja za zapošljavanje učitelja matematike na koji se nije javio profesor matematike, ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopi s osobom koja je završila studij glazbene kulture. Naposljetku dodaje da je netočno da nije bilo pritužbi natječajnih kandidata budući da je inspekcijski nadzor potaknut upravo  predstavkom  na  predmetni natječaj. S obzirom na navedeno, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi da je završila Ekonomski fakultet u O. te stekao akademski naziv magistar ekonomije pa smatra da ispunjava propisane uvjete vrste i stupnja stručne spreme za obavljanje poslova voditelja računovodstva u O. š. I. F., R. Nadalje tužitelj suštinski ponavlja navode tužitelja iz tužbe. Iz odgovora na tužbu zainteresirane osobe proizlazi da ista predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

6. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 21. travnja 2021. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda RH i 29/17., dalje: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet upravnog spora.

7. Na raspravu je pristupio opunomoćenik tužitelja koji je u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva te je dodao da je zapošljavanje zainteresirane osobe utemeljeno na Pravilniku o načinu i postupku zapošljavanja te procjeni i vrednovanju kandidata za zapošljavanje u O. š. I. F. R. Za predmetni Pravilnik suglasnost je dao Ured državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji te se radi o općem aktu koji obvezuje stranke postupka i sve druge sudionike koji sudjeluju u postupku zapošljavanja. Smatra da su sukladno članku 11. stavku 5. istoga Pravilnika ispunjeni zakonski uvjeti za sklapanje ugovora o radu s zainteresiranom osobom. Ujedno je zatražio trošak na ime pristupa na ročište u iznosu od 2.500,00 kn.

8. Na raspravu je pristupila i opunomoćenica tuženika koja je u cijelosti ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja te je zatražila trošak na ime pristupa na ročište u iznosu od 2.500,00 kn, dok na raspravu nije pristupila uredno pozvana zainteresirana osoba te je ista održana u njezinoj odsutnosti sukladno odredbi članka 39. stavka 2. ZUS-a.

9. Sud je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Iz podataka spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo izvršilo inspekcijski nadzor u O. š. I. F., R. (u daljnjem tekstu: Škola) dana 3. i 19. lipnja 2020. o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: UP/I-600-04/20-02/00171, URBROJ: 533-07-20-0001 od 19. lipnja 2020. sve sukladno odredbama članka 3. stavak 1. te članka 11. stavak 1. točka 19. podtočka a) Zakona o prosvjetnoj inspekciji („Narodne novine“ broj 61/11. i 16/12.) u smislu odredbe članka 22. stavak 1. točka 3. Zakona o prosvjetnoj inspekciji.

11. Nadalje proizlazi da je tužitelj na osnovi raspisanog natječaja, KLASA: 602-02/19-07/246, URBROJ: 2212-02-19-1 od 30. prosinca 2019. sklopio Ugovor o radu, KLASA: 602-02/20-04/02, URBROJ: 2212-02-20-1 od 17. siječnja 2020. s D. Š., ovdje zainteresiranom osobom, za radno mjesto voditelja računovodstva na neodređeno vrijeme u nepunom radnom vremenu od 20 sati tjedno.

12. U nadzoru prosvjetne inspekcije obavljenom dana 3. i 19. lipnja 2020. u Školi utvrđeno je da D. Š., ovdje zainteresirana osoba, ne ispunjava uvjete za radno mjesto voditelja računovodstva utvrđene u Pravilniku o radu Škole KLASA: 602-02/19-05/66, URBROJ: 2212-02-19-1 od 23. prosinca 2019. (u daljnjem tekstu: Pravilnik o radu Škole) i objavljene u natječaju od 30. prosinca 2019.

13. Stoga je rješenjem Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske,  Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Službe prosvjetne inspekcije – Područne jedinice u O., KLASA: UP/I-600-04/20-02/00171, URBROJ: 533-07-20-0002 od 24. lipnja 2020. zabranjeno tužitelju da D. Š., dipl. oec., na osnovi Ugovora o radu KLASA: 602-02/20-04/02, URBROJ: 2212-02-20-1 od 17. siječnja 2020., sklopljenog prema raspisanom natječaju KLASA: 602-02/19-07/246, URBROJ: 2212-02-19-1 od 30. prosinca 2019., obavlja poslove voditelja računovodstva na neodređeno vrijeme u nepunom radnom vremenu od 20 sati tjedno.

14. Naime, zainteresirana osoba u ovome sporu zaposlena je na temelju natječaja od 30. prosinca 2019., kojim je, između ostalih uvjeta, propisan i uvjet: završen diplomski sveučilišni studij ekonomije odnosno preddiplomski ili stručni studij ekonomije – računovodstveni ili financijski smjer za sve navedene struke, odnosno viša ili visoka stručna sprema ekonomske struke – računovodstvenog ili financijskog smjera stečena prema ranijim propisima i godina dana radnog iskustva na poslovima proračunskog računovodstva. Identičan uvjet za predmetno radno mjesto propisan je i odredbom članka 9. Pravilnika o radu Škole.

15. Unatoč tome što niti jedan od četiri prijavljena kandidata koji su dostavili prijave (D. Š., Z. L., D. J. V. i K. Š.) nije ispunjavao uvjet propisan natječajem i Pravilnikom o radu Škole, proveden je postupak vrednovanja kandidata prijavljenih na natječaj sastavljanjem rang liste te konačnim izborom kandidata D. Š., ovdje zainteresirane osobe, s kojom je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme 17. siječnja 2020.

16. Uzimajući u obzir sve prethodno navedeno, Sud smatra kako je pobijano rješenje tuženika  doneseno u zakonito provedenom upravnom postupku, odnosno da je predmetno rješenje u cijelosti zakonito.

17. Naime, prema ocjeni ovoga Suda, a sukladno naprijed navedenom činjeničnom stanju utvrđenom tijekom upravnog postupka, proizlazi da je Škola sa zainteresiranom osobom sklopila Ugovor o radu KLASA: 602-02/20-04/02, URBROJ: 2212-02-20-1 od 17. siječnja 2020., premda ista nije ispunjavala uvjet od godine dana radnog iskustva na poslovima proračunskog računovodstva propisan u odredbi članka 9. Pravilnika o radu Škole i objavljen u natječaju od 30. prosinca 2019.

18. Stoga je pravilno prvostupanjsko tijelo zabranilo tužitelju da zainteresirana osoba na osnovi Ugovora o radu od 17. siječnja 2020., sklopljenog prema raspisanom natječaju od 30. prosinca 2020. obavlja poslove voditelja računovodstva na neodređeno vrijeme u nepunom radnom vremenu od 20 sati tjedno, sve sukladno odredbi članka 22. stavka 1. točke 3. Zakona o prosvjetnoj inspekciji kojom je propisano da će inspektor nadziranoj ustanovi zabraniti obavljanje poslova na temelju ugovora o radu sklopljenim na osnovi potrebe utvrđene suprotno standardu ili normativu, ili sklopljenim s osobom koja ne ispunjava propisane uvjete, ili ako je u postupku povrijeđen zakon, drugi propis, statut ili drugi opći akt.

              19. Pravilno tuženik navodi da je tužitelj, kada je propisao posebne uvjete zapošljavanja na radnom mjestu voditelja računovodstva donošenjem Pravilnika o radu Škole, dužan i provoditi navedeni Pravilnik, kao i uvjete raspisanog natječaja. U suprotnom, došlo bi do pravne nesigurnosti u odnosu na sve pravne i fizičke osobe na koje bi se primjena općeg akta odnosno natječaja odnosila. Samo akt koji ispunjava određene pretpostavke može se smatrati općim aktom, a te se pretpostavke odnose na donositelja, sadržaj i objavu općeg akta.

              20. Također, proizlazi neosnovanim navod tužitelja da u rješenju nije jasno navedeno koje je to mjerodavne propise tužitelj prekršio kada je sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme s zainteresiranom osobom i da nikakvim propisom nije predviđeno da se sklapanje ugovora o radu s kandidatom koji ispunjava uvjet stupnja i vrste obrazovanja onemogućuje ili ograničava zbog nedostatka radnog iskustva jer se radi o normi koju je tužitelj sam propisao i koje se dužan pridržavati. Točno je da posebni uvjeti za zasnivanje radnog odnosa na radnom mjestu voditelja računovodstva u osnovnoškolskoj ustanovi, Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, odnosno drugim propisom kojim je uređen sustav osnovnoškolskog odgoja i obrazovanja nisu propisani, ali ih uređuje svaka osnovnoškolska ustanova svojim općim aktom. Pritom, pravilno tuženik navodi kao dodatan razlog nezakonitosti - da je postupanjem tužitelja povrijeđeno načelo  o jednakoj dostupnosti radnih mjesta u javnim službama.

              21. Tuženik pravilno smatra neutemeljenim i tužiteljevo pozivanje na članak 11. stavak 5. Pravilnika o načinu i postupku zapošljavanja, budući da ga ta odredba ne oslobađa obveze postupanja u skladu  s  propisima,  podzakonskim  propisima  i općim  aktima te jer bi primjena  navedene odredbe bila moguća samo u slučaju kada se radi o zapošljavanju na temelju natječaja u skladu s člankom 107. stavkom 12. Zakona kojom je propisano ako se na natječaj ne javi osoba koja ispunjava uvjete iz članka 105. ovoga Zakona, natječaj će se ponoviti u roku od pet mjeseci, a do zasnivanja radnog odnosa na osnovi ponovljenog natječaja radni se odnos može zasnovati s osobom koja ne ispunjava propisane uvjete. Također, tužitelj je imao mogućnost sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme do 60 dana na temelju odredbe članka 107. stavka 11. Zakona jer se na natječaj nije javila osoba koja ispunjava uvjete (do zasnivanja radnog odnosa na temelju natječaja).

              22. Nadalje, Sud utvrđuje da je na sve prigovore istaknute tijekom provođenja postupka, kao i u žalbama, odgovoreno u obrazloženjima prvostupanjskoga i drugostupanjskog rješenja, da su za te odgovore dani potpuni i pravno utemeljeni razlozi, koji razlozi proizlaze iz spisa predmeta upravnog postupka, te koje razloge prihvaća i ovaj Sud. Ujedno je utvrđeno da su javnopravna tijela u predmetnom postupku pravilno primijenila odredbe materijalnoga i postupovnog prava, koje odredbe su pravilno citirane u prvostupanjskom i drugostupanjskom rješenju. 

 23. Prema tome, budući Sud smatra da donošenjem pobijanog rješenja tuženika  nije došlo do povrede prava tužitelja, kao niti do povrede zakona na štetu tužitelja, to je primjenom odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki I izreke presude.

24. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

25. U odnosu na zatraženu naknadu troška od strane tuženika valja istaknuti da odredba članka 20. stavak 3. ZUS-a propisuje da za tuženika radnje u sporu može poduzimati službena osoba javnopravnog tijela koja je donijela ili propustila donijeti odluku, postupila ili propustila postupiti, odnosno službena osoba javnopravnog tijela čija je odluka potvrđena osporavanom odlukom te druga osoba određena propisima o unutarnjem ustrojstvu javnopravnog tijela. Za poduzimanje radnji u sporu čelnik javnopravnog tijela može ovlastiti drugu službenu osobu tog tijela. Tijela državne uprave i druga državna tijela po punomoći čelnika može zastupati državno odvjetništvo.

26. Sud smatra da su, sukladno odredbi članka 20. stavka 3. ZUS-a, radnje za tuženika u ovom sporu mogli poduzeti službenici Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske (koji su i poduzeli radnju dostave odgovora na tužbu) ili prvostupanjskog javnopravnog tijela, a ne nužno Županijsko državno odvjetništvo, te takav trošak nije bio nužan (potreban), dakle opravdan izdatak u sporu, jer su takvim zastupanjem nastali stvarno troškovi veći od onih koji bi nastali da je tuženika zastupala službena osoba zaposlena u javnopravnom tijelu. Prema odredbi članka 8. ZUS-a sud mora voditi računa da se upravni spor provede uz izbjegavanje nepotrebnih troškova za stranke. Dakle, odredba članka 20. stavka 3. ZUS-a (u smislu ovlasti da tijela državne uprave i druga državna tijela po punomoći čelnika može zastupati državno odvjetništvo) dispozitivne je naravi, jer daje ovlast čelniku tijela da odluči tko će zastupati javnopravno tijelo pred upravnim sudom, a ako čelnik javnopravnog tijela ovlasti za zastupanje državno odvjetništvo, što je u konkretnom slučaju učinjeno, troškovi ne trebaju pasti na teret one strane koja je izgubila spor, u ovom slučaju na teret tužitelja jer bi takvim postupanjem stranci bilo otežano pravo na pristup sudu (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-2629/17-3 od 31. siječnja 2018.). Stoga je valjalo odlučiti kao u točki III izreke ove presude.

27. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Osijeku 28. travnja 2021.

                                                                                                                                               Sutkinja

       Jasenka Beker v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).